Lois McMaster Bujold Braa po oruju
Naslov izvornika Brothers in Arms
Copvright  1989 by Lois McMaster Bujold
Prevela s engleskoga Milena Benini
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura Vesna Strievi
Pripremila za tisak Vesna Strievi
LOIS McMASTER
BUJOLD
BRAA PO ORUJU
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
Zagreb 1999. prvo izdanje
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice)
Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
Za Marthu i Andvja
U pripremi:
Ples u ogledalu (Mirror Dance) Krhotine asti (Shards of Honor)
Barravar (Barravar)
Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
Pamenje (Memorv)
Komarr (Komarr)
Granice vjenosti (Borders of In - odvojene novele obj$jene u asopisu Futura, br. |7; 30i 41     j!
PRVO POGLAVLJE
Njegov borbeni shuttle zgurio se tih i nepomian u pristanitu za popravke. Milesu nije bilo do smijeha, ali njegovu kritinom oku izgledao je ba - mrzovoljan. Oplata od metala i fiberplastike bila je izgrebana, izudarana i nagorjela. A bio je to tako ponosan, bljetav, djelotvoran brod dok je bio nov. Moda je od silnih trauma doivio psi-hotiku promjenu linosti. Bio je nov prije nekoliko tako kratkih mjeseci...
Miles je iscrpljeno protrljao lice i ispustio dah. Ako je ovdje i bilo ikakvih zametaka psihoze, oni nisu bili u tehnikoj opremi. Rugala se aba konju, zaista. Skinuo je noge u izmama s klupe preko koje je bio izvaljen i uspravio se, barem onoliko koliko mu je to doputala njegova iskrivljena kraljenica. Zapovjednica Quinn, pazei na svaki njegov pokret, krenula je za njim.
"A ovo", Miles je odepesao uzdu trupa i pokazao na lijeva bona vrata shuttlea, "je konstrukcijski nedostatak koji me najvie brine." Pokretom je pozvao prodajnog inenjera iz Kavmerova orbitalnog brodogradilita da im prie blie. "Rampa koja se sputa kroz ova vrata izvlai se i uvlai automatski, s dodatnom mogunou runog upravljanja - dosad je sve u redu. Ali njezino uvueno spremite nalazi se unutar otvora, to znai da se, ako
metiki zatvoriti. Vjerujem da moete zamisliti kakve to posljedice ima." Miles nije morao zamiljati te posljedice; gorjele su mu u pamenju zadnja tri mjeseca. Ponavljanje scene bez mogunosti zaustavljanja.
"Jeste li to otkrili na nezgodan nain na Dagooli IV, admirale Naismith?" upitao je inenjer tonom iskrenog zanimanja.
"Aha. Izgubili smo... neke ljude. Bio sam prokleto blizu jednome od njih."
"Shvaam", rekao je inenjer s punim potovanjem. Ali obrve su mu se trznule.
Kako ti to moe biti zabavno... ? Na sreu po svoje zdravlje, inenjer se nije nasmijeio. Mrav ovjek malo vii od prosjeka, posegnuo je rukom uz bok shuttlea i preao dlanom po utoru o kojem je Miles govorio, propeo se isturene brade, zavirio uokolo i promrmljao neke zabilje-ke u svoj diktafon. Miles je odolio porivu da pone poskakivati gore-dolje kao aba, pokuavajui vidjeti to to gleda. To ne bi bilo dostojanstveno. Milesove su oi bile otprilike negdje u ravnini inenjerovih prsa, i trebale bi mu ljestve od oko metra visine samo da bi, stojei na prstima, dosegao utor rampe. U ovom trenutku bio je previe umoran za tjelovjebu, a nije namjeravao zamoliti Elli Quinn da ga pridigne. Trznuo je bradom prema gore u starom nevoljnom nervoznom tiku i priekao u paradnom stavu otpust, kakav je odgovarao njegovoj odori, s rukama spojenim na leima.
Inenjer je buno skoio natrag na tlo pristanita. "Da, admirale, mislim da se Kavmer moe pobrinuti za va problem. Koliko ste rekli da imate ovakvih shuttlea?"
"Dvanaest." etrnaest manje dva jednako dvanaest. Osim u matematici Slobodne dendariijske plaenike flote, gdje je etrnaest shuttlea manje dva bilo jednako dvije stotine i sedam - mrtvih. Prestani s tim, odluno je rekao
Miles brojau podsjetniku pri dnu svoga uma. To sada vie nikomu ne koristi.
"Dvanaest." Inenjer je to zabiljeio. "to jo?" Pogledao je otrcani shuttle.
"Moj inenjerski odjel pobrinut e se za manje popravke jer emo, kako se ini, zaista neko vrijeme ostati na miru, najednom mjestu. Ja sam se htio osobno pobrinuti za ovaj problem s rampom, ali moj zamjenik, komodor Jesek, je glavni inenjer flote i on bi htio razgovarati s vaim ljudima koji se bave tehnikom skoka o ponovnom podeavanju nekih od naih Necklinovih osovina. Imam jednog skonog pilota s ozljedom glave, ali mikrokirurgija ska-kakih implantata nije, koliko znam, Kavmerova specijalnost. Kao ni oruani sustavi?"
"Zaista ne", sloio se inenjer uurbano. Dotaknuo je trag vatre na izbrazdanoj povrini shuttlea, moda fasciniran nasiljem kojem je trag bio tihim svjedokom, jer je dodao: "Kavmer orbitalci uglavnom servisiraju trgovake brodove. Plaenika flota je pomalo neuobiajena u ovom dijelu crvotonog neksusa. Zato ste doli k nama?"
"Bili ste najbolji ponua."
"Oh - ne korporaciji Kavmer. Na Zemlju. Pitao sam se kako to da ste doli na Zemlju? Mi smo poprilino izvan glavnih trgovakih putova, osim za turiste i povjesniare. Ovaj... tu vlada mir."
Pita se imamo li ovdje neki ugovor, shvatio je Miles. Ovdje, na planetu s devet milijardi dua, ija bi udruena vojna snaga izgledala kao djeja igra prema pet tisua Dendariija - naravno. On vjeruje da namjeravam izazivati nevolje na staroj majci Zemlji? Ili misli da bih preao preko sigurnosti i rekao mu to ak i kad bi bilo tako... "Mir, upravo tako", rekao je Miles glatko. "Dendariima treba odmora i obnove. Miran planet udaljen od glavnih kanala neksusa je upravo ono to je lijenik preporuio." U
sebi se zgrio, pomislivi na lijeniki raun koji je tek trebao stii.
Nije bila stvar u Dagooli. Operacija spaavanja bila je taktiki trijumf, gotovo vojniko udo. Njegovi ljudi uporno su ga u to uvjeravali, tako da bi moda mogao poeti vjerovati kako je to istina.
Proboj s Dagoole IV bio je trei najvei bijeg ratnih zarobljenika u povijesti, rekao je komodor Tung. Budui da je vojna povijest bila Tungov opsesivni hobi, on bi to trebao znati. Dendarii su uspjeli ugrabiti vie od deset tisua zarobljenih vojnika, itav jedan logor ratnih zarobljenika, pod nosom Cetagandskog carstva, i pretvoriti ih u jezgru nove gerilske vojske na planetu koji su Cetagandanci prethodno bili smatrali lakim zalogajem. Trokovi su bili tako mali, u usporedbi sa spektakularnim rezultatima -osim pojedinaca koji su za taj trijumf platili vlastitim ivotima, za koje je je cijena bila neto beskonano, podijeljeno s nulom.
Ono to je dolo poslije Dagoole bilo je pretjerano skupo za Dendariije, bijesni Cetagandanci u osvetnikom progonu. Slijedili su ih svojim brodovima sve dok se Dendarii nisu uspjeli provui s onu stranu politikih jurisdikcija preko kojih cetagandski vojni brodovi nisu mogli proi; lovili su ih i dalje tajnim skupinama za ubojstva i sabotau. Miles se nadao da su sad barem opozvali ubilake ekipe.
"Jeste li svu tu paljbu nali na Dagooli IV?" nastavio je inenjer, sa zanimanjem prouavajui shuttle.
"Dagoola je bila tajna operacija", rekao je Miles ukoeno. "Ne razgovaramo o njoj."
"Bila je na svim vijestima prije nekoliko mjeseci", uvjeravao gaje Zemljanin.
Boli me glava... Miles je pritisnuo elo dlanom, prekriio ruke i oslonio na njih bradu, smjekajui se inenje-
ru. "Predivno", promrmljao je. Zapovjednica Quinn se tr-znula.
"Je li istina da su Cetagandanci ucijenili vau glavu?" upitao je inenjer veselo.
Miles uzdahne. "Da."
"Oh", ree inenjer. "Ah. Ja sam mislio da se to samo tako pria." Malice se odmaknuo, kao da mu je neugodno ili kao da bi atmosfera morbidnog nasilja koja je okruivala plaenika bila kakva zaraza koja bi mogla nekako prijei na njega, ako se previe priblii. Mogao bi biti i u pravu. Proistio je grlo. "Dakle, to se tie nacrta plaanja za promjene u konstrukciji - to ste imali na umu?"
"Gotovina pri isporuci", rekao je Miles smjesta, "nakon prihvaanja koje e slijediti provjeru i odobrenje vaeg rada to e uiniti moji ininjerci. To su bili uvjeti u vaoj ponudi, ini mi se."
"Ah - da. Hm." Zemljanin je s mukom otrgnuo svoju pozornost od samog stroja; Milesu se inilo da ga vidi kako se prebacuje iz tehnike u poslovnu brzinu. "To su uvjeti koje normalno nudimo naim registriranim muterijama."
"Slobodna dendariijska plaenika flota je ustanovljena korporacija. Registrirana je pri Jacksonovu skrovitu."
"Hm, da, ali - kako da kaem - najegzotiniji rizik kojem se nae uobiajene muterije inae izlau je bankrot, protiv ega imamo razliite zakonske zatite. Vaa plaenika flota je, ovaj..."
Pita se kako e pokupiti plau od mrtvaca, pomisli Miles.
"znatno rizinija", zavrio je inenjer iskreno. Slegnuo je ramenima u znak isprike.
ovjek je bar poten, ako nita drugo...
"Neemo podii nau zabiljeenu ponudu. Ali bojim se da emo morati zatraiti plaanje unaprijed."
Kad ve izmjenjujemo uvrede... "Ali to nama ne daje nikakvu zatitu protiv loeg rada", ree Miles.
"Moete nas tuiti", primijetio je inenjer, "kao i svatko drugi."
"Mogao bih vam raznijeti..." Milesovi prsti zabubnjali su po avu hlaa gdje nije bilo futrole. Zemlja, stara Zemlja, stara civilizirana Zemlja. Zapovjednica Quinn, stojei pokraj njegova ramena, dotakla mu je lakat prolaznim pokretom suzdravanja. Dobacio joj je kratak, umirujui osmijeh - ne, ne namjerava si dopustiti da ga zanesu -egzotine - mogunosti admirala Milesa Nasimitha, zapovjednog asnika Slobodne dendariijske plaenike flote. Samo je umoran, govorio je njegov smijeak. Lagano irenje sjajnih smeih oiju je odgovorilo: Gluposti, gospodine. Ali to je bila jedna druga rasprava, koju nee nastaviti ovdje, naglas, na javnom mjestu.
"Moete", rekao je inenjer neutralno, "potraiti i neku bolju ponudu, ako elite."
"Potraili smo je", ree Miles kratko. to vi dobro znate... "Dobro. Ovaj... kako bi bilo... pola unaprijed i pola pri isporuci?"
Zemljanin se namrtio, stresao glavom. "Kavmer ne pretjeruje u svojim procjenama trokova, admirale Nai-smith. A to se tie premaivanja trokova, tu smo meu najniima. Time se ponosimo."
Od izraza premaivanje trokova Milesa su zaboljeli zubi, u svjetlu sjeanja na Dagoolu. Koliko su ovi ljudi uope znali o Dagooli, uostalom?
"Ako vas zaista brine kvaliteta naeg posla, isplatna svota moe se poloiti na raun pod upravom neutralne tree strane, recimo neke banke, sve dok ne prihvatite nau isporuku. To nije ba zadovoljavajui kompromis, s Kavmerova stajalita, ali - dalje od toga ne bih mogao ii."
Neutralna trea zemaljska strana, pomisli Miles. Da nije prethodno provjerio kvalitetu Kavmerova rada, ne bi bio ovdje. Miles je mislio na svoju vlastitu likvidnost. Sto nije bio Kavmerov problem.
"Imate problema s likvidnou, admirale?" upitao je Zemljanin sa zanimanjen. Milesu se uinilo da mu u oima vidi podizanje cijene.
"Nikakvih", slagao je Miles besramno. Govorkanja o dendariijskim potekoama s gotovinom mogla bi nakoditi i veim stvarima od ovog pogaanja oko popravaka. "U redu. Gotovina unaprijed, koja e ostati u pohrani." Ako ve on ne bude mogao koristiti svoje fondove, nee ni Kavmer. Pokraj njega, Elli Quinn je udahnula zrak kroza zube. Zemaljski inenjer i plaeniki voa ozbiljno su si stisnuli ruke.
Slijedei prodajnog inenjera natrag prema njegovu uredu, Miles je naas zastao pokraj vidikovca koji je uokvirivao lijep pogled iz orbite na Zemlju. Inenjer se nasmijeio i uljudno, pa ak i ponosno, priekao na njih, prouavajui Milesov pogled.
Zemlja. Stara, romantina, povijesna Zemlja, velika plava pekula osobno. Miles je oduvijek vjerovao da e jednog dana doputovati ovamo, premda sigurno ne pod ovakvim okolnostima.
Zemlja je jo bila najvei, najbogatiji, najraznolikiji i najnaseljeniji planet u cijelom crvotonom neksusu svemira to gaje istraila ratrkana ljudska rasa. Nedostatak dobrih izlaznih toaka u lokalnom svemiru Sunca i razjedinjenost vladavine inili su Zemlju, sa ire, galaktike toke gledita, vojno i strateki beznaajnom. Ali Zemlja je jo upravljala, ako ve nije vladala, kulturnom nadmoi. S vie ratnih oiljaka od Barravara, tehniki podjednako napredna kao Kolonija Beta, zavrna toka svih hodoaa, bila ona vjerska ili svjetovna - i s obzirom na to, glavna vele-
poslanstva sa svih svjetova koji su si to mogli priutiti bila su okupljena upravo ovdje. Ukljuujui, pomislio je Miles blago grickajui kaiprst, ukljuujui tu i Cetagandance. Admiral Naismith mora se posluiti svim sredstvima da ih izbjegne.
"Gospodine?" Elli Quinn je prekinula njegovu meditaciju. Naas se osmjehnuo gore prema fino isklesanom licu, najljepem koje joj je njegov novac mogao kupiti nakon opeklina od plazme, pa ipak, zahvaljujui genijalnim kirurzima, jo uvijek nepogreivo Ellinu licu. Kad bi bar svaka rtva iz borbe u njegovoj slubi mogla biti tako nadoknaena. "Komodor Tung je na komkonzoli, treba vas", produila je.
Njegov smijeak se objesio. to sad? Napustio je vidikovac i krenuo za njom da zauzme ured prodajnog inenjera jednim uljudnim, neumoljivim: "Molim vas, ispriajte nas."
Mirno, iroko lice njegova eurazijskog treeg asnika stvorilo se nad vid-ploom.
"Reci, Ky?"
Ky Tung, ve bez odore i u civilnoj odjei, kratko mu je kimnuo umjesto da salutira. "Upravo sam zavrio dogovore s centrom za oporavak, za naih devetero tekih ranjenika. Prognoze su dobre, najveim dijelom. I vjeruju da e biti u stanju povratiti etvero od osmero zamrznutih mrtvaca, moda i pet, ako bude sree. A ovdanji lijenici ak misle da e moi popraviti Demmijev skoni set nakon to ivano tkivo zacijeli. Za odreenu cijenu, naravno..." Tung je naveo cijenu u federalnim kreditima; Miles ju je u sebi preveo u barravarske carske marke i proizveo siuan skviavi zvuk.
Tung se iscerio, shvaajui. "Aha. Ukoliko ne eli preskoiti ovaj zadnji popravak. Samo to kota koliko sve ostalo zajedno."
Miles je stresao glavom, mrtei se. "U svemiru ima dosta ljudi koje bih mirno prevario, ali moji ranjenici nisu meu njima."
"Hvala ti", ree Tung, "slaem se s tobom. Dakle, vi-e-manje sam spreman otii odavde. Zadnje to jo moram napraviti je potpisati priznanicu kojom osobno preuzimam odgovornost za raun. Jesi li potpuno siguran da e ovdje moi pokupiti plau koju nam duguju za operaciju na Dagooli?"
"To mije sljedee na redu, upravo kreem", obeao je Miles. "Samo ti mirno potpii, ja u se pobrinuti da sve bude u redu."
"Dogovoreno, gospodine", ree Tung. "Jesam li nakon toga na dopustu?"
Tung sa Zemlje, jedini Zemljanin kojeg je Miles ikad upoznao - to je vjerojatno objanjavalo podsvjesne pozitivne osjeaje koje je gajio prema ovom mjestu, pomisli Miles. "Koliko ti dopusta do sad ve dugujemo, Ky, negdje oko godinu i pol?" I sve to plaeno, naalost, dodao je sitni glasi u njegovu umu, potisnut kao nedostojan. "Moe uzeti slobodno koliko god hoe."
"Hvala." Tungovo lice umekalo. "Upravo sam razgovarao sa svojom keri. Dobio sam unuka!"
"estitam", ree Miles. "To ti je prvi?" "Da."
"Samo ti onda idi. Ako bilo to iskrsne, mi emo se za to pobrinuti. Ti si nezamjenjiv samo u borbi, ha? Ovaj... a gdje e biti?"
"U kui svoje sestre. Brazil. Tamo imam valjda etiri stotine roaka."
"Brazil, u redu." Gdje je, dovraga, Brazil? "Dobro se provedi."
"Hou." Tungovo pozdravno polusalutiranje bilo je izrazito nehajno. Lice mu je nestalo s vida.
"Prokletstvo", uzdahne Miles, "mrzim ga izgubiti makar se radilo o dopustu. A mora se priznati da ga zasluuje."
Elli se nagnula preko naslona njegova stolca. Dah joj je jedva dodirivao njegovu tamnu kosu, njegove tamne misli. "Smijem li primijetiti, Miles, da on nije jedini vii asnik kome je stvarno potrebno malo dopusta? ak i ti se mora povremeno osloboditi stresa. A i sam si bio ranjen."
"Ranjen?" Napetost je stegnula Milesovu eljust. "Oh, kosti. Slomljene kosti se ne broje. Cijeli ivot imam te proklete krhke kosti. Naprosto se moram nauiti oduprijeti iskuenju i ne igrati vie terenskog asnika. Mjesto za moju guzicu je udobna podstavljena stolica u taktikoj prostoriji, a ne na bojinici. Da sam unaprijed znao da e Dagoola postati tako - izravna, bio bih poslao nekog drugog da odigra lanog ratnog zarobljenika. U svakom sluaju, eto ti ga. Imao sam dopust u bolnici."
"I zatim proveo mjesec dana bauljajui uokolo kao krio-le podgrijan u mikrovalnoj. Kad bi uao u sobu, to bi sliilo posjeti Neumrlih."
"Cijeli posao na Dagooli sam vodio na istoj histeriji. Ne moe tako dugo biti na vrhuncu a da to ne plati malim padom. Bar ja to ne mogu."
"Moj dojam je bio da tu ima jo neto."
Okrenuo je stolac da je pogleda u oi, opako iskeen. "Pusti me na miru! Da, izgubili smo neke dobre ljude. Ne volim gubiti dobre ljude. Plaem pravim suzama - nasamo, ako nema nita protiv!"
Ustuknula je, povrijeena izraza. Natjerao je svoj glas da omeka, duboko posramljen svojim praskanjem. "Oprosti, Elli. Znam da sam bio napet. Smrt onog jadnog ratnog zarobljenika koji je pao iz shuttlea me potresla vie
nego... vie nego to sam si smio dopustiti. Izgleda da ne mogu..."
"Ja sam pretjerala, gospodine."
To "gospodine" bilo je poput igle koja probada neku drvenu voodoo lutku. Miles se namrtio. "Ne, sve je u redu."
Zato, zato, zato, od svih idiotskih stvari koje je uinio kao admiral Nasimith, zastoje ikad ustanovio izriitu politiku da nikad ne trai tjelesnu intimnost ni sa kim u svojoj vlastitoj organizaciji? U tom trenutku se bilo inilo kao dobra zamisao. Tung je to odobrio. Tung je bio djed, za Boga miloga, jajca su mu se vjerojatno ve odavno posuila. Miles se sjeao kako je odbio prvi korak koji je Elli ikad uinila prema njemu. "Dobar asnik ne kupuje u vlastitoj trgovini", bio je objasnio blago. Zato ga nije tres-nula po vilici zbog takve gluposti? Prihvatila je nenamjernu uvredu bez komentara i nikad vie nije nita pokuala. Je li ikad shvatila da je zapravo htio da se te rijei odnose na njega, a ne na nju?
Kad god bi due vrijeme bio s flotom, obino bi se trudio poslati je na udaljene dunosti, s kojih se neizbjeno vraala sa savrenim rezultatima. Bila je vodila prethodnicu na Zemlju i pronala je Kavmera i veinu drugih njihovih opskrbljivaa prije nego to je Dendariijska flota stigla u orbitu. Dobar asnik; nakon Tunga, vjerojatno i najbolji kojeg je imao. to ne bi dao da uroni u to vitko tijelo i izgubi se u njemu, sada? Prekasno, izgubio je svoju ansu.
Njezine meke usnice zagonetno su se zgrile. Zagrlila ga je - moda sestrinski. "Vie te neu gnjaviti time. Ali bar razmisli. Mislim da nikad u ivotu nisam vidjela ljudsko bie kojem je eva trebala vie nego tebi ovog asa."
O, Boe, kakav lagvort - to te rijei zapravo znae? Prsa su mu se stisla. Suboraka primjedba, ili poziv? Ako je samo primjedba, a on je pogreno prihvati kao poziv,
hoe li ona pomisliti kako on pokuava od nje izmamiti seksualne usluge? A ako je obrnuto, hoe li se ona opet uvrijediti i ne pogledati ga sljedeih tisuu godina? Panino se osmjehnuo. "Lova", izvalio je. "Ono to meni treba ovog asa je lova, a ne eva. Nakon toga - nakon toga, hm... moda bismo mogli pogledati neke stvari. Bio bi zloin da doemo ovamo a ne vidimo nita od stare Zemlje, pa makar i sluajno. Ja bih u svakom sluaju dolje stalno morao imati tjelesnog uvara, mogli bismo se udruiti."
Uzdahnula je i uspravila se. "Da, dunost je na prvom mjestu, naravno."
Da, dunost je na prvom mjestu. A njegova sljedea dunost jest da se prijavi poslodavcima admirala Nais-mitha. Nakon toga, sve njegove nevolje bit e znatno jednostavnije.
Miles bi bio volio da se mogao presvui u civilnu odjeu prije nego to je krenuo na ovu ekspediciju. Njegova besprijekorna, sivo-bijela dendariijska admiralska odora bila je prokleto upadljiva u ovom shopping centru. Ili da je bar natjerao Elli da se presvue - mogli su se pretvarati da su vojnik na dopustu i njegova djevojka. Ali njegove civilke bile su spremljene u nekakvoj kutiji nekoliko planeta daleko - hoe li ikad vie doi do njih? Odjea mu je bila raena po narudbi i skupa, ne toliko kao statusni simbol koliko iz iste potrebe.
Obino je bio u stanju zaboraviti neobinosti svoga vlastitog tijela - pretjerano velika glava jo naglaena kratkim vratom smjetenim na iskrivljenu kraljenicu, sve stisnuto na visinu od stotinu i etrdeset i pet centimetara, naslijee prenatalne nesree - ali nita, u njegovu vlastitom umu, nije vie naglaavalo njegove nedostatke nego pokuaji da posudi odjeu od nekoga normalne veliine i oblika. Jesi li siguran da se osjea upadljivo ba
zbog odore, mali? pomislio je. Ili se opet igra glupih igara sa samim sobom ? Prestani.
Opet se usredotoio na svoju okolicu. London, grad u kojem se nalazila svemirska luka, slagalica skoro dva tisuljea sukobljenih graditeljskih stilova, bio je zadivlju-ju. Sunano svjetlo koje je padalo kroz oslikane staklene lukove trgovakog centra bilo je zapanjujue bogatih boja, presjecajui im dah. I samo to bi ve bilo dovoljno da pogodi kako mu se oko vratilo na planet predaka. Moda e kasnije imati priliku posjetiti jo neka povijesna mjesta, recimo podvodni posjet jezeru Los Angeles ili New York iza velikih brana.
Elli je jo jedanput nervozno zaokruila oko klupe pod svjetlosnim satom, prouavajui gomilu. Bila je vrlo mala vjerojatnost da bi se na tom mjestu pojavile cetagandske udarne trupe, ali svejedno mu je godila njezina pozornost, jer mu je omoguavala da bude umoran. Moe doi traiti ubojice pod mojim krevetom kad god ti padne na pamet, ljubavi...
"Na odreeni nain, drago mi je to smo zavrili ovdje", dobacio joj je. "Ovo bi mogla biti odlina prigoda da admiral Nasimith na neko vrijeme krene svojim vlastitim putem. To bi smanjilo pritisak na Dendariije. Cetagan-danci su vrlo slini Barravarcima, zapravo, imaju vrlo osobni pogled na zapovijedi."
"Prilino nehajno pria o tome."
"Rane pripreme. Potpuni stranci koji me pokuavaju ubiti odmah me podsjeaju na dom." Jedna pomisao pala mu je na pamet s odreenim mrtvakim veseljem. "Zna li da je ovo prvi put to me netko pokuava ubiti zbog mene samoga, a ne zbog nekog tko mi je u rodu? Jesam li ti ikad priao o onome stoje moj djed zapravo uinio kad sam..."
Presjekla je njegovo blebetanje podizanjem brade. "Mislim daje to to..."
Slijedio je njezin pogled. Zaista je bio umoran, ona je ugledala njihovu vezu prije njega. ovjek koji im je prilazio s upitnim izrazom lica bio je odjeven u otmjenu zemaljsku odjeu, ali kosa mu je bila podiana u barravarsku vojnu etku. Moda neki nezapovjedni asnik. asnici su obino vie voljeli malo manje strog stil rimskih patricija. Trebao bih se oiati, pomislio je Miles, ovratnik ga je iznenada zasvrbio.
"Gospodaru?" rekao je ovjek.
"Narednik Barth?" rekao je Miles.
ovjek je kimnuo, bacivi pogled na Elli. "Tko je ovo?"
"Moja tjelesna straa."
"Ah."
Tako blago stiskanje usnica i irenje oiju, da se izrazi toliko podrugljivosti i prezira. Miles je osjeao kako mu se miii u vratu gre. "Izvrsna je u svom poslu."
"Siguran sam u to, gospodine. Ovim putem, molim vas." Okrenuo se i poveo ih.
Bezizraajno lice mu se rugalo, osjeao je to, znao je to samo gledajui mu u zatiljak. Svjesna samo naglog porasta napetosti u zraku, Elli mu je dobacila zbunjen pogled. Sve je u redu, pomislio je prema njoj, podvukavi joj ruku pod svoju podlakticu.
Setuckali su za svojim vodiem, kroz neki duan, niz dizalnu cijev i zatim stubama, a onda su pourili. Podzemni usluni katovi bili su labirint tunela, odvoda i pogonske optike. Proli su nekoliko blokova, procijenio je Miles. Njihov vodi otvorio je dodirom dlana jedna vrata. Jo jedan kratki prolaz doveo ih je do sljedeih vrata. Ova su pred sobom imala ivog ljudskog straara, izrazito urednog u barravarskoj sveanoj carskoj odori, koji je navrat-nanos ustao od svojeg komkonzolnog sjedita gdje je bio prouavao skenere i jedva se odupro porivu da salutira njihovu vodiu u civilnoj odjei.
"Ovdje ostavljamo oruje", rekao je Miles Elli. "Sve. I mislim zaista sve."
Elli je podigla obrve na naglu promjenu Milesova naglaska, s monotone betanske arome na tople guturale njegova rodnog Barravara. Ona je rijetko imala priliku uti njegov barravarski glas, uostalom - koji e joj od dva izgovora djelovati namjeteno? Nije, meutim, bilo nimalo sumnje u to koji e djelovati kao pretvaranje osoblju veleposlanstva, Miles sije proistio grlo da bude siguran kako mu je glas pod potpunom kontrolom u novome poretku.
Njegov doprinos hrpi na straarevu stolu bio je depni oamut i dugaki elini no u koricama od guterske koe. Straar je pogledao no, otvorio srebrnu kapicu na vrhu ukraene drke i otkrio sloeni biljeg koji se nalazio ispod kapice, te paljivo Milesu vratio oruje. Njihov je vodi podigao obrve pred minijaturnim tehnikim arsenalom kojeg je Elli izloila. Eto ti ga na, pomisli Miles. Zatakni si sve ovo u svoju propisnu rit. Krenuo je dalje osjeajui se znatno smirenije.
Uspon dizalom, i odjednom se atmosfera pretvorila u prigueno, bogato, suzdrano dostojanstvo. "Barravarsko carsko veleposlanstvo", objasnio je Miles apatom.
Veleposlanikova ena ima dobar ukus, pomisli Miles. Ali zgrada je imala neki udan okus hermetine zatvorenosti, koji je Milesov iskusni nos smjesta podsjetio na paranoinu potrebu za sigurnou u punom pogonu. Ah, da, veleposlanstvo nekog planeta smatra se njegovim tlom. Ba kao doma.
Njihov vodi proveo ih je jo jedanput dizalom, ovoga puta prema dolje, do neeg to je oito bio uredski hodnik - Miles je, dok su prolazili, ugledao senzorske skenere u izrezbarenom luku iznad njihovih glava - a zatim kroz jo dvoja automatska vrata, uvevi ih konano u malen, tih ured.
"Porunik lord Miles Vorkosigan, gospodine", najavio je njihov vodi, stojei u u stavu mirno. "Itjelesni uvar."
Milesove ruke naglo se trznue. Samo je Barravarac mogao unijeti tako profinjeno uvredljiv ton u pola sekunde pauze izmeu dvije rijei. Dome, slatki dome.
"Hvala vam, porunice, slobodni ste", rekao je satnik koji je sjedio za stolom. I opet sveana carska zelena odora. Veleposlanstvo mora odravati vrlo slubenu atmosferu.
Miles se znatieljno zagledao u ovjeka koji e, htio-ne htio, biti njegov novi zapovjednik. Satnik mu je uzvratio pogledom jednakog intenziteta.
ovjek zanimljiva izgleda, premda nimalo zgodan. Tamna kosa. Zasjenjene, srednje tamnosmee oi. Otre, oprezne usne, mesnata otrica nosa koja se sputa niz rimski profil usklaen s njegovom kratkom frizurom. Ruke su mu bile krupne i iste, pritisnute jedna uz drugu u zauzdanoj napetosti. Rane tridesete, pretpostavio je Miles.
Ali zato me tip gleda kao da sam tene koje se upravo popikilo na njegov sag? pitao se Miles. Tek sam stigao, nisam jo imao vremena da ga uvrijedim. O, Boe, nadam se da nije jedan od onih seoskih barravarskih tipova koji me vidi kao mutanta, izbjeglicu iz neuspjelog abortusa...
"Dakle", rekao je satnik, s uzdahom se zavaljujui u svojoj stolici, "vi ste dakle Velikanov sin, ha?"
Milesov osmijeh postao je posve ukoen. Crvenkasta izmaglica zamutila mu je vid. Cuo je krv kako mu bubnja u uima poput posmrtnog mara. Promatrajui ga, Elli je ostala posve nepomina, jedva diui. Milesove usne su se pomakle; progutao je. Zatim pokua ponovno. "Da, gospodine", uo se kako govori, kao iz velike udaljenosti. "A tko ste vi?"
Jedva je uspio da ovo zadnje ne ispadne kao: "A iji ste vi sin?" Nije smio dopustiti bijesu koji mu je grio eludac
da se pokae; ipak e morati raditi s ovim ovjekom. A moda uvreda i nije bila namjerna. Nije ni mogla biti: kako bi jedan potpun stranac mogao znati koliko je Miles krvi propisao borei se protiv optubi za privilegiranost i podcjenjivanja njegovih sposobnosti? "Mutant je ovdje samo zato to gaje njegov otac tu ubacio..." Cuo je i glas svoga oca, kako odvraa: "Za boga miloga, mali, izvuci glavu iz dupeta!" Ispustio je bijes iz sebe u jednom dugom, umirujuem dahu, i vedro nakrenuo glavu.
"Oh", rekao je satnik, "da, vi ste razgovarali samo s mojim pobonikom, zar ne. Ja sam Satnik Duv Galeni. Vii vojni atae veleposlanstva, i samim time ef ovdanje Carske i Vojne sigurnosti. I, moram priznati, prilino sam iznenaen to ste se nali pod mojim zapovjednitvom. Nije mi ba posve jasno to bih trebao uiniti s vama."
Nimalo seljaki naglasak; satnikov glas bio je miran, obrazovan, blagog gradskog prizvuka. Miles mu nije mogao odrediti podrijetlo. "To me ne iznenauje, gospodine", ree Miles. "Ni sam nisam oekivao da u se morati prijaviti na Zemlji, i to tako kasno. Izvorno sam se bio trebao javiti Zapovjednitvu Carske sigurnosti u Glavnom stoeru Sektora II na Tau eti, prije vie od mjesec dana. Ali Slobodna dendariijska plaenika flota morala je pobjei iz lokalnog svemira Mahate Solaris zbog iznenadnog cetagandskog napada. Budui da nam se ne plaa da ratujemo izravno sa Cetagandancima, pobjegli smo i na kraju se nismo mogli vratiti nikakvim kraim putem. Ovo mi je doslovno prva prilika da se prijavim bilo gdje, sve otkako smo iskrcali izbjeglice u njihovoj novoj bazi."
"Meni nisu" satnik je zastao, trznuo ustima, pa opet poeo: "Nisam bio svjestan da je nevjerojatan bijeg s Da-goole zapravo tajna operacija barravarske obavjetajne slube. Zar to nije bilo opasno blizu otvorenom ratnom postupku prema cetagandskom carstvu?"
"Ba zbog toga su i upotrijebljeni dendariijski plaenici, gospodine. Zapravo je to trebala biti neto manja operacija, ali stvari su malo izmakle kontroli. Na terenu, kako bi se reklo." Pokraj njega, EUi je gledala ravno pred sebe i nije se ak ni zagrcnula. "Ja, ovaj... imam potpuno izvjee."
Satnik kao daje bio zaokupljen nekom unutarnjom borbom. "Kakav je zapravo toan odnos izmeu Slobodne den-dariijske plaenike flote i Carske sigurnosti, porunice?" rekao je konano. U glasu mu se ula natruha aljenja.
"Ovaj... to ve znate, gospodine?"
Satnik Galeni podigao je ruke s dlanovima prema gore. "Nisam ak ni uo za njih, osim usput, sve dok vi juer niste uspostavili videokontakt. Moji dosjei - moji sigurnosni dosjei! - kau tono tri stvari o toj organizaciji. Ne smije ih se napadati, bilo kakav zahtjev za hitnom pomoi treba prihvatiti s odgovarajuom brzinom i za daljnje informacije moram se obratiti glavnom stoeru Sigurnosti Sektora II."
"Aha", ree Miles, "tako je. Ovo je samo veleposlanstvo tree klase, zar ne. Hm, pa, odnos je prilino jednostavan. Dendarii dobivaju plau za vrlo tajne operacije koje su izvan dometa Carske sigurnosti ili za one kod kojih bi bilo kakva izravna veza s Barravarom bila politiki nepogodna. Dagoola je imala obje te osobine. Naredbe se prenose od Glavnog zapovjednitva, s carevim savjetovanjem i pristankom, preko zapovjednika Carske sigurnosti Illyana do mene. To je vrlo kratak zapovjedni lanac. Ja sam posrednik i trebao bih biti jedina veza. Odlazim iz Carskog glavnog stoera kao porunik Vorkosigan, i pojavim se - gdje ve treba - kao admiral Naismith, maui novim ugovorom. Odemo uiniti ono to smo dobili kao zadau, a onda, s dendariijske toke gledita, nestajem jednako tajanstveno kao to sam i doao. Samo Bog zna to oni vjeruju da radim u slobodno vrijeme."
"Stvarno te zanima?" upitala je Elli, blistavih oiju. "Kasnije", promrsio je kroz ugao usana.
Satnik je lupkao prstima po svojoj stolnoj konzoli i bacio pogled na ekran. "Nieg od ovoga u vaem slubenom dosjeu nema. Dvadeset i etiri godine - zar niste malo mladi za svoj in, ovaj - admirale?" Glas mu je bio suh, pogledom je podrugljivo obuhvatio dendariijsku odoru.
Miles se trudio ignorirati njegov ton. "To je duga pria. Komodor Tung, najvii dendariijski asnik, je pravi mozak operacije. Ja samo igram svoju ulogu."
Elline oi zapanjeno su se rairile; Miles ju je otrim pogledom pokuao privoljeti da uti. "Radi ti i puno vie od toga", prigovorila je.
"Ako ste vi jedina veza", namrtio se Galeni, "tko je, dovraga, ova ena?" Njegovo izraavanje iskljuilo ju je ako ne iz ljudskog roda onda sigurno iz redova vojske.
"Da, gospodine. Pa, za svaku sigurnost, postoji troje Dendariija koji znaju moj pravi identitet. Zapovjednica Quinn, koja je bila prisutna na poetku itave prevare, je jedna od njih. Imam strogu naredbu od Illyana da uvijek sa sobom imam tjelesnu strau, tako da zapovjednica Quinn uskae kad god moram mijenjati identitet. Vjerujem joj u potpunosti." Potovat e moje ljude, s tim svojim prokletim podrugljivim pogledom, to god mislio o meni...
"Koliko dugo to ve traje, porunice?"
"Ah", Miles je dobacio pogled prema Elli, "sedam godina, zar ne?"
Elline sjajne oi su zablistale. "Izgleda mi kao da je bilo juer", zagugutala je bezizraajno. inilo se da je i njoj sve tee ignorirati satnikov ton; Miles se nadao da e ipak uspjeti zadrati svoj opasni smisao za humor pod kontrolom.
Satnik se zagledao u svoje nokte, a onda otro pogleda Milesa. "Pa, porunice, obratit u se sigurnosti Sektora II.
I ako doznam da je sve ovo samo jo jedna vickasta zamisao jednog vorskog barunica, uinit u sve to je u mojoj moi i pobrinuti se da zbog toga odgovarate. Tko god bio va otac."
"Sve je istina, gospodine. Dajem vam rije kao Vorko-sigan."
"Upravo tako", rekao je satnik Galeni kroza zube.
Bijesan, Miles je duboko udahnuo - a onda je konano uspio smjestiti Galenijev naglasak. Podigao je bradu. "Jeste li vi - s Komarra, gospodine?"
Galeni je nepovjerljivo kimnuo. Miles je ozbiljno uzvratio prilino ukoen pokret. Elli ga je gurnula apui, "Ma to, dovraga?"
"Kasnije", uzvratio je Miles mrmljanje. "Unutarnja barravarska politika."
"Hoe li mi trebati olovka i papir?"
"Vjerojatno." Podigao je glas. "Ja samo moram doi u dodir sa svojim pravim pretpostavljenima, satnice Galeni. Nemam pojma ak ni to su mi sljedee naredbe."
Galeni je napuio usne i blago primijetio: "Zapravo sam ja va nadreeni, porunice Vorkosigan."
I to prokleto iznerviran, procijenio je Miles, to se naao izbaen iz svog zapovjednog lanca - a tko bi mu to mogao zamjeriti? Sad samo polako... "Naravno, gospodine. Koje su moje naredbe?"
Galenijeve ake naas su se stisle u frustraciji, oko usta mu se pojavio ironian izraz. "Pretpostavljam da u vas morati pridodati svojem osoblju, dok ekamo razjanjenja. Trei pomonik vojnog ataea."
"Idealno, gospodine, hvala vam", ree Miles. "Admiral Naismith ovog trenutka ima veliku potrebu da nestane. Cetagandanci su ucijenili njegovu - moju - glavu, nakon Dagoole. Ve sam dvaput imao sree."
Sad je na Galenija bio red da se ukoi. "alite se?"
"etvero Dendariija je zbog toga mrtvo, a esnaestero ranjeno", rekao je Miles ukoeno. "Meni to nije ni malo aljivo."
"U tom sluaju", rekao je Galeni smrknuto, "moete svoje kretanje smatrati ogranienim na podruje veleposlanstva."
Pa da propusti Zemlju? Miles je nevoljko izdahnuo. "Da, gospodine", sloio se bezizraajno. "Pod uvjetom da zapovjednica Quinn bude moja veza s Dendariima."
"Zato vam je potreban daljnji kontakt s Dendariima?" "Oni su moji ljudi gospodine."
"inilo mi se da ste rekli kako onaj komodor Tung zapravo vodi stvari."
"On je ovog trenutka na dopustu. Ali sve to je zapravo potrebno prije nego to admiral Naismith nestane u magli jest da se plate neki rauni. Ako biste mi mogli isplatiti potrebnu svotu za trokove, mogao bih odmah zavriti ovu misiju."
Galeni je uzdahnuo; prsti su mu zaplesali preko kom-konzole, i zastali. "Hitna pomo sa svom potrebnom brzinom. Dobro. Koliko im novaca tono treba?"
"Otprilike osamnaest milijuna maraka, gospodine."
Galenijevi prsti ostali su paralizirani. "Porunice", ree obzirno, "to je i deset puta vie od ukupnog godinjeg prorauna za cijelo ovo veleposlanstvo. Nekoliko desetina puta vie od prorauna za ovaj odjel!"
Miles je rairio ruke. "Operativni trokovi za 5000 vojnika i tehniara i jedanaest brodova, tijekom est mjeseci, plus gubici na opremi - izgubili smo prokleto puno stvari na Dagooli - plae, hrana, odjea, gorivo, medicinski trokovi, streljivo, popravci - mogu vam pokazati sve proraune, gospodine."
Galeni se opustio. "U to ne sumnjam. Ali time e se morati pozabaviti Glavni stoer Sigurnosti Sektora. Fondovi u takvom iznosu ovdje ak i ne postoje."
Miles je grickao svoj kaiprst. "Oh." Zaista, oh. Nee paniariti... "U tom sluaju, gospodine, mogu li vas zamoliti da se obratite Glavnom stoeru Sektora to je prije mogue?"
"Vjerujte mi, porunice, vae premjetanje pod neije " tue zapovjednitvo smatram ciljem od najveeg prioriteta." Ustao je. "Oprostite. Priekajte ovdje." Izaao je iz ureda tresui glavom.
"to se to dogaa?" raspitivala se Elli. "Ve sam mislila da e rasturiti tipa, bio on satnik ili ne - a onda si samo stao. Sto je tako arobno u tome to je Komarranac i gdje ija to mogu nabaviti?"
"Nije to nita arobno", ree Miles. "Sasvim sigurno nema nita arobno u tome. Ali strahovito je vano."
"Vanije od jednog vorskog baruna?"
"Na jedan udan nain, da, ovog trenutka. Gle, zna daje planet Komarr bio prvo barravarsko meuzvjezdano osvajanje, je l'da?"
"Mislila sam da vi to zovete pripajanjem."
"Rua pod bilo kojim drugim imenom. Zauzeli smo ga zbog njegovih crvotoina, jer se nalazio posred nae jedine veze s neksusom, jer nam je davio trgovinu i iznad svega jer je prihvatio mito da propusti cetagandsku flotu kroz svoj teritorij kad je Cetaganda prvi put pokuala pripojiti nas. Moda se takoer sjea i tko je bio glavni kon-kvistador."
"Tvoj tata. U vrijeme dok je jo bio samo admiral barun Vorkosigan, prije nego to je postao regent. To mu je i stvorilo reputaciju."
"Da, pa, stvorilo mu je vie od jedne reputacije. Ako ikad poeli vidjeti kako mu se dimi iz uiju, apni mu "Komarrski kolja". Stvarno su ga tako zvali."
"Prije trideset godina, Miles." Zastala je. "Je li u tome bilo ikakve istine?"
Miles uzdahne. "Neeg je bilo. Nikad nisam uspio iz njega izvui cijelu priu, ali prokleto sam siguran da ono u povijesnim knjigama nije sve. U svakom sluaju, osvajanje Komarra je postalo nelijepo. Kao posljedica toga, u etvrtoj godini regentstva dogodila se Komarrska pobuna, a to je bilo zaista runo. Komarrski teroristi su od tada nona mora za Carsku sigurnost. Pretpostavljam da je tamo dolje bilo poprilino represivno.
U svakom sluaju, kako je vrijeme prolazilo, stvari su se malo smirile. Na oba planeta, svi koji imaju vika energije, odlaze naseliti novostvoreni Sergvar. Bio se pojavio pokret meu liberalima - vodio ga je moj otac - da se Komarr u potpunosti ukljui u Carstvo. Ta ideja nije ba popularna meu barravarskim desniarima. Starome je to pomalo ve opsesija - 'Izmeu pravde i genocida nema, na duge staze, nikakve sredine'", naveo je Miles. "Kad se o tome radi, stari postane zaista elokventan. Dakle, u redu, na dobrom starom kastinskom vojnom Barravaru put do vrha jo je uvijek, i oduvijek je bio, preko Carske vojne slube. Komar-rancima je prvi put otvoren prije samo osam godina.
"To znai da je svaki Komarranac u Slubi u sreditu panje. Moraju dokazivati svoju odanost kao to ja moram dokazivati svoju" zastao je, "kao to ja moram dokazivati sebe. Iz toga takoer slijedi da, ako radim s nekim Komarrancem ili pod njegovim zapovjednitvom, a jednog dana se pojavim neuobiajeno mrtav, taj Komarranac automatski postaje hrana za pse. Jer je moj otac bio Kolja, i netko nee povjerovati kako se nije radilo o nekoj vrsti osvete.
I ne samo taj Komarranac. I nad svakim drugim Ko-marrancem u Carskoj slubi nadvio bi se isti oblak. To bi situaciju u barrayarskoj politici unazadilo za godine i godine. Kad bi me sad netko uspio ubiti", bespomono je slegnuo ramenima, "moj otac bi me zadavio."
"Nadam se da ne planira tako neto", zagrcnula se Kili.
"Tako sad dolazimo do Galenija", nastavio je Miles uurbano. "On je u Slubi - asnik je - ima mjesto u samoj Sigurnosti. Morao se slomiti od rada da dospije unutra. ovjek od visokog povjerenja - za jednog Komarranca. Ali ne na nekom vanom ili stratekom mjestu; neke kljune informacije Sluba mu namjerno uskrauje; a sad evo mene da mu time jo dobro natrljam nos. A ako je imao bilo kakvih roaka u Komarrskoj pobuni - pa... opet, evo mene. Sumnjam da me voli, ali morat e me uvati kao zjenicu oka. A ja u mu, Bog mi pomogao, to morati dopustiti. To ti je jedna stvarno nezgodna situacija."
Potapala gaje po ruci. "Moe ti to."
"Hm", zagunao je smrknuto. "Oh, Boe, Elli", zaje-cao je odjednom, spustivi elo na njezino rame, "a nisam dobio novac za Dendariije - ne mogu ih dobiti, do bogzna kad - to u rei Kyu? Dao sam mu rije...!"
Potapala ga je po glavi, ovaj put. Ali nije nita rekla.
DRUGO POGLAVLJE
Jo trenutak je ostavio glavu poloenu na izglaanom tkanju njezine odore. Pomakla se, pruajui ruke prema njemu. Hoe li ga zagrliti? Ako to uini, odluio je Miles, dohvatit e je i poljubiti na licu mjesta. A onda e vidjeti to e se dogoditi
Iza njega, vrata Galenijeva ureda otvorila su se s pis-kavim zvukom. Elli i Miles su se s trzajem odmakli jedno od drugoga. Elli je ostala u stavu pozor, zabacivi svoje kratke tamne kovre, a Miles je samo stajao i u sebi psovao zbog prekida.
Zauo je, i prepoznao, poznati lijeni glas i prije nego se okrenuo.
"briljantan, naravno, ali prokleto napet. Svakog trena vam se uini da e izgubiti kontrolu. Pripazite se kad pone prebrzo govoriti. O, da, to je sasvim sigurno on..."
"Ivan", dahnuo je Miles, sklapajui oi. "Kako sam Ti, Boe, zgrijeio, da si mi dao Ivana - ovdje..."
Kad mu se Bog nije udostojio odgovoriti, Miles se iskrivljeno nasmijeio i okrenuo. Elli je nagnula glavu, mr-tei se, i sluala, naglo usredotoena.
Galeni se vratio u pratnji visokoga mladog porunika. Koliko god bio indolentan, Ivan Vorpatril se oito odra-
vao u formi, njegova atletska pojava savreno je isticala sveanu zelenu odoru. Ljubazno, otvoreno lice bilo je pravilnih crta, uokvireno valovitom tamnom kosom u urednoj patricijskoj frizuri. Miles nije mogao a da ne dobaci jedan pogled prema Elli, prikriveno procjenjujui njezinu reakciju. Uz njezino lice i stas, svi koji bi se nali pored nje obino bi djelovali otrcano, ali Ivan bi se moda mogao postaviti kao stalak za njezinu ruu i ne zavriti zasjenjen.
"Bok, Miles", rekao je Ivan. "to ti radi ovdje?" "Ja bih tebi mogao postaviti isto pitanje", ree Miles.
"Ja sam drugi pomonik vojnog ataea. Poslali su me ovamo da se malo kultiviram, valjda. Zemlja, zna."
"Oh", rekao je Galeni, dok mu se jedan ugao usana tr-zao prema gore, "znai zato si ovdje. A ba sam se pitao."
Ivan se smeteno osmjehnuo. "Kako se u zadnje vrijeme ivi u neregularnim trupama?" upitao je Milesa. "Jo ti uspijeva ona podvala s admiralom Naismithom?"
"Jedva", ree Miles. "Dendarii su i sada sa mnom. U orbiti su", pokazao je prstom prema gore, "i upravo ovog asa grizu nokte."
Galeni je djelovao kao da je zagrizao u neto trpko. "Zar svi osim mene znaju za ovu tajnu operaciju? Ti, Vor-patrile - znam da tvoja razina pristupa Sigurnosti nije via od moje!"
Ivan slegne ramenima. "Prethodni susret. Obiteljski posao."
"Prokleta vorska mrea moi", promrmljao je Galeni.
"Oh", rekla je Elli Quinn tonom iznenadane prosvijeenosti, "to je tvoj roak Ivan! Uvijek sam se pitala kako izgleda."
Ivan, koji joj je dobacivao prikrivne poglede od trenutka kad je uao u sobu, ukipio se sa svom uzdrhtalom pozornou ptiara na tragu. Zasljepljujue se osmjehnuo i
sagnuo nad Ellinom rukom. "Oduevljen sam to smo se upoznali, moja gospo. Dendarii se zacijelo popravljaju, ako ste vi dobar primjer. A siguran sam da ste najbolji."
Elli je povukla ruku k sebi. "Ve smo se upoznali." "Siguran sam da nismo. Ne bih zaboravio ovakvo lice."
"Onda jo nisam imala ovo lice. 'Glavica luka', mislim da ste se onda tako izrazili. Nisam imala pojma kako plas-tikone proteze zapravo uasno izgledaju. Dok mi vi to niste rekli. Miles mi to nije ni spomenuo."
Ivanov smijeak je splasnuo. "Ah. Dama koju je spalila plazma."
Miles se osmjehnuo i pribliio Elli, koja je posjedniki provukla ruku pod njegov lakat i ponudila Ivanu hladan samurajski osmijeh. Trudei se da zadri dostojanstvo u porazu, Ivan se okrenuo satniku Galeniju.
"Budui da se poznajete, porunice Vorkosigan, odredio sam porunika Vorpatrila da vas preuzme i pomogne vam da se snaete u veleposlanstvu i svojim novim dunostima", rekao je Galeni. "Vor ili ne, tako dugo dok vas Car plaa, moe bar izvui i neku korist od vas. Nadam se da e neko pojanjenje vaeg statusa stii uskoro."
"Nadam se da e plaa za Dendariiije stii jednako tako skoro", ree Miles.
"Vaa plaenika - tjelesna straa - moe se vratiti u svoju jedinicu. Ako iz bilo kojeg razloga budete morali napustiti teritorij veleposlanstva, dat u vam nekog od svojih ljudi."
"Da, gospodine", uzdahne Miles. "Ali moram imati mogunost da stupim u kontakt s Dendariima, u sluaju nude."
"Pobrinut u se da zapovjednica Quinn dobije sigurnu kom-vezu prije nego ode. Zapravo," dotaknuo je svoju komkonzolu, "narednice Barth?" rekao je.
"Da, gospodine?" uzvratio je glas. "Jeste li ve spremili onu kom-vezu?" "Upravo dovravamo kodiranje, gospodine." "Dobro, donesite je u moj ured."
Barth se, jo u civilnoj odjei, pojavio za nekoliko trenutaka. Galeni je pokazao Elli vrata. "Narednik Barth e vas ispratiti iz teritorija veleposlanstva, zapovjednice Quinn." Ona je preko ramena dobacila pogled Milesu, koji joj je napola salutirao, umirujuim pokretom.
"to da kaem Dendariima?" upitala je.
"Reci im - reci im da su novci na putu", doviknuo je Miles. Vrata su se siktavo zatvorila, skrivajui je.
Galeni se vratio svojoj komkonzoli, koja je treptanjem zahtijevala pozornost. "Vorpatril, molim vas, neka vam prva dunost bude da izvuete svog roaka iz tog... kostima, u neku korektnu odoru."
Zar je mogue da vas admiral Naismith plai - bar malo... gospodine? zapitao se Miles uzrujano. "Dendariij-ska odora jednako je stvarna kao i vaa, gospodine."
Galeni se namrtio prema njemu, preko svjetlucanja na stolu. "Ne bih znao, porunice. Moj otac je meni, kad sam bio dijete, mogao priutiti samo igrake vojnika. Obojica moete ii."
Puei se, Miles je priekao dok se vrata nisu zatvorila za njima prije nego je strgnuo svoju sivo-bijelu jaknu i bacio je na pod hodnika. "Kostim! Igrake vojnika! Mislim da u ubiti tog komarrskog pasjeg skota!"
"Oooh," ree Ivan, "to smo danas osjetljivi." "uo si stoje rekao!"
"Da, pa... Galeni je u redu. Moda malo previe po pravilima, to je sve. Po svim zakucima crvotonog neksusa ima na desetine jeftinih malih plaenikih skupina. Neke
od njih su vrlo blizu crte koja razdvaja ilegalno od legalnog. Kako bi on mogao znati da tvoji Dendarii nisu samo malo ljepe odjeveni razbojnici?"
Miles je podigao jaknu, istresao je i briljivo je prebacio preko ruke. "Ha."
"Daj", ree Ivan. "Odvest u te dolje kod ekonoma pa emo ti nabaviti opremu u boji koja se Galeniju vie svia." "Imaju li ita u mojoj veliini?"
"Naprave lasersku mapu tvoga tijela i proizvedu stvari po mjeri, pod kompjuterskom kontrolom, ba kao onaj astronomski skup gusar od krojaa kojemu ti ide u Vor-barr Sultani. Ovo je Zemlja, sinko."
"Moj ovjek na Barrayaru izrauje moju odjeu ve deset godina. Ima nekih trikova koji nisu u kompjuteru... Pa, pretpostavljam da u preivjeti. Moe li kompjuter veleposlanstva proizvesti i civilnu odjeu?"
Ivan se namrtio. "Ako su ti ukusi konzervativni. Ako hoe neto ime bi zadivio lokalne djevojke, morat e potraiti negdje drugdje."
"S Galenijem kao guvernantom, imam osjeaj da neu dobiti priliku otii ba jako daleko", uzdahne Miles. "Morat u se zadovoljiti onim to dobijem."
Miles je zakiljio niz umskozeleni rukav svoje bar-ravarske sveane odore, popravio manete i trgnuo bradom prema gore da bolje namjesti glavu iznad visokog ovratnika. Napola je ve bio zaboravio koliko je taj prokleti ovratnik zapravo neudoban za njegov kratki vrat. Na prednjoj strani, crveni etverokuti porunikog ranga kao da su ga boli u bradu; straga, tipalo ga je za neskraenu kosu. A u izmama je bilo vrue. Kost lijeve noge koju je bio slomio na Dagooli, jo se trzavo javljala, ak i sada, nakon to su je ponovno slomili, ispravno namjestili i lijeili elektr ostimulacij om.
Pa ipak, zelena mu je odora bila kao dom. Njegovo pravo ja. Moda je dolo vrijeme da se odmori od admirala Naismitha i njegovih nesavladivih odgovornosti, vrijeme da se prisjeti razumnijih problema porunika Vorkosigana, iji je sada jedini zadatak bio nauiti procedure malog ureda i podnositi Ivana Vorpatrila. Dendariima nije trebao da ih dri za ruice tijekom rutinskog oporavka i popravaka, a ni za admirala Naismitha ne bi mogao smisliti sigurniji i potpuniji nestanak.
Ivan je bio posebno zaduen za ovu siunu sobu bez prozora duboko u utrobi veleposlanstva, a posao mu je bio pohranjivati stotine diskova s podacima u zatieno raunalo koje ih je saimalo u tjedno izvjee o statusu na Zemlji, koje se zatim slalo natrag efu Sigurnosti Illvanu i glavnom zapovjednitvu na Barravaru. Gdje ga se, pretpostavljao je Miles, kompjuterski usporeivalo sa stotinama drugih takvih izvjea kako bi se stvorila barravarska vizija svemira. Miles se iskreno nadao da Ivan ne zbraja kilovate i megavate u istoj koloni.
"Najvei dio svih ovih gluposti su javne statistike", objanjavao je Ivan, sjedei pred svojom konzolom i, nevjerojatno, djelujui kao da mu je udobno u paradnoj zelenoj odori. "Demografske promjene, podaci o poljoprivrednoj i industrijskoj proizvodnji, objavljeni vojni prorauni razliitih politikih grupa. Raunalo ih zbroji na esnaest razliitih naina i zazuji kad mu se stvari ne slau. Budui da svi izvori takoer imaju raunala, to se ne dogaa ba jako esto - sve lai se prilagode puno prije nego to podaci dou do nas, kae Galeni. Za Barravar su vanija biljeenja kretanja brodova u Zemljin lokalni svemir i iz njega.
Onda stiemo do zanimljivijih stvari, do pravog pijunskog posla. Na Zemlji ima nekoliko stotina ljudi koje ovo veleposlanstvo nastoji pratiti, iz ovog ili onog razloga sigurnosti. Jedna od najveih skupina su komarrski pobu-
njeni prognanici." Ivan je mahnuo rukom i desetak lica bljesnulo je, jedno za drugim, nad vid ploom.
"Oh, da?" rekao je Miles, sad privuen. "Ima li Galeni s njima tajnih kontakata i tome slino? Je li to razlog zbog kojeg je postavljen ovdje? Dvostruki agent - trostruki agent..."
"Kladim se da bi Illvan to volio", ree Ivan. "Koliko ja znam, svi oni izbjegavaju Galenija kao gubavca. Pokvareni kolaborant s imperijalistikim ugnjetavaima i tako to."
"Ali oni sigurno ne predstavljaju neku veliku prijetnju Barravaru, nakon toliko vremena i na takvoj udaljenosti. Izbjeglice..."
"Neki od njih su bili pametni izbjeglice, zna, oni koji su svoj novac sklonili na sigurno prije nego to je bomba pala. Neki su bili umijeani u financiranje Komarrske pobune za vrijeme Regentstva - oni su sad veinom puno siromaniji. Ali stare. Jo pola generacije, ako integracijska politika tvoga oca uspije, i potpuno e izgubiti zamah, kae satnik Galeni."
Ivan je podigao jo jedan disk s podacima. "A onda stiemo do zaista vruih stvari, a to je promatranje onoga to rade druga veleposlanstva. Kao recimo Cetagandanci."
"Nadam se da su oni na drugoj strani planeta", rekao je Miles iskreno.
"Ne, veina galaktikih veleposlanstava i konzulata koncentrirana je upravo ovdje u Londonu. Tako nam je puno lake da pratimo jedni druge."
"O, Boe", zacvili Miles, "nemoj mi rei da su nam oni susjedi ili tako neto."
Ivan se osmjehnuo. "Zamalo. Udaljeni su otprilike dva kilometra. Puno idemo jedni drugima na sveane prijeme, vjebamo uslunost i igramo igre tipa znam-da-zna-da--znam."
Miles je sjedio, teko diui. "O, sranje."
"to ti je, stari?"
"Ti ljudi me pokuavaju ubiti."
"Ni sluajno. To bi poelo rat. Mi smo sad u nekakvom miru, sjea se?"
"Pa, u najmanju ruku, pokuavaju ubiti admirala Naismitha."
"Koji je juer nestao."
"Da, ali - jedan od razloga to je cijela ova prevara s Dendariima tako dugo izdrala jest udaljenost. Admiral Naismith i porunik Vorkosigan nikad se ne pojavljuju manje od nekoliko stotina svjetlosnih godina udaljeni jedan od drugoga. Nikad se jo nije dogodilo da zajedno zap-nemo na istom planetu, a kamoli u istom gradu."
"Tako dugo dok ostavlja dendariijsku odoru u mom ormaru, to e vas povezati?"
"Ivane, koliko crnokosih, sivookih grbavaca visokih metar i pol moe uope biti na ovom prokletom planetu? Misli da se na svakom uglu spotie o trzave patuljke?"
"Na planetu s devet milijardi stanovnika", ree Ivan, "mora biti barem po est komada od svega. Smiri se!" Zastao je. "Zna, ovo je prvi put da sam te uo koristiti tu rije."
"Koju rije?"
"Grbavac. A zapravo nisi, zna." Ivan gaje promatrao s prijateljskom zabrinutou.
Milesove ake su se stisle, otvorile u otrom pokretu odbacivanja. "U svakom sluaju, Cetagandanci. Ako oni na svojoj strani imaju nekoga kao ti, tko radi ono to ti radi"
Ivan kimne glavom. "Upoznao sam ga. Zove se ghem--porunik Tabor."
"Onda znaju da su Dendarii ovdje, znaju daje admiral Naismith bio vien. Vjerojatno imaju popis svih narudbi koje smo uputili preko kom mree ili e ga uskoro imati, kad na to obrate pozornost. Prate nas."
"Moda vas prate, ali ne mogu dobiti upute odozgo nita bre nego to to mi moemo", ree Ivan razumno. "A u svakom sluaju pate od nedostatka ljudi. Naa sluba sigurnosti je bar etiri puta vea od njihove, zbog Ko-marranaca. Hou rei, moda je ovo Zemlja, ali svejedno se radi o nevanom veleposlanstvu, za njih jo vie nego za nas. Ne boj se", zauzeo je pozu u svom radnom stolcu, s rukom preko prsa, "roak Ivan e te zatititi."
"To je tako utjeno", promrmlja Miles.
Ivan se osmjehnuo njegovu sarkazmu i vratio se svome poslu.
Dan se beskrajno oduio u tihoj, jednolinoj sobi. Njegova klaustrofobija, otkrio je Miles, razvila se do znatno vieg stadija nego to je to prije bio sluaj. Upijao je podu-ku od Ivana, a u meuvremenu koraao od zida do zida.
"Mogao bi to sve napraviti otprilike dvaput bre, zna", primijetio je Miles Ivanu, prouavajui analizu podataka.
"Ali onda bih bio gotov odmah poslije ruka", ree Ivan, "i ne bih imao to raditi."
"Sigurno bi ti Galeni mogao neto pronai."
"Toga se i bojim", ree Ivan. "Kraj radnog vremena doe sasvim dovoljno brzo. A onda idemo na tulum."
"Ne, onda ti ide na tulum. A ja idem u svoju sobu, prema naredbi. Moda u konano uspjeti nadoknaditi manjak spavanja."
"Tako je, razmiljaj optimistiki", ree Ivan. "Ja u vjebati s tobom u dvorani veleposlanstva, ako bude htio. Ne izgleda ba dobro, zna. Blijed si, i ovaj... blijed si."
Star, pomislio je Miles, to je rije koju si upravo izbacio.
Bacio je pogled na iskrivljeni odraz svoga lica u kromiranoj oplati konzole. Tako je grozno, ha?
Ivan se udario po prsima. "Vjeba e ti koristiti." "Nedvojbeno", promrmlja Miles.
Dani su se brzo ujednaili u monotonom rasporedu. Ivan bi probudio Milesa u sobi koju su dijelili, zatim bi nakratko otili u gimnastiku dvoranu, otuirali se, do-rukovali i otili na posao u prostoriju za obradu podataka. Miles se ve poeo pitati hoe li mu ikad opet dopustiti da vidi predivan zemaljski zalaz sunca. Nakon tri dana, Miles je preuzeo Ivanov posao punjenja raunala i dovravao ga do podneva; tako su mu barem kasniji sati ostajali slobodni za itanje i uenje. Gutao je pravilnike veleposlanstva i sigurnosti. Povijest Zemlje, galaktike vijesti. U poslijepodnevnim satima otili bi na jo jednu munu seansu vjebanja u dvorani. Onih veeri kad bi Ivan ostajao kod kue, Miles bi s njim gledao vid drame; onih veeri kad bi Ivan izaao, Miles bi sam pratio putopise sa svih onih zanimljivih mjesta koja nije smio posjetiti.
Elli ga je preko sigurne kom-veze svakodnevno izvjetavala o statusu dendariijske flote, koja je jo bila u orbiti. Miles, koji bi se svaki put zatvorio da bude sam u prostoriji, otkrio je kako mu postaje sve tee zavriti razgovor, a Elli nikad ne bi prva prekinula vezu. Miles je fantazirao da joj se udvara u svojoj autentinoj linosti - bi li zapovjednica prihvatila poziv na izlazak s obinim porunikom? Bi li joj se barun Vorkosigan uope svidio? Hoe li ga Ga-leni ikad pustiti da izie iz veleposlanstva i otkrije odgovore na ta pitanja?
Deset dana istog ivota, vjebanja i urednog dnevnog rasporeda loe je djelovalo na njega, zakljuio je Miles. Razina energije mu je porasla. Porasla, i nala se zarobljena u
imobiliziranoj osobi baruna Vorkosigana, dok je lista zadaa koje su ekale admirala Naismitha rasla sve vie i vie...
"Moe li se prestati vrtjeti, Miles?" poalio se Ivan. "Sjedni. Duboko udahni. Budi miran pet minuta. Moe ti to, samo ako hoe."
Miles je jo jedanput proao kompjuterskom sobom, onda se bacio u stolac. "Zato me Galeni jo nije pozvao? Kurir iz Glavnog stoera Sektora stigao je prije sat vremena!"
"Pa, daj ovjeku vremena da ode na zahod i popije alicu kave. Daj Galeniju vremena da proita njegova izvjea. Ovo je vrijeme mira, svi imaju puno vremena i piu izvjea. Bili bi povrijeeni kad ih nitko ne bi proitao."
"To je problem s vama na dravnoj plai", ree Miles, "razmaeni ste. Plaaju vas da ne ratujete."
"Zar nije jednom postojala plaenika flota koja se time bavila? Pojavili bi se u neijoj orbiti i platili bi im - da ne ratuju. I uspijevalo im je, zar ne? Ti naprosto nisi dovoljno kreativan plaeniki zapovjednik, Miles."
"Aha. LaVarrova flota. Uspijevalo im je dosta dobro dok ih taucetanska mornarica nije uhvatila, a onda su poslali LaVarra u dezintegracijsku komoru."
"Taucetanci nemaju smisla za humor." "Uope", sloi se Miles. "Kao ni moj otac." "To je potpuno tono. Pa"
Komkonzola je zatreptala. Ivan se morao izmaknuti jer je Miles skoio prema njoj. "Da, gospodine?" ree Miles zadihano.
"Doite u moj ured, porunice Vorkosigan", rekao je Galeni. Lice mu je bilo bezizraajno kao i uvijek, na njemu se nita nije moglo proitati.
"Da, gospodine, hvala, gospodine." Miles je prekinuo vezu i jurnuo prema vratima. "Mojih osamnaest milijuna maraka, konano!"
"Ili to", ree Ivan susretljivo, "ili ti je pronaao posao u skladitu. Moda e ti dati da prebroji sve zlatne ribice u fontani u glavnoj dvorani za prijeme."
"Sigurno, Ivane."
"Hej, to je pravi izazov. Te ribice se stalno muvaju, zna."
"Kako zna?" Miles je zastao, oi su mu zablistale. "Ivane, nije te valjda stvarno natjerao da to radi?"
"Bilo je u nekoj vezi sa sumnjom u proboj sigurnosnih mjera", ree Ivan. "Duga pria."
"Kladim se da jest." Miles je zabubnjao prstima po stolu i, odgurnuvi se, zaobiao ga u skoku. "Kasnije. Odohja."
Miles je pronaao satnika Galenija kako sjedi, sumnjiavo zabuljen u neto na svojoj komkonzoli, kao da jo pred sobom ima kodirani materijal.
"Gospodine?"
"Hm." Galeni se zavalio u stolcu. "Pa, porunice Vorko-sigan, stigle su vam naredbe iz Glavnog stoera Sektora."
"I?"
Galenijeva usta su se stisla. "I potvruju va privremeni raspored u moju ekipu. Slubeno i javno. Sada moete podizati svoju poruniku plau u ovom odjelu. to se tie ostatka vaih naredbi, identine su Vorpatrilovima -zapravo, moda su to iste naredbe, samo su promijenili ime. Morate mi pomagati prema potrebi, biti na raspolaganju veleposlaniku i njegovoj supruzi za usluge pratnje, a kad se ukae prilika, iskoristiti mogunosti za obrazovanje specifine za Zemlju, prema vaem statusu carskog asnika i vorskog baruna."
"Sto? To ne moe biti tono? to su, dovraga, usluge pratnje?" Zvui kao neto s kurvama.
Sitan osmijeh podigao je jedan kraj Galenijevih usnica. "Uglavnom, to znai sjediti u sveanoj odori na slubenim drutvenim primanjima u veleposlanstvu i glumiti Vora za domoroce. Neobino velik broj ljudi smatra aristokrate - pa ak i aristokrate s drugih planeta - posebno zanimljivima." Galenijev ton nije ostavljao mjesta sumnji koliko mu se takvo zanimanje ini bizarnim. "Jest ete, piti, moda plesati..." glas mu je naas postao neuvjerljiv, "i openito, bit ete besprijekorno pristojni prema bilo kome koga veleposlanik eli, ah, zadiviti. Ponekad e se od vas traiti da upamtite razgovore i kasnije ih ponovite. Vorpatril je u svemu tome jako dobar, na moje prilino iznenaenje. On vam moe pruiti detalje."
Meni ne treba poduka o ponaanju u drutvu kakvu bi mi Ivan mogao pruiti, pomislio je Miles. I Vorovi su vojna kasta, a ne aristokracija. to su, dovraga, mislili oni u Stoeru? Upute su se inile neobino tupavim, ak i za njih.
Ali ako nemaju nikakav novi projekt u pripremi za Dendariije, zato ne bi iskoristili priliku i omoguili da sin grofa Vorkosigana dobije malo vie diplomatske spretnosti? Nitko nije sumnjao da e Miles dosei najvie razine Slube - nije ga se moglo izloiti nita manjem rasponu iskustva nego to je to bio sluaj s Ivanom. Nije u pitanju bio sadraj naredbi, samo je nedostatak odvajanja od njegova drugog lica bio tako... neoekivan.
Pa ipak... pamenje razgovora. Moe li to biti poetak nekog posebnog pijunskog posla? Moda su dodatne pojedinosti, koje e razjasniti stvari, ve na putu.
Nije htio ak ni razmiljati o mogunosti da je Stoer zakljuio kako je konano dolo vrijeme da se dendariijske operacije do kraja zatvore.
"Pa..." rekao je Miles nevoljko, "dobro..."
"Tako mije drago", promrmljao je Galeni, "to su vam naredbe po volji, porunice."
Miles je pocrvenio i vrsto stisnuo usnice. Ali kad bi samo mogao zbrinuti Dendariije, sve ostalo ne bi bilo va-
no. "A mojih osamnaest milijuna maraka, gospodine?", upitao je, pazei da mu ton ovoja put ostane ponizan.
Galeni je lupkao prstima po svome stolu. "Nikakvo kreditno pismo nije stiglo s ovim kurirom, porunice. Ni bilo kakav spomen o njemu."
"to!" zakrijeti Miles. "Mora ga biti!" Zamalo se bacio preko Galenijeva stola da sam pogleda na vid; zaustavio se u zadnji as. "Raunao sam s deset dana za sve..." Mozak mu je izbacivao neeljene podatke koji su jurili pokraj njegove svijesti - gorivo, naknada za orbitalno mjesto, obnova zaliha, medicinsko-stomatoloko-kirurki trokovi, smanjen inventar skladita oruja, plae, likvidnost, margine... "Prokletstvo, krvarili smo za Barravar! Ne mogu - mora biti da se dogodila neka pogreka!"
Galeni je bespomono rairio ruke. "Nesumnjivo. Ali nije u mojoj moi daje ispravim."
"Obratite im se opet - gospodine!" "Oh, hou."
"Jo bolje - dajte da ja idem kao kurir. Kad bih osobno razgovarao sa Stoerom"
"Hm." Galeni je protrljao usnice. "Izazovna ideja... ne, bolje ne. Vae naredbe su bile vrlo jasne. A vai Den-darii e jednostavno morati priekati sljedeeg kurira. Ako je sve onako kako vi kaete", naglasak nije promakao Milesu, "uvjeren sam da e se sve srediti."
Miles je priekao jedan beskrajan trenutak, ali Galeni vie nita nije nudio. "Da, gospodine." Salutirao je i okrenuo se. Deset dana... jo deset dana... bar jo deset dana... Mogu priekati jo deset dana. Ali nadao se da e Stoer dotad ve povratiti razum u svome kolektivnom mozgu.
enski gost najvieg ranga na popodnevnom prijemu bila je veleposlanica s Tau Cetija. Bila je to vitka ena
neodreene dobi, zadivljujuih kosti lica i prodornih oiju. Miles je procijenio da bi razgovor s njom bio sam po sebi obrazovanje, politiko, profinjeno i duhovito. Naalost, budui da ju je barravarski veleposlanik posve zaokupio, Miles je sumnjao da e mu se pruiti prilika otkriti je li u pravu.
Gospa kojoj je Miles bio dodijeljen kao pratilac imala je statusni poloaj preko supruga, gradonaelnika Londona, kojeg je upravo u tom trenutku zabavljala veleposla-nikova supruga. Gradonaelnikova gospa kao da je bila u stanju neprekidno avrljati, uglavnom o odjei koju su nosili drugi gosti. Prolazei pokraj njih, konobar prilino vojnikog dranja (svi ljudski posluitelji u veleposlanstvu bili su lanovi Galenijeva odjela) ponudio je Milesu vinsku au sa zlatnog pladnja, punu slamnato blijede tekuine, a on ju je udno prihvatio. Da, dva ili tri takva pia, s njegovom niskom tolerancijom na alkohol, i dovoljno e otup-jeti da izdri ak i ovo. Zar to nije bila upravo ona uska drutvena scena od koje je bio pobjegao u Carsku slubu, usprkos potekoama i tjelesnim nedostacima? Naravno, vie od tri ae i nai e se ispruen u snu na podnom mozaiku, s priglupim osmijehom na licu. I u debeloj nevolji kad se probudi.
Miles je dobro potegnuo i skoro se zagrcnuo. Sok od jabuke, .. Prokleti Galeni, bio je temeljit. Hitri pogled uokolo potvrdio je kako to nije isto pie koje se sluilo gostima. Miles je preao palcem po visokom ovratniku svoje odore i ukoeno se osmjehnuo.
"Neto nije u redu s vaim vinom, barune Vorkosi-gan?" upitala je matrona zabrinuto.
"Berba je malo, ovaj... mlada", promrmljao je Miles. "Mislim da u predloiti veleposlaniku da ga zadri u svojim podrumima jo neko vrijeme." Recimo dok ja ne odem s planeta...
Glavna dvorana za prijeme bila je otmjeno ureena prostorija s visokim lukovima i stropnim prozorima koja je djelovala kao da bi trebala odjekivati poput peine, ali je bila neobino tiha, s obzirom na masu uzvanika koju su njezine brojne razine i nie mogle primiti. Tu su negdje skriveni priguivai zvuka, pomislio je Miles - a, okladio bi se da su tu, ako ovjek tono zna gdje treba stati, i izdvojena sigurna podruja koja mogu pruiti zatitu od svih prislukivaa, ljudskih i elektronikih. Primijetio je, za budunost, gdje se nalaze barravarski i taucetanski veleposlanik; da, ak i pokreti njihovih usana djelovali su nekako zamueno i zasjenjeno. Odreeni sporazumi o pravima prolaska kroz taucetanski lokalni svemir uskoro su trebali postati predmetom ponovnih pregovora.
Miles i njegova pratilja vrludali su prema arhitektonskom sreditu prostorije, fontani s bazenom. Bila je to hladna, umjetniki oblikovana stvar puna potoia, s mahovinom i paprati usklaenih boja. Crvenkasto-zlatni obrisi tajnovito su se kretali u sjenovitoj vodi.
Miles se ukoio, zatim natjerao svoju kraljenicu da se opusti. Pribliavao mu se jedan mladi u crnoj cetagan-dskoj sveanoj odori, lica obojena uto-crnim oznakama ghem-porunika, nasmijeen i oprezan. Razmijenili su nepovjerljive pozdrave.
"Dobro doli na Zemlju, barune Vorkosigan", promrmljao je Cetagandanac. "Je li to slubeni posjet ili ste na turneji?"
"I jedno i drugo", slegnuo je Miles ramenima. "Dodijeljen sam veleposlanstvu radi, ovaj, daljnjeg obrazovanja. Ali vjerujem da ste u prednosti predamnom, gospodine." Naravno da to nije bilo tono; Milesu su ve na samom poetku pokazali oba Cetagandanca u odorama kao i dvojicu u civilu, plus trojicu ljudi za koje se sumnjalo da su njihovi prikriveni pomagai.
"Ghem-porunik Tabor, vojni atae, cetagandsko veleposlanstvo", izrecitirao je Tabor pristojno. Opet su si meusobno kimnuli. "Hoete li dugo ostati, barune?"
"Mislim da ne. A vi?"
"Ja sam se iz hobija poeo baviti bonsaijem. Pria se da su stari Japanci znali na jednom jedinom drvetu raditi i po stotinu godina. Ili im se moda samo tako inilo."
Miles je posumnjao da se Tabor ali, ali porunik je zadrao lice tako bezizraajnim da nije mogao biti siguran. Moda se bojao da mu ne napukne boja.
Vibrirajui smijeh, mek poput zvonia, privukao im je pozornost na suprotnu stranu fontane. Ivan Vorpatril je bio tamo, oslonjen o kromiranu ogradu, tamne glave pognute prema nekom plavokosom slatkiu. Imala je na sebi neto blijedoruiasto i srebrno, koje kao da je lepralo ak i kad je stajala posve mirno, kao sada. Umjetniki razbaruena zlaana kosa sputala se preko jednog bijelog ramena. Nokti na prstima bljesnuli bi srebrnastoruias-to kad bi popratila svoj govor ivahnim pokretima.
Tabor je tiho siknuo, besprijekorno se nagnuo nad ruku matrone, i krenuo dalje. Miles gaje ponovno ugledao na drugoj strani fontane, kako se trudi zadobiti mjesto do Ivana - ali Milesu se nekako inilo da to nije bilo u potrazi za vojnim tajnama. Nije nikakvo udo to je Tabor pokazao samo usputno zanimanje za Milesa. Ali Taborovo prikra-danje plavui prekinuo je znak njegova veleposlanika i po dunosti je krenuo van u pratnji visokih dunosnika.
"Barun Vorpatril je tako simpatian mladi", zagugu-tala je Milesova matrona. "Mi ga ovdje svi jako volimo. Veleposlanikova gospoa mi kae da ste vas dvojica u rodu?" Nagnula je glavu prema njemu, puna iekivanja.
"Da, mi smo neka vrsta bratia", objasnio je Miles. "Ah - tko je ona mlada dama s njim?"
Matrona se ponosno nasmijeila. "To je moja ki, Svlveth."
Ki, naravno. Veleposlanik i njegova gospoa imali su istanan barravarski smisao za nijanse drutvenog poloaja. Miles, koji pripada starijoj grani obitelji, da se ne spominje to to je sin Prvog ministra grofa Vorkosigana, bio je iznad Ivana drutveno, ako ve ne i vojniki. Sto znai, o Boe, da je osuen na propast. Zapast e ga sve vane matrone odavde do vjenosti, dok e Ivan - Ivan e dobiti sve kerke...
"Privlaan par", rekao je Miles teko.
"Da, nisu li? Kakva vrsta bratia, barune Vorkosi-gan?"
"Molim? Oh, Ivan i ja, da. Nae bake bile su sestre. Moja baka bila je najstarije dijete princa Xava Vorbarre, a Ivanova je bila najmlae dijete."
"Princeze? Kako romantino!"
Miles je razmotrio mogunost da potanko opie kako su njegovu baku, njezina brata i veinu njihove djece pretvorili u hamburgere za vrijeme strahovlade Ludog cara Yurija. Ne, gradonaelnikova gospoa mogla bi to smatrati jednostavno zastraujuom i pretjeranom priom ili, jo gore, romantinom zgodom. Sumnjao je da bi mogla shvatiti iskonsku divlju glupost Yurijevih postupaka, s posljedicama koje su se proirile na sve strane, optereujui barravarsku povijest sve do danas.
"Ima li barun Vorpatril neki dvorac?" upitala je svisoka.
"Ah, ne. Njegova majka, moja tetka Vorpatril", koja je drutvena barakuda i prodrla bi vas u prolazu, "ima vrlo lijep stan u glavnom gradu, Vorbarr Sultani." Miles je zastao. "Mi smo nekad imali dvorac. Ali spaljen je prije kraja Vremena izolacije."
"Ruine dvorca. To je skoro jednako tako dobro."
"Prokleto slikovito", potvrdio joj je Miles.
Netko je ostavio tanjuri s ostacima predjela na ogradi fontane. Miles je uzeo jedan roi i poeo odlamati komadie za zlatne ribice. Kliznule su blie da pohvataju mrvice uz kratko grgotanje.
Jedna od njih odbila je prihvatiti mamac, skrivajui se u dubini. Kako zanimljivo, zlatna ribica koja ne jede -dakle, to je rjeenje za Ivanov problem riblje inventure. Moda je ta tvrdoglavica neka zloudna cetagandska naprava, ije hladne krljuti svjetlucaju poput zlata zato to to i jesu.
Mogao bi je izvaditi makastim skokom, zdrobiti je pod nogom uz mehaniko krckanje i pucketanje elektronike, a zatim je podii sa slavodobitnim uzvikom: "Ah! Zahvaljujui svojem prodornom umu i hitrim refleksima, otkrio sam pijuna meu vama!"
Ali ako mu je pretpostavka pogrena, ah! Ljigavi zvuk pod njegovom izmom, matrona u uzmicanju, i sin bar-ravarskog Prvog ministra ubrzo bi dobio reputaciju mladia s ozbiljnim emocionalnim problemima... "Aha!" zamislio je sebe kako se cereka prestravljenoj eni dok mu se riblja utroba gnjei pod nogom. "A tek da vidite to radim s maiima!"
Velika zlatna ribica konano se lijeno podigla, i uzela mrvicu uz praakanje koje je poprskalo Milesove uglaane izme. Hvala ti, ribo, pomisli Miles. Upravo si me spasila od poprilino neugodne drutvene nezgode. Naravno, ako su cetagandanski strunjaci zaista pametni mogli bi napraviti mehaniku ribu koja zaista jede, i pomalo se i prazni...
Gradonaelnikova gospoa upravo je postavila jo jedno prodorno pitanje o Ivanu, koje Miles u svojoj zamilje-nosti nije do kraja uo. "Da, ta njegova bolest je zaista alosna", zapreo je Miles i spremio se zapoeti monolog koji
bi ocrnio Ivanove gene, ukljuujui tu probleme incestuoz-noga aristokratskog naslijea, podruja radijacije koja su preostala iz Prvog cetagandskog rata i Ludog cara Yurija, kad je sigurna kom-veza u njegovu depu zapiskala.
"Oprostite, gospoo. Zove me pager." Blaena bila, Elli, pomislio je dok je bjeao od matrone da pronae neki tihi kut iz kojega bi se mogao javiti. Nijednog Cetagan-danca na vidiku. Pronaao je jednu slobodnu niu zaklonjenu zelenilom na drugoj galeriji i otvorio kanal.
"Da, zapovjednice Quinn?"
"Miles, hvala Bogu." Glas joj je bio uurban. "Izgleda da tamo dolje imamo nekakvu Situaciju, a ti si najblii dendariijski asnik."
"Kakvu situaciju?" Nije volio situacije koje su dolazile s velikim poetnim slovom. Elli inae nije bila sklona uspanienim pretjerivanjima. eludac mu se nervozno stisnuo.
"Nisam mogla dobiti nikakve uvjerljive pojedinosti, ali izgleda da su se etvorica ili petorica naih vojnika, koji su u Londonu na dopustu, zabarikadirali u nekakvoj trgovini s jednim taocem i odupiru se policiji. Naoruani su."
"Nai deki ili policija?"
"I jedni i drugi, naalost. Policijski zapovjednik s kojim sam razgovarala zvuao je kao da oekuje krv po zidovima. Uskoro."
"Sve gore i gore. to to oni, dovraga, zamiljaju, to rade?"
"Ubij me ako znam. Ja sam upravo u orbiti, spremam se krenuti, ali trebat e mi etrdeset pet minuta, moda i sat vremena prije nego stignem tamo dolje. Tung je u jo gorem poloaju, trebalo bi mu dva sata suborbitalnog leta iz Brazila. Ali mislim da bi ti mogao stii za otprilike deset minuta. Evo, poslat u adresu u tvoju kom-vezu."
"Kako je mogue da su nai momci dobili dozvolu za iznoenje oruja s broda?"
"Dobro pitanje, ali bojim se da emo ga morati ostaviti za autopsiju. Tako rei", rekla je smrknuto. "Moe pronai to mjesto?"
Miles je bacio pogled na adresu na svome ekranu. "Mislim da mogu. Nai emo se tamo." Ve nekako... "Dobro. Quinn, gotovo." Kanal se naglo zatvorio.
TREE POGLAVLJE
Miles je spremio kom-vezu u dep i zagledao se po prostoriji. Prijem je dostigao svoj vrhunac. Bilo je prisutno moda i stotinu ljudi, u zasljepljujuoj raznolikosti zemaljskih i galaktiih modnih stilova zainjenih prilinim brojem razliitih odora, ne samo barravarskih. Nekolicina uzvanika, ranije pristiglih, ve se spremala otii prolazei pokraj slube sigurnosti u pratnji svojih barravarskih domaina. Cetagandanci kao da su zaista otili, zajedno sa svojim prijateljima. Izgledalo je da e morati pobjei koristei se sreom, a ne pameu.
Ivan je jo avrljao sa svojom prelijepom goom, dolje uz rub fontane. Miles se nemilosrdno sruio na njega.
"Ivane. Vidimo se kod glavnih vrata za pet minuta."
"Molim?"
"Hitno je. Objasnit u ti kasnije."
"Stoje?" poeo je Ivan, ali Miles je ve nestao iz sobe i kretao prema stranjim dizalnim cijevima. Morao se prisiljavati da ne potri.
Kad su vrata u njegovu i Ivanovu sobu kliznula i zatvorila se za njim, svukao je sveanu zelenu odoru, izvukao se iz izama i jurnuo prema ormaru. Navukao je crnu majicu i sive hlae dendariijske odore. Barravarske izme pot-
jecale su od konjike tradicije; dendariijske su se razvile iz opreme pjeatva. Kad je bio prisutan i konj, barrayarske su bile znatno praktinije, premda Miles nikad nije uspio Elli uvjeriti u to. Trebala bi joj oko dva sata u sedlu, preko tekog terena bez utabanih staza, i listovi svedeni na krvave uljeve, da je uvjere kako je oblik tih izama imao i loginu svrhu, osim izgleda. Ovdje nije bilo konja.
Zakopao je dendariijske borbene izme i popravio sivo-bijelu jaknu u zraku, sputajui se niz silaznu cijev najveom brzinom. Zastao je na dnu da povue jaknu prema dolje, izbaci bradu i duboko udahne. Nee moi neprimjetno ietati ako bude dahtao. Krenuo je drugim hodnikom, oko glavnog dvorita, prema prednjem ulazu. Jo uvijek ni traga Cetagandancima, hvala Bogu.
Ivanove oi su se rairile kad je ugledao Milesa kako mu prilazi. Ispriao se plavui kratkim bljeskom smijeka i prikovao Milesa uz biljku u tegli da ga sakrije od pogleda. "to, dovraga" siknuo je.
"Mora me ispratiti odavde. Pokraj straara."
"A, ne, to ne! Galeni e te odrati ivoga i upotrijebiti tvoju kou kao otira pred vratima ako te ugleda u ovoj opremi."
"Ivane, nemam vremena za raspravu i nemam vremena za objanjavanje, upravo zato zaobilazim Galenija. Quinn me ne bi pozvala da joj nisam zaista potreban. Moram krenuti smjesta."
"Bit e odsutan bez doputenja!"
"Neu, ako nitko ne primijeti da me nema. Reci im -reci im da sam se povukao u nau sobu zbog uasnih bolova u kostima."
"Jesu li se to oni tvoji osteo-zglobovi opet pobunili? Kladim se da bi ti lijenik veleposlanstva mogao nabaviti onaj lijek protiv upale"
"Ne, ne - ne vie nego obino, u svakom sluaju - ali bar je to neto stvarno. Postoji realna mogunost da se povjeruje u takvu priu. Hajde. Povedi i nju." Miles je bradom pokazao prema Svlveth, koja je ekala Ivana predaleko da bi ih ula, s upitnim izrazom na svom licu poput latice rue.
"Zato?"
"Kamuflaa." Smjekajui se kroza zube, Miles je povukao Ivana za lakat prema glavnim vratima.
"Dobra veer", obratio se Miles Svlveth, uhvativi je za ruku i podvukavi je pod svoju. "Tako mi je drago to smo se upoznali. Uivate li u prijemu? London je tako pre-divan grad..."
On i Svlveth takoer su bili privlaan par, zakljuio je Miles. Krajikom oka pogledao je prema straarima dok su prolazili pokraj njih. Zamijetili su je. S malo sree, on sam e u njihovu pamenju biti samo niska sivkasta mrlja.
Svlveth je zapanjeno pogledavala prema Ivanu, ali dotad su ve izili na sunce.
"Nema tjelesnu strau", pobunio se Ivan.
"Ubrzo u se nai s Quinn."
"Kako e se vratiti u veleposlanstvo?"
Miles je zastao. "Ima vremena smisliti neto dok seja ne vratim."
"Agh. A kad e to biti?" "Ne znam."
Pozornost vanjskih straara privukao je zemaljski automobil koji je siktavo prilazio ulazu u veleposlanstvo. Napustivi Ivana, Miles je jurnuo preko ceste i utrao u ulaz podzemnoga javnog prijevoza.
Deset minuta i dva presjedanja kasnije, izaao je i ob-reo se u znatno starijem dijelu grada, punom obnovljene
arhitekture dvadeset drugog stoljea. Nije morao gledati brojeve kua da bi otkrio svoje odredite. Gomila, barikade, bljetava svjetla, policijski hoveri, protupoarna oprema, hitna pomo...
"Prokletstvo", promrmljao je Miles i krenuo niz tu stranu ulice. Kotrljao je rijei po ustima, mijenjajui brzinu, prema suhom betanskom naglasku admirala Naismitha. "Ou, sranje..."
Miles je pretpostavio daje zapovjednik onaj policajac s megafonskim komom, a ne neki od petero-estero ljudi u punom oklopu koji su mahali plazminim pukama. Progurao se kroz gomilu i preskoio barikadu. "Jeste li vi ovdje glavni?"
Policajac se zbunjeno okrenuo, a zatim je usredotoio pogled. Isprva se samo zapanjeno namrtio kad je ugledao Milesovu odoru. "I vi ste jedan od onih psihopata?" upitao je.
Miles se njihao na petama, pitajui se kako da odgovori na to. Potisnuo je sva tri prvotna odgovora koji su mu pali na pamet i odluio se umjesto toga za: "Ja sam admiral Miles Naismith, zapovjednik Dendariijske slobodne plaenike flote. to se ovdje dogaa?" Prekinuo se da polako i upadljivo isprui jedan prst i od svoga lica odgurne njuku plazmine puke koju je na njega bila uperila jedna ena u oklopu. "Molim te, duo, ja sam na vaoj strani, zaista." Kroz vizir njezine su oi nepovjerljivo bljeskale, ali policijski zapovjednik trznuo je glavom tjerajui je da se povue nekoliko koraka unatrag.
"Pokuaj pljake", rekao je policajac. "Kad ih je prodavaica pokuala zaustaviti, napali su je."
"Pljaka?" ree Miles. "Oprostite, ali to nema nikakva smisla. Bio sam uvjeren da se ovdje sve novane transaci-je provode kompjuterskim kreditima. Nema gotovine koju bi se moglo opljakati. Sigurno se radi o nekakvom nesporazumu."
"Nije u pitanju novac", ree policajac. "Roba." Ta trgovina, primijetio je Miles krajikom oka, bila je prodavaonica pia. Izlog je bio sav iaran tragovima metaka. Miles je potisnuo muan dojam nelagode i odluno produio zadravajui lagani ton. "U svakom sluaju, ne mogu shvatiti ovakav klin pun smrtonosnog oruja zbog obinog sluaja krae u duanu. Ne mislite li da ste reagirali malice pretjerano? Gdje su vam oamuti?"
"Dre enu kao taoca", ree policajac smrknuto. '  "Pa? Oamutite ih sve, Bog e se pobrinuti za svoje."
Policajac je uputio Milesu zauen pogled. Ne poznaje vlastitu povijest, pretpostavio je Miles - izvor njegova citata bio je, zaboga, odmah preko rijeke.
"Tvrde da su postavili neku vrstu sigurnosnog prekidaa. Tvrde da e cijeli blok otii u zrak." Policajac je zastao. "Je li to mogue?"
I Miles je zastao. "Jeste li ve uspjeli identificirati nekoga od njih?"
"Ne."
"Kako komunicirate s njima?"
"Preko komkonzole. To jest, to smo radili - izgleda da su je prije nekoliko minuta unitili."
"Mi emo, naravno, platiti tetu", protisne Miles.
"Nije to jedino to ete platiti", zareao je policajac.
"Pa..." Krajikom oka, Miles je vidio kako se nie niz ulicu sputa hover-auto s natpisom MREA EURO-NEWS. "Mislim daje dolo vrijeme da zavrimo s ovim."
Krenuo je prema prodavaonici pia. "to ete uiniti?" upita policajac. "Uhititi ih. ekaju ih dendariijske optube zbog iznoenja opreme s broda."
"Sasvim sami? Ubit e vas. Mrtvi su pijani."
"Ne vjerujem. Da su me moji ljudi htjeli ubiti, imali su mnogo boljih prilika od ove."
Policajac se namrtio, ali ga nije zaustavio.
Vanjska vrata nisu radila. Miles je naas zastao pred staklom, zbunjen, onda udari akom po vratima. Iza ne-prozirnong sjaja mogao se naslutiti zasjenjeni pokret. Vrlo duga stanka, a onda su vrata kliznula oko treinu metra u stranu; Miles se okrenuo bono i provukao kroz njih. ovjek s unutarnje strane opet ih je rukom zatvorio i u utor im zagurao metalnu ipku koja im je onemoguavala kretanje.
Unutranjost vinarije bila je sva u neredu. Miles je ostao bez daha pred isparenjima u zraku, aromatinim parama iz razbijenih boca. Mogao bih se naroljati samo disanjem... Pod njegovim nogama, sag je ljapkao.
Miles se osvrnuo oko sebe da odlui koga bi prvog htio ubiti. Onaj koji je bio otvorio vrata isticao se, budui daje na sebi imao samo donje rublje.
"T'je admiral Naismith", siknuo je vratar. Nesigurno je stao u stav pozor i salutirao.
"U ijoj si ti vojsci, vojnice?" zareao je Miles na njega. ovjekove ruke pravile su male neodreene pokrete, kao da eli ponuditi objanjenja kroz pantomimu. Miles se nikako nije mogao prisjetiti njegova imena.
Jedan drugi Dendarii, u odori, sjedio je na podu leima oslonjen o jedan stup. Miles je unuo pred njega procjenjujui bi li ga se dalo osoviti na noge ili bar na koljena, tako da ga povue za jaknu i podboi. Zagledao mu se u lice. Sitne crvene oi kao uareno ugljevlje u peinama onih duplji uzvraale su mu pogled bez prepoznavanja. "Fuj", promrmljao je Miles i ustao bez ikakvih daljnjih pokuaja komunikacije. Ovome je svijest bila negdje u crvotonom svemiru.
"Koga briga?" zauo se promukao glas s poda iza jedne izlobene police, jedne od rijetkih koje nisu bile prevrnute i razbijene. "Koga, vraga, briga?"
Oho, danas su s nama najbolji i najpametniji, zar ne? pomislio je Miles kiselo. Netko uspravan pojavio se iza ruba police, govorei: "Nemogue, on je opet nestao..."
Konano, netko koga je Miles poznavao po imenu. I predobro. Objanjenja za scenu bila su gotovo suvina. "Ah, vojnice Danio. Tko bi oekivao da u vas ovdje sresti."
Danio se koliko-toliko postavio u stav pozor, nadnose-i se nad Milesa. Antikni pitolj, drke izrezbarene urezima, prijetei je visio u njegovoj svinjskoj ruci. Miles kim-ne prema pitolju. "Je li to ono smrtonosno oruje zbog kojeg sam morao ostaviti svoje poslove i doi ovamo? Zvualo je kao da ste dovukli ovamo pola naeg prokletog arsenala."
"Ne, gospodine!" ree Danio. "To bi bilo protiv propisa." S ljubavlju je potapao pitolj. "Samo moje privatno vlasnitvo. Jer se nikad ne zna. Luaki su posvuda."
"Ima li netKO od vas jo neko oruje?" "Yalen ima svoj lovaki no."
Miles je zauzdao trzaj olakanja, znajui daje prerano za tako neto. Svejedno, ako su ovi glupani ovdje sami, Dendariijska flota se moda ipak nee morati slubeno upletati u njihova govna. "Jeste li znali da je na ovom podruju noenje bilo kakva oruja krivino djelo?"
Danio je porazmislio o tome. "Lajbeki", ree konano.
"Svejedno", ree Miles vrsto, "morat u vam sve to oduzeti i odnijeti natrag na admiralski brod." Zagledao se iza police. Onaj na podu - vjerojatno Yalen - leao je grle-i golu komadinu elika kojom bi mogao odrati itavog jelena kad bi kojim sluajem mogao naii na njega na metalnim ulicama i prolazima Londona. Miles je razmislio o
tome i pokazao prstom. "Donesite mi onaj no, vojnice Danio."
Danio je izvukao oruje iz stiska svoga kolege. "Neee..." rekao je onaj u horizontali.
Miles je sad mogao lake disati, s oba oruja u svojim rukama. "A sad, Danio - brzo, jer tamo vani postaju nervozni - to se ovdje tono dogodilo?"
"Pa, gospodine, imali smo tulum. Iznajmili smo sobu." Trznuo je glavom prema polugolom vrataru koji se uurio, sluajui ih. "Nestalo nam je pia, doli smo ovamo da kupimo jo, jer je bilo blizu. Sve smo pokupili i skupili, a onda prasica nije htjela prihvatiti nae kredite! Potene dendariijske kredite!"
"Prasica...?" Miles se ogledao oko sebe, prekoraivi razoruanog Yalena. Oh, bogovi... Prodavaica, bucmasta ena srednjih godina, leala je poloena na bok, na podu s druge strane police, zapuenih usta, umotana u jaknu i hlae golog vojnika koje su sluile kao improvizirana uad.
Miles je iz pojasa izvukao lovaki no i krenuo prema njoj. Iz grla je isputala histerine grgotave zvukove.
"Jaje ne bih oslobodio, na vaem mjestu", rekao je goli vojnik upozoravajue. "Strano je buna."
Miles je zastao prouavajui enu. Prosijeda kosa bila joj je razbaruena, osim na mjestima gdje ju je znoj zalijepio za elo i vrat. Izbezumljene oi bjeliasto su kolutale; koprcala se u pokuaju da se oslobodi spona.
"Mhm." Miles je zasad vratio no za pojas. Konano je s odore proitao ime golog vojnika i nimalo radosno povezao ime i osobu. "Xaveria. Da, sad te se sjeam. Dobro si se iskazao na Dagooli." Xaveria se ispravio.
Prokletstvo. Toliko o njegovu novoroenom planu da ih sve jednostavno baci lokalnim vlastima, i moli se da svi
budu jo zatvoreni kad flota izie iz orbite. Moe li se Xa-veriu nekako odvojiti od njegovih bezvrijednih drugova? Naalost, djelovalo je kao da su svi podjednako umijeani u ovo.
"I tako je odbila prihvatiti vae kreditne kartice. Ti, Xaveria - to se dalje dogodilo?"
"Ovaj - razmijenile su se uvrede, gospodine." "I?"
"I strasti su se malo razbuktale. Bacalo se boce, bacalo ih se na pod. Pozvala se policija. Nju se onesvijestilo." Xaveria je zabrinuto pogledao prema Daniju.
Miles je uoio naglu odsutnost vritelja svih radnji u Xaverijinoj sintaksi. "I?"
"I policija je stigla ovamo. A mi smo im rekli da emo dii sve u zrak ako pokuaju ui."
"A imate li i stvarnih sredstava da izvrite svoju prijetnju, vojnice Xaveria?"
"Ne, gospodine. To je bio isti blef. Pokuavao sam smisliti - pa - to biste vi uinili u takvoj situaciji, gospodine."
Ovaj ima prokleto dobro zapaanje. ak i kad je pripit, pomisli Miles suho. Uzdahnuo je i proao rukom kroz kosu. "Zato vam nije htjela prihvatiti kreditne kartice? Zar to nisu zemaljski Univerzali koji su vam izdani u luci? Niste pokuavali koristiti one koji su nam preostali s Ma-hate Solaris, zar ne?"
"Ne, gospodine", ree Xaveria.
Izvukao je svoju karticu kao dokaz. Djelovala je u redu. Miles se okrenuo prema komkonzoli na blagajni da bi je provjerio i otkrio da je netko pucao u nju. Rupa od metka na holovidnoj ploi bila je precizno centrirana, morala je biti predviena kao coup de grace, premda je konzola jo povremeno isputala siune hripave pucketave zvukove.
Dodao je cijenu konzole popisu rauna u svojoj glavi i namrtio se.
"Zapravo", Xaveriaje proistio grlo, "stroj je ispljunuo karticu, gospodine."
"To se nije trebalo dogoditi", poeo je Miles, "osim ako" Osim ako neto nije u redu sa sredinjim raunom, zavrile su njegove misli. Praznina njegova eluca odjedanput je postala vrlo hladna. "Provjerit u to", obeao je. "U meuvremenu moramo srediti stvari ovdje i izvui vas odavde prije nego vas lokalna policija spri."
Danio je uzbueno kimnuo prema pitolju u Milesovoj ruci. "Mogli bismo se probiti van sa stranje strane. Pobjei do najblieg metroa."
Naas bez rijei, Miles je zamislio kako ubija Danija njegovim vlastitim pitoljem. Spasila ga je samo pomisao kako bi mu povratni trzaj mogao slomiti ruku. Bio je slomio desnu ruku na Dagooli i sjeanje na bol jo je bilo svjee.
"Ne, Danio", rekao je Miles kad je povratio kontrolu nad svojim glasom. "Izai emo mirno - vrlo mirno - kroz prednja vrata i predati se."
"Ali Dendarii se nikad ne predaju", ree Xaveria.
"Ovo nije oruarnica", ree Miles strpljivo. "Ovo je prodavaonica pia. Ili je, u najmanju ruku, to bila. Osim toga, nije ak ni naa prodavaonica pia." Premda uje sigurno morati kupiti. "Nemojte o londonskoj policiji razmiljati kao o svojim neprijateljima, ve kao o najdraim prijateljima. Jer oni to jesu, znate. Zato to", zagledao se u Xaverija hladnim pogledom, "sve dok oni ne zavre sa vama, ja ne mogu poeti."
"Ah," ree Xaveria, konano primiren. Dotakao je Danija po ruci. "Aha. Moda - moda bi bilo bolje da dopustimo admiralu da nas odvede kui, ha, Danio?"
Xaveria je povukao biveg vlasnika lovakog noa na noge. Nakon trenutka razmiljanja, Miles je tiho zaobiao crvenookog, izvukao svoj depni oamut i uputio lagani udar u dno njegove lubanje. Crvenooki se sruio na stranu. Miles se u sebi pomolio da ga ovaj posljednji stimulus ne poalje u traumatski ok. Sam Bog je znao s kakvim se kemijskim koktelom susreo, jedino je bilo jasno da se ne radi samo o alkoholu.
"Ti ga primi za glavu", uputio je Miles Danija, "a ti, Yalen, zgrabi mu noge." Tako, to je uspjeno imobiliziralo svu trojicu. "Xaveria, otvori vrata, stavi ruke na glavu i kreni polako, ne trei, do mjesta gdje e se bez buke predati u ruke policiji. Danio, ti idi za njim. To je naredba."
"Volio bih da imamo ostatak ete sa sobom", promrmlja Danio.
"Jedina eta koja e vam trebati bit e eta pravnih strunjaka", ree Miles. Pogledao je Xaveriu i uzdahnuo. "A ja u vam je poslati."
"Hvala vam, gospodine", rekao je Xaveria i ozbiljno zateturao naprijed. Miles je iao zadnji, stiui zube.
Zatreptao je na sunanoj ulici. Njegova mala povorka uetala je u ruke policiji koja ih je ekala. Danio se nije borio kad su ga poeli pretraivati, premda se Miles opustio tek kad je vidio daje zapetljajno polje konano ukljueno. Zapovjednik policajaca mu se pribliio, uzimajui dah da progovori.
Tiho fomp! probilo se kroz vrata trgovine piima. Pla-viasti plamenovi zapalucali su van na plonik.
Miles je povikao, okrenuo se i startao bez zaleta, duboko udahnuvi i zadravi zrak. Probio se kroz vrata trgovine u tamu proaranu vrtlozima vreline oko police. Alkoholom promoeni sag uzgajao je plamenove kao vlati zlatnog ita, kovitlali su se u nepravilnim spiralama slijedei koncentraciju isparenja. Vatra je napredovala prema
vezanoj eni na podu; za koji trenutak, kosa e joj postati vatrena aureola...
Miles se bacio prema njoj, podvukao rame pod nju i teko se uspravio na noge. Mogao bi se zakleti da osjea kako mu se kosti svijaju. ena se bacakala, nimalo mu ne pomaui. Miles je doteturao do vrata, svijetlih kao izlaz iz tunela, kao vratnice u ivot. Plua su mu pulsirala, teei za kisikom iza vrsto stisnutih usta. Ukupno proteklo vrijeme, jedanaest sekundi.
U dvanaestoj sekundi, soba iza njih se osvijetlila, riui. Miles i njegov teret pali su na plonik, zakotrljavi se - on je kotrljao i enu - s plamenim jezicima koji su im palucali preko odjee. Ljudi su vritali i urlali u nekoj nerazaznat-ljivoj daljini. Tkanje njegove odore, predvieno za borbu, nije se ni topilo ni gorjelo, ali je prualo sjajnu podlogu zapaljivim tekuinama koje su je zapljusnule. Dojam je bio prokleto spektakularan. Ali odjea jadne slubenice nije nudila takvu zatitu
Poeo se guiti, lica obavijena pjenom kojom ih je zasuo vatrogasac koji je jurnuo naprijed. Mora biti daje stajao u pripremi cijelo vrijeme. Policajka zastraena izgleda zabrinuto je stajala u blizini, steui svoju savreno suvinu plazminu puku. Vatrogasna pjena bila je nalik pivskoj pjeni, samo ne tako ukusna - Miles je ispljunuo gadne kemikalije i naas ostao leati, hvatajui dah. Boe, zrak je dobra stvar. Nitko dovoljno ne cijeni zrak.
"Bomba!" povikao je policijski zapovjednik.
Miles se izvrnuo na lea, uivajui u plavom komadiu neba koji je ugledao oima samo udom nezamaglje-nim, nespaljenim i neoteenim. "Ne", dahnuo je tuno, "konjak. Puno i puno vrlo skupog konjaka. I jeftinog itnog alkohola. Vjerojatno ih je zapalio kratki spoj u komkonzoli."
Otkotrljao se s puta dok su vatrogasci u bijeloj zatitnoj odjei, nosei orua svoga zanata, hrupili naprijed. Jedan vatrogasac povukao ga je na noge, dalje od sad ve
razbuktale zgrade. Doao je k sebi buljei u osobu koja je na njega uperila komad neega to je, jedan zbunjeni trenutak, izgledalo kao mikrovalni top. Navala adrenalina zapljusnula ga je bez ikakva uinka, u njemu vie nije preostalo snage za reakciju. Osoba pred njim neto je blebetala. Miles je nesigurno zatreptao, a mikrovalni top se pretvorio u lake prihvatljivu holovidnu kameru.
Poelio je da se ipak radilo o mikrovalnom topu...
Slubenica iz trgovine, koju su konano oslobodili, pokazivala je na njega plaui i vritei. Za nekoga koga je upravo spasio uasne smrti, nije ba zvuala osobito zahvalno. Holovid se naas okrenuo prema njoj, sve dok je nije odvelo osoblje iz kola hitne pomoi. Nadao se da e joj dati nekakvo sredstvo za smirenje. Zamislio ju je kako te veeri stie kui, muu i djeci "A kako je danas bilo u trgovini, duo...?" Zapitao se bi li pristala utjeti uz novanu nagradu i, ako bi, koliko bi traila.
Novac, o Boe...
"Miles!" Glas Elli Quinn iza njegova ramena natjerao ga je da poskoi. "Je li sve pod kontrolom?"
Privlaili su zuree poglede, vozei se podzemnom eljeznicom do londonske zrane luke. Naas se ugledavi u ogledalima koja su prekrivala zid, dok je Elli potvrivala njihove karte, Miles se nije iznenadio. Otmjeni, uglaeni barun Vorkosigan kojeg je zadnji put bio vidio kako mu uzvraa pogled prije poetka primanja u veleposlanstvu sad se, kao vukodlak, pretvorio u izopaeno malo udovite. Njegova spaljena, vlana i otrcana odora bila je poprskana sitnim mjehuriastim komadiima osuene pjene. Bijela pruga na prsima jakne bila je prljava. Lice mu je bilo umrljano, glas kretav, oi crvene i upaljene, nadraene dimom. Zaudarao je na dim, znoj i pie, osobito na pie. Konano, valjao se u njemu. Ljudi koji su stajali blizu njih
u redu onjuili bi ga i poeli se udaljavati. Policajci su mu, hvala Bogu, preuzeli no i pitolj, zaplijenivi ih kao dokazni materijal. Ipak, Elli i on imali su svoj dio kola samo za sebe.
Miles se stenjui bacio u sjedalo. "I ti si mi neka tjelesna straa", rekao je Elli. "Zato me nisi zatitila od one novinarke?"
"Nije te pokuavala ubiti. Osim toga, tek sam bila stigla. Nisam joj ja mogla rei to se dogodilo."
"Ali ti si puno fotogeninija od mene. To bi popravilo imid Dendariijske flote."
"Na holovidu mi se uvijek zavee jezik. Ali ti si zvuao sasvim mirno."
"Nastojao sam sve umanjiti. 'Deki se moraju izdivlja-ti', smijucka se admiral Naismith, dok u pozadini njegove trupe spaljuju London..."
Elli se osmjehnula. "A osim toga, ja ih nisam zanimala. Nisam ja bila junak koji je jurnuo u goruu zgradu - bogovi, kad si se iskotrljao van onako sav u plamenu"
"Vidjela si to?" Milesa je to neznatno oraspoloilo. "Je li dobro izgledalo, onako izdaleka? Moda e to u oima naih domaina nadoknaditi ono to su uinili Danio i njegova vesela druina."
"Izgledalo je savreno zastraujue." Zadrhtala je od divljenja. "udi me to nisi jae opeen."
Miles je trznuo oprljenim obrvama i neprimjetno zavukao lijevu ruku, punu opeklina, pod desnu. "Nije to nita. Zatitna odjea. Drago mi je to nam nije ba sva oprema neispravna."
"Ne znam. Iskreno govorei, vatra me plai sve od..." rukom si je dotakla lice.
"Tako i treba. Ja sam itavu stvar izveo mislei samo malim mozgom. Kad mi je um konano shvatio to mi ti-
jelo radi, ve je sve bilo gotovo i onda me uhvatila panika. Vidio sam nekoliko poara, u borbi. Jedina stvar o kojoj sam mogao misliti bila je brzina, jer kad poari dosegnu jednu odreenu toku, ire se brzo."
Miles se zaustavio prije nego to joj je povjerio svoje ostale brige, o sigurnosnim aspektima onog prokletog intervjua. Sad je ve bilo prekasno, premda mu se mata poigravala idejom o tajnom dendariijskom napadu na mreu Euronewsa, da se uniti vid-disk. Moda e izbiti neki rat ili e se sruiti kakav shuttle, ili e vlada pasti zbog seksualnog skandala i cijela pria o trgovini piima e se nai zaboravljena na polici usred navale drugih vijesti. Osim toga, Cetagandanci ve sigurno znaju daje admiral Naismith vien na Zemlji. Uskoro e opet nestati u obliku baruna Vorkosigana, ovaj put moda zauvijek.
Miles je teturavo iziao iz podzemne eljeznice, trljajui si lea.
"Kosti?" upitala je Elli zabrinuto. "Neto ti se dogodilo s kraljenicom?"
"Nisam siguran." epesao je uz nju, prilino pognut. "Miini grevi - ona jadna ena morala je biti deblja nego to mi se inilo. Adrenalin te moe prevariti..."
Nije mu bilo nita bolje ni do trenutka kad je njihov mali shuttle za prijevoz osoblja pristao na Trijumfu, dendariijskom admiralskom brodu u orbiti. Elli je uporno zahtijevala da odu u ambulantu.
"Istegnuti miii", rekao je lijenik flote bez imalo suuti nakon to gaje pregledao. "Odleite jedno tjedan dana."
Miles mu je dao nekoliko lanih obeanja i iziao steui u previjenoj aci paket tableta. Bio je prilino siguran kako je lijenikova dijagnoza tona, jer bol je poputala, sad kad se naao na svome admiralskom brodu. Osjeao je da mu napetost, barem u vratu, poputa i nadao se da e se tako nastaviti sve do nonih prstiju. Isto tako, sputao
se s oblaka adrenalina - bolje bi bilo da sa svojim poslom ovdje zavri dok jo moe hodati i govoriti istovremeno.
Popravio je jaknu, prilino uzaludno protrljavi bijele mrlje, i odluno podigao bradu prije nego to je umarirao u unutarnje svetite financijskog asnika njihove flote.
Bila je veer, po brodskom vremenu, sa samo jednim satom zaostatka za londonskim vremenom, ali raunovot-kinja plaenika jo je bila na svome mjestu. Vicki Bone je bila pedantna ena srednjih godina, teke grae, pripadnica tehnikog a ne vojnog dijela posade, iji je normalni zvuk glasa bio umirujui mrmor. Sad se okrenula u svome radnom stolcu i zaskviala prema njemu: "Oh, gospodine! Imate li transfer kredita...?" Uoila je njegovu pojavu i glas joj se spustio u uobiajeniji ton. "Blagi Boe, to vam se dogodilo?" Kao dodatak, sjetila se i salutirati.
"Upravo sam to doao i otkriti, porunice Bone." Zakvaio je jo jedno sjedalo u podne ine i okrenuo ga tako da moe sjesti naopako, ruku prekrienih preko lenog naslona. "Mislio sam da ste me juer izvijestili kako su nam sve narudbe koje nisu neophodne za orbitalno odravanje ivota zaustavljene i da nam je zemaljski kredit pod kontrolom."
"Privremeno pod kontrolom", odgovorila je. "Prije etrnaest dana ste mi rekli da u dobiti transfer kredita u roku od deset dana. Sve trokove koje sam mogla pokuala sam tempirati da se pojave iza tog roka. Prije etiri dana rekli ste mi da e proi jo deset dana"
"Barem", potvrdio je Miles smrknuto.
"I opet sam odgodila to sam god mogla, ali neki dugovi su se morali platiti, kako bismo dobili jo jedan tjedan produljenja kredita. Nakon Mahate Soalaris opasno smo zaronili u rezervne fondove."
Miles je umorno prstom protrljao lea sjedala. "Aha, moda smo trebali produiti ravno do Tau eti." Sad je
ve bilo prekasno za to. Kad bi samo mogao izravno stupiti u vezu s Glavnim stoerom sigurnosti Sektora II...
"U svakom sluaju morali bismo ostaviti tri etvrtine flote na Zemlji, gospodine."
"A ja nisam htio razbijati skupinu, znam. Ako ostanemo ovdje jo dugo, nitko od nas nee moi otii - financijska crna rupa... Sluajte, ukljuite svoje programe i recite mi to se dogodilo s kopnenim kreditnim raunom osoblja, veeras negdje oko esnaest sati po londonskom vremenu."
"Hm?" Njezini prsti izvlaili su iz holovidne konzole nerazumljive i arolike prikaze podataka. "Jao, meni. To se nije smjelo dogoditi. Pa kamo je nestao taj novac...? Ah, izravna naredba. Sad je jasno."
"Objasnite i meni", potaknuo ju je Miles.
"Pa", okrenula se prema njemu, "naravno, kad je flota dulje vrijeme stacionirana negdje gdje postoji nekakva financijska mrea, ne ostavljamo obrtna sredstva da se naprosto povlae uokolo."
"Ne ostavljamo?"
"Ne, ne. Sve to nije izravno predvieno za izlaz ulae se, to je dulje mogue, u neku vrstu kratkorone investicije koja donosi kamate. Tako su nam svi kreditni rauni namjeteni tako da se dre legalnog minimuma; kad dospije neki raun, ja ga provedem kroz raunalo i s investicijskog rauna prebacim na kreditni samo onoliko koliko je potrebno da se taj raun pokrije."
"Je li to, ovaj, vrijedno rizika?"
"Rizika? To je osnovica dobrog poslovanja! Prolog tjedna smo zaradili vie od etiri tisue federalnih kredita na kamatama i dividendama, sve dok nismo ispali iz skupine najmanjeg iznosa."
"Oh", ree Miles. Naas je imao viziju odustajanja od ratovanja i prelaska na burzu umjesto toga. Dendariijska slobodna plaenika holding kompanija? Naalost, car bi vjerojatno imao nekoliko primjedbi na to...
"Ali ovi idioti", porunica Bone pokazala je na shemu koja je predstavljala njezinu verziju Danijevih pustolovina toga popodneva, "pokuali su pristupiti raunu izravno preko njegova broja, umjesto da idu preko sredinjeg raunovodstva flote, a svima smo nekoliko puta rekli da rade samo tako. A budui da smo u ovom trenutku jedva na nuli, raun se nije mogao pokriti. Ponekad mi se ini da govorim gluhima." Jo zasljepljujuih grafikih prikaza procvalo joj je pod prstima. "Ali, gospodine, ja mogu ovako trati u krug samo ogranieno vrijeme! Investicijski raun nam je sad prazan, tako da, naravno, ne proizvodi nikakav novi novac. Nisam sigurna ni da emo izdrati jo est dana. A ako prijenos kredita do tada ne stigne..." zalomila je rukama, "itava Dendariijska flota mogla bi poeti, dio po dio, nestajati u pljenidbi!"
"Oh." Miles sije protrljao vrat. Bio je u krivu, glavobolja mu se nije ublaila. "Nema li nekog naina na koji biste mogli prebacivati stvari s jednog rauna na drugi tako da stvorite, ovaj... virtualni novac? Privremeno?"
"Virtualni novac?" Usne su joj se nabrale od gaenja.
"Da spasimo flotu. Ba kao u borbi. Plaeniko raunovodstvo..." stisnuo je ruke koljenima i s nadom joj se osmjehnuo. "Naravno, ako je to izvan vaih sposobnosti..."
Nosnice su joj se rairile. "Naravno da nije. Ali ono o emu vi govorite oslanja se najveim dijelom na vremenske zaostatke. Zemljina financijska mrea je u potpunosti integrirana; nema vremenskih zaostataka osim ukoliko ne mislite raditi u interstelarnim razmjerima. Ali rei u vam to bi moglo upaliti..." glas joj se izgubio. "Pa, moda i ne bi..."
"Sto?"
"Otiite u neku veliku banku i podignite kratkoroni zajam uz jamstvo, recimo, nekog velikog osnovnog komada opreme." Njezin pogled, koji je sugestivno prolazio kroz zidove obuhvaajui Trijumf otkrio je koju je vrstu osnovne opreme imala na umu. "Morat emo moda od njih prikriti neke druge izrazite dugove i stvarno stanje opreme, da ne spominjemo odreene dvoznanosti u tome to jest a to nije vlasnitvo korporacije Flote, u odnosu na kapetane-vlasnike - ali barem bi se radilo o stvarnom novcu."
A to bi komodor Tung rekao kad bi doznao kako je Miles zaloio njegov zapovjedniki brod? Ali Tung nije ovdje. Tung je na dopustu. Sve bi ve moglo biti zavreno dok se Tung vrati.
"Morali bismo zatraiti dva ili tri puta veu svotu od one koja nam je zaista potrebna, kako bismo bili sigurni da emo dobiti dovoljno", nastavila je porunica Bone. "Vi biste morali to potpisati, kao vii korporacijski asnik."
Admiral Naismith bi morao potpisati, razmiljao je Miles. ovjek ije je pravno postojanje bilo izriito - virtualno, premda se od jedne zemaljske banke ne bi moglo oekivati da to oktrije. Dendariijska flota vrlo je uvjerljivo potvrivala njegov identitet. To bi mogla biti gotovo najsigurnija stvar koju je ikad uinio. "U redu, pripremite to, porunice Bone. Ovaj... uzmite Trijumf, to je najvea stvar koju imamo."
Kimnula je, ispravivi ramena, dok joj se vraao dio njezine uobiajene smirenosti. "Da, gospodine. Hvala vam, gospodine."
Miles je uzdahnuo i gurnuo se na noge. To to je sjeo bila je pogreka; njegovi premoreni miii su se grili. Njezine nosnice su se nabrale dok je prolazio pokraj nje. Moda bi trebao odvojiti nekoliko minuta da se oisti. Bit e
mu dovoljno teko objasniti nestanak kad se vrati u veleposlanstvo i bez objanjavanja svog izgleda.
"Virtualni novac", uo je kako mrmlja porunica Bone, puna neodobravanja, u svoju komkonzolu, dok je on izlazio. "Blagi Boe."
ETVRTO POGLAVLJE
Dok se Miles istuirao, uredio i obukao svjeu odoru i sjajne rezervne izme, tablete su ve poele djelovati i nije vie imao nikakvih bolova. Kad se uhvatio kako zvidi dok se pljuskao losionom poslije brijanja i popravljao prilino upadljivu i samo polupropisnu, crnu svilenu maramu oko vrata podvlaei je u sivo-bijelu jaknu, zakljuio je da bi sljedei put trebao uzeti pola doze. Osjeao se suvie dobro.
teta to dendariijska odora nije ukljuivala i beretku koju bi se moglo nakriviti pod odgovarajue nehajnim kutom. Mogao bi izdati naredbu da se neto takvo doda. Tung bi se vjerojatno sloio s tim; Tung je imao teoriju o tome da paradne odore pomau pri novaenju i odravanju visokog morala. Miles nije bio posve siguran bi li jedina posljedica toga bila tek mnotvo novih regruta koji se vole napirlitati. Vojnik Danio bi vjerojatno bio oduevljen beretkom... Miles je napustio tu ideju.
Elli Quinn gaje strpljivo ekala u estom hodniku Trijumfa. Otmjeno se podigla na noge i ispred njega ula u shuttle, primjeujui: "Bolje bi bilo da pourimo. Sto misli koliko dugo te tvoj roak moe pokrivati u veleposlanstvu?"
"Pretpostavljam daje to ve izgubljena bitka", rekao je Miles, priteui sigurnosni pojas u sjedalu do njezina.
Potujui upozorenje s kutije tableta o upravljanju opremom i opet je njoj prepustio pilotsko mjesto. Mali shuttle glatko se odvojio od boka admiralskog broda i poeo propadati kroz svoju orbitalnu rutu.
Miles je smrknuto meditirao o prijemu na koji e vjerojatno naii kad se pojavi u veleposlanstvu. Kuni pritvor je najmanje to bi mogao oekivati, premda e se izvlaiti na olakotne okolnosti koliko god bude mogao. Nije mu se nimalo urilo natrag takvoj sudbini. Bio je na Zemlji, u toploj ljetnoj noi, s prekrasnom, inteligentnom enom pokraj sebe. Bilo je tek - bacio je pogled na sat -jedanaest naveer. Noni ivot e se tek zagrijavati. London, sa svojom golemom populacijom, ivi nou jednako kao i danju. Srce mu se neobjanjivo podiglo.
A to bi mogli uiniti? Pie nije dolazilo u obzir; bogzna to bi se dogodilo kad bi dodao alkohol na svoj trenutni farmaceutski teret, i s njegovom specifinom fiziologijom, osim to mu sigurno ne bi pomogao pri popravljanju koordinacije. Neka predstava? To bi ih dosta vremena ostavilo najednom mjestu, nesigurno. Bolje bi bilo da se odlue za neto to e ih odrati u pokretu.
Neka krepaju i Cetagandanci. Proklet bio ako postane talac ve i samom strahu od njih. Neka se admiral Nais-mith jo jedanput, posljednji put, dobro provede, prije nego to ga se vrati u ormar. Svjetla sletita bljeskala su pod njima, posizala da ih privuku. Dok su se zaustavljali u svom iznajmljenom odjeljku (140 saveznih kredita dnevno), pod dendariijskom straom, Miles je provalio: "Hej, Elli. Idemo - idemo gledati izloge."
I tako su se nali u etnji mondenim trgovakim sreditem, u pono. Ne samo zemaljska, ve i roba iz cijele galaktike bila je izloena za posjetitelje s dovoljno novaca. Prolaznici su ve sami po sebi bili parada vrijedna promatranja, za svakog koga zanima moda. Ove godine se nosilo perje, sintetska svila, koa i krzno; obnovljeno zanimanje
za primitivne prirodne materijale iz prolosti. A Zemlja je imala tako puno prolosti kojoj se mogla okrenuti. Mlada dama u - asteko-vikinkoj odjei, pretpostavljao je Miles - koja se oslanjala o ruku mladia s perjanicom i u izmama koje su vukle na 24. stoljee, posebno je privukla Mi-lesovu pozornost. Moda dendariijska beretka ipak i ne bi bila tako neprofesionalno arhaina.
Elli se, primijetio je Miles snudeno, nije opustila ni uivala. Njezini pogledi upueni prolaznicima vie su ukazivali na potragu za skrivenim orujem i naglim pokretima. Ali konano je s pravim zanimanjem zastala pred trgovinom s diskretnim natpisom: UZGOJENA KRZNA: PODRUNICA GALACTECHOVA BIOINGA. Miles ju je uvukao unutra.
Izlobeni prostor bio je prostran, sigurna naznaka razine cijena u kojoj su se kretali. Crveni lisiji kaputi, sagovi od bijelog tigra, jakne od izumrlog leoparda, upadljive taucetanske torbe od gutera, izme i pojasovi s ukrasima, crno-bijeli majmunski kaputii od makaija - holovid-na izloba imala je stalni program koji je objanjavao da njihova roba nije napravljena od ubijenih ivotinja, ve uzgojena iz epruveta i tankova GalacTechova bioinenjer-skog odjela. Nudilo se devetnaest izumrlih vrsta, u prirodnim bojama. A u pripremi za jesensku kolekciju, uvjeravao ih je vid, bile su koe nosoroga u duginim bojama i bijela lisica trostruke duine u dizajniranim pastelnim tonovima. Elli je gurnula ruke do zglavaka u neto to je djelovalo kao eksplodirana perzijska maka boje breskve.
"Linja li se?" upitao je Miles zbunjeno.
"Nimalo", uvjeravao ih je prodava. "GalacTechova uzgojena krzna garantirano se ne linjaju, ne blijede i ne gube boju. Osim toga, otporna su na prljanje."
Ogromna masa svilenkastog crnog krzna tekla je kroz Ellino naruje. "Stoje ovo? Kaput nije..."
"Ah, to je vrlo popularan novi proizvod", ree prodava. "Posljednja rije biomehanikih sustava povratne informacije. Veina krznenih predmeta koje vidite ovdje od obine su stavljene koe - ali ovo je ivo krzno. Ovaj model moete koristiti kao deku, prostirku ili sag. Za iduu godinu bioing priprema razne vrste odjee."
"ivo krzno?" Obrve su joj se oaravajue podigle. Prodava se propeo na prste u nesvjesnom odjeku - Ellino lice imalo je svoj uobiajeni uinak na one koji je nisu poznavali.
"ivo krzno", kimnuo je prodava, "ali bez nedostataka ive ivotinje. Ne linja se i ne jede niti", diskretno se nakaljao, "zahtijeva kutiju s pijeskom."
"ekajte", rekao je Miles. "Kako ga onda moete reklamirati kao ivo? Odakle dobiva energiju, ako nema kemijske obrade hrane?"
"Elektromagnetska mrea na razini elije pasivno prikuplja energiju iz okolia. Holovidni valovi i tome slino. A otprilike svakih mjesec dana, ako vam se ini da je na izdahu, moete ga oporaviti tako da ga na nekoliko minuta stavite u mikrovalnu, na najslabije. Uzgojena krzna ne preuzimaju, meutim, odgovornost za posljedice ako vlasnik stavi mikrovalnu na jau snagu."
"Ali to jo uvijek nije ivo", prigovorio je Miles.
"Uvjeravam vas", ree prodava, "ova prostirka razvijena je kombinacijom najprofinjenijih gena vrste felis do-mesticus. Imamo i bijelog perzijanera, kao i okoladno prugastog sijamca, u prirodnim bojama, a imam i primjerke dekorativnih boja koje se mogu naruiti, u bilo kojoj veliini."
"To su napravili od make?" zagrcnuo se Miles dok je Elli skupljala u naruje itav naramak bez kostiju.
"Pogladite ga", uputio je nadobudni prodava Elli.
Posluala gaje i nasmijala se. "Prede!" "Da. Osim toga ima uprogramiranu termotaksiku orijentaciju - drugim rijeima, dolazi se maziti."
Elli se itava umotala u deku, crno krzno padalo joj je preko nogu kao dio kraljevske odore, protrljala je obraz o svilenkastu sjajnu dlaku. "to e jo smisliti? Joj. Doe ti da ga protrlja po cijelom tijelu."
"Stvarno?" promrmljao je Miles sumnjiavo. A onda su mu se oi rairile dok je zamiljao Elli, u svoj njezinoj draesnoj koi, kako se valja po dlakavoj prostirci. "Stvarno?" rekao je, posve promijenjenim tonom. Usne su mu se povukle unatrag u gladnom smijeku. Okrenuo se prodavau. "Uzet emo ga."
Nezgoda je nastala kad je izvukao svoju kreditnu karticu, zabuljio se u nju i shvatio daje ne moe upotrijebiti. Glasila je na porunika Vorkosigana, bila je prepuna njegove plae iz veleposlanstva i beskrajno kompromitiraju-a za njegovu sadanju ulogu. Quinn je bacila pogled preko njegova ramena, zbunjena oklijevanjem. Nakrenuo je karticu prema njoj, skrivenu u svom dlanu, i pogledi su im se susreli.
"Ah... ne", sloila se. "Ne, ne." Posegnula je za svojim novanikom.
Trebao sam prvo pitati za cijenu, pomislio je Miles u sebi dok su izlazili iz trgovine vukui za sobom nezgrapan paket u otmjenom srebrnom plastinom omotu. Paket, prodava ih je konano uspio u to uvjeriti, nije trebao imati rupe za zrak. Pa, krzno je oduevilo Elli, a priliku da oduevi Elli nije smio izgubiti zbog obine neopreznosti -ili ponosa - s njegove strane. elio ju je odueviti. Kasnije e joj vratiti novac.
Ali sad, kamo bi mogli otii da isprobaju krzno? Pokuavao je razmiljati, dok su izlazili iz trgovakog centra i kretali se prema najbliem ulazu u dizalne cijevi. Nije e-
lio da ova no zavri. Nije znao to eli. Ne, znao je savreno dobro to eli, samo nije znao moe li to i dobiti.
Ni Elli, pretpostavljao je, nije znala kako daleko su ga misli odvele. Malo usputne romantike je jedna stvar; promjena karijere kakvu joj je on mislio predloiti - zgodan izraz, ha - iz korijena bi promijenila cijeli njezin ivot. Elli, roena u svemiru, koja je u trenucima nehaja sve ljude na planetima nazivala seljacima, Elli s vlastitim zamislima o karijeri. Elli koja je hodala po vrstom tlu s nepovjerljivim gaenjem sirene izvan vode. Elli je bila neovisna zemlja. Elli je bila otok. A on je bio idiot i ovo se nije moglo jo dugo nastaviti bez rjeenja, ili e prsnuti.
Pogled na opjevani zemaljski Mjesec, vjerovao je Miles, to je ono to im je potrebno, po mogunosti s odrazom u vodi. Naalost, stara je gradska rijeka u ovom sektoru zalazila u podzemlje, povuena u arterijske cijevi ispod arhitektonskih metastaza dvadeset treeg stoljea koje su osudile na propast krajolik, dotada jo nezaguen vrtoglavo visokim kulama i s ouvanom povijesnom arhitekturom. Tiina, neko ugodno i intimno mjesto, to se nije moglo lako pronai u gradu ivahnih milijuna.
Grob je ugodno i intimno mjesto, pa ipak se u njemu ne grle esto... Posljednjih tjedana su sjeanja na smrtonosne dogaaje na Dagooli izgubila otrinu, ali ovo ga je uhvatilo nespremna, u obinoj javnoj dizalnoj cijevi koja se sputala do sustava podzemnih vozila. Elli je padala, naglim vrtlogom otrgnuta iz njegova otupjelog stiska - di-zajnerska greka u antigravitacijskom sustavu - gutala ju je tama...
"Miles, au!" pobunila se Elli. "Pusti mi ruku! O emu se radi?"
"Padanje", dahne Miles.
"Naravno da padamo, ovo je silazna cijev. Je li ti dobro? Daj da ti vidim zjenice." Zahvatila ga je jednom rukom
i privukla ih oboje blie rubu cijevi, izvan sredinjeg podruja brzog prometa. Pononi Londonani nastavili su lebdjeti pokraj njih. Pakao se modernizirao, zakljuio je Miles divlje, i ovo je zapravo rijeka izgubljenih dua koja klokoe prema nekom svemirskom kanalizacijskom odvodu, sve bre i bre.
Zjenice njezinih oiju bile su krupne i tamne...
"Sire li ti se oi ili skupljaju kad dobije neku od onih udnih reakcija na lijekove?" pitala ga je zabrinuto, s licem samo nekoliko centimetara udaljenim od njegova.
"to sad rade?" "Pulsiraju."
"Dobro mije." Miles je progutao. "Lijenica sad dvaput provjerava sve to mi da. Moglo bi mi se samo malo zavrtjeti u glavi, to mije rekla." Nije nimalo popustio svoj stisak.
U dizalnoj cijevi, shvatio je Miles nenadano, razlika u njihovoj visini nije se primjeivala. Lebdjeli su licem u lice, njegove su se izme njihale iznad njezinih glenjeva - nije ak morao pronai kutiju na koju bi stao, niti se izlagati riziku iaenja vrata - impulzivno, usne su mu se spojile s njezinima. U njegovu se umu na trenutak zaulo prestravljeno zavijanje kao u trenutku nakon to se bacio sa stijena u trideset metara duboku istu zelenu vodu za koju je znao daje ledeno hladna, nakon stoje svu mogunost izbora prepustio gravitaciji, ali prije nego to ga je svijest o posljedicama posve obujmila.
Voda je bila topla, topla... Njezine oi rairile su se od iznenaenja. Oklijevao je, gubei dragocjeni potisak, i poeo se povlaiti. Usne su joj se odvojile od njega, ruka joj se stisla oko njegova vrata. Ona je bila atletski graena ena; stisak nije bio po pravilima slube, ali djelotvorno gaje imobilizirao. To je definitivno bilo prvi put daje, kad se naao na leima, to znailo kako je on i pobijedio. Poh-
lepno joj je prodirao usne, ljubio obraze, kapke, obrve, nos, bradu - kamo je nestalo slatko vrelo njezinih usana? ah, evo ga...
Nezgrapni paket sa ivim krznom poeo se lebdei udaljavati od njih, lupetajui niz dizalnu cijev. Sudarili su se s nekom enom u silasku koja se namrtila prema njima, tinejder koji je jurio niz samo sredite cijevi doviknuo im je i napravio nekoliko nepristojnih, jasnih pokreta rukom, a oglasio se i pager u Ellinu depu.
Nespretno, ponovno su uhvatili krzno i izili kroz prvi izlaz na koji su naili, pobjegli od polja cijevi kroz nadsvo-en prolaz do platforme podzemne eljeznice. Isteturali su na otvoreno i zabuljili se jedno u drugo, potreseni. U jednom luakom trenutku, shvatio je Miles, izokrenuo je cijeli njihov briljivo izbalansirani radni odnos i gdje su sad bili? asnik i podreeni? ovjek i ena? Prijatelj i prijateljica, ljubavnik i ljubavnica? Moda je to bila kobna pogreka.
A moglo bi biti kobno i bez pogreke; Dagoola ga je dobro nauila tu lekciju. Osoba u odori bila je vea od vojnika, ovjek sloeniji od njegove uloge. Smrt bi mogla dograbiti ne samo njega nego i nju, ve sutra, i nestao bi itav jedan univerzum mogunosti, a ne samo jedan asnik. Poljubit e je opet - prokletstvo, sad je mogao dosegnuti samo njezin bjelokosni vrat
Bjelokosni vrat ispustio je uzrujano rezanje, otvorila je kanal na sigurnoj kom-vezi, govorei: "to, dovraga...? Sigurno nisi ti, ti si tu. Quinn ovdje!"
"Zapovjednice Quinn?" glas Ivana Vorpatrila doao je tiho ali isto. "Je li Miles s vama?"
Milesove usnice nabrale su se u izrazu frustriranosti. Ivanov osjeaj za vrijeme bio je nadnaravan kao i uvijek.
"Da, zato?" rekla je Quinn.
"Pa, recite mu da dovue guzicu natrag ovamo. Drim mu otvorenu rupu u mrei osiguranja, ali ne mogu je jo dugo odrati. Prokletstvo, ne mogu jo dugo ostati ni budan." Dug dahtaj koji je Miles protumaio kao zijevanje zakrao je iz kom-veze.
"Boe, nisam vjerovao da bi stvarno mogao uiniti neto takvo", promrmljao je Miles. Dograbio je vezu. "Ivane? Stvarno me moe uvesti natrag a da me ne vide?"
"Jo jedno petnaestak minuta. A morao sam sva pravila poslati kvragu i uspio sam, da zna. Drim straarsko mjesto na treoj pod-razini, tamo gdje u veleposlanstvo ulazi napajanje i gradska kanalizacija. Mogu napraviti petlju na videozapisu i izrezati snimku tvog ulaza, ali samo ako se ti vrati prije kaplara Velija. Ne smeta mi to riskiram kou za tebe, ali ne elim je riskirati nepotrebno, kui?"
Elli je prouavala areni holovidni prikaz koji je sluio kao mapa podzemnog transportnog sustava. "Taman e stii, mislim."
"Nee koristiti"
Dograbila ga je za lakat i povukla ga prema kolima, vrst sjaj dunosti izgurao je meke svjetlo iz njezina pogleda. "Imat emo na putu jo deset minuta da ih provedemo zajedno."
Miles je protrljao lice, dok je ona otila potvrditi njihove karte, pokuavajui silom utrljati odbjegli razum natrag kroz kou. Podigao je pogled i u zrcalu na zidu ugledao svoj mutni odraz, napola zaklonjen stupom, kako zuri u njega lica preplavljena frustriranou i strahom. vrsto je stisnuo oi i opet pogledao, premjestivi se ispred stupa i zabuljivi se. Vrlo neugodno - na trenutak, ugledao se odjevena u zelenu barravarsku odoru. Proklete tablete protiv bolova. Je li mu to njegova podsvijest pokuavala neto rei? Pa, pretpostavljao je da nee biti u pravoj nevolji
sve dok skeniranje mozga u dvije razliite odore ne pone davati dva razliita rezultata.
Kad je malo porazmislio, ta mu se zamisao vie nije inila smijenom.
Zagrlio je Quinn kad mu se vratila, s osjeajima sloenijim od puke spolne poude. Potajno su se ljubili u vonji - vie boli nego uitka. Kad su stigli do odredita Miles je bio u tjelesno najneugodnijem stanju uzbuenosti kojeg se mogao sjetiti. Ama ba sva krv morala mu je otii iz mozga meu prepone, pretvarajui ga poudom i za-dihanou u slaboumnika.
Ostavila ga je na platformi u etvrti u kojoj se nalazilo veleposlanstvo, s tjeskobnim aptom: "Kasnije...!" Tek nakon to ju je podzemna eljeznica progutala, Miles je shvatio da ga je ostavila s vreicom u ruci, iz koje je dopi-ralo ritmiko predenje.
"Dobra maca." Miles ju je s uzdahom navalio na rame, i poeo hodati - epati - prema kui.
Idueg jutra probudio se mamuran, umotan u mrmo-ravo crno krzno.
"Prijateljski raspoloena stvarica, ha?" primijetio je Ivan.
Miles se probio na povrinu, pijuckajui dlaice. Prodava ih je slagao: skoro-zvijer se oito hranila ljudima, a ne zraenjima. Potajno bi se tijekom noi omotala oko njih i probavila ih kao ameba - bio ju je ostavio u dnu kreveta, prokletstvo. Tisue djece koja se zavlae pod svoje deke da se zatite od udovita iz mraka doivjet e zanimljivo iznenaenje. Prodava uzgojena krzna oito je cetagandski agent, provokator i ubojica...
U donjem rublju i s etkicom za zube koja je mangupski virila kroz blistave zube, Ivan je zastao da proe ru-
kom kroz crnu svilu. Zalelujala je, kao da se pokuava utr-ljati u njegov dodir. "Fo je fantaftifno." Ivanova neobrija-na eljust se pokrenula, premjetajui etkicu za zube. "Doe ti daje protrlja po cijeloj koi."
Miles je zamislio Ivana kako se valja po dlakavoj pros-tirci. ... "Aha", zadrhtao je. "Boe. 'Di je kava?"
"Dolje. Kad se obue, fino i po pravilniku. Pokuaj barem izgledati kao da si u krevetu sve od juer poslijepodne."
Miles je nanjuio nevolje istog asa kad ga je Galeni pozvao, samog, u svoj ured, pola sata nakon to im je poela smjena.
"Dobro jutro, porunice Vorkosigan", nasmijeio se Galeni, lano pristupano. Galenijev lani smijeak bio je isto toliko zastraujui koliko je njegov pravi, ali rijedak, smijeak oaravao.
"Jutro, gospodine", kimnuo je Miles oprezno.
"Vidim da vam je proao akutni napad upale kostiju."
"Da, gospodine."
"Sjednite, molim vas."
"Hvala vam, gospodine." Miles je sjeo, vrlo paljivo -jutros nije uzeo tablete protiv bolova. Nakon sinonje pustolovine, zavrene onim uznemirujuim privienjem u podzemnoj eljeznici, Miles je bacio tablete u zahod i zapamtio da mora rei svojoj flotnoj lijenici da postoji jo jedan lijek koji moe prekriiti na njegovoj listi. Galenijeve obrve krenule su prema dolje s bljeskom sumnje. Onda mu je pogled pao na Milesovu zavojem prekrivenu desnu ruku. Miles se promekoljio u sjedalu i pokuao nehajno zataknuti ruku iza lea. Galeni se kiselo namrtio i pozvao svoj holovidni prikaz.
"Jutros sam na lokalnim vijestima vidio neto zapanjujue", ree Galeni. "Mislio sam da bi i vas moglo zanimati."
Mislim da bih radije pao mrtav preko vaeg saga, gospodine.
Miles nije nimalo sumnjao to slijedi. Prokletstvo, a brinuo se samo da cetagandsko veleposlanstvo ne dozna za cijelu stvar.
Novinarka iz mree Euronews poela je sa svojim uvodom - oito, ovaj dio je bio snimljen malo kasnije, jer je vatra u trgovini piima ve zamirala u pozadini. Kad je naiao dio s ogaravljenim, napetim licem admirala Nais-mitha, zgrada je jo veselo gorjela. "... nesretni nesporazum", uo je Miles svoj vlastiti betanski glas kako kaljuca. "Obeajem punu istragu..." Duga snimka njega samoga i nesretne slubenice dok su se kotrljali kroz ulazna vrata u plamenu bila je samo umjereno spektakularna. teta to nije bila no da istakne puni sjaj pirotehnike. Prestravljeni bijes Naismithova lica na holovidu blago se odraavao i u Galenijevu izrazu. Miles je osjeao odreeno suosjeanje. Nije bilo nikakvo zadovoljstvo zapovijedati podinjenima koji ne sluaju naredbe i doekuju te s opasnim glupostima. Galeni nee biti sretan sa svim tim.
Konano je isjeak iz vijesti zavrio i Galeni je prekidaem iskljuio holovid. Zavalio se u svom stolcu i mirno se zagledao u Milesa. "Dakle?"
Ovo nije, upozoravali su Milesa instinkti, trenutak da se pravi pametan. "Gospodine, zapovjednica Quinn me juer popodne pozvala iz veleposlanstva da iziem na kraj s ovom situacijom jer sam bio najblii dendariijski asnik. Konano, pokazalo se da su joj strahovanja bila potpuno opravdana. Moja hitra intervencija zaista je sprijeila nepotrebna ranjavanja, moda i smrti. Moram se ispriati to sam otiao bez doputenja. Svejedno, ne mogu rei da zbog toga alim."
"Ispriati?" zapreo je Galeni, suspreui bijes. "Izili ste, bez doputenja, bez zatite i u izravnoj suprotnosti s
izriitim naredbama. Promaklo mi je zadovoljstvo, i to oito samo za koju sekundu, da svoj sljedei izvjetaj glavnom stoeru Sigurnosti zavrim pitanjem kamo treba poslati vae dinstano tijelo. A najzanimljivije od svega, uspjeli ste se, izgleda, teleportirati iz veleposlanstva ne ostavljajui ni vali u mojim sigurnosnim zapisima. I namjeravate na to sve odmahnuti s isprikom? Mislim da nee ii, porunice."
Miles je odluio drati ono malo teritorija to mu je jo ostalo. "Nisam bio bez zatite, gospodine. Zapovjednica Quinn je bila prisutna. I ne odmahujem uope."
"Onda moete poeti tako da mi tono objasnite kako ste izili, i kasnije se vratili unutra, kroz moju mreu osiguranja, a da vas nitko nije primijetio." Galeni se prekrienih ruku zavalio u svome stolcu, bijesno buljei u Milesa.
"Pa..." Tu su poinjale nezgode. Ispovijed bi moda bila dobra za njegovu duu, ali bi li zaista trebao cinkati Ivana? "Otiao sam sa skupinom gostiju koji su naputali veleposlanstvo, kroz glavni javni ulaz. Budui da sam na sebi imao dendariijsku odoru, straari su pretpostavili da sam i sam bio jedan od gostiju."
"A povratak?"
Miles je zautio. Galeni bi morao doznati sve injenice, kako bi mogao popraviti svoju mreu, ali izmeu ostalih stvari Miles ni sam nije znao kako je Ivan prevario vid-ske-nere, da se ne spominje kaplar strae. Bio se stutio u krevet ne pitajui ni za kakve pojedinosti.
"Ne moete zatiti Vorpatrila, porunice", primijetio je Galeni. "Njega si spremam za doruak odmah poslije vas."
"Zbog ega mislite daje Ivan umijean u to?" produila su Milesova usta, dajui mu vremena da razmisli. Ne, trebao je prvo razmisliti.
Galeni je djelovao zgaeno. "Budite ozbiljni, Vorkosi-gan."
Miles je duboko udahnuo. "Sve to je Ivan uinio, uinio je na moju zapovijed. Odgovornost je u potpunosti moja. Ako se sloite da ga ne opteretite nikakvim optubama, zatrait u od njega da vam podnese potpuno izvjee o tome kako je stvorio privremenu rupu u mrei."
"Hoete, ha?" Galenijeve usne su se iskrivile. "Je li vam palo na pamet da je porunik Vorpatrli iznad vas u ovom zapovjednom lancu?"
"Nije, gospodine", progutao je Miles. "To je... ovaj, smetnuo sam to s uma."
"I on, izgleda."
"Gospodine. Isprva sam namjeravao biti odsutan samo kratko vrijeme, organiziranje mog povratka bila mi je najmanja briga. Kako se situacija pogoravala, postalo mi je oito da bih se trebao vratiti ovamo sasvim otvoreno, ali kad sam konano stigao bilo je dva ujutro a on je uloio veliki napor - inilo se nezahvalnim..."
"A osim toga", prekinuo gaje Galeni sotto voe, "djelovalo je kao da bi moglo i upaliti..."
Miles je potisnuo nevoljni smijeak. "Ivan je u svemu tome nevin. Mene optuite kako god elite, gospodine."
"Hvala vam, porunice, za to ljubazno doputenje."
Izazvan, Miles je prasnuo. "Prokletstvo, gospodine, to biste htjeli od mene? Dendarii su isto toliko barravar-ska vojska kao i bilo tko u carskoj odori, ak i ako sami to ne znaju. Oni su meni povjereni na brigu. Ne mogu zanemariti njihove hitne potrebe da bih igrao ulogu porunika Vorkosigana."
Galeni se zavalio u stolcu podignutih obrva. "Igrao ulogu porunika Vorkosigana? Sto vi mislite, tko ste vi?"
"Ja sam..." Miles je uutio, zahvaen iznenadnom vrtoglavicom, kao da pada kroz pokvarenu silaznu cijev. Jedan nejasan trenutak, nije mogao ak ni shvatiti pitanje. Tiina se produljila.
Galeni je spustio ruke na stol s uznemirenim izrazom lica. Glas mu je postao blag. "Izgubili ste se, ha?"
"Ja sam..." Milesove ruke bespomono su se rairile. "Dunost mije, kad sam admiral Naismith, da budem admiral Naismith koliko god mogu. Obino se ne moram ovako prebacivati amo-tamo."
Galeni je nagnuo glavu. "Ali Naismith nije stvaran. Sami ste tako rekli."
"Oh... da, gospodine. Naismith nije stvaran." Miles je udahnuo. "Ali njegove dunosti jesu. Moramo smisliti neki pametniji nain kako bih ih mogao izvravati."
Galeni kao da nije shvatio da se, kad je Miles - koliko god nenamjerno - upao u njegov zapovjedni lanac, njegovo ljudstvo nije povealo za jednog ovjeka, nego za pet tisua. No ako to shvati, hoe li se htjeti petljati s Dendariima? Milesovi zubi stisli su se pred nagonom da mu na bilo koji nain istakne tu mogunost. Vreli bljesak - ljubomore? -proao je kroz njega. Daj Boe da Galeni nastavi razmiljati o Dendariima kao o Milesovoj privatnoj stvari...
"Hm." Galeni si je protrljao elo. "Da, dobro - u meuvremenu, kad dunosti pozovu admirala Naismitha, prvo doite k meni, porunice Vorkosigan." Uzdahnuo je. "Smatrajte se na uvjetnoj slobodi. Stavio bih vas u kuni pritvor, ali veleposlanik je izriito zahtijevao vau prisutnost za neke dunosti pratnje danas popodne. Ali budite svjesni da bih mogao podnijeti ozbiljne optube. Neposluh izravnoj naredbi, izmeu ostaloga."
"Ja sam... toga vrlo svjestan, gospodine. Ovaj... a Ivan?"
"Vidjet emo to emo s Ivanom." Galeni je stresao glavom, naizgled razmiljajui o Ivanu. Miles ga nije mogao kriviti za takvu reakciju.
"Da, gospodine", rekao je Miles, zakljuivi daje dobio sve to se usuivao traiti, za sada.
"Moete ii."
Izvrsno, pomislio je Miles ironino, izlazei iz Galeni-jeva ureda. Prvo je mislio da sam neposluan. Sad naprosto misli da sam lud.
Tko god da ja jesam.
Popodnevni politiko-drutveni dogaaj bilo je primanje i veera u ast posjeta Babe od Lairoube Zemlji. Nasljedni voa svoga planeta, Baba je ujedinjavao politike i vjerske dunosti. Nakon stoje dovrio hodoae u Mekcu, doao je u London da bi sudjelovao u pregovorima oko prava prolaza za skupinu planeta zapadnog krila Oriona. Tau eti je bila os ovog neksusa, a Komarr je imao veze s njima iz dva smjera, to je uzrokovalo barravarski interes u cijeloj stvari.
Milesove dunosti bile su uobiajene. U ovom sluaju bio je partner jednoj od etiri Babine ene. Nije bio siguran je li ona uasavajua matrona ili ne - njezine sjajne smee oi i glatke okoladne ruke bile su dovoljno privlane, ali ostatak je bio umotan u svijetlu svilu obrubljenu zlatnim vezom koja je nagovijetala sonu obilnost, kao vrlo privlaan madrac.
Njezinu duhovitost nije mogao procijeniti, budui da nije govorila ni engleski, ni francuski, ni ruski, ni grki, bilo u barravarskim ili bilo kojim drugim inaicama, a on nije govorio ni lairoubanski ni arapski. Kutija programiranih usnih prevodilaca bila je, naalost, pogreno isporuena na neku nepoznatu adresu s druge strane Londona, ostavljajui polovicu prisutnih diplomata samo da zure u
svoje dvojnike s druge strane i smjekaju se. Miles i njegova dama komunicirali su pantomimom tijekom veere -soli, gospoo? - s puno dobre volje, a dvaput ju je uspio i nasmijati. Kad bi bar znao zato se smijala.
Da stvar bude gora, prije nego to su govori poslije veere bili otkazani, zadihani pomonik isporune slube donio je kutiju zamjenskih prevodilaca. Uslijedilo je nekoliko govora na razliitim jezicima, namijenjenih prvenstveno snagama tiska. Stvari su se opustile, sona dama prestala je biti Milesovom brigom pridruivi se drutvu dviju njezinih su-ena, a on se poeo probijati preko prostorije prema skupini gostiju iz barravarskog veleposlanstva. Zaobilazei golemi alabasterni stup koji je pridravao zasvoeni strop, naao se licem u lice s novinarkom mree Euronevvsa.
"Mon Dieu, to je mali admiral", rekla je veselo. "Sto vi radite ovdje?"
Ne obazirui se na prestravljeni krik u svojoj lubanji, Miles je preuredio svoj izraz lica u - savreno - uljudnu bezizraajnost. "Molim?"
"Admiral Naismith. Ili..." Uoila je njegovu odoru, oi su joj zasjale od zanimanja. "Je li ovo neka tajna plaenika operacija, admirale?"
Proao je jedan trenutak. Miles je dopustio svojim oima da se raire, svojoj ruci da se spusti do ava na njegovim hlaama gdje bi se inae nalazilo oruje i tamo se trne. "Boe moj", protisnuo je prestravljenim glasom - to nije bilo teko. "Zar vi to meni govorite da je admiral Naismith vien na Zemlji?"
Brada joj se podigla, usne se razdvojile u polovinom smijeku nevjerice. "U vaem zrcalu, nesumnjivo."
Jesu li mu obrve vidljivo oprljene? Desna ruka mu je jo bila u zavoju. Nije to opeklina, gospoo, pomislio je Miles divlje. Porezao sam se kod brijanja...
Miles je zauzeo paradni stav, lupnuvi ulatenim petama, i ponudio joj malen, formalni naklon. Ponosnim, grubim glasom s opakim barravarskim naglaskom, rekao je: "Grijeite, gospoo. Ja sam barun Miles Vorkosigan od Barravara. Porunik Carske slube. Nije da se ne nadam inu koji spominjete, ali malo je preuranjen."
Slatko se nasmijeila. "Jeste li se do kraja oporavili od svojih opeklina, gospodine?"
Milesove obrve su se podigle - ne, ne bi trebao privlaiti pozornost na njih - "Naismith ima opekline? Vidjeli ste ga? Kada? Moemo li razgovarati o tome? ovjek kojeg ste spomenuli od vrhunskog je interesa za barravar-sku Carsku sigurnost."
Pogledala ga je od glave do pete. "To bih i oekivala, budui da ste vi i on jedna te ista osoba."
"Doite, doite ovamo", a kako e se sad pak izvui iz toga? Uhvatio ju je za lakat i poveo prema jednom praznom kutku. "Naravno da smo jednaki. Admiral Naismith iz Dendariijskih plaenika je moj" nezakoniti brat blizanac? Ne, to nee proi. Nije mu samo sinulo, nadolo je kao nuklearna eksplozija u samom svom sreditu. "klon", dovrio je Miles glatko.
"Molim?" Njezina uvjerenost je napukla; pozornost joj se prilijepila uz njega.
"Moj klon", ponovio je Miles vrstim glasom. "On je neobino stvorenje. Mi smatramo, premda to nikad nismo mogli potvrditi, kako je on zapravo rezultat neke planirane cetagandske tajne operacije koja se teko izjalovila. Ceta-gandanci su svakako sposobni za medicinsku stranu takve prie, u svakom sluaju. Prave injenice njihovih vojnih genetikih eksperimenata bi vas prestravile." Miles je zastao. Barem je ovo zadnje bilo istina. "I, usput tko ste vi?"
"Lie Vallerie", naas mu je pokazala svoju press-koc-kicu, "mrea Euronews."
Sama injenica to se bila spremna ponovno predstaviti potvrdila je daje odabrao ispravan pristup. "Ah", blago se povukao od nje, "sluba vijesti. Nisam to znao. Oprostite, gospoo. Ne bih smio razgovarati s vama bez doputenja svojih pretpostavljenih." Poeo se okretati.
"Ne, ekajte - ovaj - barune Vorkosigan. Oh - niste u rodu s onim Vorkosiganom, valjda?"
Podigao je bradu u zrak i nastojao djelovati odrjeito. "Moj otac."
"Oh", dahnula je tonom prosvjeenja, "to objanjava sve."
I mislio sam da bi moglo, pomislio je Miles samozadovoljno. Napravio je jo nekoliko malih pokreta pokuaja bijega. Drala ga se kao priljepak. "Ne, molim vas... ako mi vi ne kaete, sasvim sigurno u sama provesti istragu." "Pa..." Miles je zastao. "To su poprilino stari podaci, s nae toke gledita. Mogu vam rei nekoliko stvari, pretpostavljam, budui da se to mene tie tako izravno. Ali to nije za javnost. Morate mi prvo dati rije da to nee ii u javnost."
"Rije barravarskog vorskog baruna je vrsta kao stijena, zar ne?" rekla je. "Ja nikad ne odajem svoje izvore." "U redu", kimnuo je Miles, pretvarajui se kako vjeruje da mu je dala obeanje, premda u njezinim rijeima zapravo nije bilo nieg obvezujueg. Dohvatio je par stolica pa su se smjestili izvan dometa robotikih posluitelja koji su raiavali ostatke banketa. Miles je proistio grlo i bacio se.
"Taj bioloki konstrukt koji sebe naziva admiralom Naismithom jest... moda i najopasniji ovjek u galaktici. Lukav - odluan - cetagandska i barravarska Sluba sigurnosti pokuale su ga, u prolosti, dati ubiti, bez uspjeha. Poeo si je izgraivati osnovu za mo, sa svojim Den-
dariijskim plaenicima. Jo ne znamo kakvi su mu dugoroni planovi s tom privatnom vojskom, samo smo sigurni da nekakve planove mora imati."
Vellerijin prst sumnjiavo je dotakao usne. "Djelovao je - sasvim ugodno, kad sam razgovarala s njim. S obzirom na okolnosti. Hrabar ovjek, u svakom sluaju."
"O, da, u tom ovjeku ima i genijalnosti i udesnosti", zavapio je Miles, onda zakljui da ne bi smio pretjerivati. "Karizma. Sasvim je sigurno da su Cetagandanci, ako su to bili Cetagandanci, imali s njim neke vrlo neobine namjere. On je vojni genij, znate."
"Priekajte trenutak", rekla je. "To je pravi klon, kaete - ne samo vanjska kopija? Onda mora biti jo mlai od vas."
"I jest. Njegov rast i obrazovanje, bili su ubrzani umjetnim putem, po svemu sudei da se ustanovi koliko se daleko s procesom ubrzanja moe stii. Ali gdje ste ga vi vidjeli?"
"Ovdje u Londonu", odgovorila je, poela govoriti jo neto, i stala. "Ali vi kaete da ga Barravar pokuava ubiti?" Malice se odmaknula od njega. "Moda bih vas trebala pustiti da ga sami pronaete."
"Oh, to vie ne vrijedi." Miles se kratko nasmijao. "Sad samo pazimo da nam ne nestane iz vida. Nedavno je iezao, znate, a to moju slubu osiguranja ini vrlo nervoznom. Oito je da je izvorno bio namijenjen nekakvoj ideji o zamjeni koja bi u konanici bila usmjerena protiv mog oca. Ali prije sedam godina se odmetnuo, pobjegao od svojih tamniara-stvoritelja, i poeo raditi na svoju ruku. Mi - Barravar - sad znamo previe o njemu, i on i ja smo se poeli previe razlikovati da bi me ovako kasno pokuao zamijeniti."
Zagledala se u njega. "Mogao bi. Stvarno bi mogao."
"Gotovo da bi." Miles se neveselo osmjehnuo. "Ali kad biste nas stavili u istu sobu, vidjeli biste da sam ja gotovo dva centimetra vii od njega. Kasni rast, s moje strane. Tretmani hormonima..." Mata mu nee moi jo dugo izdrati - blebetao je dalje...
"Cetagandanci ga, meutim, jo nastoje ubiti. Dosad, to je najbolji dokaz koji imamo da se stvarno radi o njihovu stvorenju. Oito, on zna previe o neemu. Strano bismo rado znali o emu to." Poklonio joj je privlaan vuji smijeak, stravino laan. Jo se malo odmakla.
Miles je dopustio svojim akama da se ljutito stisnu. "Ono to je kod tog ovjeka najgore jest njegova drskost. Mogao si je barem odabrati neko drugo ime, ali ne, on se razbacuje mojim. Moda se navikao na njega dok je trenirao da zauzme moje mjesto, to je jednom morao proi. Govori s betanskim naglaskom, a kao prezime koristi djevojako prezime moje majke, po betanskom obiaju, a znate li zato?"
Da, zato, zato... ?
Nijemo je stresla glavom, buljei u njega sa zadivlje-nou pomijeanom s gaenjem.
"Jer po betanskom zakonu o klonovima, on bi zapravo bio moj legalni brat, eto, zato! Pokuava samome sebi pribaviti lanu zakonitost. Nisam siguran zato. Moda je to klju za njegovu slabost. Mora imati nekakvu slabost, negdje, nekakvu napuklinu u oklopu" osim nasljednog ludila, naravno. Prekinuo se, blago zadihan. Neka ona samo misli da je to potisnuti bijes, a ne potisnuti uas.
Veleposlanik gaje, hvala Bogu, pozivao s druge strane sobe, njegova je skupina bila spremna za polazak. "Oprostite, gospoo", Miles je ustao. "Moram vas ostaviti. Ali, ovaj... ako opet sretnete lanog Naismitha, smatrao bih velikom uslugom kad biste mi to javili u barravarsko veleposlanstvo.
Pourquoi? pomakle su se njezine usnice. Prilino oprezno, i ona je ustala. Miles se naklonio nad njezinom rukom, izveo uredan okret nalijevo i pobjegao.
Morao se suzdravati da ne poskakuje silazei niz stube londonske Palae, hodajui iza veleposlanika. Genij. On je prokleti genij. Zato se ve prije godina i godina nije sjetio ovakve prie? Illvan, ef Carske sigurnosti bit e oduevljen. ak se i Galeniju moda malo popravi raspoloenje.
PETO POGLAVLJE
Miles se ulogorio u hodniku ispred ureda satnika Galenija onog dana kad se kurir drugi put vratio iz stoera. Iskazujui veliku suzdranost, Miles nije pregazio ovjeka u vratima dok je izlazio, ve gaje pustio da proe prije nego to se sam zaletio unutra.
Miles se zaustavio u paradnom poloaju pred Galeni-jevim stolom. "Gospodine?"
"Da, da, porunice, znam", rekao je Galeni uzrujano, maui mu da prieka. Tiina je pala dok se ekran po ekran podataka kotrljao preko Galenijeve vid ploe. Na kraju, Galeni se zavalio u stolcu. Bore su mu se produbljivale izmeu oiju.
"Gospodine?" ponovio je Miles uurbano.
Jo se mrtei, Galeni je ustao i pozvao Milesa na svoje mjesto. "Pogledajte i sami."
Miles je dvaput proao kroz sve. "Gospodine - ovdje nema niega."
"Primijetio sam."
Miles se okrenuo da ga pogleda u oi. "Nikakvih kredita - nikakvih naredbi - nikakva objanjenja - niega. Uope se nigdje ne spominju moji poslovi. ekali smo dvadeset prokletih dana ni zbog ega. Mogli smo za to vrijeme
pjeice otii do Tau eti i natrag. Ovo je ludo. To je nemogue. "
Galeni se zamiljeno naslonio na stol jednom ispruenom rukom, zagledan u utljivu vid plou. "Nemogue? Nije. Ve sam doivio da se naredbe izgube. Birokratske zavrzlame. Vani podaci poslani na krivu adresu. Hitni zahtjevi ostavljeni da priekaju dok se netko vrati s godinjeg odmora. Takve stvari se dogaaju."
"Ne dogaaju se meni", zasiktao je Miles kroza zube.
Jedna Galenijeva obrva se podigla. "Vi ste jedan arogantan mali vori." Uspravio se. "Ali pretpostavljam da govorite istinu. Takve se stvari vama ne bi dogaale. Bilo kome drugome, da. Ne i vama. Naravno", zamalo se nasmijeio, "za sve postoji prvi put."
"Ovo je drugi put", istaknuo je Miles. Sumnjiavo se mrtio na Galenija, s divljim optubama koje su mu kipjele tik iza usana. Je li to neka malograanska komarrska zamisao o ali? Ako naredbe i krediti nisu ovdje, morali su biti presretnuti. Ukoliko je zahtjev za njima uope poslan. Imao je samo Galenijevu rije da je poslao zahtjev. Ali bilo bi nezamislivo da bi Galeni izloio svoju karijeru riziku samo zato da jednom podreenom priuti neugodnosti. Iako, plaa barravarskog satnika i ne bila neki veliki gubitak, to je Miles dobro znao.
Ne kao osamnaest milijuna maraka.
Milesove oi su se rairile, a zubi su mu se stisnuli iza zatvorenih usnica. Siromaan ovjek, ovjek ija je obitelj izgubila sve svoje veliko bogatstvo u, recimo, osvajanju Komarra, mogao bi moda osamnaest milijuna maraka zaista smatrati velikim izazovom. Zbog kojeg bi vrijedilo riskirati - mnogo toga. Nije si tako protumaio Galenija, ali to je, zapravo, Miles uope znao o tom ovjeku? Galeni nije progovorio ni jednu rije o svojoj osobnoj povijesti u dvadeset dana njihova poznanstva.
"to ete sad uiniti, gospodine?" Miles se ukoeno trgnuo.
Galeni je rairio ruke. "Opet u poslati zahtjev." "Opet poslati zahtjev. To je sve?"
"Ne mogu izvui vaih osamnaest milijuna maraka iz svog depa, porunice.
A, ne? Pa, to emo jo vidjeti... Morao je otii odavde, iz veleposlanstva i natrag k Dendariima. Tamo gdje je ostavio svoje vrhunske profesionalne strunjake za prikupljanje informacija da skupljaju prainu, dok je on dvadeset dana potroio u ispraznom, paralizirajuem mirovanju... Ako ga je Galeni stvarno do te mjere prevario, Miles se u sebi zakleo, nee biti rupe dovoljno duboke da se u njoj sakrije sa svojih osamnaest milijuna ukradenih maraka.
Galeni se ispravio i nagnuo glavu, oiju stisnutih i odsutnih. "Menije to zagonetka." Dodao je tiho, skoro samome sebi: "...a ja ne volim tajnovitost."
Drzak... hladnokrvan... Miles nije mogao da se ne divi glumakoj sposobnosti skoro jednakoj njegovoj vlastitoj. Ali ako je Galeni zaista pronevjerio njegov novac, zato nije ve odavno nestao? to jo eka? Nekakav signal za koji Miles ne zna? Ali doznat e, oh, da, doznat e. "Jo deset dana", rekao je Miles. "Opet."
"ao mi je, porunice", rekao je Galeni, jo uvijek odsutno.
Tek e vam biti... "Gospodine, moram dobiti jedan dan sa Dendariima. Dunosti admirala Naismitha se nakupljaju. Kao prvo, zahvaljujui ovom produetku, sad emo biti prisiljeni podii privremeni zajam iz komercijalnih izvora kako bismo izdrali svoje trokove. Moram to srediti."
"Smatram da bi s Dendariima vaa osobna sigurnost bila ugroena, Vorkosigan."
"Pa onda dodajte jo nekog iz veleposlanstva, ako mislite da morate. Ona pria s klonom je sigurno olakala dio pritiska."
"Ona pria s klonom je bila idiotizam", odrezao je Galeni, dolazei k sebi.
"Bila je briljantna", ree Miles, uvrijeen takvom kritikom svoga stvaralatva. "Tako se konano Naismith i Vorkosigan potpuno odvajaju. Time se rjeavamo najopasnije stalne slabosti u cijeloj prevari, mojeg... jedinstvenog i upadljivog izgleda. Tajni operativci ne bi smjeli biti tako uoljivi."
"Uostalom, zbog ega mislite da e ta novinarka ikada podijeliti svoja otkria s Cetagandancima?"
"Vidjeli su nas zajedno. Milijuni na holovidu, za Boga miloga. Oh, sasvim sigurno e joj postavljati pitanja, ne bojte se, na ovaj ili onaj nain." Blagi trzaj straha - ali sigurno e Cetagandanci poslati nekoga da suptilno ispita enu. Nee je samo oteti, iscijediti i rijeiti je se, ne kad se radi o javno poznatoj graanki Zemlje, tu na Zemlji.
"U tom sluaju, zato ste zaboga odabrali Cetagan-dance kao navodne tvorce admirala Naismitha? Jedino to e oni sasvim sigurno znati jest da oni to nisu uinili."
"Uvjerljivost", objasni Miles. "Ako ak ni mi ne znamo odakle klon zaista dolazi, moda nee biti tako iznenaeni to ni oni dosad nisu uli za njega."
"Logika vam pati od nekoliko vriteih slabosti", narugao se Galeni. "Moda dugorono pomae vaoj prijevari, priznajem. Ali meni ne pomae nimalo. Imati tijelo admirala Naismitha bilo bi mi podjednako nezgodno kao i tijelo baruna Vorkosigana. Shizoidni ili ne, ak se ni vi ne moete do te mjere podvojiti."
"Nisam shizoidan", odree Miles. "Moda malo ma-nino-depresivan", priznao je naknadno.
Galenijeve usne su se trznule. "Spoznaj samoga sebe." "Trudimo se, gospodine."
Galeni je zastao, a onda moda mudro odluio ne obaz-rijeti se na ovu posljednju primjedbu. Otpuhnuo je i nastavio. "U redu, porunice Vorkosigan. Dodijelit u vam narednika Bartha da vam povea sigurnost. Ali elim da se javljate u razmacima ne veim od osam sati, sigurnom vezom. Imate dvadeset etiri sata dopusta."
Udiui da krene sa svojim sljedeim argumentom, Miles je ostao bez rijei. "Oh", uspio je protisnuti. "Hvala vam, gospodine." A zastoje, dovraga, Galeni tako okretao list? Miles bi dao krvi i kosti da dozna to se ovog trena dogaa iza tog bezizraajnog rimskog profila.
Miles se povukao na vrijeme, prije nego se Galeni stigao predomisliti.
Dendarii su odabrali najudaljenije sletite meu onima koja su se mogla iznajmiti u londonskoj zranoj luci, zbog sigurnosti a ne tednje. injenica da je udaljenost inila sletite ujedno i najjeftinijim bila je naprosto dodatni, pre-divni bonus. Sletite je bilo na otvorenom, na samom kraju polja, okrueno masom praznoga, golog betona. Nitko se nije mogao neprimijeeno priuljati. A ako bi se bilo kakav nemili dogaaj i zbio negdje u blizini, razmiljao je Miles, bilo je manje vjerojatno da bi se u njemu zatekli i sluajni civilni prolaznici. Izbor je bio sasvim logian.
Bilo je, osim toga, i prokleto daleko za hodanje. Miles je pokuavao hodati otro, a ne trkarati kao pauk preko kuhinjskog poda. Je li on to postajao i pomalo paranoian, osim to je bio shizofrenian i manino-depresivan? Narednik Barth, koji je marirao pokraj njega u svojoj neudobnoj civilnoj odjei, namjeravao ga je isporuiti do vrata shuttlea u oklopljenom vozilu veleposlanstva. Miles ga
je tek s mukom uvjerio da bi sedam godina bolno opreznih muljaa nestalo u dimu kad bi se admirala Naismitha ikada vidjelo kako izlazi iz slubenog barravarskog vozila. Dobar pogled na pristanite bio je dvosjekli ma, naalost. Ipak, nitko im se nije mogao neprimijeeno pribliiti.
Ukoliko se ne bi posluio psiholokim preruavanjem, naravno. Recimo onaj veliki lebdei transporter s oznakama luke, tamo dolje, koji je zaposleno urio blizu tla. Takvih je vozila bilo posvuda; oko se brzo naviklo na njihovo neprestano prolaenje. Kad bi se on spremao na napad, zakljuio je Miles, jedno takvo vozilo bi definitivno bilo njegov izbor. Bilo je predivno dvoznano. Sve dok ne bi otvorilo vatru, nijedan Dendarii u obrani ne bi mogao biti siguran da nee sluajno ubiti nekog nespretnog zalutalog radnika zrane luke. Kriminalno neugodno, tako neto, ona vrsta pogreke na kakvima propadaju karijere.
Teretnjak je promijenio smjer. Barth se trgnuo a Miles se ukoio. Nova putanja neugodno je ukazivala na kut presretanja. Ali prokletstvo, nikakva vrata ni prozori nisu se otvarali, nikakvi naoruani ljudi nisu se naginjali van ni-anei na njih pa makar i prakom. Miles i Barth, svejedno su potegnuli svoje legalne oamute. Miles se trudio da se odvoji od Bartha, dok je Barth pokuavao stati ispred njega, jo jedan dragocjeni trenutak izgubljen u zabuni.
A teretnjak je, sada ve brz, bio blizu njih diui se u zrak, zaklanjajui im sjajno jutarnje nebo. Njegova glatka zapeaena povrina nije nudila nikakvu metu na koju bi se mogao primijeniti oamut. Miles je konano shvatio kako ga namjeravaju ubiti. Trebala je to biti smrt drobljenjem.
Miles je zaskviao, okrenuo se i potrao, trudei se da postigne to veu brzinu. Lebdei transporter je pao kao divovska cigla kad mu je netko naglo iskljuio anti-grav. Na neki nain, to je izgledalo kao pretjerivanje; zar nisu znali da njegove kosti moe smrskati i napunjena koara
iz samoposluge? Od njega nee ostati nita, osim odvratne vlane mrlje na betonu.
Bacio se na tlo, zakotrljao - spasio gaje samo udar od-gurnutog zraka dok je teretnjak udarao u plonik. Otvorio je oi, ugledao rub teretnjaka na centimetar od svoga nosa, i skoio na noge dok se vozilo odravanja opet dizalo u zrak. Gdje je Barth? Jo je nesvjesno stiskao beskorisni oamut u desnoj ruci. Zglavci su mu bili izgrebeni i krvarili su.
Drke za ljestve bile su umetnute u utor na bljetavom boku teretnjaka. Ako bude na njemu, nee se moi nai ispod njega - Miles je odbacio oamut iz stiska i skoio, zamalo prekasno, da se uhvati za drke. Teretnjak se zanio u stranu i opet pljasnuo, unitavajui mjesto na kojem je dotad bio leao. Podigao se i opet pao s bijesnim udarcem. Kao neki histerini div koji pokuava papuom zdrobiti pauka. Udarac je odbacio Milesa s njegova nesigurnog mjesta, udario je u plonik i zakotrljao se, trudei se da spasi kosti. Ovdje na podu nije bilo nikakvih pukotina u koje bi se mogao zavui i sakriti.
Linija svjetla proirila se pod teretnjakom dok se opet uzdizao. Miles je potraio crvenkastu mrlju negdje na betonu, ali nije ju pronaao. Barth? Ne, tamo dolje, pogr-bljen u daljini, vriti u svoj runi komunikator. Miles se uspravio u skoku i jurnuo trei cik-cak. Srce mu je toliko lupalo da mu se inilo da e mu krv uskoro prsnuti kroz oi od istog vika adrenalina, a disanje mu se napola prekinulo usprkos oajnikim naporima plua. Nebo i beton vrtjeli su se oko njega, izgubio je shuttle - ne, tamo - poeo je trati prema njemu. Tranje nikad nije bilo njegova jaa strana. Bili su u pravu, kad su ga htjeli izbaciti iz vojne akademije zbog njegovih tjelesnih nedostataka. S dubokim, zloudnim zavijanjem, lebdei transporter se probijao prema njemu.
Divlji bijeli prasak odbacio ga je naprijed, na lice, gurajui ga preko betona. Krhotine metala, stakla i kipue plastike prosule su se po njemu. Neto se tupo odbilo od stranjeg dijela njegove lubanje. Prebacio je ruke preko glave i pokuao progorjeti rupu u ploniku vrelinom samoga straha. U uima mu je lupalo, ali mogao je uti samo neku vrstu riue bijele buke.
Jo milisekunda i shvatit e da predstavlja nepokretnu metu. Trzajem se prebacio na bok, buljei u zrak i oko sebe u potrazi za teretnjakom u padu. Nije ga vie bilo.
Sjajan crni zrani automobil, meutim, hitro se i ilegalno sputao u podruje kontrole prometa zrane luke, zasigurno palei upozoravajua svjetla na kontrolnim ploama i pokreui alarme po svim raunalima Londonana. Pa, sad ionako vie nije imalo smisla pokuavati ostati neupadljiv. Miles je procijenio da vozilo pripada barravar-skoj vanjskoj podrci, i prije nego je u njemu ugledao zelene odore, po injenici da je Barth udno trao prema njemu. No, nije bilo nikakve garancije da e trojica Dendariija koji su trali prema njima iz Milesova shuttlea doi do istih zakljuaka. Miles je skoio na - ruke i koljena. Nagli pokret, premda zaustavljen, donio mu je vrtoglavicu i muninu. U drugom pokuaju uspio se podii na noge.
Barth ga je za lakat pokuavao odvui prema vozilu koje je slijetalo. "Natrag u veleposlanstvo, gospodine!" poticao ga je.
Jedan Dendarii u sivoj uniformi s psovkom se naglo zaustavio na nekoliko metara od njih i nanianio plazmi-nim lukom na Bartha. "Mii se!" zareao je Dendarii.
Miles je uurbano stao izmeu njih dvojice, dok je Bar-thova ruka kretala prema unutranjosti jakne. "Prijatelji, prijatelji!" povikao je, irei ruke s dlanovima prema naprijed. Dendarii je zastao, sumnjiav i nesiguran, a Barth je s naporom stisnuo ake uz bokove.
Prila im je Elli Quinn, jednom rukom nosei baca raketa s kundakom pod pazuhom, a dim je jo izlazio iz pet centimetara iroke cijevi. Morala je pucati s boka. Lice joj je bilo zajapureno i prestravljeno.
Narednik Barth promatrao je baca raketa s priguenim bijesom. "To je bilo malo blizu, ne ini vam se?" odrezao je prema Elli. "Zamalo ste ga digli u zrak zajedno s metom, prokletstvo." Ljubomoran je, shvatio je Miles, jer on nije imao baca raketa.
Elline oi rairile su se od bijesa. "Bolje i to nego nita. ime ste, izgleda, vi bili opremljeni!"
Miles je podigao desnu ruku - lijevo mu se rame zgrilo kad je pokuao podii i drugu - i oprezno opipao stranji dio svoje glave. Ruka mu se spustila crvena i vlana. Samo je oderana koa; krvarit e kao priklana svinja, ali nije nita opasno. I, jo jedna ista odora je unitena.
"Nije ba spretno tegliti veliko oruje po metrou, Elli," upleo se Miles blago, "a i ne bismo ga mogli pronijeti kroz osiguranje zrane luke." Zastao je i pogledao zadimljene ostatke lebdeeg vozila. "ak ni oni izgleda nisu mogli provercati oruje kroz to osiguranje. Tko god da su bili." Znaajno je kimnuo prema drugom Dendariiju koji je, shvativi nagovjetaj, otiao ispitati stanje.
"Maknite se odavde, gospodine!" ponovno gaje potaknuo Barth. "Ozlijeeni ste. Policija e stii svakog trenutka. Ne biste se smjeli mijeati u ovo."
Porunik barun Vorkosigan se ne bi smio umijeati u ovo, mislio je rei, i bio je apsolutno u pravu. "Boe, da, narednice. Idite. Otiite natrag u veleposlanstvo, zaobilaznim putem. Nemojte dopustiti da vas itko prati."
"Ali gospodine"
"Moje vlastito osiguranje - koje je, mislim, upravo dokazalo svoju djelotvornost - sad e preuzeti stvari. Idite."
"Satnik Galeni e poeljeti moju glavu na tanjuru ako"
"Narednice, Simon Illyan, osobno, poeljet e moju glavu na tanjuru ako si dopustim razbijanje krinke. To je naredba. Idite!"
Ime zastraujueg efa Carske sigurnosti bila je rije kojom se moglo stvarati uda. Rastrzan i nesretan, Barth je dopustio Milesu da ga gurne prema vozilu. Miles je odahnuo od olakanja dok se vozilo udaljavalo. Galeni e ga stvarno zakljuati u podrum zauvijek, ako se sad vrati.
Dendariijski straar se vraao, smrknut i malo zelen-kast, od ratrkanih ostataka teretnjaka. "Dvojica, gospodine", izvijestio je. "U najmanju ruku, mislim da su bili mukarci, a bili su barem dvojica, sudei po broju, ovaj, preostalih dijelova."
Miles je pogledao prema Elli i uzdahnuo. "Nije ostalo nita to bi se dalo ispitati, ha?"
Slegnula je ramenima, neiskreno se ispriavajui. "Oh - ti krvari..." Zabrinuto se nadnijela nad njega.
Prokletstvo. Daje preostalo neto to bi se dalo ispitati, Miles bi to najradije utovario u shuttle i odletio, s doputenjem ili bez njega, da nastavi svoju istragu u bolnikom odjelu Trijumfa, bez smetnji i zakonskih ogranienja koja e nedvojbeno zaustaviti lokalne vlasti. U svakom sluaju, s njim ili bez njega, londonski policajci bi teko mogli biti jo nesretniji. Kako su stvari izgledale, uskoro e opet imati posla s njima. Vatrogasna oprema i vozila zrane luke ve su u ovom trenutku kretala prema njima.
Ipak, londonska policija imala je nekih 60.000 zaposlenih, vojska mnogo vea, premda slabije opremljena, od njegove vlastite. Moda bi mogao njih nahuckati na Ceta-gandance, ili tko ve stoji iza ovog napada.
"Tko su bili oni tamo?" upitao je dendariijski straar, bacajui pogled u smjeru u kojem je nestao crni automobil.
"Nije vano", ree Miles. "Nisu bili ovdje, nisi ih ni vidio."
"Da, gospodine."
Volio je Dendariije. Oni nisu raspravljali s njim. Prepustio se Ellinu pruanju prve pomoi i poeo u sebi pripremati priu za policiju. On i policija bit e nedvojbeno umorni jedni od drugih prije nego to se njegov posjet Zemlji privede kraju.
Prije nego je forenzika ekipa uope stigla do betona, Miles se okrenuo i ugledao Lie Vallerie pokraj svoga lakta. Trebao ju je i oekivati. Budui da se barun Vorkosi-gan bio potrudio da je odbije, admiral Naismith je sad skupio sav svoj arm trudei se da se prisjeti koji joj je od njegovih likova to rekao.
"Admirale Naismith. Vas nevolje zaista slijede!" poela je.
"Ova me slijedila", rekao je dobroudno, smijeei joj se s ono malo rastrzanog mira koliko je mogao skupiti s obzirom na okolnosti. Holovidski kamerman bio je negdje drugdje, snimajui - znai ona se trudi dobiti neto vie od nepripremljenog intervjua na mjestu dogaaja.
"Tko su bili ti ljudi?"
"Jako dobro pitanje, sad na dui londonske policije. Moja je osobna teorija da su to bili Cetagandanci, u potrazi za osvetom za neke dendariijske operacije, ovaj, ne ba protiv njih, ali kao podrku jednoj od njihovih rtava. Ali bolje da to ne navedete. Nemam dokaza. Mogli bi vas tuiti za klevetu ili tako neto."
"Ne ako samo citiram vas. Ne mislite da se radilo o Barravarcima? "
"Barravarcima! to vi znate o Barravaru?" Dopustio je iznenaenju da se probije pokraj zbunjenosti.
"Istraivala sam vau prolost", nasmijeila se.
"Raspitujui se kod Barravaraca? Nadam se da niste povjerovali sve to su vam rekli o meni."
"Nisam. Oni smatraju da su vas stvorili Cetagandanci. Traila sam za to neovisnu potvrdu, iz svojih vlastitih, privatnih izvora. Pronala sam jednog imigranta koji je nekad radio u laboratoriju za kloniranje. Njegovo sjeanje nije bilo ba podrobno, naalost. Nasilno su ga ispraznili u trenutku kad je otputen. Ono ega se mogao sjetiti bilo je uasavajue. Dendariijska slobodna plaenika flota slubeno je registrirana na Jacksonovu Skrovitu, zar ne?"
"Samo zbog legalne praktinosti. Nismo s njima povezani ni na koji drugi nain, ako me to pitate. Dobro ste napravili zadau, ha?" Miles je iskrenuo vrat. Tamo kod policijskog zemaljskog vozila, Elli Quinn je ivahno gestikulirala razgovarajui s nekim nadobudnim policijskim satnikom.
"Naravno", ree Vallerie. "Voljela bih, uz vau suradnju, napraviti emisiju ba o vama. Mislim da bi to bilo izuzetno zanimljivo za nae gledatelje."
"Ah... Dendarii ne trae reklamu. Upravo obratno. Neto takvo bi moglo ugroziti nae operacije i operativce."
"Pa onda o vama osobno. Nita aktualno. Kako ste doli do ovoga. Tko vas je dao klonirati i zato - ve znam od koga. Vaa rana sjeanja. Koliko znam, proli ste ubrzani rast i hipnotiko obrazovanje. Kako je to bilo? I tako dalje."
"Bilo je neugodno", rekao je kratko. Njezina ponuda za nastup u emisiji bila je zaista izazovna, osim injenice da, nakon to bi mu Galeni odrao kou, Illvan bi je jo dao preparirati i objesio bi je na zid. A prilino mu se sviala Vallerie. Jedna stvar bi bila iskoristiti je za upuivanje u javnost nekoliko korisnih izmiljotina, ali prebliza povezanost s njim, u ovom trenutku - bacio je pogled preko plonika na policijsku laboratorijsku ekipu koja je upravo
stigla i petljala po ostacima lebdeeg transportera - to bi moglo biti pogubno za njezino zdravlje. "Imam bolju ideju. Zato ne napravite emisiju o civilnom ilegalnom kloniranju?"
"To je ve vieno."
"Ali se kloniranje jo prakticira. Oito nije uinjeno dovoljno."
Nije djelovala nimalo uzbueno. "Kad biste blisko suraivali sa mnom, admirale Naismith, imali biste utjecaja na sadraj emisije. Ako ne - pa, vi ste vijest. A na vijesti nema lovostaja."
Nevoljko je stresao glavom. "ao mi je. Morat ete to odraditi bez mene." Scena oko policijskog automobila neodoljivo mu je odvlaila panju. "Oprostite", rekao je odsutno. Slegnula je ramenima i krenula se pridruiti svome kamermanu. Miles je trao u suprotnom smjeru.
Odvodili su Elli.
"Ne brini, Miles, ve su me i prije znali zatvarati", pokuala gaje umiriti. "Nije to nita."
"Zapovjednica Quinn je pripadnica mog osobnog osiguranja", pobunio se Miles policijskome satniku, "i bila je na dunosti. Jo je na dunosti. Trebam je!"
", Miles, smiri se", apnula mu je Elli, "ili e na kraju i tebe povesti sa sobom."
"Mene! Pa ja sam, do avola, rtva! Onu dvojicu nasilnika koji su me htjeli spljeskati, njih bi trebalo uhititi!"
"Pa, povest e i njih, im ih forenziari natrpaju u vree. Ne moe oekivati da e vlasti samo tako prihvatiti nau rije za objanjenje cijele prie. Provjerit e injenice, one e potvrditi nau priu, pa e me pustiti." Svjetlucavo se nasmijeila satniku, koji se oito topio. "I policajci su ljudi."
"Zar ti mama nikad nije rekla da ne ulazi u auto s ljudima koje ne poznaje?" promrmljao je Miles. Ali bila je u
pravu. Ako podigne jo veu buku, policajcima bi moglo pasti na pamet da im otkazu dozvolu za polijetanje ili neto jo gore. Zapitao se hoe li Dendarii ikad dobiti natrag baca raketa, sad zaplijenjen kao oruje kojim je poinjeno umorstvo. Zapitao se je li uhienje Elli prvi korak duboke zavjere protiv njega. Zapitao se ima li njegov flotni lijenik neke psihoaktivne lijekove koji bi bili uinkoviti protiv galopirajue paranoje. Ako ih i ima, on e vjerojatno biti alergian na njih. Zakrgutao je zubima i, nastojei se umiriti, duboko udahnuo.
Dendariijski mini-shuttle dvosjed kotrljao se preko uz-letita. to je sad pak to? Miles je bacio pogled na sat i shvatio da je skoro pet sati, od dragocjena dvadeset etiri sata, izgubio zafrkavajui se ovdje po zranoj luci. Znajui koliko je sati, znao je i tko to stie, i ispod glasa je opsovao od frustriranosti. Elli je iskoristila novi dogaaj da potakne policijskog zapovjednika na kretanje, skicirajui Milesu samo prolazno, utjeno salutiranje umjesto pozdrava. Novinarka je, hvala Bogu, otila nekamo razgovarati s odgovornima u upravi zrane luke.
Porunica Bone, ista do kriputavosti, uglaana i upadljiva u svojoj najboljoj barunastoj sivoj sveanoj odori, izila je iz shuttlea i prila preostalim ljudima koji su jo stajali u podnoju rampe veeg shuttlea. "Admirale Naismith, gospodine? Jeste li spremni za na sastanak... Jao meni..."
Zubato joj se osmjehnuo, izubijana i prljava lica, svjestan svoje kose, zamrene i ljepljive od osuene krvi, krvlju natopljenog ovratnika i poprskane jakne, i poderanih koljena svojih hlaa. "Biste li kupili rabljeni depni noi od ovakva ovjeka?" zacvrkutao je prema njoj.
"To nee proi", uzdahnula je. "Banka s kojom radimo je vrlo konzervativna."
"Nemaju smisla za humor?"
"Ne, kad se radi o njihovu novcu."
"Dobro." Presjekao je sve daljnje viceve; bili su preblizu nekontrolirano nervoznom ponaanju. Htio je proi rukom kroz kosu, namrtio se i promijenio pokret u blag, istraivaki dodir oko privremenog plastinog zavoja. "A sve moje rezervne odore su u orbiti - i nisam ba lud za tim da trim po Londonu bez Quinn iza svojih lea. Bar ne u ovom trenutku. I moram otii lijeniku zbog ovog ramena, neto tu jo nije u redu - pulsirajua agonija, ako hoete tehnike detalje - i ima jo nekih novih i ozbiljnih sumnji o tome kamo je zapravo otiao na prijenos kredita."
"Oh?" rekla je, svjesna tog bitnog pitanja.
"Gadne sumnje, koje moram provjeriti. U redu", uzdahnuo je, predajui se neizbjenome, "otkaite na dananji sastanak u banci. Dogovorite drugi, za sutra, ako ikako moete."
"Da, gospodine." Salutirala je i udaljila se.
"Ah", zazvao je za njom, "ne morate spominjati zato sam danas bio sprijeen, dobro?"
Jedan kraj njezinih usana trznuo se prema gore. "Nisam to ni namjeravala", uvjerila gaje iskreno.
Opet u bliskoj Zemljinoj orbiti, na Trijumfu, posjet njegovoj flotnoj lijenici otkrio je tanku pukotinu u Mile-sovoj lijevoj ramenoj kosti, dijagnoza koja ga nije nimalo I iznenadila. Lijenica je na ozlijedu primijenila elektrosti-mulaciju i stavila mu lijevu ruku u izrazito nespretnu plastinu longetu. Miles je protestirao sve dok lijenica nije priprijetila da e mu itavo tijelo staviti u plastinu ud-lagu. Pobjegao je iz ambulante im je sanirala ozlijedu na stranjem dijelu njegove glave, prije nego to su je zanije-le oite medicinske prednosti te zamisli.
Nakon to se uredio, Miles je potraio satnicu Elenu Bothari-Jesek, jednu osobu od ukupno troje Dendariija koji su znali njegov stvarni identitet. Druga osoba u trijumviratu bio je Elenin suprug a Milesov inenjer flote, komodor Bez Jesek. Elena je pak o Milesu znala vjerojatno isto toliko koliko i on sam o sebi. Bila je ki njegova pokojnog tjelesnog uvara i bili su odrasli zajedno. Postala je asnica u Dendariijskoj floti jo kad ju je Miles stvarao, ili pronaao, ili kako ste ve htjeli opisati kaotian poetak itave ove stravino prerastegnute tajne operacije. Bolje reeno, asnicom je bila imenovana, a postala je asnica s vremenom; radom i hrabrou i arkim naporima uenja. Njezina koncentracija bila je strahovita, njezina vjernost potpuna i Miles je bio ponosan na nju kao da ju je sam izmislio. Njegovi ostali osjeaji prema njoj nisu se ticali nikoga drugoga.
Kad je uao u ajnu kuhinju, Elena mu je uputila skicirani pozdrav na pola puta izmeu mahanja i salutiranja, i nasmijeila se svojim ozbiljnim osmijehom. Miles joj je uzvratio kimanjem glave i kliznuo u sjedalo za njezinim stolom. "Zdravo, Elena. Imam sigurnosni zadatak za tebe."
Njezino dugo, vitko tijelo bilo je prebaeno preko stolca, tamne oi blistave od znatielje. Kratka crna kosa joj je kao glatka kapa uokvirivala lice; blijeda koa, crte lica ne lijepe ve otmjene, isklesane kao u hrta. Miles se zagledao u svoje vlastite kratke, tupaste ruke sloene na stolu, da mu se pogled ne izgubi na profinjenim povrinama toga lica. Jo uvijek. Uvijek.
"Ovaj..." Miles je bacio pogled po sobi i uhvatio oi nekolicine zainteresiranih tehniara za jednim oblinjim stolom. "ao mije, deki, ovo nije za vas." Trznuo je palcem, osmjehnuli su se i shvatili nagovjetaj, pokupili svoje kave i izili.
"Kakav sigurnosni zadatak?" rekla je, zagrizajui u svoj sendvi.
"Jedan koji mora ostati tajan s obje strane, i s denda-riijske toke gledita i barravarskog veleposlanstva ovdje na Zemlji. Posebno to se tie veleposlanstva. Kurirski posao. Hou da nabavi kartu za najbri komercijalni let do Tau eti koji postoji i odnese poruku porunika Vorkosi-gana do Stoera sigurnosti Sektora u tamonjem veleposlanstvu. Moj barravarski zapovjednik ovdje na Zemlji ne zna da te aljem i htio bih da tako i ostane."
"Ja... nisam ba luda za tim da kontaktiram s bar-ravarskim zapovjednim strukturama", rekla je blago nakon jednog trenutka. Zagledana u vlastite ruke.
"Znam. Ali budui da se ovo tie moja oba identiteta, moram poslati ili tebe ili Baza, ili Elli Quinn. Londonska policija je uhitila Elli, a tvog mua ba i ne mogu poslati; neki zbunjeni inovnii na Tau eti bi ga mogao pokuati uhititi."
Elena je na to podigla pogled sa svojih ruku. "Zato Barravar nikad nije povukao optubu za dezertiranje protiv Baza?"
"Trudio sam se. Mislio sam da sam ih skoro uspio nagovoriti. Ali onda je Simon Illvan dobio napadaj nelagode i zakljuio da mu stalni nalog za Bazovo uhienje daje, ako ne ba vrstu, ali ipak dodatnu polugu koju moe iskoristiti u sluaju, ovaj, nude. Osim toga dodaje odreenu umjetniku dubinu identitetu Dendariija kao zaista neovisnoj postrojbi. Mislio sam da je Illvan u krivu - za-pravo, tako sam mu i rekao, sve dok mi konano nije naredio da zasutim i ne spominjem vie tu temu. Jednog dana, kad ja budem izdavao naredbe, pobrinut u se da se to promijeni."
Njezine su se obrve trznule. "To bi moglo biti dosta dugo ekanje, s obzirom na tvoj trenutni ritam napredovanja - porunice."
"Moj tata je osjetljiv na optube za nepotizam, satnice." Podigao je zapeaeni disk s podacima koji je jednom rukom bio gurkao amo-tamo po stolu. "Hou da ovo stavi u ruke glavnog vojnog ataea na Tau eti, komodora Destanga. Nemoj ga slati ni preko koga drugoga jer, izmeu ostaloga, gajim i gadnu malu sumnju da moda postoji rupa u barravarskoj kurirskoj vezi. Mislim da je problem na ovoj strani, ali ako sam u krivu... Boe, nadam se da se ne radi o samom Destangu."
"Paranoja?" upitala je zabrinuto.
"I to sve jaa iz asa u as. A ludi car Yuri na mom obiteljskom stablu nimalo mi ne pomae. Stalno se bojim da me ne hvata njegova bolest. Moe li se biti paranoian o tome da ne postane paranoian?"
Slatko se nasmijeila. "Ako itko to moe, onda si to ti."
"Hm. Pa, ovaj konkretni sluaj paranoje je ista klasika. Ublaio sam izraze u poruci Destangu - bolje bi bilo daje proita prije nego to krene. Konano, to bi ti pomislila o mladom asniku koji je uvjeren kako su mu pretpostavljeni u zavjeri protiv njega?"
Nagnula je glavu, podigavi otmjeno izvijene obrve.
"Upravo tako." Miles je kimnuo glavom. Potapao je disk jednim kaiprstom. "Svrha tvoga putovanja jest da isprobam hipotezu - pazi, samo hipotezu - daje razlog to naih osamnaest milijuna maraka jo nije ovdje u tome to su nestali putem. Mogue je da su zavrili u depovima dragog satnika Galenija. Zasad jo nemam nikakvih dokaza koji bi to potvrdili, kao recimo Galenijev nagli i potpuni nestanak, a to ba nije vrsta optube kakvu mlad i ambiciozan asnik moe podnijeti s mogunou pogreke. Sakrio sam je meu etiri druge teorije, u svom izvjeu, ali to je ona mogunost koja me najvie provocira. Mora otkriti je li Stoer uope poslao na novac."
"Ne zvui ba isprovocirano. Zvui nesretno."
.,^.. y
"Da, pa, to je svakako najgadnija mogunost. Ima dobru mjeru logike za sobom."
"U emu je kvaka?"
"Galeni je Komarranac."
"Koga je to briga? Utoliko je vjerojatnije da si u pravu."
Mene je briga. Miles je stresao glavom. Stoje, konano, unutarnja barravarska politika znaila Eleni, koja se strastveno zaklela da nikad vie nee ni nogom kroiti na svoj omrznuti rodni svijet?
Slegnula je ramenima i ustala, spremajui disk u dep.
Nije joj pokuao uhvatiti ruke. Nije napravio nijedan pokret koji bi ih oboje stavio u nezgodnu situaciju. Do starih prijatelja bilo je znatno tee doi nego do novih ljubavnica.
Oh, moja najstarija prijateljice.
Jo uvijek. Uvijek.
ESTO POGLAVLJE
Pojeo je sendvi i srkao kavu za veeru dok je u svojoj kabini pregledavao dendariijska izvjea o stanju flote. Popravci na Trijumfovim preostalim borbenim shut-tleovima bili su dovreni i odobreni. I plaeni, naalost, novcem o kojem vie nije postojalo ni sjeanje.
Rutinski poslovi ponovnog opremanja bili su obavljeni u cijeloj floti, slobodni dani iskoriteni, a politura izgulje-na beskonanim latenjem. Vladala je dosada. Dosada i bankrot.
Cetangandanci su bili potpuno u krivu, zakljuio je Miles gorko. Nee rat unititi Dendariije, ve mir. Ako njihovi neprijatelji jednostavno ostanu sjediti prekrienih ruku, i ako budu dovoljno strpljivi, Dendarii, njegova kreacija, raspast e se sami od sebe bez ikakve vanjske asistencije.
Zvono kabine je zablebetalo, kao dobrodoao prekid u mranom i bezizlaznom vrtlogu njegovih misli. Ukljuio je kom na svome radnom stolu. "Da?"
"Elli."
Ruka mu je eljno skoila do prekidaa za otvaranje vrata. "Ui! Vratila si se ranije nego to sam te oekivao. Bojao sam se da e zapeti tamo dolje, kao Danio. Ili jo gore, zajedno s Danijom."
Okrenuo je sjedalo i dok su se vrata siktavo otvarala soba je odjednom djelovala svjetlije, premda ni jedan svjetlomjer to ne bi registrirao. Elli mu je domahnula pozdrav i oslonila bok na rub stola. Smjekala se, ali oi su joj djelovale umorno.
"Rekla sam ti", rekla je. "Zapravo, neto se bilo govorilo o tome da ostanem stalan gost. Bila sam draga, bila sam spremna na suradnju, drala sam se kao kolarka, trudei se da ih uvjerim kako ne predstavljam ubilaku prijetnju drutvenom miru i kako me stvarno mogu pustiti natrag na cestu, ali nisam nita postigla sve dok njihovo raunalo nije odjednom pogodilo u metu. Laboratorij je uspio identificirati onu dvojicu ljudi koje sam... ubila, u zranoj luci."
Miles je shvaao trenutak oklijevanja prije nego to je odabrala izraz. Netko drugi bi moda odabrao laki eufemizam - raznijela ili rasturila - stvarajui distancu izmeu sebe i posljedica svojih postupaka. Ali ne i Quinn.
"to je bilo zanimljivo, pretpostavljam", rekao je ohrabrujue. Natjerao je svoj glas da ostane miran, bez i traga osude. Kad bi te bar duhovi tvojih neprijatelja samo pratili u pakao. Ali ne, morali su ti beskonano viriti preko ramena ekajui da sam pone traiti njihovo drutvo. Moda urezi koje Danio rezbari na kundaku svoga oruja i nisu tako loa zamisao. Zapravo je vei grijeh zaboraviti makar i jednog mrtvog ovjeka na svome rabou. "Reci stoje bilo."
"Ispalo je da su obojica poznati i traeni na euroza-konskoj mrei. Bili su - kako da kaem - vojnici sive ekonomije. Profesionalni ubojice. Lokalni."
Miles se trznuo. "Blagi Boe, to sam pak njima skrivio?"
"Sumnjam da su te progonili za svoj raun. Bili su gotovo sigurno plaenici, koje je naruila neka nepoznata
trea strana, premda pretpostavljam da bismo oboje mogli pogoditi o kome se radi."
"O, ne. Cetagandsko veleposlanstvo sad nudi ugovore za moje umorstvo? Pretpostavljam da to ima smisla. Ga-leni je rekao da imaju manjak osoblja. Ali shvaa li ti" ustao je i poeo koraati od uzbuenosti, "to znai da bi me mogli opet napasti, na bilo kojem mjestu. Bilo gdje, bilo kada. Potpuno bezlino motivirani stranci."
"Komar za osiguranje", sloila se.
"Ne vjerujem daje policija uspjela otkriti njihova poslodavca?"
"Nismo mi te sree. Bar ne jo. Ja sam im pokuala skrenuti pozornost na Cetagandance, kao kandidate za osnovicu bilo kojeg trokuta, s nainom, motivom i prilikom, koji bi mogli pokuati sastaviti."
"Dobro. Moemo li mi sami sloiti bilo to od dijelova naina i prilike?" zapitao se Miles naglas. "Krajnji rezultat ovog pokuaja kao da govori o laganoj nepripremljenosti za zadau."
"S moje toke gledita, sam nain je bio prokleto blizu uspjenog", primijetila je. "A sugerira, meutim, da bi im prilika mogla biti ograniavajui faktor. Hou rei, admiral Naismith ne samo da se sakrije kad ti sie na planet, koliko god bi moglo biti teko pronai jednog ovjeka u devet milijardi ljudi. Ali on doslovce prestane postojati bilo gdje, zap! Ima dokaza koji upuuju na to da su se ti deki ve nekoliko dana vucarali po zranoj luci ekajui da se pojavi."
"Bljak." Njegov posjet Zemlji bio je do kraja pokvaren. Admiral Naismith bio je, izgleda^ opasan i za sebe i za druge. Zemlja je previe skuena. Sto ako njegovi napadai idui put pokuaju dii u zrak vagon podzemne eljeznice ili restoran, samo da dou do svoje mete? Da ga due njegovih neprijatelja prate do pakla, to je jedna stvar, ali
to e biti ako idui put bude stajao pokraj cijelog razreda djece?
"Oh, usput reeno, stvarno sam vidjela vojnika Dani-ja dok sam bila dolje", dodala je Elli, prouavajui okrh-nuti nokat. "Njegov sluaj je na redu za sudski postupak za nekoliko dana i zamolio me da te zamolim da doe."
Miles je poluglasno zareao. "Oh, svakako. Potencijalno neogranieni broj potpunih stranaca me pokuava srediti, a on bi htio javno pojavljivanje. Za vjebu gaanja, sigurno."
Elli se osmjehnula i uredno si odgrizla nokat. "Htio bi da netko tko ga poznaje svjedoi o njegovu karakteru."
"Svjedoenje o karakteru! Volio bih znati gdje skriva svoju kolekciju skalpova; ponio bih je sa sobom samo zato da je pokaem sucu. Terapija za sociopate je izmiljena zbog ljudi kao to je on. Ne, ne. Zadnja osoba koja mu treba da svjedoi o njegovu karakteru jest netko tko ga pozna." Miles je udahnuo, smirujui se. "Poalji kapetana Thornea. Betanac, s puno kozmopolitskog savoir faire, trebalo bi dobro lagati kao svjedok."
"Dobar izbor", zapljeskala je Elli. "Bilo je i vrijeme da pone prebacivati malo svojih optereenja i na druge."
"Stalno ih prebacujem", pobunio se. "Strahovito mi je drago, na primjer, to sam brigu za svoju osobnu sigurnost prebacio na tebe."
Trznula je rukom, mrtei se, kao da eli odbiti implicirani kompliment prije nego to je se dohvati. Jesu li je njegove rijei povrijedile? "Bila sam spora."
"Bila si dovoljno brza." Miles se okrenuo i priao joj da joj se zagleda u lice ili barem u grlo. Bila je napola svukla jaknu; izrez crne majice kratkih rukava presijecao joj je kljunu kost u nekoj vrsti apstraktne, estetske skulpture. Njezin miris - nikakav parfem, samo enski miris - toplo se uzdizao iz koe.
"Mislim da si bio u pravu", rekla je. "asnici ne bi trebali kupovati u vlastitoj trgovini"
Prokletstvo, pomislio je Miles, to sam onda rekao samo zato to sam bio zaljubljen u enu Baza Jeseka a nisam to htio priznati - nikad to ne smijem priznati.
"to stvarno moe loe utjecati na dunosti. Promatrala sam te, dok si iao prema nama preko zrane luke, i nekoliko minuta, nekoliko kritinih minuta, sigurnost mi je bila zadnja briga."
"Sto ti je bila prva briga?" upitao je Miles s nadom, prije nego to bi ga razum mogao zaustaviti. Probudi se, ovjee, u sljedeih trideset sekundi mogao bi si zaribati cijelu budunost.
Njezin osmijeh bio je prilino bolan. "Zapravo, pitala sam se to si uinio s onom glupom majom dekom", rekla je olako.
"Ostavio sam je u veleposlanstvu. Namjeravao sam je donijeti", a to ne bi dao daje sad moe izvui odnekud i pozvati Elli da zajedno s njim sjedne na deku na njegov krevet? "ali imao sam na umu neke druge stvari. Jo ti nisam ni ispriao o novom problemu u naim zapetljanim financijama. Sumnjam" prokletstvo, opet posao, gura se u njegove osobne trenutke, u ono to bi volio da budu osobni trenuci. "Kasnije u ti ispriati o emu se radi. Ovog asa bih htio razgovarati o nama. Moram razgovarati o nama."                    r
Blago se odmaknula od njega; Miles je uurbano ispravio svoje rijei: "I o dunostima." Prestala se povlaiti. Desnom rukom dotaknuo je ovratnik njezine odore, okrenuo ga, kliznuo preko glatke hladne povrine oznaka ina. Nervoza, kao cupkanje iverja. Povukao je ruku, stisnuo je preko prsa da je zaustavi.
"Ja... vidi, ja imam puno dunosti. Moglo bi se rei, dvostruku dozu. Imam dunosti admirala Naismitha i
dunosti porunika Vorkosigana. A onda jo i dunosti baruna Vorkosigana. Trostruka doza."
Obrve su joj bile podignute, usne napuene, pogled otvoreno upitan; beskonano strpljenje. Da, ona e ekati da on napravi budalu od sebe brzinom koju sam odredi. Njegovi koraci postajali su sve uurbaniji.
"Poznate su ti dunosti admirala Naismitha. Ali one su zapravo moj najmanji problem. Admiral Naismith je podreeni porunika Vorkosigana, koji postoji samo zato da bi sluio barravarskoj Carskoj sigurnosti, kojoj je upuen mudrou i milou svoga cara. Pa, barem, carevih savjetnika. Ukratko, zbog tate. Tu priu zna."
Kimnula je.
"Ono da se ne smijem osobno povezivati ni sa kim od svojih ljudi moda i vrijedi za admirala Naismitha..."
"Pitala sam se, kasnije, je li onaj... dogaaj u dizalnoj cijevi moda bio neka vrsta testa", rekla je zamiljeno.
Trebao mu je trenutak da to probavi. "Fuj! Ne!" za-tektao je Miles. "Kakav odvratan, podao, podmukao i prepreden trik bi to bio - ne. Ne. Nikakav test. Sve je bilo iskreno."
"Ah", rekla je, ali nije ga uvjerila u svoju smirenost neim kao, recimo, iskrenim zagrljajem. Iskreni zagrljaj bio bi vrlo dobrodoao, ovog asa. Ali ona je samo stajala tamo, promatrajui ga, u poloaju neugodno blizu stavu pozor.
"Ali mora se sjetiti, admiral Naismith nije stvaran ovjek. On je izmiljotina. Ja sam ga izmislio. I neki vani dijelovi su mi promakli, sad kad pogledam unatrag."
"Gluposti, Miles." Blago mu je dotakla obraz. "A stoje ovo, ektoplazma?"
"Vratimo se, sve do poetka, do baruna Vorkosigana", gurao je Miles oajniki. Proistio je grlo i s naporom vra-
tio svome glasu barravarski naglasak. "Ti jedva poznaje baruna Vorkosigana."
Nasmijeila se na njegovu promjenu glasa. "ula sam te kako mu oponaa naglasak. armantno, premda je, ovaj, prilino neoekivano."
"Ne oponaam ja njegov naglasak, nego on oponaa moj. Hou rei - mislim" stao je, zapetljan. "Barravar je meni u krvi."
Obrve su joj se podigle, njihova je ironinost ublaena oitom dobrom voljom. "I to doslovno, koliko znam. Ne bih oekivala da e im biti zahvalan to su te otrovali prije nego to si se uspio i roditi."
"Nisu traili mene, nego moga oca. Moja majka" s obzirom na to kamo je zapravo pokuavao odvesti ovaj razgovor, moda bi bilo bolje da izbjegne tumaenja o neuspjelim pokuajima umorstva tijekom proteklih dvadeset pet godina. "U svakom sluaju, takve stvari se vie gotovo nikad ne dogaaju."
"A ta je onda bilo ono danas u zranoj luci, ulini balet?"
"To nije bio barrayarski pokuaj ubojstva." "Ti to ne zna", primijetila je veselo.
Miles je otvorio usta i zastao, zapanjen novom i jo uasnijom paranojom. Satnik Galeni je profinjen ovjek, ako ga je Miles dobro procijenio. Satnik Galeni bio bi daleko ispred njega u bilo kakvom logikom lancu koji bi mu bio u interesu. Pretpostavimo da je stvarno on kriv za pronevjeru. I pretpostavimo da je predvidio Milesove sumnje. I pretpostavimo da je uoio nain da zadri i novac i karijeru, tako to e se rijeiti jedine osobe koja bi ga mogla optuiti. Galeni je, konano, tono znao kad e Miles biti u zranoj luci. Bilo koji lokalni trgovac smru kojeg je mogla uposliti cetagandska ambasada, bio je jednako tako spremno i diskretno na raspolaganju i barravarskom
:%K^
veleposlanstvu. "O tome emo razgovarati - kasnije" zagrcnuo se.
"Zato ne sada?"
"JER POKUAVAM" zastao je i duboko udahnuo, "pokuavam rei neto drugo", nastavio je tihim glasom, vrsto pod kontrolom.
Nastala je stanka. "Reci", ohrabrila gaje Elli.
"Dakle, dunosti. Pa, kao to porunik Vorkosigan obavlja sve dunosti admirala Naismitha plus svoje vlastite, tako barun Vorkosigan obuhvaa sve dunosti porunika Vorkosigana, plus svoje vlastite dunosti. Politike dunosti, odvojene i znatno dalekosenije od poruniko-vih vojnih dunosti. I, ovaj... obiteljske dunosti." Dlan mu je bio vlaan; protrljao gaje neprimjetno o av hlaa. Ovo je bilo jo tee nego to je pretpostavljao. Ali nimalo tee, sasvim sigurno, nego to je bilo nekome tko je jednom ostao bez lica, suoiti se ponovno s plazminom vatrom.
"Po ovome to govori, zvui kao matematiki dijagram. 'Skup svih skupova koji su sami sebi lanovi', tako neto."
"Tako se i osjeam", priznao je. "Ali moram nekako zadrati red."
"A to obuhvaa baruna Vorkosigana?" upitala je znatieljno. "Kad se nakon tuiranja pogleda u ogledalo, to ti uzvraa pogled? Kae li samome sebi, bok, barune Vorkosigan?"
Nastojim ne gledati u ogledala... "Miles, pretpostavljam. Samo Miles."
"A to obuhvaa Milesa?"
Njegov desni kaiprst preao je po nadlanici imobilizi-rane lijeve ruke. "Ova koa."
"I to je zadnji, vanjski domet?"
" Pr etpostavlj am."
"Boe", promrmljala je, "zaljubila sam se u ovjeka koji misli daje glavica luka."
Miles je zahihotao; nije se mogao suzdrati. Ali "zaljubila?" Srce mu se nadiglo, puno hrabrosti. "Bolje i to ego jedna moja prea koja je vjerovala da je" ne, bolje a to i ne spominje.
Ali Ellina znatielja bila je neutaiva; zato ju je primarno i dodijelio dendariijskoj obavjetajnoj slubi, konano, zato je i bila tako spektakularno uspjena u tom poslu. "to?"
Miles je proistio grlo. "Peta grofica Vorkosigan navodno je patila od povremenog uvjerenja da je napravljena od stakla."
"to joj se na kraju dogodilo?" upitala je Elli zadivljenim tonom.
"Jedan od njezinih iznerviranih roaka ju je na kraju bacio i razbio."
"A njezino uvjerenje je bilo tako jako?"
"Bacio ju je s tornja visokog dvadeset metara. Ne znam", rekao je nestrpljivo. "Nisam ja odgovoran za svoje uvrnute pretke. Upravo obratno. Tono obratno." Progutao je. "Vidi, jedna od ne-vojnih dunosti baruna Vorkosigana jest da prije ili kasnije, u nekom trenutku, nekako, pronae barunicu Vorkosigan. Buduu jedanaestu groficu Vorkosigan. To se izriito oekuje od svakog ovjeka iz striktno patrilinearne kulture, vidi. Ti zna", grlo kao da mu je bilo puno vate, naglasak mu je vrludao naprijed-natrag, "da ovi, ovaj, moji tjelesni problemi", ruka mu je neodreeno pokazala punu duljinu, ili kratkou, njegova tijela, "da su oni teratogeni. Ne genetiki. Moja djeca bi trebala biti normalna. injenica koja mi je moda spasila ivot, s obzirom na barravarski tradicionalno bezobziran pristup mutantima. Mislim da moj djed nikada nije do
kraja bio uvjeren u to. Uvijek sam elio da je on poivio vidjeti moju djecu, samo da mu to dokaem..."
"Miles", prekinula gaje Elli blago. "Da?" rekao je zadihano.
"Blebee. Zato blebee? Mogla bih te sluati satima, ali zabrine me kad zapne na brzom premotavanju."
"Nervozan sam", priznao je. Zasljepljujue joj se nasmijeio.
"Naknadna reakcija, na dananje dogaaje?" Kliznula je blie k njemu, utjeno. "To mogu shvatiti."
Polako je ovio ruku oko njezina struka. "Ne. Pa, dobro, moda malo. Bi li htjela biti grofica Vorkosigan?"
Nasmijeila se. "Napravljena od stakla? To nije moj stil, hvala. Ali, stvarno, titula zvui vie kao neto to ide u paketu s crnom koom i kromiranim zakovicama."
Mentalna slika Elli u takvoj opremi bila je toliko zanimljiva, trebala mu je puna polovica minute u tiini da pronae mjesto gdje je pogreno skrenula. "Da se drukije izrazim", rekao je konano. "Hoe li se udati za mene?"
Tiina je ovoga puta bila znatno dulja.
"Mislila sam da nastoji skupiti hrabrost da me pozo-ve u krevet", rekla je konano, "i smijala sam se. Tvojoj nervozi." Sad se nije smijala.
"Ne", ree Miles. "To bi bilo lako."
"Ne trai puno, je li? Samo da potpuno promijeni ostatak mog ivota."
"Dobro je to ti je to jasno. To nije samo brak. S tim ide i itav opis posla."
"Na Barravaru. Na vrstom tlu."
"Da. Pa, moglo bi biti i nekih putovanja."
utjela je predugo, onda ree: "Rodila sam se u svemiru. Odrasla u svemirskoj transfernoj postaji. Radila vei-
nu svog odraslog ivota na brodovima. Vrijeme koje sam provela s nogama na pravom tlu moglo bi se mjeriti mjesecima."
"To bi bila promjena", priznao je Miles s nelagodom.
"A to bi se dogodilo s buduom admiralicom Quinn, slobodnom plaenicom?"
"Pretpostavljam - nadam se - da bi posao barunice Vorkosigan smatrala jednako zanimljivim."
"Pusti da pogodim. Posao barunice Vorkosigan ne bi ukljuivao zapovijedanje brodovima."
"Sigurnosni rizici takve karijere bili bi uasavajui ak i za mene. Moja majka je odustala od zapovijedanja brodom - Betanska astronomska istraivanja - da bi otila na Barravar."
"Pokuava li ti to meni rei da trai djevojku kao to je tvoja Mama?"
"Mora biti pametna - mora biti brza - mora biti odluna da preivi", objasnio je Miles nesretno. "Ita manje od toga bio bi pokolj nevinih. Moda za nju, moda za nau djecu zajedno s njom. Tjelesna straa, kao to zna, ima svoja ogranienja."
Dah je iziao iz nje uz dugo, tiho utanje dok ga je promatrala kako je promatra. Razlika izmeu ojaenosti u njezinim oima i smijeka na njezinim usnama zadirala mu je u srce. Nisam te htio povrijediti - najbolje to ti mogu ponuditi ne bi smjela biti bol -je li to previe, premalo... preuasno?"
"O, ljubavi", dahnula je tuno, "uope ne razmilja." "Mislim da si ti sve na svijetu."
"I zato me eli za cijeli ivot nasukati na, oprosti, zaostaloj lopti smea koja jedva daje izala iz feudalizma, koja se prema enama odnosi kao prema posjedu - ili prema stoci - koja bi mi zabranila koritenje svih vojnih vje-
tina koje sam nauila u proteklih dvanaest godina, poevi od slijetanja shuttleom do kemije za ispitivanje obavjetajaca... ao mi je. Ja nisam antropolog, nisam svetica i nisam luda."
"Ne mora mi odmah rei ne", rekao je Miles siunim glasom.
"O, da, moram", rekla je. "Prije nego to mi pogled na tebe pokoleba volju. Ili mozak."
A to bih na to trebao rei? zapitao se Miles. Da me stvarno voli, bila bi oduevljena da svoj ivot rtvuje za mene? Da, sigurno. Ona se ne bavi rtvovanjem. To je ini jakom, njezina snaga je ono to me privlai i tako smo zatvorili krug. "Znai, problem je u Barravaru."
"Naravno. Koja bi ena pri zdravoj pameti htjela otii ivjeti na takav planet? Osim tvoje majke, izgleda."
"Ona jest iznimna. Ali... kad se ona i Barravar nau u sukobu, Barravar je taj koji se mijenja. Vidio sam to. I ti bi mogla biti takva snaga promjene."
Elli je stresla glavom. "Znam koliki je moj domet."
"Nitko ne zna koliki mu je domet sve dok ne posegne izvan njega."
Zagledala se u njega. "Ti i mora tako razmiljati. I uostalom, to je to s tobom i Barravarom? Doputa im da te teroriziraju kao... Nikad neu shvatiti zato nisi naprosto dograbio Dendariije i zbrisao. Ti bi mogao napraviti dobar posao s njima, bolji nego stoje to ikad uspjelo admiralu Ose-ru, bolji ak i nego to to uspijeva Tungu. Mogao bi zavriti kao car svoje vlastite stijene prije nego to se umirovi."
"A ti bi bila sa mnom?" udno se nasmijeio. "Ti to meni zapravo predlae da se upustim u plan galaktikog osvajanja s pet tisua ljudi?"
Zahihotala je. "Onda barem ja ne bih morala odustati od zapovijedanja flotom. Ne, stvarno, ozbiljno. Ako ti je toliko stalo da bude profesionalni vojnik, zato ti uope
treba Barravar? Plaenika flota vidi deset puta vie akcije nego planetarna. Planet moda vidi rat jednom u svakoj generaciji, ako imaju sree"
"Ili nesree", ubacio je Miles. "Plaenika flota ide za ratovima."
"Tu statistiku injenicu je primijetilo i barravarsko vrhovno zapovjednitvo. To je jedan od glavnih razloga zato sam ja ovdje. U protekle etiri godine, imao sam vie stvarnog borbenog iskustva, premda u malim razmjerima, nego to je veina drugih carskih asnika vidjela u zadnjih etrnaest godina. Nedokuivi su putevi nepotizma." Proao je prstom po glatkom rubu njezine eljusti. "Sad mi je jasno. Ti si zaljubljena u admirala Naismitha."
"Naravno."
"A ne baruna Vorkosigana."
"Barun Vorkosigan mi ide na ivce. On je za tebe premalen, ljubavi."
Pustio je da igra rijei proe neprimijeeno. Dakle, jaz koji je zjapio meu njima bio je dublji nego to je bio mislio. Za nju, barun Vorkosigan je bio onaj koji nije stvaran. Prsti su mu se prepleli na njezinu zatiljku, udahnuo je njezin dah dok je pitala: "Zato doputa Barravaru da te evi po elji?"
"Takve su mi karte."
"A tko ti ih je podijelio? Nije mi jasno."
"To je u redu. Menije samo sluajno strano vano da pobijedim s kartama koje imam. To je sve."
"Tvoj problem." Usne su joj bile priguene njegovim. "Mhm."
Naas se odmakla od njega. "Mogu li ti svejedno protresti kosti? Paljivo, naravno. Nee otii, naljutiti se, zato to sam te odbila? Zato to sam odbila Barravar, hou rei. Ne tebe, nikako tebe..."
Ve se navikavam na to. Skoro da i prihvaam... "Trebam li se sad duriti?" upitao je olako. "Zato to ne mogu dobiti sve, trebao bih ne uzeti nita i otii se pjeniti? Nadam se da bi me bacila preko cijelog hodnika na moju tupavu glavu kad bih bio tako glup."
Nasmijala se. Sve je bilo u redu, ako je jo moe nasmijati. Ako je Naismith sve to ona eli, oito ga moe dobiti. Pola kruha za pola ovjeka. Krenuli su prema krevetu, gladnih usana. Bilo je lako, s Quinn, ona je sve inila lakim.
aputanje na jastuku s Quinn znailo je razgovor o poslu. Milesa to nije iznenadilo. Zajedno s dremljivom masaom koja je prijetila da ga razmoi u kau to e se preliti preko ruba kreveta i pretvoriti u lokvu na palubi, dobio je i ostatak njezina izvjea o potezima i otkriima londonske policije. On je sa svoje strane njoj ispriao dogaaje u veleposlanstvu i upoznao je s misijom na koju je poslao Elenu Bothari-Jesek. A sve ove godine ivio je u uvjerenju da mu za poslovne sastanke treba posebna dvorana. Oito, naiao je na neoekivani svemir alternativnog naina zapovijedanja. Hedonizam je bolji od kibernetike.
"Jo deset dana", poalio se Miles razmazano u svoj madrac, "do Elenina povratka s Tau Cetija. A nema jamstva da e ak i tada donijeti novac koji nam treba. Naroito ako su ga ve jedanput poslali. Dok Dendariijska flota besposleno visi u orbiti. Zna to nam treba?"
"Ugovor."
"Tono tako. Ve smo i prije uzimali prijelazne ugovore, premda nas barravarska Carska sigurnost dri na stalnoj plai. Njima se to ak i svia: tako se njihov proraun moe malo odmoriti. Konano, to manje poreza moraju iscijediti iz kmetova, to Sigurnost ima laki posao na domaem planu. udo da nisu pokuali Dendariijske plae-
nike pretvoriti u profitabilan projekt ve i prije. Bio bih ve prije nekoliko tjedana poslao nae ljude da nam potrae neki posao da ne moramo ekati u Zemljinoj orbiti sve dok se ova guva u veleposlanstvu ne raisti."
"teta to ovdje na Zemlji nema posla za flotu", ree Elli. "Naalost, izgleda da je po itavom planetu izbio mir." Ruke su joj oputale miie njegovih listova, nit po nit. Pitao se moe li je nagovoriti da nakon toga prijee i na njegova stopala. On se, konano, ve prije nekog vremena pozabavio njezinim stopalima, premda je to bilo s viim ciljem. O, radosti, nee je ak morati ni nagovarati... S oduevljenjem je zavrtio nonim prstima. Nije imao pojma da su mu noni prsti seksi, sve dok mu Elli to nije objasnila. Zapravo, zadovoljstvo zbog uitka koji mu je natapao cijelo tijelo doseglo je, dotad nedosegnut, vrhunac.
"Imam blokadu u razmiljanju", zakljuio je. "Neto gledam na krivi nain. Da vidimo. Dendariijska flota nije vezana za veleposlanstvo, premda ja jesam. Mogao bih vas sve poslati..."
Elli je zajeala. Bio je to tako neoekivan zvuk od nje, da je riskirao ponovno grenje miia i iskrenuo vrat kako bi je pogledao preko ramena. "Nabrajam sve mogunosti", ispriao se.
"Pa, nemoj stati na toj mogunosti."
"I uostalom, s obzirom na guvu u veleposlanstvu, nije mi stalo da ostanem bez svoje privatne podrke. Tamo -tamo se dogaa neto opako krivo. to znai daje sjediti i ekati da se veleposlanstvo pokrene glupost bez premca. Dakle. Rjeavamo probleme jedan po jedan. Dendarii. Novac. Usputni poslovi... hej!"
"Hej?"
"Gdje pie da moramo pronai ugovor za itavu flotu odjedanput? Posao. Usputni poslovi. Usputna gotovina. Podijeli pa vladaj! Straari, kompjuterski tehniari, bilo
to i sve to bilo tko moe smisliti da proizvede mali pritok gotovine"
"Pljake banke?" rekla je Elli tonom sve veeg zanimanja.
"A kae da te policija pustila? Nemoj se zanositi. Ali sjedim tu iznad pet tisua razliitih visokoobrazovanih ljudi. Pa to mora biti izvor jo vee vrijednosti nego to je Trijumf. Delegiranje! Neka se oni razlete i pronau nekakav prokleti novac.
Sjedei prekrienih nogu na rubu kreveta, Elli je uvrijeeno primijetila: "Sat vremena se muim da te opustim, a sad gledaj! Od ega si ti, plastike s memorijom? itavo ti se tijelo opet napinje pred mojim oima... Kamo ide?"
"Provesti svoju ideju u praksu, kamo drugamo?"
"Veina ljudi u ovom trenutku ide spavati..." Zijevajui, pomogla mu je da probere hrpu razliitih dijelova odora razbacanih na podu pokraj kreveta. Crne majice kratkih rukava bile su im gotovo identine. EUina se razlikovala po blagom mirisu njezina tijela koji se zadrao u njoj - Miles je zamalo nije vratio, ali se sjetio da mu uvanje djevojina donjeg rublja kako bi ga kasnije mogao njukati vjerojatno ne bi donijelo bodove za profinjenost. Njihov sporazum bio je neizreen ali jasan: ova faza njihova odnosa mora diskretno zavravati na vratima spavae sobe, ako ele dokazati neispravnost poznate poslovice admirala Naismitha.
Prvi sastanak s Dendariima, na poetku misije, kad bi Miles stigao do flote s novim ugovorom u ruci, uvijek bi mu davao dojam da vidi dvostruko. On je bio spona; sagledavao je obje strane pokuavajui biti jednosmjerno ogledalo izmeu Dendariija i njihova pravog poslodavca, Cara. Taj neugodni osjeaj obino bi brzo izblijedio dok bi se on koncentrirao na potrebe misije premjetajui sredite
svoje linosti. Admiral Naismith u takvim je trenucima zauzimao gotovo itavu Milesovu kou. "Oputanje" nije ba bio odgovarajui izraz za ovakvo alfa-stanje, s obzirom na Naismithov aktivni karakter; "neoptereenost" je bila bolji izraz.
Sad je ve pet mjeseci u komadu proveo s Dendariima, vie nego ikada prije, pa je nagla ponovna pojava porunika Vorkosigana u njegovu ivotu ovog puta bila posebno traumatina. Naravno, obino probleme nije stvarala bar-rajarska strana. Oduvijek je bio raunao na to da e ta zapovjedna struktura biti pouzdana os iz koje proizlazi sva ostala akcija, standard po kojem su se mjerili uspjesi i neuspjesi. Ovaj put nije bilo tako.
Te noi stajao je u Trijumfovoj prostoriji za sastanke, pred svojim na brzinu sazvanim zapovjednicima odjela i brodskih kapetana kad gaje uhvatila nagla, shizoidna paraliza: to im treba rei? Snaite se sami, seljaine...
"Neko emo se vrijeme morati snalaziti sami", poeo je admiral Naismith, izlazei iz one peine u Milesovu mozgu u kojoj je inae obitavao, i smjesta se prebacio u punu brzinu. Vijest, konano objavljena, da u plaanju njihova ugovora ne ide sve glatko, izazvala je oekivanu paniku; puno je veu zbunjenost izazivala njihova naizgled potpuna umirenost kad im je rekao, glasom tekim od prijeteih tonova, da on osobno ispituje stvari. Pa, to je, s dendariij-ske toke gledita, barem opravdavalo sve ono vrijeme koje je proveo punei raunala u utrobi barravarskog veleposlanstva. Boe, pomislio je Miles, kunem se da bih im svima mogao prodati radioaktivna itna polja.
Ali kad ih je izazvao, prasnuli su neoekivanom bujicom ideja za kratkorono stvaranje gotovine. Miles je osjetio intenzivno olakanje i ostavio ih da razrauju zamisli. Konano, nitko nije doao do dendariijskog vrhovnog zapovjednitva zahvaljujui priroenoj gluposti. Osjeao je
da je njegov mozak iscijeen. Nadao se da je to zato to mu neuroni podsvjesno rade na barravarskoj strani problema, a ne simptom preuranjene senilnosti.
Spavao je sam i loe. Probudio se umoran i isprebijan. Pobrinuo se za neke rutinske interne stvari i odobrio sedam najmanje suludih zamisli za stvaranje gotovine koje su njegovi ljudi razvili tijekom noi. Jedan je asnik ak uspio izvui ugovor za osiguranje dvadesetorice ljudi, bez obzira na to to se radilo o velikom otvorenju trgovakog sredita u - gdje je, dovraga, Xian?
Paljivo je odjenuo svoju najbolju odoru - siva pliana tunika sa srebrnim gumbima na ramenima, hlae sa zas-ljepljujue bijelom bonom crtom, najsjajnije izme - i otpratio porunicu Bone na kopno, u londonsku banku. Elli Quinn ga je pratila s dvojicom najkrupnijih Dendariija u odorama i uz nevidljivu podrku, ispred i iza njih, straa-ra u civilnoj odjei opremljenih skenerima.
U banci je admiral Naismith, otmjen i vrlo profinjen za ovjeka koji uope ne postoji, otpisao svoja sumnjiva prava na ratni brod koji nije posjedovao u korist financijske organizacije koja ga nije eljela ni trebala. Kao to je istakla porunica Bone, barem je novac bio stvaran. Umjesto propadanja koje bi zapoelo tog popodneva - trenutka kad je porunica Bone izraunala da e se prve dendariijske plae poeti pokazivati bezvrijednima - doekat e ih jedna jedina velika propast u nekom neodreenom buduem trenutku. Hura.
Rijeio se svojih uvara dok su se pribliavali bar-ravarskom veleposlanstvu, sve dok mu nije preostala samo Elli. Zastali su pred vratima u podzemnim tunelima oznaenim OPASNOST! OTROV: SAMO OSOBLJE S ODOBRENJEM.
"Sad smo pod skenerima", primijetio je Miles upozo-ravajue.
Elli si je prstom dotakla usne, razmiljajui. "S druge strane, mogao bi ui unutra i otkriti da su ti stigle naredbe koje e te odvesti na Barravar i ja te neu vidjeti jo godinu dana. Ili nikad vie."
"To ne bih prihvatio" poeo je, ali ona je sad dotakla njegove usne, zaguujui sve gluposti koje je bio spreman izrei, prenosei mu poljubac. "Tako je." Blago se osmjehnuo. "Bit emo u vezi, zapovjednice Quinn."
Ispravljanje njezinih lea, blag ironian naklon, im-presionistika verzija salutiranja i nestala je. Uzdahnuo je i dlanom otvorio bravu prijeteih vrata.
S druge strane drugih vrata, iza uniformiranog stra-ara za skenerskom konzolom, Ivan Vorpatril gaje ve ekao, prebacujui se s noge na nogu uz napeti smijeak. O, Boe, to je sad? Sasvim sigurno bilo bi pretjerano nadati se da mu se samo pia.
"Drago mi je to si se vratio, Miles", rekao je Ivan. "Tono na vrijeme."
"Nisam htio pretjerano iskoristiti ono to sam dobio. Moda e mi opet trebati slino doputenje. Ne da u ga dobiti - iznenadilo me to me Galeni nije naprosto zauvijek nasukao u veleposlanstvu nakon one jueranje epizode u zranoj luci."
"Da, pa, za to postoji razlog", ree Ivan.
"Oh?" rekao je Miles, glasom iscijeenim do neutralnosti.
"Satnik Galeni otiao je juer iz veleposlanstva otprilike sat nakon tebe. Otada ga nitko nije vidio."
SEDMO POGLAVLJE
Veleposlanik ih je pustio u Galenijev zakljuani ured. Skrivao je uzrujanost znatno bolje od Ivana, naprosto tiho primijetivi: "Javite mi to ste nali, porunice Vorpat-ril. Neke sigurnije naznake o tome je li ili nije vrijeme da obavijestimo lokalne vlasti bile bi osobito poeljne." Dakle, veleposlanik, koji je poznavao Duva Galenija oko dvije godine, takoer je razmiljao u viestrukim mogunostima. Sloen ovjek, njihov nestali satnik.
Ivan je sjeo za stolnu konzolu i proao kroz rutinske dokumente, traei nedavne memorandume, dok je Miles lutao cijelom prostorijom traei - to? Poruku zapisanu krvlju na zidu, u razini njegovih koljena? Strana biljna vlakna na sagu? Poziv na sastanak na namirisanom papiru? Bilo to ili sve od toga bilo bi bolje od bezizraajnog nitavila koje ga je doekalo.
Ivan je podigao ruke. "Ovdje nema nieg osim uobiajenih stvari."
"Pomakni se." Miles je okrenuo Galenijev stolac na okretanje kako bi izbacio svoga veeg roaka i kliznuo na njegovo mjesto. "Mui me gorua znatielja glede osobnih financijskih prilika satnika Galenija. Ovo je zlatna prilika da ih provjerim."
"Miles", rekao je Ivan drhtavo, "nije li to malo, ovaj, zadiranje u privatne stvari?"
"Ti ima gospodske manire, Ivane", rekao je Miles, zaokupljen ulaenjem u kodirane podatke. "Kako si uope dospio u Sigrunost?"
"Ne znam", ree Ivan. "Htio sam brodsku dunost."
"To svi elimo. Ah", rekao je Miles kad je holoekran poeo bljuvati podatke. "Volim ove zemaljske univerzalne kreditne kartice. Tako su pristupane."
"to oekuje pronai na Galenijevu raunu, za Boga miloga?"
"Pa, kao prvo", promrmljao je Miles, dotiui tipke, "idemo provjeriti ukupne sume trokova unutar zadnjih nekoliko mjeseci i otkriti hoe li to nadmaiti njegove prihode."
Trajalo je samo trenutak dok nisu dobili odgovor na to pitanje. Miles se namrtio, blago razoaran. Dvije su kolone bile ujednaene; postojao je ak i mali viak na kraju mjeseca, koji se mogao pratiti do skromnog privatnog tednog rauna. To, naalost, nije dokazivalo nita, ni u jednom ni u drugom smjeru. Ako je Galeni bio u nekoj vrsti ozbiljnih novanih potekoa, imao je i znanje i sposobnost da ne ostavi dokaze protiv sebe. Miles je poeo pregledavati popis kupovina po robi."
Ivan se nestrpljivo promekoljio. "A to sad trai?"
"Tajne poroke."
"Kako?"
"Lako. Ili bi bar bilo, kad bi... usporedi, na primjer, zapise s Galenijeva rauna s tvojim vlastitim, za isto razdoblje od tri mjeseca." Miles je podijelio ekran na dva dijela i pozvao podatke svog roaka.
"Zato ih ne usporedi sa svojima?" rekao je Ivan, povrijeen.
Miles se nasmijeio sa znanstvenikom nevinou. "Ja nisam ovdje dovoljno dugo da bih pruio usporedivu osnovu. Ti si puno bolji uzorak za kontrolnu skupinu. Na primjer - vidi, vidi. Pogledaj ovo. ipkana spavaica, Ivane? Kakav proizvod. To uope nije po propisima, zna."
"To se tebe ne tie", ree Ivan zlovoljno.
"Upravo tako. A ti nema sestru, niti je to stil tvoje majke. Oito iza ove kupovine stoji ili djevojka u tvom ivotu ili travestija."
"Primijetit e da nije moje veliine", rekao je Ivan dostojanstveno.
"Da, bila bi ti malo prekratka. Depna Venera, znai. Koju poznaje dovoljno dobro da joj kupuje intimne poklone. Vidi koliko sam ve doznao o tebi, samo iz te jedne kupovine. Ne radi se o Slvveth, sluajno?"
"Trebao bi provjeravati Galenija", podsjetio ga je Ivan.
"Da. Dakle, kakve darove kupuje Galeni?" Prolazio je kroz podatke. Nije trajalo dugo; nije ni bilo tako puno podataka."
"Vino", istaknuo je Ivan. "Pivo."
Miles je usporedio podatke s Ivanovim. "Otprilike jedna treina koliine koju si ti popio u istom tom razdoblju. Ali kupuje knjige u odnosu od trideset i pet prema - samo dvije, Ivane?"
Ivan si je s nelagodom proistio grlo.
Miles uzdahne. "Tu nema nikakvih djevojaka. Ni mladia, ini mi se... ha? Ti si godinu dana radio s njim."
"A-a", rekao je Ivan. "Susreo sam u Slubi dvojicu--trojicu takvih, ali... oni imaju naina da ti to stave do znanja, zna. Galeni nije takav, slaem se."
Miles je pogledao mirni profil svoga roaka. Da, Ivan je vjerojatno doivio pokuaje zavoenja od oba spola, do
sada. Zaboravimo i tu mogunost. "Zar je taj ovjek redovnik?" promrmlja Miles. "Nije android, sudei po glazbi, knjigama i pivu, ali... strahovito neuhvatljiv."
Zatvorio je direktorij uzrujanim udarcem po tipki. Nakon trenutka razmiljanja, pozvao je umjesto toga Galeni-jev dosje iz Slube. "Aha. Dakle to je neobino. Jesi li znao da je satnik Galeni doktorirao povijest prije nego to se uope pridruio Carskoj slubi?"
"Sto? Ne, to mi nikad nije spomenuo..." Ivan se nagnuo preko Milesova ramena, gospodskih manira konano nadjaanih znatieljom.
"Izvrstan doktorat iz moderne povijesti i politikih znanosti s Carskog sveuilita u Vorbarr Sultani. Boe moj, pogledaj te datume. S dvadeset i est godina, dr. Duv Galeni je napustio profesorski poloaj na sveuilitu Bel-gravia na Barravaru, da bi se vratio natrag u Carsku akademiju slube s gomilom osamnaestogodinjaka. Na kadetsku plaicu." To nije ponaanje ovjeka kojem je novac najvaniji na svijetu.
"Hm", ree Ivan, "morao je biti na zavrnoj godini kad smo se mi upisali. Diplomirao je samo dvije godine prije nas. A ve je satnik!"
"Morao je biti jedan od prvih Komarranaca kojima je doputen ulazak u vojsku. Dva-tri tjedna nakon to je taj zakon donesen. I sve odonda se ne zaustavlja. Dodatna obuka-jezici, analiza podataka, premjetaj u Carski stoer - a onda ovakvo mjesto na Zemlji. Duvie je na miljenik, to je oito." Miles je shvaao i zato. Briljantan, obrazovan, liberalan asnik - Galeni je bio iva reklama za uspjeh Novog poretka. Primjer s velikim P. Miles je znao sve o Primjerima s velikim P. Udahnuo je, dug, zamiljen dah koji je hladno siktao kroz njegove prednje zube.
"to?" potakao gaje Ivan. "Poinjem se bojati."
"Zato?"
"Jer itava ova stvar dobiva profinjeno politiki miris. A tko god se ne boji kad barravarska pitanja poinju smr-djeti na politiku nije prouavao... povijest." Izgovorio je tu posljednju rije s ironinim zavrnim sibilantom, skutren u sjedalu. Tren kasnije opet je otvorio dosje, traei dalje.
"Pun pogodak." "Molim?"
Miles je pokazao. "Zapeaen dosje. Nitko ispod ina asnika Carskog stoera nema pristup ovom dijelu."
"Time smo mi iskljueni."
"Ne nuno."
"Miles..." zajeao je Ivan.
"Ne razmiljam ni o emu ilegalnom", umirio gaje Miles. "Jo. Idi po veleposlanika."
Stigavi, veleposlanik je privukao jedan stolac uz Mi-lesov. "Da, ja zaista imam hitan pristupni kod koji bi proao kroz ovo", priznao je kad ga je Miles na to natjerao. "Hitnost koju su imali u vidu, meutim, podrazumijeva neto kao recimo izbijanje rata."
Miles je grickao svoj kaiprst. "Satnik Galeni je proveo s vama dvije godine. Kakav je va dojam o njemu?"
"Kao asniku ili kao ovjeku?" "Oboje, gospodine."
"Vrlo je savjestan u svojim dunostima. Njegovo neuobiajeno obrazovno podrijetlo"
"Oh, znai znali ste za to?"
"Naravno. Ali to ga ini iznimno dobrim izborom za Zemlju. Jako je dobar, vrlo oputen s drutvene strane, izvrstan u razgovoru. asnik koji je prije njega bio na tom mjestu bio je ovjek iz stare kole Sigurnosti. Sposoban, ali tup. Skoro... ovaj!... neotesan. Galeni postie iste re-
zultate, ali manje grubo. Glatka sigurnost je nevidljiva sigurnost, nevidljiva sigurnost ne uznemiruje moje diplomatske goste, tako da moj posao postaje znatno laki. To vrijedi jo vie za, ovaj, aktivnosti prikupljanja informacija. Izrazito sam zadovoljan s njim kao asnikom."
"A to mu nedostaje kao ovjeku?"
"'Nedostaje' je moda prejaka rije, porunice Vorko-sigan. On je poprilino... hladan. Openito govorei, to mi se ini umirujuim. Ali primjeujem da u svakom razgovoru neizbjeno on na kraju zna znatno vie o vama nego vi o njemu."
"Ha." Kakav vrlo diplomatski nain da se to kae. I, razmiljao je Miles, prisjeajui se svojih vlastitih susreta s nestalim asnikom, vrlo precizan.
Veleposlanik se namrtio. "Mislite li da bi u tom dosjeu moglo biti neko objanjenje za njegov nestanak, porunice Vorkosigan?"
Miles je nesretno slegnuo ramenima. "Nigdje drugdje ga nema."
"Nisam siguran..." veleposlanik je zautio, prouavajui otro ogranienje pristupa na vidu.
"Mogli bismo jo malo priekati", ree Ivan. "Pretpostavimo da je jednostavno pronaao djevojku. Ako si bio tako zagrijan za takvo rjeenje da si ak ponudio i onu drugu mogunost, trebao bi biti zadovoljan. A on nee biti ba presretan, ako se vrati s prvog nonog provoda i otkrije da smo prekopali njegov osobni dosje."
Miles je prepoznao Ivanov pjevuei ton kad se pravi glup, kad istie loe strane; zavjera otrog ali lijenog uma koji eli druge natjerati da obave njegov posao. Dobro, Ivane.
"Kad ti ide u noni provod, ne ostavlja li obavijest o tome gdje e biti i kad e se vratiti?" upita Miles.
"Pa, da."
"I ne vraa se na vrijeme?"
"Pa znalo mi se dogoditi da zaspim, dva-tri puta", priznao je Ivan.
"Sto se onda dogodi?"
"Pronau me. 'Dobro jutro, porunice Vorpatril, ovo je va poziv za buenje'." Galenijev precizan, ironini naglasak dobro se uo u Ivanovoj parodiji. To je sigurno bio toan citat.
"Misli li onda da je Galeni tip ovjeka koji e provoditi jedno pravilo za svoje podreene, a drugo za sebe?"
"Ne", rekli su Ivan i veleposlanik u isti glas, i jedan drugome dobacili pogled.
Miles je duboko udahnuo, trznuo bradom prema gore, i pokazao na holovid. "Otvorite to."
Veleposlanik je napuio usne i posluao ga.
"Odnio me vrag", apnuo je Ivan nakon nekoliko minuta prouavanja. Miles se progurao ravno pred ekran i poeo gorljivo itati. Dosje je bio prevelik: Galenijeva osobna i obiteljska povijest, konano.
David Galen je bilo ime pod kojim se rodio. Oni Galeni, vlasnici Orbitalnog kartela pretovarnih skladita Galen, utjecajni unutar oligarhije monih obitelji koje su upravljale Komarrom, drei njegove vane crvotone veze kao to su rajnski pljakaki baruni drali rijeku i mostove. Crvo-toine su bile ono to je Komarr uinilo bogatim; mo i bogatstvo koji su dolazili kroz rupe bili su izvor iz kojega su rasli dragocjeni gradovi pod kupolama, a n&ono to se znojem moglo izvui iz neplodnog, rijetkog tla planeta.
Miles je zauo glas svoga oca, kako nabraja toke koje su osvajanje Komarra inile kolskim primjerom ratovanja za admirala Vorkosigana. Mala populacija koncentrirana u gradovima s kontrolom klime; nema prostora ka-
mo bi se mogle povui ili osnovati gerilske snage. Nema saveznika; trebali smo samo objaviti da emo spustiti porez na sve to prolazi kroz njihovo crvotono vorite s dvadeset pet na esnaest posto i susjedi, koji bi ih inae bili podrali, nali su nam se u aci. Nisu se htjeli ak ni boriti za sebe sve dok plaenici koje su bili uposlili nisu vidjeli s kim imaju posla i pobjegli...
Naravno, neizreena bit stvari bili su grijesi Komarra-naca iz prethodne generacije, koji su bili prihvatili ceta-gandski mito da propuste osvajaku flotu koja je hitro i lako trebala zauzeti siromaan, nedavno ponovno otkriven, napola feudalni Barravar. to se nije pokazalo ni hitro, ni lako, ni kao osvajanje; dvadeset godina i rijeku krvi kasnije, posljednji cetagandski brod povukao se natrag putem kojim je i doao, preko "neutralnog" Komarra.
Barravarci su moda bili zaostali, ali nitko ih nije mogao optuiti da sporo ue. U generaciji Milesova djeda, koja je dola na vlast pod otrom kolom cetagandske okupacije, razvila se opsesivna odlunost da se nikada vie ne smije dopustiti da se takva invazija ponovi. Generaciji Milesova oca zapalo je u zadau da tu opsesiju pretvori u stvarnost, preuzevi potpunu i krajnju kontrolu nad bar-ravarsko-komarrskim prolazom.
Priznati cilj barravarske osvajake flote, njezina nevjerojatna brzina i brine taktike suptilnosti, sve je teilo tomu da se komarrska bogata ekonomija preuzme u cijelosti, s minimalnom koliinom tete. Osvajanje, a ne osveta, trebao je biti carev najslavniji uspjeh. Zapovjednik carske flote, admiral barun Aral Vorkosigan dao je to do znanja sasvim dovoljno opirno i jasno, bio je u to uvjeren.
Komarrska oligarhija, profinjeni posrednici kakvi su ve bili, poravnali su se s tim ciljem; predaja im je olakana na sve mogue naine. Dana su obeanja, pruena jamstva - ivot u podreenom poloaju i smanjena imovina
jo su bili i ivot i imovina, proraunato obogaeni nadom u budui oporavak. Dobar ivot trebao je svima posluiti kao najbolja osveta.
A onda je doao Solsticijski pokolj.
Neki pretjerano revan podreeni, reao je admiral barun Vorkosigan. Tajne naredbe, vikali su preivjeli iz obitelji dvije stotine komarrskih savjetnika koje su bar-ravarske snage Sigurnosti strijeljale u jednoj gimnastikoj dvorani. Istina, ili u najmanju ruku pouzdana informacija ostala je leati meu rtvama. Miles ni sam nije bio siguran hoe li ijedan povjesniar ikada uspjeti iskopati pravu istinu. Samo su admiral Vorkosigan i zapovjednik osiguranja pouzdano znali, a u rije admirala Vorkosiga-na se sumnjalo. Zapovjednik Sigurnosti leao je mrtav, bez suenja, od admiralove bijesne ruke. Pravedno pogubljen ili ubijen da ne bi progovorio, biralo se ovisno o predrasudama i poloajima.
Openito govorei, Miles nije bio sklon uzbuivanju oko Solsticijskog pokolja. Konano, cetagandske atomske bome unitile su cijeli grad Vorkosigan Vashnoi ubivi ne stotine nego tisue ljudi, i nitko nije iziao na ulice da se pobuni protiv toga. Ali Solsticijski pokolj dobio je punu panju, zarobivi revnu matu javnosti; ime Vorkosigan dobilo je nadimak "Kolja" s velikim slovom, a rije jednog Vorkosigana dovedena je u sumnju. Stoje cijelu stvar inilo vrlo osobnim dijelom davne povijesti.
Prije trideset godina. Miles se nije ak ni rodio. Davidu Galenu bile su tono etiri godine kad je njegova teta, komarrska savjetnica Rebecca Galen, umrla u gimnastikoj dvorani u kupolnom gradu Solsticiju.
Barravarsko vrhovno zapovjednitvo raspravljalo je o pitanju primanja dvadestestogodinjeg Duva Galenija u Carsku slubu najiskrenijim, osobnim izrazima.
"... ja se ne mogu zaloiti za taj izbor", napisao je ef Carske sigurnosti Illyan u memorandumu Prvom ministru, grofu Aralu Vorkosiganu. "ini mi se da se ponaa glupo zbog osjeaja krivnje. A krivnja je luksuz koji si ti ne moe priutiti. Ako te poela opsjedati elja da ti netko puca u lea, molim te, javi mi barem dvadeset etiri sata unaprijed, tako da mogu aktivirati svoju mirovinu. Simon."
Uzvratna poruka bila je napisana rukom, neurednim rukopisom ovjeka debelih prstiju kojem su sva pera bila premala, rukopisom koji je Milesu bio bolno poznat.
"... krivnja? Moda. Malo sam proetao onom prokletom dvoranom, ubrzo nakon dogaaja, dok se jo najvee lokve krvi nisu do kraja posuile. Kao puding. Neki detalji zauvijek ti ostanu u sjeanju. Ali sluajno se sjeam Re-becce Galen posebno zbog naina na koji je strijeljana. Ona je bila jedna od samo nekoliko njih koji su umrli licem okrenuti prema svojim ubojicama. Izrazito sumnjam da e od Duva Galenija ikada doi u opasnost moja lea.
Umijeanost njegova oca u kasniji pokret otpora brine me jo manje. Mali nije promijenio ime u barravarski oblik samo zbog nas.
Ali ako uspijemo od njega dobiti iskrenu odanost, to e biti slino onome to sam izvorno bio imao na umu za Komarr. Jednu generaciju kasnije, istina, i nakon dugog i krvavog skretanja, ali - kad ve potee te teoloke izraze - neka vrsta iskupljenja. Naravno da on ima politikih ambicija, ali molim te da prihvati kako bi mogle biti sloenije i konstruktivnije nego obian pokuaj ubojstva.
Stavi ga natrag na popis, Simone, i ovoga puta ga i ostavi tamo. Ovo me pitanje zamara i ne elim opet biti prisiljen baviti se njime. Pustimo ga da potri i dokae se -ako moe."
Zavrni potpis bio je uobiajena uurbana brljotina.
Nakon toga, kadet Galeni je preao u nadlenost asnika mnogo nie smjetenih u carskoj hijerarhiji, a njegov dosje se pretvorio u onaj javni i pristupani dio koji je Mi-les ve ranije bio vidio.
"Problem u svemu ovome", progovorio je Miles naglas u gustu, napetu tiinu koja je posljednjih trideset minuta omatala prostorjiu, "koliko god bilo zapanjujue, jest to se nimalo ne smanjuje broj mogunosti. Dapae, jo se poveava. Prokletstvo."
Ukljuujui tu, razmiljao je Miles, i njegovu omiljenu teoriju o pronevjeri i dezertiranju. Ovdje nije bilo niega to bi osporilo tu mogunost, samo ju je inilo bolnijom ako je istinita. A ideja o umorstvu u zranoj luci dobila je nove, mrane tonove.
"Mogao bi isto tako", ubacio je Ivan Vorpatril, "biti i rtva neke savreno obine nezgode."
Veleposlanik je zagunao i teko se uzdigao na noge, tresui glavom. "Vrlo dvoznano. Imali su pravo to su to zapeatili. Moglo bi imati vrlo loeg utjecaja na ovjekovu karijeru. Mislim, porunice Vorpatril, da u vas poslati lokalnim vlastima da podnesete prijavu o nestaloj osobi. Ovo opet zapeatite, Vorkosigan." Ivan je iziao za veleposlanikom.
Prije nego stoje zatvorio konzolu, Miles je proeljao i dokumente u kojima su se nalazile mune reference o Ga-lenijevu ocu. Nakon to mu je sestra poginula u Solsticij-skom pokolju, stariji Galen je izgleda postao aktivni voa komarrskog podzemlja. Bogatstvo koje je barravarsko osvajanje ostavilo nekad ponositoj obitelji posve je isparilo do trenutka izbijanja Pobune, est godina kasnije. Stari zapisi barravarske Sigurnosti pronali su neke dijelove tog bogatstva, pretvorene u prokrijumareno oruje, plau i trokove za teroristiku vojsku; kasnije, u mita za izlazne vize i prijevoz preivjelih s planeta. Meutim, za
Galenijeva oca nije bilo prijevoza; on je poginuo u eksploziji jedne svoje bombe tijekom beskorisnog, iscrpljenog napada na stoer barravarske Sigurnosti. Zajedno s Gale-nijevim starijim bratom, usput reeno.
Zamiljeno, Miles je provjerio usporedne podatke. Na njegovo poprilino olakanje, meu izbjeglicama koji su se uputili na Zemlju, prema podacima slube Sigurnosti veleposlanstva, nije bilo Galenijevih zalutalih roaka. Naravno, Galeni je tijekom posljednje dvije godine imao dovoljno prilika da namjesti te podatke.
Miles je protrljao svoju bolnu glavu. Galeni je imao petnaest godina kad je i posljednji trzaj Pobune nestao. Bio zgaen. Bio je premlad, nadao se Miles, da bi bio aktivno ukljuen u bilo to. A, kakva god bila njegova veza, Simon Illvan je oito znao za nju i bio voljan prepustiti je povijesti. Zatvorena knjiga. Miles je zatvorio dosje.
Dopustio je Ivanu da obavi sve poslove s lokalnom policijom. Istina, sad kad je pustio priu o klonu, djelomino je bio zatien od sluajnih susreta ali to nije bio razlog da iskuava sreu. Od policije bi se moglo oekivati da bude pozornija i sumnjiavija od veine drugih ljudi, a on nije kanio pokrenuti dvoglavi val zloina.
Policija je bar s odgovarajuom ozbiljnou prihvaala nestanak vojnog ataea obeavajui suradnju, ukljuivi tu i pristanak na veleposlanikov zahtjev da se stvar ne odaje medijima. Policija je, raspolaui s dovoljno ljudi i opreme, mogla preuzeti rutinske poslove kao to su provjera identiteta svih neobjanjenih dijelova ljudskih tijela koji su se mogli pronai u koevima za smee, i tomu slino. Miles je samoga sebe postavio za slubenog istraitelja unutar zidova veleposlanstva. Ivan, koji je sad bio najvii asnik, odjednom je zatekao sve Galenijeve rutinske poslove u svome krilu; Miles ih je bezobzirno tamo i ostavio.
Sljedea dvadeset etiri sata Miles je uglavnom proveo za stolnom konzolom provjeravajui podatke koje je veleposlanstvo imalo o komarrskim izbjeglicama. Naalost, veleposlanstvo je bilo prikupilo goleme koliine takvih podataka. Ako je tu i bilo ita vano, bilo je dobro skriveno u tonama nevanih stvari. To naprosto nije bio posao za samo jednog ovjeka.
U dva ujutro, oiju koje su skretale u kri, Miles je odustao, pozvao Elli Quinn i cijeli problem navalio na obavjetajni odjel Dendariijskih plaenika.
Navalio je bila prava rije: masivni prijenos podataka preko kom-veze iz osiguranih raunala veleposlanstva do Trijumfa u orbiti. Galeni bi dobio napadaj; tko ia Galeni-ja, on je to sam skrivio, svojim nestankom. Miles namjerno nije traio ni Ivanovo doputenje. Milesovo slubeno stajalite, to se toga ticalo, bilo je da su Dendarii de facto bar-ravarske snage pa je prijenos podataka zapravo unutarnja stvar carske vojske. Tehniki gledano. Miles je prikljuio i sve Galenijeve osobne podatke, u potpuno dostupnom obliku. Milesovo slubeno stajalite u ovom sluaju bilo je kako zapeaenost slui samo tome da zatiti Galenija od predrasuda barravarskih domoljuba, to Dendarii oito nisu. Objanjenje, ovakvo ili onakvo, moralo je funkcionirati.
"Reci pijama da Galenija traimo po ugovoru", rekao je Miles Elli, "kao dio opeflotnih napora za pronalaenjem fondova. Platit e nas samo ako uspijemo pronai ovjeka. To bi zapravo mogla biti i istina, kad razmislim o tome."
Bacio se na krevet nadajui se da e njegova podsvijest rijeiti problem tijekom onoga to je preostalo od noi, ali probudio se iscrpljen i nimalo pametniji. Poslao je Bartha i skupinu ljudi da ponovno provjere kretanje asnika za vezu, druge mogue slabe karike u lancu. Sjedio je na miru ekajui da ga nazove policija, dok mu je mata ispleta-la vijence sve sloenijih i neobinijih objanjenja za cijelu priu. Sjedio je kao okamenjen u mranoj sobi, nesvjesno
lupkajui jednom nogom, osjeajui kao da e mu vrh glave eksplodirati.
Treeg dana, javila se Elli Quinn.
S trzajem je prikljuio kom-vezu na holovid, edan uitka da vidi njezino lice. Na njemu je bio vrlo neobian pobjedonosni smijeak.
"Mislila sam da bi te ovo moglo zanimati", zaprela je. "Kapetanu Thorneu su se upravo obratitli s fascinantnom ponudom ugovora za Dendariije."
"Ima li i fascinantnu cijenu?" upitao je Miles. Kotaii u njegovoj glavi kao da su zapeli dok se pokuavao prebaciti natrag na probleme admirala Naismitha, koje su proteklih nekoliko dana nesigurne napetosti potpuno bacili u zapeak.
"Sto tisua betanskih dolara. U neoznaenoj gotovini." "Ah..." To je bilo gotovo pola milijuna carskih maraka. "Mislio sam da sam svima objasnio kako ovoga puta neemo ni taknuti nita nezakonito. Ve i ovako imamo dovoljno nevolja."
"Kako ti zvui otmica?" Zahihotala je bez objanjenja. "Apsolutno ne!"
"Oh, u ovom sluaju e pristati napraviti iznimku", prorekla je s puno samopouzdanja, pa ak i entuzijazma. "Elli..." zareao je upozoravajue.
Duboko udahnuvi, uspjela je uspostaviti kontrolu nad svojim veseljem, premda su joj oi ostale blistave. "Ali Miles - nai tajanstveni i bogati stranci ele unajmiti admirala Naismitha da otme baruna Milesa Vorkosigana iz barravarskog veleposlanstva."
"To je sigurno klopka", prigovarao je Ivan nervozno, upravljajui kroz gradske visinske stratume zemaljskim
automobilom koji je Elli bila iznajmila. U pono grad je bio jedva malo slabije osvijetljen nego po danu, premda su se sjene na njihovim licima pomicale kako su izvori svjetla promicali kraj njih.
Siva odora dendariijskog narednika koju je Ivan imao na sebi nije mu stajala nita loije od barravarske otmjene zelene odore, primijetio je Miles smrknuto. Taj ovjek naprosto dobro izgleda u odori, bilo kojoj odori. Eli, koja je sjedila s Milesove druge strane, djelovala je kao Ivanova sestra blizankinja. Pretvarala se daje oputena, ispruenog otmjenog tijela, jedne ruke prebaene bezbrino i zatitniki preko stranjeg naslona sjedala iza Milesove glave. Ali opet je poela gristi nokte, zamijetio je Miles. Miles je sjedio izmeu njih u sveanoj zelenoj odori baruna Vorkosigana, osjeajui se pomalo kao komad uvele salate izmeu dvije krike pljesniva kruha. Prokleto previe umoran za te kasnonone tulume.
"Naravno da je klopka", rekao je Miles. "Tko ju je i zato postavio, to je ono to elimo saznati. I koliko znaju. Jesu li to napravili zato to vjeruju kako su admiral Naismith i barun Vorkosigan dvije razliite osobe - ili zato to to ne vjeruju? Ako je u pitanju ovo drugo, hoe li to ugroziti prikrivenu vezu Barravara s Dendariijskim plaenicima u buduim pothvatima?"
Ellin pogled upuen postrance susreo se s Milesovim. A ako je igra s Naismithom gotova, kakva budunost stoji pred njima?
"Ili se moda", rekao je Ivan usluno, "radi o neem sasvim nepovezanom, kao recimo o kriminalcima koji se nadaju dobroj ucjeni. Ili o neem stvarno kompliciranom, kao to su Cetagandanci koji nastoje admirala Naismitha dovesti u sukob s Barravarom, u nadi da emo mi pri pokuajima ubojstva tog malog udovita imati vie sree nego to su je oni imali. Ili moda"
"Moda si ti zapravo zlokobni genij koji stoji iza svega, Ivane", predloio je Miles dobroudno, "i zapravo raiava zapovjedni lanac od svih suparnika kako bi dobio cijelo veleposlanstvo za sebe."
Elli ga je otro pogledala da se uvjeri kako se ne ali. Ivan se samo nasmijao. "Oho, ta mi se svia."
"Jedino u to moemo biti sigurni jest da to nije ceta-gandski pokuaj umorstva", uzdahne Miles.
"Voljela bih da mogu biti tako sigurna u to", promrmlja Elli. Bilo je kasno naveer etvrtog dana otkako je Galeni nestao. Trideset i est sati otkako je Dendariima ponuen taj neobian ugovor pruilo je Elli priliku za razmiljanje; kako se Miles sve vie i vie zanosio mogunostima, tako je izvorni arm ideje sve vie blijedio u njezinim oima.
"Gledaj logiku", suprotstavio se Miles. "Cetagandanci ili jo misle da sam ja dvije razliite osobe ili to ne misle. Admiral Naismith je onaj kojeg oni ele ubiti, ne sin bar-ravarskog prvog ministra. Umorstvo baruna Vorkosigana moglo bi ponovno pokrenuti jedan vrlo krvavi rat. Zapravo, znat emo daje moj drugi identitet probijen onoga dana kad prestanu pokuavati ubiti Naismitha - i umjesto toga ponu dizati veliku i neugodnu javnu buku o dendariijskim operacijama protiv njih. Oni ni za to na svijetu ne bi propustili takvu diplomatsku priliku. Pogotovo sada, kad je sporazum o pravu prolaza preko Tau eti jo u zraku. Mogli bi jednim potezom obogaljiti nau galakti-ku trgovinu."
"A moda samo pokuavaju dokazati vezu izmeu Milesa i Naismitha, kao prvi korak upravo takvog jednog plana", rekao je Ivan, djelujui zamiljeno.
"Nisam rekao da se sigurno ne radi o Cetagandanci-ma", ree Miles blago. "Samo sam rekao da, ako jesu oni, onda ovo nije pokuaj atentata."
Elli je zastenjala.
Miles je bacio pogled na svoj sat. "Vrijeme je za zadnju provjeru."
Elli je aktivirala svoj runi komunikator. "Jesi li jo tamo gore, Bel?"
Alt kapetana Thornea uzvratno je zapjevuio iz aero-automobila koji ih je slijedio zajedno s odredom dendariij-skih vojnika. "Imam vas na nianu."
"U redu, neka tako i ostane. Pazi nam na lea iz zraka, a mi emo paziti na ono to je pred nama. Ovo e biti zadnji zvuni kontakt prije nego to te pozovemo da se spusti."
"ekat emo va poziv. Bel, gotovo." Miles je nervozno protrljao zatiljak. Gledajui taj pokret, Quinn je primijetila: "Stvarno nisam luda za tim da otkrijemo klopku time to emo im dopustiti da te dohvate." "Nemam namjeru dopustiti im da me dohvate. im se pokau, Bel se sputa i mi emo dohvatiti njih. Ali ako ne bude izgledalo kao da me namjeravaju istog trena ubiti, mogli bismo nauiti puno toga tako da im dopustimo da ostvare jo nekoliko koraia u svome planu. S obzirom na, ovaj, situaciju u veleposlanstvu, moglo bi vrijediti odreenog rizika."
Stresla je glavom u nijemom neodobravanju. Sljedeih nekoliko minuta prolo je u tiini. Miles je bio na otprilike pola puta u mentalnom pregledu svih raz-granatih mogunosti koje su razvili za veeranju akciju kad su se zaustavili pred redom starinskih trokatnih zgrada naguranih jedna uz drugu u polukrunoj ulici. Djelovale su vrlo mrano i tiho, nenastanjeno, izgleda u procesu ruenja ili renoviranja.
Elli je bacila pogled na brojeve nad vratima i otvorila platneni krov automobila. Miles je kliznuo van i stao pokraj
nje. Iz automobila, Ivan je pokrenuo skenere. "Nema nikoga doma", izvjestio je, mrtei se na kontrolne ploe.
"Molim? To nije mogue", ree Elli.
"Moda smo uranili."
"Vraga", ree Elli. "Kao to Miles voli rei, pogledaj logiku. Ljudi koji ele kupiti baruna Vorkosigana nisu nam dali mjesto sastanka sve do posljednjeg trenutka. Zato? Zato da ne moemo doi ovamo prije njih i provjeriti sve. Sigurno su ve ovdje i ekaju." Nagnula se natrag u kabinu automobila, posegnuvi preko Ivanova ramena. On je podigao ruke s dlanovima prema gore, putajui je da opet pokrene skener. "Ima pravo", priznala je, "ali jo mi se to ini pogrenim."
Je li samo sluajni vandalizam bio odgovoran za to to je nekoliko ulinih svjetiljki bilo razbijenu upravo ovdje? Miles je zakiljio u no. "Ne svia mi se to", promrmljala je Elli. "Bolje da ti ne veemo ruke."
"Hoe li moi izai na kraj sa mnom, sama?"
"Drogiran si do uiju."
Miles je slegnuo ramenima i pustio da mu se eljust objesi a oi zakotrljaju, neodreeno i ne posve usklaeno. epesao je uz nju dok joj je ruka stiskala njegovu nadlakticu, vodei ga uza stube. Isprobala je vrata, starinska i na arkama. "Otvoreno je." Vrata su se kripavo irom otvorila, otkrivajui tamu.
Elli je s oklijevanjem vratila svoj oamut u navlaku i s pojasa dohvatila depnu svjetiljku, bljesnuvi u mrak. Ulazni hodnik; stubite nesigurnog izgleda uzdizalo se slijeva, jednaki svodovi s obje strane vodili su u prazne, prljave sobe. Uzdahnula je i oprezno prekoraila prag. "Ima li koga?" pozove tiho. Tiina. Uli su u lijevu sobu, sa zrakom svjetiljke koji je skakutao od kuta do kuta.
"Nismo uranili", promrmljala je, "nismo zakasnili, adresa je tona... gdje li su?"
Nije joj ba mogao odgovoriti i produiti sa svojom ulogom. Elli ga je pustila, prebacila svjetiljku u lijevu ruku i ponovno izvukla oamut. "Previe si naopan da bi nekamo otiao", zakljuila je, kao da razgovara sama sa sobom. "Ja u malo pogledati uokolo."
Jedan Milesov kapak zatreptao je kao odgovor. Sve dok Elli ne zavri s potragom za prislukivaima i zracima skenera, morat e nastaviti igrati ulogu baruna Vor-kosigana u uvjerljivo otetom stanju. Nakon trenutka oklijevanja, Elli je krenula prema stubitu. Ponijevi svjetiljku sa sobom, prokletstvo.
Jo je oslukivao hitre, tihe zvuke njezinih koraka iznad svoje glave kad mu se jedna ruka spustila preko usta a zatiljak mu poljubio oamut, namjeten na vrlo nisku snagu, na najkrai domet.
Zgrio se, udarajui, pokuavajui viknuti, pokuavajui ugristi. Njegov napada je zasiktao od bola i stisnuo ga jae. Bila su dvojica - ruke mu je netko povukao iza lea i gore, u usta su mu ugurali krpu prije nego to su mu se zubi uspjeli sklopiti oko ruke koja gaje drala. Krpa je bila natopljena nekom slatkastom, prodornom drogom; nosnice su mu se divlje rairile, ali glasnice su mu bespomono omlitavljele. inilo mu se kao da je izgubio dodir sa svojim tijelom, kao da se preselilo ne ostavivi mu novu adresu. A onda se pojavilo neko blijedo svjetlo.
Dvojica krupnih mukaraca, jedan mlai i jedan stariji, odjeveni u zemaljsku odjeu, promicali su kroz sjene, blago zamuenih obrisa. Skenerski titovi, prokletstvo! I to vrlo, vrlo dobri, kad su mogli nadjaati dendariijsku opremu. Miles je uoio kutije privrene za njihove pojasove -jedna desetina veliine najnovijeg modela njegovih ljudi. Tako mali pogonski paketi - djelovali su vrlo novo. Bar-ravarsko veleposlanstvo morat e obnoviti svoja sigurnosna podruja... Oi su mu naas otile u kri, dok se trudio
proitati oznaku proizvoaa na paketima, sve dok nije ugledao treeg ovjeka.
Oh, trei ovjek. Gotovo je, uzvrpoljile su se Milesove uspaniene misli. Preao sam preko ruba. Trei ovjek bio je on sam.
Alter-Miles, uredno odjeven u sveanu barravarsku zelenu odoru, koraknuo je i dugo se i udno, gladno, zagledao u njegovo lice dok su ga dvojica mlaih ljudi pridravala. Poeo je prebacivati sadraj Milesovih depova u svoje vlastite. Oamut... isprave... pola paketa pepermint bombona... Namrtio se na peperminte kao da se naas zbunio, onda slegne ramenima i spremi ih u dep. Pokazao je na Milesov pojas.
Bode Milesova djeda bio je oporuno ostavljen izriito Milesu. Tri stotine godina stara otrica jo je bila savitljiva poput gume, otra kao staklo. Draguljima ukraen balak skrivao je peat Vorkosigana. Uzeli su ga ispod njegove jakne. Alter-Miles prebacio je konu traku koja je drala korice preko svojih ramena i ponovno zakopao tuniku. Konano, otkvaio je pojas skenerskog tita sa svog vlastitog pasa i hitro ga prebacio na Milesa.
Oi alter-Milesa bile su zaarene od nekog oduevljenog uasa, dok je zastajao da baci posljednji pogled na Milesa. Miles je jednom ve vidio taj izraz, na svome licu, u zrcalima na zidu postaje podzemne eljeznice.
Ne.
Vidio ga je na licu ovog ovjeka u zrcalima na zidu postaje podzemne eljeznice.
Mora biti daje one noi stajao na samo nekoliko koraka udaljenosti, iza Milesa, pod odreenim kutom. U pogrenoj odori. U zelenoj, u trenutku kad je Miles na sebi imao dendariijski sivo.
Ali izgleda da su ovog puta uspjeli pogoditi...
"Savreno", zareao je alter-Miles, osloboen sonike priguenosti skenerskog tita. "Nismo ak morali ni oa-mutiti enu. Nee nita posumnjati. Rekao sam vam da e to upaliti." Udahnuo je, trznuo bradom prema gore i ironino se nasmijeio Milesu.
Nadmeni mali pjetliu, pomislio je Miles otrovno, vratit u ti ja to.
Pa, ja sam oduvijek bio svoj najgori neprijatelj. Zamjena je trajala samo nekoliko sekundi. Odnijeli su Milesa kroz vrata u stranji dio prostorije. Junaki se tr-znuvi, uspio je udariti glavom o okvir vrata dok je prolazio kroz njih.
"to je to?" odazvao se odozgo Ellin glas istog trena. "Ja", uzvratio je alter-Miles smjesta. "Samo gledam uokolo. Ni ovdje dolje nema nikoga. Izgleda da nee biti nita od toga."
"Misli?" Miles ju je uo kako se sputa niza stube. "Mogli bismo jo malo priekati."
Ellin runi kom je zazvonio. "Elli?" dopro je Ivanov glas prigueno. "Maloprije sam dobio nekakav udan blip na skenerima."
Milesovo srce poskoilo je od nade. "Provjeri opet." Glas alter-Milesa bio je potpuno miran.
"Vie nema niega."
"Ni ovdje nema niega. Bojim se da su se zbog neega uspaniili i napustili operaciju. Povucimo podrku i idemo natrag u veleposlanstvo, zapovjednice Quinn." "Tako brzo? Siguran si?" "Odmah, da. To je naredba."
"Ti si ef. Prokletstvo", rekla je Elli sa aljenjem, "a ba sam se veselila stotini tisua betanskih dolara."
Njihovi neusklaeni koraci odzvanjali su niz hodnik sve dok ih nisu priguila zatvorena vrata. Brujanje zemaljskog automobila izblijedjelo je u daljini. Tama i tiina naruena samo disanjem.
Opet su odvukli Milesa, kroz neke prostorije i neka stranja vrata, kroz jednu malu upu pa sve do stranjeg sjedala nekog zemaljskog automobila koji je bio parkiran u pokrajnjoj uliici. Posjeli su ga izmeu sebe kao lutku, dok je trei otmiar vozio. Milesove misli vrtoglavo su lelujale na samom rubu svijesti. Prokleti skeneri... pet godina stara tehnologija kupljena na rubovima civilizacije, to ju je inilo moda i deset godina zaostalom za zemaljskim proizvodima - morat e pregristi probleme s proraunom i odbaciti dendariijski sustav skenera u cijeloj floti, i to odmah - ako pozivi da izda tu naredbu... Skeneri, vraga. Krivnja nije leala na skenerima. Nisu li nekad mitskog jednoroga lovili zrcalom, da se samoljubna zvijer zapanji dok joj se ubojice pribliavaju da udare? Tu negdje bi se jo morala nai i neka djevica...
Ovo je bila prastara etvrt. Zaobilazni put kojim se kretao zemaljski automobil mogao je biti namijenjen zbunjivanju njega samoga ili jednostavno najkrai put koji je lokalno znanje moglo pruiti. Nakon otprilike etvrt sata zaronili su u jednu podzemnu garau i zaustavili se uz siktaj. Garaa je bila malena, oito privatna, s prostorom dovoljnim za samo nekoliko vozila.
Odvukli su ga do dizalne cijevi i podigli se za jednu razinu do kratkog hodnika. Jedan od snagatora skinuo je Milesove izme i pojas skenerskog tita. Omamljenost mu je poela poputati. Noge su mu bile kao od gume, proarane mravcima i iglicama, ali bar su ga mogli osoviti uz oslonac. Pustili su mu zglavke; nezgrapno, pokuao si je protrljati bolne ruke. Izvadili su mu krpu iz usta. Neartikulirano je zaskviao.
Otkljuali su vrata pred kojima je stajao i gurnuli ga u prostoriju bez prozora. Vrata su se za njim zatvorila uz kliktavi zvuk koji je podsjeao na sklapanje eljusti. Zateturao je i stao, blago rairenih nogu, zadihan.
Zavarena stropna svjetiljka osvjetljavala je usku prostoriju namjetenu samo dvjema tvrdim klupama du zida. S lijeve strane, dovratak bez vrata vodio je do siune kupaonice bez prozora.
Neki ovjek leao je sklupan na jednoj od klupa, lica okrenuta zidu, odjeven samo u zelene hlae, svijetlu koulju i arape. Ukoeno, oprezno, prekotrljao se i sjeo. Jedna ruka mu se automatski podigla, kao da titi crvene oi od nekog prejakog svjetla; druga je pritisnula klupu da mu zaustavi pad. Zamrena tamna kosa, etverodnevni izrast brade. Ovratnik njegove koulje visio je otvoren u obliku slova V, otkrivajui neobino ranjivo grlo, u suprotnosti s uobiajenim kornjaasto oklopljenim dojmom visokih, zatvorenih ovratnika barravarskih tunika. Lice mu je bilo izbrazdano.
Savreni satnik Galeni. Malo pohaban, oito.
OSMO POGLAVLJE
Galeni je zirnuo prema Milesu. "Prokletstvo", rekao je bezizraajnim glasom.
"I vama, takoer", zakripao je Miles zauzvrat.
Galeni je sjeo uspravnije, iscrpljenih oiju stisnutih od sumnjiavosti. "Ili - jeste li to vi?"
"Ne znam." Miles se nad ovim zamislio. "Kojeg mene ste oekivali?" Doteturao je do suprotne klupe prije nego to su mu koljena popustila i sjeo leima oslonjen o zid, ne dosegnuvi stopalima sasvim do poda. Obojica su nekoliko minuta utjela, prouavajui pojedinosti na onome drugome.
"Bilo bi besmisleno staviti nas u istu sobu kad se to ne bi pratilo", rekao je Miles konano.
Kao odgovor, Galeni je pokazao kaiprstom prema stropnoj svjetiljci.
"Ah. I vizualno?"
"Da."
Miles je ogolio zube i nasmijeio se prema gore.
Galeni ga je jo promatrao s opreznom, gotovo bolnom nesigurnou.
Miles je proistio grlo. U ustima mu se jo povlaio nekakav gorkak okus. "Pretpostavljam da ste upoznali moj alter-ego?"
"Juer. Mislim daje to bilo juer." Galeni je pogledao prema svjetlu.
Otmiari su i Milesu oduzeli sat. "Sad je otprilike jedan sat ujutro, poetak petog dana od vaeg nestanka iz veleposlanstva", obavijestio gaje Miles, odgovarajui na Gale-nijevo neizgovoreno pitanje. "Zar nikad ne gase to svjetlo?"
"Nikad."
"Ah." Miles se morao boriti s nelagodnim trzajem asocijativnog sjeanja. Stalno osvjetljenje bilo je cetagandska tehnika kojom se kod zatvorenika izazivala dezorijentira-nost u vremenu. Admiralu Naismithu je ta tehnika bila dobro poznata.
"Ja sam ga vidio na samo nekoliko sekundi", nastavio je Miles, "kad su nas zamijenili." Ruka mu je dotakla mjesto gdje je nedostajao bode, protrljala zatiljak. "Izgledam li stvarno tako?"
"Ja sam mislio da ste to vi. Sve do kraja. Rekao mi je daje vjebao. Isprobavao."
"Je li proao?"
"Bio je ovdje nekih etiri-pet sati."
Miles se namrtio. "To je loe. To je jako loe."
"Tako sam i ja mislio."
"Shvaam." Prostoriju je ispunila ljepljiva tiina. "Pa, povjesniaru. Kako se razlikuje krivotvorina od prave stvari?"
Galeni je stresao glavom, onda si prstima dotaknuo sljepoonicu rukom kao daje poalio taj pokret; stravina glavobolja, po svemu sudei. To je muilo i Milesa. "Ne vjerujem da to jo uvijek znam." Zamiljeno, Galeni je dodao: "Salutirao je."
Suhi smijeak stvorio je napuklinu u uglu Milesovih usana. "Naravno, ja bih mogao biti samo jedan, sve ovo samo nain da vas se dovede do ludila..."
"Prestani!" Galeni je skoro povikao. Pa ipak, lice mu se na trenutak osvijetlilo jezovitim uzvratnim osmijehom.
Miles je bacio pogled prema svjetlu. "Pa, tko god ja bio, vi biste mi svejedno trebali biti u stanju rei tko su oni. Ovaj - nadam se da nisu Cetagandanci? To bi mi bilo samo za nijansu pretjerano nevjerojatno da bi bilo ugodno, s obzirom na moj... duplikat. On je, pretpostavljam, kirurka konstrukcija", ne klon - molim te Boe, samo da nije moj klon...
"Rekao je da je klon", ree Galeni. "Naravno, barem polovica onoga to mije rekao bile su lai, tko god bio."
"Oh." Jai izrazi kao da su bili posve neodgovarajui.
"Da. Zato sam se i poeo pitati o vama. O originalu, hou rei."
"Ah... khm! Da. Mislim da znam otkud sam izvukao onu... onu priu kad me ona novinarka dohvatila. Ve sam ga jedanput prije vidio. U podzemnoj, kad sam bio vani sa zapovjednicom Quinn. Prije nekih osam, deset dana. Sigurno su se pripremali da provedu zamjenu. Uinilo mi se da vidim samog sebe u ogledalu. Ali on je na sebi imao pogrenu odoru, pa su morali napustiti akciju."
Galeni je bacio pogled na svoj rukav. "Zar niste to primijetili?"
"Imao sam puno toga na pameti." "Niste mi to nikad prijavili!"
"Upotrebljavao sam neka sredstva protiv bolova. Mislio sam da se moda radi o blagoj halucinaciji. Bio sam malo pod stresom. Kad sam se vratio u veleposlanstvo, potpuno sam na to zaboravio. A osim toga", slabano se osmjehnuo, "inilo mi se da na radni odnos ne bi procvje-
tao kad bih vam pruio jo i ozbiljne razloge da posumnja-te u moje mentalno zdravlje."
Galenijeve usne rezigniralo su se stisle, onda se opuste u neem nalik oaju. "Moda i ne."
Miles se uspaniio vidjevi oaj na Galenijevu licu. Blebetao je dalje. "U svakom sluaju, laknulo mi je kad sam shvatio da nisam odjedanput postao prorok. Bojim se da je moja podsvijest znatno pametnija od ostatka moga mozga. Ja naprosto nisam shvatio poruku." Opet je pokazao prema gore. "Nisu Cetagandanci?"
"Ne." Galeni se naslonio na suprotni zid, kamena lica. "Komarranci."
"Ah", zagrcnuo se Miles. "Komarrska zavjera. Kako... duboko."
Galenijeva usta su se trgla. "Upravo tako."
"Pa", ree Miles tanko, "jo nas nisu ubili. Mora biti da postoji neki razlog zato nas dre na ivotu."
Galenijeve usne razvukle su se u iskeenu grimasu, oi su mu se nabrale. "Nema razloga." Rijei su izale s umjetnim cerekom, naglo presjeene. Intimni vic izmeu Galeni-ja i stropne svjetiljke, po svemu sudei. "On zamilja da ima razloga", objasnio je Galeni, "ali strahovito grijei." Gorka teina tih rijei takoer je bila uperena prema gore.
"Pa, nemojte to njima rei", rekao je Miles kroza zube. Duboko je udahnuo. "Dajte, Galeni, van s tim. Sto se dogodilo onog jutra kad ste iezli iz veleposlanstva?"
Galeni je uzdahnuo, kao da je doao k sebi. "Tog sam jutra dobio jedan poziv. Od jednog starog... komarrskog poznanika. Koji me molio da se sastanem s njim."
"Takav poziv nije zabiljeen. Ivan je provjerio vau komkonzolu."
"Izbrisao sam zapis. To je bila pogreka, premda to u tom trenutku nisam shvatio. Ali neto to je rekao nave-
lo me da pomislim kako bi to moglo voditi do rjeenja zagonetke udnih naredbi koje ste primali."
"Znai ipak vas jesam uvjerio da je netko morao zeznuti moje naredbe."
"0, da. Ali bilo mi je jasno daje, ako je tako, moja sluba osiguranja u veleposlanstvu probijena, kompromitirana iznutra. Vjerojatno preko kurira. Ali nisam se usuivao iznijeti takvu optubu bez objektivnih dokaza koje bih mogao ponuditi."
"Kurir, da", ree Miles. "On je bio moj drugi izbor."
Galenijeve obrve su se podigle. "Tko vam je bio prvi izbor?"
"Vi, bojim se."
Galenijev kiseli osmijeh je rekao sve.
Miles je s nelagodom slegnuo ramenima. "Mislio sam da ste mrknuli mojih osamnaest milijuna maraka. Jedino to se nije slagalo ako ste to uinili - zato niste i nestali? A onda ste nestali."
"Oh", ree Galeni sa svoje strane.
"I tako su sve injenice dole na svoje mjesto", objasni Miles. "Procijenio sam da ste pronevjeritelj, dezerter, lopov i openito govorei komarrski pasji skot."
"Pa to vas je onda sprijeilo da podnesete takve optube?"
"Naalost, nita." Miles je proistio grlo. "Oprostite:" Galenijevo lice postalo je blago zelenkasto, previe
oajno da bi uspio namjestiti izraz uvjerljive ljutnje,
premda se trudio.
"Naalost, tako je", rekao je Miles. "Ako ne uspijemo pobjei odavde, vae ime e se povlaiti po blatu."
"Sve uzalud..." Galeni se leima oslonio o zid, zaba-civi glavu da je nasloni, oiju sklopljenih kao od bola.
Miles je razmiljao o vjerojatnim politikim posljedicama, ukoliko on i Galeni sad nestanu bez traga. Istraitelji e sigurno smatrati njegovu teoriju o pronevjeri jo uzbudljivijom nego to se njemu bila inila, ovako dopunjenu otmicom, umorstvom, bijegom, bogzna ime. Skandal e nesumnjivo potresti napore za komarrskom integracijom do temelja, moda e ih i do kraja unititi. Miles je preko sobe bacio pogled na ovjeka kojega je njegov otac bio odabrao na rizik. Neka vrsta iskupljenja...
Ve samo to bi moglo biti dovoljan razlog komarrskom podzemlju da ih ubije obojicu. Ali postojanje jednog - o, Boe, ne klona! - alter-Milesa davalo je naslutiti kako je ta mrlja na Galenijevu karakteru, zahvaljujui Milesu, s komarrske toke gledita, bila samo ugodan bonus. Zapitao se hoe li mu biti odgovarajue zahvalni.
"Tako ste otili na sastanak s tim ovjekom", potakao gaje Miles. "A da niste ponijeli ni pager ni pojaanje."
"Da."
"I smjesta ste zavrili oteti. A vi kritizirate moje tehnike osiguranja!"
"Da." Galenijeve oi su se otvorile. "Zapravo, ne. Prvo smo ruali."
"Sjeli ste s tim frajerom za stol? Ili -je li bar zgodna?" Miles se sjetio Galenijeva izbora zamjenice dok je upuivao opake primjedbe stropnoj svjetiljci. Ne, nije se radilo o ljepotici.
"Ne ba. Ali da, na odreeni nain me pokuao zavesti."
"Je li uspio?"
Pred Galenijevim usijanim pogledom, Miles je objasnio: "Pokuavam voditi ovaj razgovor kao igrokaz za svoje dobro, razumijete."
Galeni se namrtio, napola iziritiran, napola u suhom slaganju. Krivotvorine i originali, istine i lai, kako e ih se ovdje moi provjeravati?
"Rekao sam mu da se objesi." Galeni je ovo rekao dovoljno glasno da se stropnoj svjetiljci nije moglo dogoditi da to propusti. "Trebao sam shvatiti, tijekom nae rasprave, da mi je rekao previe o onome to se zaista dogaa a da bi se mogao usuditi pustiti me. Ali izmijenili smo jamstva, okrenuo sam mu lea... dopustio sam osjeajima da mi zamagle rasuivanje. On nije. I tako sam zavrio ovdje." Galeni se ogledao po njihovoj uskoj eliji. "Jo na neko vrijeme. Dok ne nadvlada svoju navalu sentimenta. to e se prije ili kasnije dogoditi." Prkos, u pogledu prema stropnoj svjetiljci.
Miles je udahnuo, hladan, hladan dah kroza zube. "Mora se raditi o vrlo vanom starom poznanstvu."
"O, da." Galeni je opet sklopio oi, kao da razmilja o bijegu od Milesa i itave ove zbrke, kroz povlaenje u san.
Galenijevi ukoeni, polagani pokreti nagovjetali su daje bio muen... "Jesu li vas poticali da promijenite miljenje? Ili ispitivali na stari, tei nain?"
Galenijeve oi za traak su se otvorile; dodirnuo je ljubiastu mrlju pod lijevim okom. "Ne, za ispitivanje imaju brzopent. Nema potrebe da se sputaju na tjelesnu razinu. Bio sam na ispitivanju tri, etiri puta. Vie nema puno toga to ne znaju o osiguranju veleposlanstva." "A emu onda masnice?"
"Pokuao sam pobjei... juer, valjda. Ona trojica koja su me zaustavila izgledaju jo gore, uvjeravam vas. Sigurno se jo nadaju da u promijeniti miljenje."
"Zar se niste mogli pretvarati da suraujete, barem toliko dugo da se uspijete izvui?" rekao je Miles oajno. Galenijeve oi grubo su zatreptale. "Nikad", siknuo je. Gr bijesa iezao je s iscrpljenim uzdahom. "Pretpostavljam da sam trebao. Sad je ve prekasno za to."
Jesu li sprili satnikov mozak drogama? Ako je stari hladni Galeni dopustio osjeajima da mu do te mjere za-
skoe razum, pa - moralo se raditi o prokleto snanim osjeajima. Duboko usaene smrtonosne sitnice kojima ni kvocijent inteligencije nije mogao pomoi.
"Pretpostavljam da ne bi popuili ponudu za suradnju od mene", rekao je Miles smrknuto.
Galenijev glas vratio se svojim uobiajenim tonovima. "Teko."
"Dobro."
Nekoliko minuta kasnije, Miles je primijetio: "Ne moe se raditi o klonu, znate."
"Zato ne?" ree Galeni.
"Bilo kakav moj klon, izrastao iz mojih tjelesnih stanica, trebao bi izgledati - pa, zapravo kao Ivan. Otprilike dva metra visok i bez... izoblienja lica i kraljenice. S dobrim kostima, a ne ovim tapiima krede. Ukoliko", stravina pomisao, "mi lijenici nisu cijelo vrijeme lagali o mojim genima."
"Morali su ga iskriviti tako da se uskladi", ponudio je Galeni zamiljeno. "Kemijski ili kirurki ili oboje. To nije nita tee uiniti s vaim klonom nego to bi bilo s bilo kakvim drugim kirurkim konstruktom. Moda ak i lake."
"Ali ono to se meni dogodilo bila je tako sluajna nesrea - ak su i popravci bili eksperimentalni - moji lijenici nisu znali to e dobiti dok sve nije zavrilo."
"Znai daje bilo teko dobiti toan duplikat. Ali oito nije bilo nemogue. Moda onaj... ovjek kojega smo vidjeli predstavlja samo posljednji u nizu pokuaja."
"U tom sluaju, to su uinili s odbaenima?" upitao je Miles divlje. Parada klonova prola mu je kroz matu kao prikaz evolucije unatrag, uspravni ivanoliki kromanjonac koji deevoluira kroz karike koje nedostaju u impanzas-tog Milesa.
"Pretpostavljam da su ih se rijeili." Galenijev glas bio je glasan i blag, ne toliko u nijekanju koliko u prkosu uasa.
Milesov eludac je zadrhtao. "Bezobzirno."
"O, da", sloio se Galeni istim tim mekim tonom.
Miles se borio za logiku. "U tom sluaju, on - klon -" moj brat blizanac, eto, konano je otvoreno to pomislio, "mora biti znatno mlai od mene."
"Nekoliko godina", sloio se Galeni. "Odoka, est." "Zato est?"
"Aritmetika. Bilo vam je oko est godina kad je zavrila Komarrska pobuna. To bi bilo vrijeme kad je ova skupina bila prisiljena okrenuti svoju pozornost nekom drugom, manje izravnom planu napada na Barravar. Ideja ih prije toga ne bi uope zanimala. Znatno kasnije, i klon bi jo bio premlad da vas zamijeni, ak i uz ubrzani rast. Premlad da bi mogao odigrati svoju ulogu. Izgleda da se mora ponaati kao vi, a ne samo izgledati kao vi, bar neko vrijeme."
"Ali emu uope klon? Zato moj klon?"
"Pretpostavljam da mu je svrha neka sabotaa vremenski usklaena s ustankom na Komarru."
"Barravar nee nikad pustiti Komarr. Nikad. Vi ste nam izlazna vrata."
"Znam", rekao je Galeni umorno. "Ali neki ljudi bi radije zalili nae kupole krvlju nego nauili neto od povijesti. Ili uope neto nauili." Nesvjesno je pogledao prema svjetlu.
Miles je progutao, skupio volju, progovorio u tiini: "Koliko dugo ve znate da vam otac nije nastradao u onoj eksploziji bombe?"
Galenijeve oi bljesnule su natrag na njega; tijelo mu se ukoilo, zatim se opustio, ako se tako teak pokret mo-
e nazvati oputanjem. Ali rekao je samo: "Pet dana." Nakon nekog vremena je dodao: "Kako ste znali?"
"Otvorili smo va osobni dosje. On vam je bio jedini bliski roak koji nije pokopan."
"Vjerovali smo daje mrtav." Galenijev glas bio je dalek, staloen. "Moj brat je svakako bio mrtav. Barravar-ska sigurnost je dola i odvela moju majku i mene da identificiramo ono to je preostalo. Nije ba puno preostalo. Nije bilo nimalo teko povjerovati da od mog oca nije doslovno nita ostalo, navodno je bio znatno blie sreditu eksplozije."
ovjek je bio sav zgren, raspadao se pred Milesovim oima. Miles je otkrio da mu se ne svia zamisao o promatranju Galenija dok se gubi. Vrlo rastrono za jednog asnika, s carskog stajalita. Kao umorstvo. Ili abortus.
"Moj otac je neprestano govorio o slobodi Komarra", nastavio je Galeni blago. Milesu, stropnoj svjetiljci ili sebi samome? "O rtvama koje svi moramo prinijeti za slobodu Komarra. Strano mi se sviao taj koncept rtve. Ljudske ili neke druge. Ali kao da mu nikad nije bilo posebno stalo do slobode bilo koga na Komarru. Tek onog dana kad je pobuna zamrla, ja sam postao slobodan ovjek. Onog dana kad je umro. Slobodan da gledam svojim vlastitim oima, donosim vlastite prosudbe, biram vlastiti ivot. Ili sam bar tako mislio. ivot", ton Galenijeva glasa bio je jedva naslutivo sarkastian, "je pun iznenaenja." Ponudio je stropnoj svjetiljci vuji osmijeh.
Miles je vrsto stisnuo oi, pokuavajui suvislo razmiljati. Nimalo lako, s Galenijem koji je sjedio dva metra od njega isputajui ubilaku napetost u crvenom usijanju. Miles je imao neugodan dojam da je njegov slubeni pretpostavljeni ovog trenutka izgubio iz vida iru strateku sliku, zapeo u nekoj privatnoj borbi sa starim duhovima. Ili starim ne-duhovima. Sve je poivalo na Milesu.
Poivalo je na Milesu da uini - to? Ustao je i proetao prostorijom na nesigurnim nogama. Galeni ga je promatrao kroz stisnute oi, ne komentirajui. Samo jedan izlaz. Zagrebao je noktima po zidovima. Bili su neprobojni. Spojevi na podu i stropu - skoio je na klupu i na trenutak izgubivi ravnoteu posegnuo - nisu nimalo poputali. Proao je u polukupaonicu, olakao se, u umivaoniku oprao ruke i lice i kiseli okus iz usta. Samo hladna voda -napio se iz ruku. Nema ae, ak ni plastine. Voda je pljuskala po njegovu elucu uz dojam munine, ruke su mu se trzale od posljedica oamuta. Zapitao se kakve bi bile posljedice kad bi zapuio odvod svojom kouljom i pustio vodu. To je, ini se, bio maksimum vandalizma koji je mogao poiniti. Vratio se na klupu, obrisavi ruke o hlae, i sjeo prije nego to se srui.
"Hrane li vas?" upitao je.
"Dva ili tri puta na dan", ree Galeni. "Ono to kuhaju negdje gore. U ovoj kui izgleda ivi nekoliko ljudi."
"To je izgleda jedini trenutak kad moete pokuati pobjei, znai."
"Bio je", sloi se Galeni.
Bio je, da. Sad e straa njihovih otmiara biti podvos-truena, nakon Galenijeva pokuaja. To nije bio pokuaj koji bi se Miles usudio ponoviti; mlaenje kakvo je Galeni dobio njega bi posve onesposobilo.
Galeni je prouavao zakljuana vrata. "Ali to ipak prua odreenu dozu zabave. Nikad ne zna, kad se vrata otvore, stie li to veera ili smrt."
Miles je dobio dojam da se Galeni poprilino nada smrti. Prokleti kamikaza. Miles je savreno dobro poznavao takvo sumanuto raspoloenje. ovjek se mogao zaljubiti u to usko grobno rjeenje - to je bio neprijatelj kreativne strateke misli. To je bio neprijatelj i toka.
Ali njegova odlunost nije uspijevala pronai nikakav izvedivi oblik, premda je u glavi istraivao sve mogunosti. Sigurno e Ivan smjesta prepoznati uljeza. Ili e moda sve pogreke koje klon bude poinio pripisati Milesovu loem danu? Za to je svakako bilo i prethodnih primjera. A ako su Komarranci proveli etiri dana ispumpavajui Ga-lenija o procedurama u veleposlanstvu, bilo je sasvim mogue da klon bude u stanju provoditi Milesove rutinske dunosti bez pogreke. Konano, ako je to stvorenje zaista klon, trebao bi biti jednako tako pametan kao Miles.
Ili jednako tako glup... Miles se drao te utjene misli. Ako je Miles radio pogreke, u svom oajnikom plesu kroz ivot, klon bi trebao napraviti jednako toliko njih. Problem je bio samo u jednome, hoe li itko biti u stanju razlikovati njihove pogreke?
Ali to je s Dendariima? Njegovi Dendarii, u rukama -ega? Kakvi su bili komarrski planovi? Koliko su znali o Dendariima? I kako je, dovraga, klon mogao duplicirati i baruna Vorkosigana i admirala Naismitha, kad ih je Miles sam morao izmiljati u hodu?
A Elli - ako Elli nije bila u stanju primijetiti razliku u naputenoj kui, hoe li moi primijetiti razliku u krevetu? Hoe li taj prljavi mali uljez imati drskosti da okrene Quinn? Ali koje bi ljudsko bie, bilo kojeg od tri spola, bilo u stanju odoljeti pozivu za zabavu meu pokrivaima briljantne i predivne...? Milesova mata ukiselila se od detaljnih slika klona, tamo vani, kako Radi Stvari s Quinn, od kojih veinu Miles jo ni sam nije imao vremena uiniti. Uhvatio je svoje ruke kako se gre u oajnikom stisku na rubu klupe, dovodei ga u opasnost da si slomi kosti u prstima.
Popustio je. Klon e sigurno morati nastojati izbjei intimne situacije s ljudima koji dobro poznaju Milesa, jer tako bi bio u najveoj opasnosti da se izda. Ukoliko nije sa-
mouvjereno malo govno s nagonom za eksperimentiranjem, kao onaj tip kojeg je Miles svakog dana brijao u ogledalu. Miles i Elli su tek poeli bivati intimni - hoe li ona, ili nee, uoiti razliku? Ako - Miles je progutao i pokuao vratiti svoj tijek misli na vei politiki scenarij.
Klon nije bio napravljen samo zato da njega izludi; to je bila samo usputna dobra strana. Klon je bio iskovan kao oruje, upravljeno protiv Barravara. Preko prvog ministra grofa Arala Vorkosigana protiv Barravara, kao da je to dvoje isto. Miles nije imao nikakvih iluzija; ova zavjera nije zaeta samo zbog njega. Mogao je smisliti tucet naina kako bi se lani Miles mogao iskoristiti protiv njegova oca, u rasponu od relativno dobroudnih do stravino okrutnih. Bacio je preko elije pogled na Galenija, hladno opruenog, koji je ekao da ga njegov vlastiti otac ubije. Ilije koristio tu istu hladnou kako bi natjerao svog oca da ga ubije, tako dokazujui... to? Miles je tiho prekriio dobroudnije scenarije sa svoje liste mogunosti.
Na kraju gaje iscrpljenost nadvladala, pa je zaspao na tvrdoj klupi.
Spavao je loe, neprestano isplivavajui iz nekog neugodnog sna samo da bi se ponovno susreo s jo neugodnijom stvarnou - hladna klupa, zgreni miii, Galeni prebaen preko suprotne klupe bacaka se s jednakim manjkom udobnosti, oi mu sjaje kroz zaslon trepavica ne otkrivajui je li budan ili spava - zatim se opet sputao natrag u snove, u samoobrani. Milesov osjeaj prolaska vremena postao je potpuno iskrivljen, premda, kad je konano sjeo, kripavi miii i vodeni sat njegova mjehura nagovijestili su mu da je spavao dugo. Kad je poduzeo put do kupaonice, hladnom vodom zapljusnuo ve zaraslo lice i napio se, um mu je ve opet vozio vratolomnom brzinom, inei daljnji san nemoguim. Poelio je da ima svoju maju deku.
Vrata su kliknula. Galeni se jednim trzajem iz prividnog sna prebacio u sjedei poloaj, s nogama pod sreditem gravitacije, lica posve zatvorena. Ali ovog puta stigla je veera. Ili doruak, sudei po sastojcima: mlana kajgana, slatki kruh, blaena kava u plastinoj alici, jedna lica po osobi. Hranu je isporuio mladi bezizraajna lica kojeg je Miles bio vidio prole noi. Drugi je ovjek stajao na vratima s oamutom u ruci. Promatrajui Galenija, mladi je spustio hranu na rub jedne klupe i hitro se povukao.
Miles je oprezno prouavao hranu. Ali Galeni je uzeo svoju porciju i pojeo je bez oklijevanja. Je li znao da nije drogirana ni otrovana ili mu jednostavno vie nije bilo vano? Miles je slegnuo ramenima i takoer se bacio na jelo.
Ispio je posljednje dragocjene kapi kave i upitao: "Jeste li uspjeli makar naslutiti koja je svrha itave ove mas-kerade? Morali su se nevjerojatno pomuiti da proizvedu ovaj moj... duplikat. Ne moe se raditi o nekoj maloj, usputnoj zavjeri."
Djelujui malo manje blijedo, zahvaljujui pristojnom obroku, Galeni je paljivo zavrtio alicu meu dlanovima. "Znam ono to su mi rekli. Ne znam je li ono to su mi rekli istina."
"Dobro, recite."
"Morate shvatiti, skupina mog oca predstavlja radikalni odvojak glavnog komarrskog pokreta otpora. Te skupine ve godinama ne razgovaraju jedna s drugom, to je jedan od razloga zato ih mi - barravarska Sigurnost", oko usana mu je zaigrao blag ironian osmijeh, "nismo pronali. Glavnina je tijekom posljednjih deset godina samo gubila snagu. Djeca prognanika, koja se ne sjeaju Ko-marra, odrasla su kao graani drugih planeta. A oni stariji - pa, oni stare. Umiru. A budui da stvari kod kue i nisu tako loe, nemaju ba novih lanova. Radi se o sve slabijoj snazi, koja kritino pada."
"Shvaam da bi zbog toga radikali poludjeli od elje da naprave neki pokret. Dok jo imaju priliku za to", primijetio je Miles.
"Da. U kripcu su." Galeni je polako zdrobio alicu u aci. "Sve to mogu je tek suludo kockanje."
"Ovaj plan djeluje prilino egzotino, a morali su u njega uloiti - esnaest, sedamnaest godina? Kako su, dovraga, doli do medicinskih izvora? Je li va otac bio lijenik?"
Galeni je otpuhnuo. "Ne ba. Medicinski dio je bio lagan, sudei po svemu, kad su se jednom dokopali ukradenog uzorka tkiva s Barravara. Premda, kako su to postigli-"
"Ja sam prvih est godina svog ivota proveo meu iglama, sondama, cijevima, skenerima, skalpelima, petrijev-kama i pohlepnim lijenicima. Kilogrami mog tkiva morali su vrludati po razliitim medicinskim laboratorijima, mogli su birati, pravi vedski stol tkiva. To je bilo lako. Ali samo kloniranje"
"Je bilo narueno. Nekakav mutni medicinski laboratorij na planetu Jacksonovo Skrovite, koliko sam shvatio, od vrste onih koji e napraviti bilo to za odgovarajuu cijenu."
Milesova usta, otvorena, naas su se razjapila. "Oh. Oni."
"Znate li neto o Jacksonovu Skrovitu?"
"Ja sam - susreo sam njihova djela u jednom drugom kontekstu. Proklet bio ako vam ne mogu ak i imenovati laboratorij koji je najvjerojatnije u pitanju. Oni su strunjaci za kloniranje. Izmeu ostaloga, bave se ilegalnim operacijama prijenosa mozga - ilegalnim bilo gdje osim na Jacksonovu Skrovitu, to jest - gdje se u laboratoriju uzgoji mladi klon i u to tijelo se presadi stari mozak - stari
bogati mozak, ne moram ni naglaavati - a, ovaj, radili su i neke bioinenjerske poslove o kojima ne mogu govoriti i... da. A sve ovo vrijeme imali su jednu moju kopiju u pajzi - ti pasji sinovi, otkrit e da nisu tako prokleto nedodirljivi kao to misle, ovaj put...!" Miles je uspio zauzdati napad tekog disanja. Osobna osveta Jacksonovu Skrovitu morat e priekati neko bolje vrijeme. "Tako. Komarrsko podzemlje nije u cijeli projekt u prvih deset ili petnaest godina uloilo nita osim novca. Nije ni udo da ga nismo otkrili."
"Da", ree Galeni. "A onda prije nekoliko godina, odluili su izvui taj adut iz rukava. Pobrali su zavrenog klona, sad ve tinejdera, s Jacksonova Skrovita, i poeli ga trenirati da bude vi."
"Zato?"
"Po svemu sudei, idu na Carstvo."
"Molim?!" povie Miles. "Ne! Ne sa mnom"
"Ta... spodoba... je stajala tono ovdje", Galeni je pokazao jedno mjesto blizu vrata, "prije dva dana i rekao mi je da gledam u budueg cara Barravara."
"Morali bi ubiti i cara Gregora i mog oca da bi mogli poduzeti bilo to slino" poeo je Miles izbezumljeno.
"Usudio bih se pretpostaviti", ree Galeni suho, "da se upravo tome i vesele." Legao je natrag na svoju klupu, blistavih oiju, ruku skupljenih ispod glave kao jastuk i zapreo. "Preko mene mrtvog, naravno."
"Preko nas obojice mrtvih. Ne mogu si dopustiti da nas ostave na ivotu..."
"Vjerujem da sam to juer ve spomenuo."
"Svejedno, ako neto krene krivo", Milesov pogled bljesnuo je prema stropnoj svjetiljci, "moglo bi im biti praktino da imaju taoce." Jasno je i razgovjetno izrekao tu zamisao, naglaavajui mnoinu. Premda se bojao da, s
barravarske toke gledita, samo jedan od njih ima vrijednost kao talac. Galeni nije bio budala; i on je znao tko e biti rtveni jarac.
Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo. Miles je uetao u ovu klopku, znajui da je klopka, nadajui se da e dobiti upravo onu vrstu informacija koju je sad imao. Ali nije namjeravao ostati u klopci. Protrljao si je vrat u potpunoj frustriranosti - kakva bi radost bila pozvati dendariijsku udarnu skupinu na ovo mjesto - ovo gnijezdo pobunjenika - ovog asa.
Vrata su zazujala. Bilo je prerano za ruak. Miles se naglo okrenuo, jedan divlji trenutak nadajui se da e ugledati zapovjednicu Quinn kako izvodi spasilaki pothvat - ne. Samo ona dva snagatora, opet, i trei na vratima, opremljen oamutom.
Jedan od njih pokazao je prema Milesu. "Ti. Doi s nama."
"Kamo?" upitao je Miles sumnjiavo. Moe li ovo ve biti kraj - vode ga do podzemne garae da ga upucaju ili da mu slome vrat? Nije osjeao ni najmanju potrebu da dobrovoljno odeta na vlastito pogubljenje.
Neto slino moralo je prolaziti i kroz Galenijev um, jer kad je par snagatora nepristojno zgrabio Milesa za ruke, Galeni se bacio na njih. Onaj s oamutom gaje skinuo prije nego to je stigao na pola puta. Galeni se zgrio, otkrivenih zuba, u oajnikom otporu, a onda se umirio.
Tupo, Miles sije dopustio da ga izvedu kroz vrata. Ako ga stie smrt, htio je barem ostati svjestan, da joj posljednji put pljune u oko dok se bude sklapala nad njim.
DEVETO POGLAVLJE
Na Milesovo privremeno olakanje, poveli su ga uzlaznom, a ne silaznom cijevi. Istina, mogli su ga ubiti i negdje drugdje, a ne samo u podzemnoj garai. Galenija bi, recimo, ubili u garai da ne moraju daleko vui tijelo, ali teina Milesova mrtvog tijela ne bi bila ni priblino tako velik logistiki problem.
Prostorija u koju su ga gurnuli bila je neka vrsta radne sobe ili privatnog ureda, svijetla bez obzira na polarizirani prozor. Knjinica podataka ispunjavala je prozirnu policu na zidu; obian komkonzolni stol zauzeo je jedan kut. Ekran komkonzole trenutano je objektivom "ribljeg oka" prikazivao Milesovu eliju. Galeni je jo oamuen leao na podu.
Stariji ovjek koji je prole noi djelovao kao da rukovodi Milesovom otmicom sjedio je na klupi od kroma presvuenoj be jastukom i prouavao hiposprej upravo izvaen iz kutije koja je leala otvorena do njega. Tako. Ispitivanje, a ne pogubljenje, to je plan. Ili u najmanju ruku, ispitivanje prije pogubljenja. Ukoliko ga nisu samo namjeravali otrovati.
Miles je otrgnuo svoj pogled od sjajnog spreja dok se ovjek okretao, naginjui glavu da proui Milesa kroz stisnute plave oi. Krajikom oka provjerio je komkonzolu.
Samo ta kratka usputna gesta i ruka koja je vrstim stiskom obuhvatila rub klupe, potakli su Milesovu trenutanu spoznaju, jer ovjek uope nije sliio satniku Galeniju, osim moda po bljedilu koe. Djelovao je kao da mu je oko ezdeset godina. Podrezana prosijeda kosa, izborano lice, tijelo odebljalo od starosti, oito nije bio sporta ni tip ovjeka koji provodi puno vremena na zraku. Bio je odjeven u konzervativnu zemaljsku odjeu, za cijelu generaciju daleko od povijesnih kostima u kojima su paradirali tinejderi koji su se toliko svidjeli Milesu u trgovakom centru. Mogao je biti poslovni ovjek ili profesor, bilo to, ali ne terorist.
Osim ubilake napetosti. Po tome, po zgrenosti ruku, irenju nosnica, eljeznim ustima, ukoenu vratu, Ser Ga-len i Duv Galeni bili su potpuno jednaki.
Galen je ustao i polako proetao oko Milesa s izrazom ovjeka koji prouava skulpturu nekog slabijeg umjetnika. Miles je stajao vrlo mirno, osjeajui se jo manji nego obino, samo u arapama, obrastao i prljav. Konano je dopro do sredita, do tajnog izvora iz kojeg su bujale sve njegove sloene nevolje proteklih tjedana. A u sreditu je bio ovaj ovjek, koji je kruio oko Milesa, zurei u njega s gladnom mrnjom. Ili su moda i on i Galen predstavljali sredite, kao blizanaki fokusi elipse, spojeni i prebaeni jedan preko drugoga da konano ostvare nekakav dijabolini savreni krug.
Miles se osjeao vrlo maleno i vrlo krhko. Galen bi lako mogao poeti lomiti Milesove ruke s istim onim odsutnim, nervoznim izrazom s kojim je Elli Quinn grizla nokte, samo da popusti napetost. Vidi li on mene uope1? Ili sam samo objekt, simbol koji predstavlja neprijatelja - hoe li me ubiti samo alegorije radi ?
"Dakle", progovorio je Ser Galen. "Konano, prava stvar. Nije ba tako impresivno, a zavelo je mog sina do
odanosti. to li on to vidi u tebi? Ipak, dobro predstavlja Barravar. udovini sin udovinog oca. Tajni moralni ge-notip Arala Vorkosigana, konano otjelovljen, tako da ga svi mogu vidjeti. Moda u svemiru ipak ima pravde."
"Vrlo poetino", zagrcnuo se Miles, "ali bioloki netono, to sigurno znate, budui da ste me klonirali."
Galen se kiselo osmjehnuo. "Neu inzistirati." Dovrio je krug i pogledao Milesa u lice. "Pretpostavljam da nisi mogao birati hoe li se roditi. Ali zato se nikad nisi pobunio protiv udovita? On te uinio onim to jesi" iroki pokret Galenove otvorene ake obuhvatio je Milesovu smanjenu i iskrivljenu grau. "Kakvu to diktatorsku karizmu ima taj ovjek da moe hipnotizirati ne samo svoga sina, nego i tue sinove?" Isprueni obris na vidu kao da je privlaio Galenov pogled. "Zato ga slijedi? Zato ga David slijedi? Kakvo pokvareno uzbuenje dobiva moj sin iz toga to navlai barravarsku nasilniku odoru i marira za Vorkosiganom?" Galenov glas jako je loe oponaao lagani razgovor; osnovni tonovi grili su se od tjeskobe.
Razbjenjen, Miles je odrezao: "Kao prvo, moj otac mene nikad nije napustio u prisutnosti neprijatelja."
Galenova glava trznula se unatrag. Svako izigravanje leernosti trenutano je nestalo. Naglo se okrenuo i otiao podii hiposprej s klupe.
Miles je u sebi prokleo vlastiti jezik. Da nije bilo tog glupog nagona da ima zadnju rije, da uzvrati udarac, mogao je ovjeka navesti da govori i dalje i doznati neto. A sad e sav govor i sva saznanja ii u suprotnom smjeru.
Dvojica straara uhvatila su ga za laktove. Onaj s lijeve strane podigao je rukav njegove koulje. Stie. Galen je pritisnuo hiposprej na venu s unutarnje strane Milesova lakta, siktaj, bockavi ubod. "Stoje to?" Miles je jedva stigao upitati. Glas mu je zvuao alosno slabo i nervozno ak i u vlastitim uima.
"Brzopent, naravno", odvratio je Galen lako.
Miles se nije iznenadio, premda se u sebi zgrio, znajui to slijedi. Prouio je farmakologiju brzopenta, njegove uinke i ispravnu uporabu na teaju sigurnosti na bar-ravarskoj Carskoj akademiji. Bila je to najomiljenija droga za ispitivanje, ne samo Carskoj Slubi ve i cijeloj galaktici. Gotovo savren serum istine, neodoljiv, nekodljiv za subjekta ak i kod ponovljenih uzimanja. Neodoljiv i nekodljiv, to e rei, osim za ono malo nesretnika koji su patili od priroenih ili umjetno izazvanih alergijskih reakcija. Miles nikad nije doao u obzir kao kandidat za takvu vrstu priprema, budui da ga se kao osobu smatralo vrednijim od bilo kakvih tajnih informacija koje je mogao imati. Drugi pijunski agenti nisu bili te sree. Anafilaktiki ok bio je jo manje junaka smrt nego to je to bila komora za dezintegraciju, uobiajeno sredstvo za rjeavanje osuenih uhoda.
U oaju, Miles je ekao da postane blento. Admiral Naismith bio je prisutan na vie pravih ispitivanja pomou brzopenta. Droga je ispirala sav razum plimom benig-no dobrih osjeaja i dobroudnog veselja. Kao maka koja se nasnifala trave, bio je to prizor vrlo zabavan za promatranje - kad se dogaa nekom drugom. Za koji as omekat e do razine balavog idiota.
Gadno je bilo razmiljati o odlunom satniku Galeniju svedenom na neto tako sramotno. etiri puta zaredom, bio je rekao. Nije ni udo daje bio nervozan.
Miles je osjeao kako mu srce juri, kao da je pretjerao s kofeinom. Vid kao da mu se pootrio do gotovo bolne preciznosti. Rubne crte svakog predmeta u sobi postale su sjajne, a njegovim pojaanim osjetilima mase unutar njih djelovale su opipljivo. Galen, koji je stajao pokraj pulsira-jueg prozora, bio je ivi dijagram instalacija, elektrian i opasan, napunjen smrtonosnom voltaom koja je samo ekala neki poticaj da se isprazni.
Ovo nije bilo nikakvo dobroudno veselje. Mora daje na prelasku u prirodni ok. Milesje uvukao svoj posljednji dah. Kako e se iznenaditi njegov ispitiva...
Na Milesovo prilino iznenaenje, nastavio je dahtati. Znai, nije anafilaktiki ok. Samo jo jedna prokleta specifina reakcija na drogu. Nadao se da mu to bar nee donijeti one ogavne halucinacije, kao onaj prokleti sedativ koji mu je jednom davno dao neki neupueni kirurg. Htio je vritati. Oi su mu, bijelih rubova, bljeskale slijedei i najmanji Galenov pokret.
Jedan od straara gurnuo je stolac pod njega i posjeo ga. Miles je zahvalno pao u sjedalo, nekontrolirano drhtei. Misli kao da su mu eksplodirale u komadiima i ponovno se oblikovale, kao vatromet na vidu, putan ubrzano ali unatrag. Galen se namrtio dolje prema njemu.
"Opisi nam sigurnosne procedure za ulazak i izlazak iz barravarskog veleposlanstva."
Tako osnovnu informaciju sigurno su ve davno izvukli iz satnika Galenija - bilo je to zacijelo samo pitanje da se provjeri uinak brzopenta, "... brzopenta", zauo je Miles svoj vlastiti glas kako oglaava njegove misli. O, prokletstvo. Bio se nadao daje ova udna reakcija na drogu moda ukljuivala i sposobnost da se odupre potrebi da ispljune sve to mu je na umu. "kako odvratna slika..." S glavom koja se ljuljala, zabuljio se dolje u pod pred svojim stopalima, kao da bi tamo mogao ugledati hrpu izblju-vana, krvava mozga.
Ser Galen mu je priao i povukao mu glavu prema gore drei ga za kosu i ponovio kroza zube: "Opisi sigurnosne procedure za ulazak i izlazak iz barravarskog veleposlanstva!"
"Glavni je narednik Barth", poeo je Miles impulzivno. "Odvratni licemjer. Nema nikakve profinjenosti i prava je seljaina" Nesposoban da se zaustavi, Miles je prosuo
ne samo kodove, lozinke, domete skenera, ve i raspored osoblja, njegovo osobno miljenje o svakom pojedincu i otru kritiku nedostataka u mrei osiguranja. Jedna misao potakla bi drugu a zatim i sljedeu u ekplozivnom lancu, kao vijenac petardi. Nije mogao stati; blebetao je.
Ne samo da Miles nije mogao zaustaviti samoga sebe, ni Galen ga nije mogao zaustaviti. Zarobljenici na brzo-pentu bili su skloni tome da slobodnom asocijacijom vrludaju od teme do teme ukoliko ih esti poticaji ispitivaa ne bi odravali na pravom putu. Miles se uhvatio kako radi to isto, ali ubrzano. Normalne rtve mogle su se zaustaviti jednom rijeju, ali Miles je stao i ostao sjediti, zadihan, tek kad ga je Galen nekoliko puta otro udario preko lica, viui mu da se zaustavi.
Muenje nije bilo dio ispitivanja pomou brzopenta, jer veselo izdrogirani zarobljenici ne bi bili osjetljivi na njega. Za Milesa, bol je pulsirao unutra i van, u jednom trenutku odvojen i udaljen, u sljedeem mu preplavljujui tijelo i ibajui mu um kao praskanje statikog elektriciteta. Na svoj uas, poeo je plakati. A zatim stao, s naglim tucanjem.
Galen je stajao buljei u njega sa zgaenom zapanje-nou.
"To nije u redu", promrmljao je jedan od straara. "Ne bi se trebao tako ponaati. Zar on to nadvladava brzopent, je li to neka nova vrsta pripreme?"
"Ali ne nadvladava ga", istaknuo je Galen. Bacio je pogled na svoj runi sat. "On nam nije uskratio informacije. Dao nam ih je previe. Zaista previe."
Komkonzola je poela uporno zujati.
"Ja u", prijavio se Miles. "Vjerojatno je za mene." Suknuo je iz svog sjedala, koljena su mu popustila pa je pao na lice preko saga. kakljao ga je po udarenom obrazu. Dvojica straara odvukli su ga s poda i opet ga posta-
vili na stolac. Prostorija se okretala oko njega u sporom, trzavom krugu. Galen se javio na komkonzoli.
"Izvjee." Milesov vlastiti otar glas u verziji s bar-ravarskim naglaskom zazvonio je iz vida.
Klonovo lice nije djelovalo ba sasvim poznato, ne toliko kao ono koje je svakog dana brijao u zrcalu. "Ima raz-djeljak na pogrenoj strani, ako hoe izigravati mene", primijetio je Miles nikome posebno. "Ne, nije tako..." Ionako ga nitko nije sluao. Miles je razmiljao o kutovima upada svjetla i kutovima odbijanja, misli su mu brzinom svjetlosti vrludale kroz zrcalne zidove njegove prazne lubanje.
"Kako ide?" Galen se zabrinuto nagnuo preko kom-konzole.
"Skoro sam sve zeznuo u prvih pet minuta, sino. Onaj veliki dendariijski narednik koji je vozio je zapravo prokleti roak." Klonov glas bio je tih i napet. "Slijepa srea, uspio sam prvu pogreku okrenuti na alu. Ali smjeten sam u istoj sobi kao i to prokleto kopile. A on hre."
"Kako je to istinito", primijetio je Miles bez pitanja. "A za pravu zabavu, ekaj dok ne pone sanjati da vodi ljubav. Proklestvo, volio bih da imam snove kao Ivan. Sve to ja dobijem su tjeskobni komari - gol igram polo protiv gomile mrtvih Cetagandanaca, a odrubljena glava porunika Mur-ke nam slui kao lopta. I vriti svaki put kad je uputim prema golu. Padam i gaze me..." Milesovo mrmljanje se izgubilo kad i dalje nisu obraali pozornost na njega.
"Morat e izlaziti na kraj sa svim moguim ljudima koji su ga poznavali, prije nego to ovo zavri", rekao je Galen otro prema vidu. "Ali ako moe prevariti Vorpat-rila, moi e proi bilo gdje"
"Moete varati sve ljude neko vrijeme", zacvrkutao je Miles, "i neke ljude cijelo vrijeme, ali Ivana moete varati koliko god hoete. On naprosto ne obraa panju."
Galen je uzrujano pogledao prema njemu. "Veleposlanstvo je savren, izoliran pokusni mikro-kozmos", nastavio je prema vidu, "prije nego to se upusti u iru arenu samog Barravara. Vorpatrilova prisutnost daje ti idealnu priliku za vjebu. Ako te u nekom trenutku otkrije, uvijek moemo pronai nain da ga eliminiramo."
"Aha." Klon ba nije djelovao uvjereno. "Prije nego to smo krenuli, mislio sam da ste mi uspjeli u glavu utrpati sve to se moe znati o Milesu Vorkosiganu. A onda ste u zadnjem trenutku otkrili kako on cijelo vrijeme vodi dvostruki ivot - to vam je jo promaklo?"
"Miles, proli fmo kroz to"
Miles je nenadano shvatio kako se Galen klonu obraa njegovim vlastitim imenom. Zar su ga tako temeljito pripremili za njegovu ulogu da nema ak ni svoje ime? udno...
"Znali smo da e biti pukotina preko kojih e morati improvizirati prelazak. Ali nikad neemo dobiti povoljniju priliku od ove koju nam je pruio ovaj njegov sluajni posjet Zemlji. Bolje nego da ekamo jo est mjeseci i pokuamo se ugurati negdje na Barravaru. Ne. Sad ili nikad." Galen je uvukao jedan smirujui dah. "Tako. Znai, no je prola dobro."
Klon je puhnuo. "Aha, ako ne rauna to to sam se probudio u zagrljaju prokletog oivljenog krznenog kaputa." "Sto? Oh, ivo krzno. Zar ga nije dao svojoj enskoj?" "Oito nije. Skoro sam se upisao prije nego sam shvatio o emu se radi. Probudio sam roaka."
"Je li posumnjao u neto?" upitao je Galen uurbano.
"Progurao sam to pod komar. Izgleda da ih Vorkosi-gan ima prilino esto."
Miles je mudro kimnuo. "Tako sam vam i rekao. Odrubljene glave... slomljene kosti... izmrcvareni roaci...
neobine promjene na bitnim dijelovima moga tijela..." Droga kao daje imala i neko udno djelovanje na sjeanje, zacijelo je i to bio dio onoga to je inilo brzopent tako idealnim za ispitivanje. Njegovi nedavni snovi vraali su mu se mnogo jasnije nego to ih se ikad uspio sjetiti. Sve u svemu, bilo mu je drago to ih obino zaboravlja.
"Je li Vorpatril ujutro rekao bilo to o tome?" upitao je Galen.
"Ne. Ne govorim mnogo."
"To nije u skladu s karakterom", primijetio je Miles ljubazno.
"Pretvaram se da imam blagi napadaj jedne od onih depresija opisanih u njegovu psiholokom profilu - i tko je to, uope?" Klon je iskrenuo vrat.
"Sam Vorkosigan. Imamo ga na brzopentu." "Ah, fino. Cijelo jutro preko sigurne kom-veze dobivam pozive od njegovih plaenika, koji trae naredbe." "Dogovorili smo se da e izbjegavati plaenike." "Fino, recite to njima."
"Kako brzo moe dobiti naredbe koje e te izvui iz veleposlanstva i poslati te natrag na Barravar?"
"Ne dovoljno brzo da bih mogao u potpunosti izbjei Dendariije. Pokrenuo sam to pitanje s veleposlanikom, ali izgleda da je Vorkosigan zaduen za potragu za satnikom Galenijem. Veleposlanik je djelovao iznenaen to bih htio otii, pa sam se za sada povukao. Je li se satnik ve predomislio glede suradnje s nama? Ako nije, morat ete odande falsificirati moje naredbe za povratak kui i podmetnuti ih kuriru ili tako neto."
Galen je oito oklijevao. "Vidjet u to mogu uiniti. U meuvremenu, trudi se i dalje."
Zar Galen ne zna da mi znamo kako je kurir problematian? pomislio je Miles u bljesku normalne istoe.
Uspio je vokalno izraavanje zadrati na razini tihog mrmljanja.
"Dobro. Pa, obeali ste mi da ete ga odrati na ivotu za ispitivanje sve dok ne odem, dakle evo pitanja. Tko je porunica Bone i to bi trebala napraviti s vikom od Trijumfa? Nije mi rekla viak ega."
Jedan od straara je gurnuo Milesa. "Odgovori na pitanje."
Miles se borio za jasnou misli i izraavanja. "Ona je moja flotna raunovotkinja. Pretpostavljam da bi ga trebala prebaciti na svoj investicijski raun i igrati se kao i obino. To je viak novca", osjetio se prinuenim dodati, onda gorko zahihoe. "Samo privremen, siguran sam."
"Hoe li to posluiti svrsi?" upita Galen.
"Mislim da hoe. Rekao sam joj da je ona jedan iskusan asnik i neka se poslui svojim rasuivanjem. inilo mi se da je otila zadovoljna, ali ba sam se pitao to sam joj to naredio da uini. U redu, sljedee. Tko je Rosalie Crew i zato tui admirala Naismitha za pola milijuna saveznih kredita?"
"Tko?" razjapio je Miles usta u iskrenom uenju kad gaje straar opet potakao. "to?" U svome, drogom zainjenom mozgu, Miles zbunjeno nije bio u stanju preraunati pola milijuna kredita u barravarske carske marke s ita vie preciznosti od "puno i jako puno i uasno puno"; na trenutak, asocijacija imena nije otkrivala nita, onda klikne. "O, Boe, to je ona jadna prodavaica iz trgovine alkoholom. Spasio sam je da ne izgori. Zato tui mene? Zato ne tui Danija, on joj je spalio trgovinu - naravno, on je vorc..."
"Ali to da uinim s tim?" upitao je klon.
"Htio si biti ja", rekao je Miles nadurenim glasom, "sad sam smisli to e." Njegovi mentalni procesi nasta-
vili su bez obzira na izjavu. "Tresni je pfotutubom za medicinsku tetu. Mislim da sam si istegao lea, podiui je. Jo me boli..."
Galen je ovo prekinuo. "Ne obaziri se", uputio ga je. "Maknut e se odavde prije nego se bilo to stigne izroditi od toga."
"U redu", rekao je Milesov klon sumnjiavo.
"I ostavit e Dendariije da se petljaju s time?" ree Miles ljutito. vrsto je stisnuo oi, oajniki se trudei da razmilja u lelujavoj sobi. "Ali naravno, tebi nije nimalo stalo do Dendariija, zar ne? Mora ti biti stalo! Oni izlau svoje ivote za tebe - za mene - to je pogreno - izdat e ih, nehajno, ak i ne razmiljajui o tome, jedva da zna to su oni"
"Upravo tako", uzdahne klon, "i govorei o tome to su oni, kakav je zapravo njegov odnos s tom zapovjednicom Quinn? Jeste li konano odluili, evi li on nju ili ne?"
"Mi smo samo dobri prijatelji", zapjevuio je Miles i histerino se nasmijao. Bacio se prema komkonzoli - straari su posegnuli za njim i pomaili - i popevi se preko stola zareao ravno u vid: "Ne pribliavaj joj se, ti malo govno! Ona je moja, uje, moja, moja, samo moja - Quinn, Quinn, prelijepa Quinn, Quinn zvjezdana, prelijepa Quinn", pjevao je fal dok su ga straari vukli natrag. Udarci su ga konano natjerali da zauti.
"Mislio sam da ga imate na brzopentu", rekao je klon Galenu.
"Pa i imamo ga."
"To mi ne zvui kao brzopent!"
"Da. Neto nije u redu. Ali on ne bi smio biti pripremljen... Poinjem ozbiljno sumnjati u korisnost toga da ga jo drimo na ivotu kao izvor informacija, ako ne moemo vjerovati njegovim odgovorima."
"Savreno", zareao je klon. Bacio je pogled preko svoga ramena. "Moram ii. Javit u se opet veeras. Ako onda jo budem iv." Nestao je uz nervozan pisak.
Galen se opet okrenuo Milesu, s popisom pitanja, o barravarkom carskom stoeru, o caru Gregoru, o Mileso-vim uobiajenim aktivnostima kad je smjeten u barravar-skom glavnom gradu Vorbarr Sultani, i s gomilom pitanja o dendariijskim plaenicima. Vrpoljei se, Miles je odgovarao i odgovarao i odgovarao, nesposoban zaustaviti svoje uurbano brbljanje. Ali negdje na pola puta naiao je na stih iz neke pjesme, i zavrio recitirajui cijeli sonet. Ga-lenovi udarci nisu ga mogli smesti; linije asocijacije bile su previe snane da bi se prekinule. Nakon toga uspio je nekoliko puta izbjei ispitivanje. Djela s naglaenom metrikom i rimom djelovala su najbolje, loa epska poezija, nepristojne dendariijske vinske pjesme sve stoje neka sluajna rije ili fraza njegovih ispitivaa mogla pokrenuti. Sjeanje mu je bilo upravo nevjerojatno. Galenovo lice potam-njelo je od frustriranosti.
"Ovim tempom, bit emo ovdje do sljedee pomrine sunca", rekao je jedan od straara zgaeno.
Milesove krvave usne rairile su se u manijaki smijeak. "Od Yorkova se sunca", zavikao je, "prometnula u arko ljeto zima naih jadav'
Prastari je komad bio nauio prije mnogo godina, ali ivahni metar bezono ga je ponio. Ukoliko ga nije mislio premlatiti do besvijesti, inilo se da Galen ne moe nita uiniti da ga iskljui. Miles jo nije bio stigao do kraja prvog ina kad su ga dvojica straara odvukla natrag niz di-zalnu cijev i grubo ga bacila u njegovu zatvoreniku sobu.
' W. Shakespearc: Richard III. I/l - prev. Milan Bogdanovi, Matica hrvatska, 1923.
Kad se naao tamo, njegovi ubrzani neuroni poveli su ga od zida do zida, u koraanju i recitiranju, skakanju na klupu i s nje u odgovarajuim trenucima, izvoenju svih enskih uloga u visokom falsetu. Doao je sve do posljednjeg "Amen!" prije nego se stutio na pod i ostao leati, zadihan.
Satnik Galeni, koji je posljednjih sat vremena proveo skutren u kutu svoje klupe s rukama zatitniki prebaenim preko uiju, oprezno je podigao glavu. "Jesi li posve zavrio?" upitao je blago.
Miles se prevrnuo na lea i tupo se zabuljio gore u svjetlo. "Triput hura za knjievnost... zlo mije."
"To me ne udi." Galeni je i sam djelovao blijedo i bolesno, jo uzdrhtao od posljedica oamuta. "Stoje to bilo?"
"Komad ili droga?"
"Komad sam prepoznao, hvala. Koja droga?"
"Brzopent."
"ali se."
"Ne alim se. Ja imam vie neoekivanih reakcija na medikamente. Postoji itava jedna skupina sedativa koje ne smijem ni primirisati. Izgleda da su u rodu s ovim."
"Kakva srea!"
Ozbiljno sumnjam u korisnost toga da ga jo drimo u ivotu...
"Nisam siguran", rekao je Miles odsutno. Uzverao se na noge, odjurio u kupaonicu, povratio i onesvijestio se.
Probudio se s neumoljivim sjajem stropne svjetiljke koji mu je probadao oi i prebacio jednu ruku preko lica da ga ublai. Netko - Galeni? - ga je vratio na klupu. Galeni je sad spavao, s druge strane sobe, teko diui. Obrok, hladan i skoren, bio je odloen na rubu Milesove klupe.
Moralo je biti ve duboko u noi. Miles je bez oduevljenja promotrio hranu, zatim je spustio izvan svog vidnog polja, ispod klupe. Vrijeme se stravino rastezalo dok se bacakao, okretao, sjedao, lijegao, sav bolan i progonjen muninom, dok mu je bijeg makar i u san izmicao iz ruku.
Idueg jutra nakon doruka doli su i odveli Galenija, a ne Milesa. Satnik je otiao s izrazom smrknute zgae-nosti u oima. Iz hodnika su doprli zvukovi divljakog kokanja; Galeni koji ih pokuava natjerati da upotrijebe oamut, drastian ali pouzdano uspjean nain izbjegavanja ispitivanja. Nije mu uspjelo. Tamniari su ga vratili, s praznim cerekom, nakon maratonskog broja sati.
Leao je mlitavo na svojoj klupi, povremeno isputajui pokoji hihot, moda i pun sat prije nego to je konano skliznuo u mrtvaki san. Miles se viteki uspio oduprijeti iskuenju da iskoristi preostalo djelovanje droge ne bi li ubacio i nekoliko vlastitih pitanja. Naalost, oni koji su proli brzopent sjeali su se svojih iskustava. Miles je do sad ve bio poprilino siguran kako je jedan od Galenije-vih privatnih okidaa bila kljuna rije izdaja.
Galeni se konano oporavio do mutne ali hladne svijesti, djelujui bolesno. Mamurluk poslije brzopenta bio je osobito neugodno iskustvo; po tome, Milesova reakcija na drogu nije bila nimalo iznimna. Miles se suosjeajno mrtio kad je Galeni krenuo u svoj pohod na zahod.
Galeni se vratio i teko se spustio na svoju klupu. Pogled mu je pao na pladanj s ohlaenom veerom. "Hoe je ti?" upitao je Milesa.
"Ne, hvala."
"Hmm." Galeni je gurnuo pladanj pod klupu, izvan svog vidnog polja, i opet sjeo, poprilino mlitavo.
"to su htjeli", Miles je glavom pokazao na vrata, "u ispitivanju?"
"Ovaj put, najvie, osobnu povijest." Galeni se zagledao u svoje arape, koje su se ve ukoile od prljavtine, ali Miles nije bio uvjeren da Galeni zaista i vidi ono u to gleda. "Njemu je, izgleda, iz nekog udnog razloga teko shvatiti da ja stvarno i mislim ono to govorim. Izgleda da je uistinu samog sebe uvjerio kako se mora samo pojaviti, zafukati i da mu ja stanem uz nogu kao to je bilo kad sam imao etrnaest godina. Kao da se teina cijelog mog odraslog ivota uope ne rauna. Kao da sam ovu odoru navukao iz vica ili iz oaja, ili iz zbunjenosti - bilo to osim kao razumnu i principijelnu odluku."
Nije bilo potrebno pitati tko je to "on". Miles se kiselo osmjehnuo. "Znai nisu te privukle sjajne izme?"
"Samo sam zaslijepljen svjetlucavim ljokicama neofa-izma", obavijestio gaje Galeni bezizraajno.
"Tako se izrazio? U svakom sluaju, radi se o feudalizmu, ne on faizmu, osim moda jedan dio pokusne centralizacije pokojnog cara Ezara Vorbarre. Svjetlucave ljokice neofeudalizma, to u ti priznati."
"Potpuno sam upoznat s principima barravarske vlade, hvala", primijetio je dr. Galeni.
"Takvima kakvi jesu", promrmlja Miles. "Na sve se to nadolo improvizacijom, zna."
"Znam. Drago mi je to vidim kako nisi tako povijesno nepismen kao prosjeni mladi asnici koji se ovih dana pojavljuju."
"Onda..." rekao je Miles, "ako nije zbog zlatne vrpce i ulatenih izama, zato jesi s nama?"
"Oh, naravno," Galeni je zakolutao oima prema stropnoj svjetiljci, "izvlaim sadistiko psihoseksualno zadovoljstvo iz toga to sam nasilnik, siledija i snagator. Furam se na mo."
"Juhu", domahnuo mu je Miles preko sobe, "razgovaraj sa mnom, ne s njim, moe? On je imao svoj red."
"Aha." Galeni je smrknuto prekriio ruke. "U odreenom smislu, pretpostavljam da je to i istina. Stvarno se furam na mo. Ilije bar tako bilo."
"to se toga tie, to nije tajna barravarskom vrhovnom zapovjednitvu."
"Ni bilo kojem Barravarcu, premda ljudi izvan vaeg drutva izgleda redovito promauju. Kako li to oni zamiljaju da se jedno takvo, naizgled rigidno, staleko drutvo moglo odrati kroz nevjerojatne stresove stoljea otkako je zavrilo Vrijeme izolacije a da nije eksplodiralo? Na odreen nain, Carska sluba ima funkciju kakvu je imala srednjovjekovna Crkva ovdje na Zemlji, slui kao sigurnosni ventil. Kroz nju, svatko tko ima dara moe oprati svoje kastinsko podrijetlo. Dvadeset godina Carske slube i izlazi praktino kao poasni Vor. Imena se moda nisu promijenila jo od dana Dorce Vorbarre, kad su Vorovi bili zatvoren stale sebinih nasilnika na konjima"
Miles se osmjehnuo na takav opis generacije svoga pra-pradjeda.
"ali bit se promijenila do neprepoznatljivosti. A ipak, kroz sve to, Vorovi su uspjeli, koliko god oajniki, zadrati odreena vitalna naela sluenja i portvovnosti. Do toga daje mogue da ovjek, koji se ne bi sagnuo i neto uzeo s poda, ipak pojuri niz ulicu za priliku da nekome neto da..." Zaustavio se i proistio grlo, crvenei. "Moja doktorska radnja, zna. Barravarska Carska sluba, Stoljee promjena."
"Shvaam."
"elio sam sluiti Komarru"
"Kao i tvoj otac prije tebe", dovrio je Miles. Galeni je otro podigao pogled, sumnjajui na sarkazam, ali u Mile-sovim oima pronaao je, nadao se Miles, samo prijateljsku ironiju.
Galenijeva ruka otvorila se kratkim pokretom slaganja i shvaanja. "Da. I ne. Nijedan od kadeta koji su uli u slubu kad i ja nije jo vidio rat u kojem se zaista puca. Ja sam ga vidio, s ulice"
"I mislio sam da si imao blie poznanstvo s Komarr-skom pobunom nego to su to izgleda vjerovali izvjetaji Sigurnosti", primijetio je Miles.
"Kao unovaeni kalfa svoga oca", potvrdio je Galeni. "Nekoliko nonih pljaki, druge misije sabotae - bio sam sitan za svoju dob. Postoje mjesta na koja dijete, koje se nevino igra, moe doi, dok bi odraslog ovjeka zaustavili. Prije svog etrnaestog roendana ve sam pomagao pri ubijanju ljudi... nemam nikakvih iluzija o slavnim carskim trupama za vrijeme Komarrske pobune. Vidio sam ljude obuene u ovakve odore", mahnuo je rukom niz svoje zelene hlae, "kako ine sramotne stvari. Iz bijesa ili straha, iz frustriranosti ili oaja, ponekad samo iz besposlene zlobe. Ali nisam vidio daje mrtvim tijelima civila uhvaenim u unakrsnoj vatri to znailo ikakvu praktinu razliku; hoe li ih pokositi zloudna plazma osvajaa ili raznijeti gravitacijske eksplozije dobrih domoljuba. Sloboda? Jedva da se moemo pretvarati kako je Komarr imao demokraciju ak i prije nego su stigli Barravarci. Moj otac je vikao kako je Barravar unitio Komarr, ali kad sam se ja ogledao oko sebe, Komarr je jo bio tamo."
"Pusto se ne moe oporezivati", promrmljao je Miles.
"Jednom sam vidio jednu djevojicu" Stao je, ugrizao se za usnicu i nastavio. "Ono to ini praktinu razliku jest odsutnost ratovanja. Namjeravam - namjeravao sam - ostvariti tu praktinu razliku. Karijera u Slubi, asno umirovljenje, uzdizanje do ministarskog mjesta -zatim uz razine na civilnoj strani, pa..."
"Vicekralj Komarra?" ponudio je Miles.
"Takva nada bila bi pomalo megalomanska", rekao je Galeni. "Ali mjesto u njegovoj ekipi, svakako." Vizija mu je blijedjela, opipljivo, dok je promatrao njihovu sobu-eliju, usne su mu zadrhtale od tihog, samoizrugujueg smijeha. "Moj otac, s druge strane, eli osvetu. Strana dominacija nad Komarrom ne otvara samo mogunost zlouporabe, nego je i sama po sebi zla, kao osnovno naelo. Trud daje se pretvori u ne-stranu dominaciju integracijom nije kompromis, to je kolaboracionizam, kapitulacija. Komarrski revolucionari su umirali za moje grijehe. I tako dalje. I tako dalje."
"Znai jo te nastoji uvjeriti da prijee na njihovu stranu."
"O, da. Vjerujem da e govoriti sve dok ne povue okida."
"Nije da traim da, ovaj, ugrozi svoja naela ili takvo to, ali stvarno ne vidim kako bi meni dodatno tetilo kad bi ti, recimo, zatraio milost za svoj vlastiti ivot", spomenuo je Miles blago. "Tko izgubi bitku, nije izgubio i rat i tako to."
Galeni je stresao glavom. "Upravo zbog te logike, ne mogu se predati. Ne da ne elim - ne mogu. On mi ne moe vjerovati. Ako ja promijenim plou i on e to uiniti, bit e prisiljen samoga sebe uvjeriti kako me mora ubiti, jednako tako otro kao to se sad pretvara da se uvjerava kako me ne treba ubiti. Ve je rtvovao moga brata. Na odreen nain, smrt moje majke proizila je upravo iz tog gubitka i drugih gubitaka koje joj je nametnuo u ime svoje borbe." Dodao je, s bljeskom nelagode: "Pretpostavljam da zbog toga sve ovo djeluje vrlo edipovski. Ali - tjeskoba donoenja tekih odluka oduvijek je bila privlana romantika u njegovoj dui."
Miles je stresao glavom. "Priznajem ti da poznaje ovjeka bolje od mene. Ali svejedno... pa, ljude ponekad
zaista hipnotiziraju teke odluke. Pa prestanu traiti alternative. Volja za glupou je vrlo snana stvar"
Ovo je Galenija iznenadilo do kratka smijeha i zamiljena pogleda.
"ali uvijek postoji alternativa. Pa valjda je ipak vanije biti odan nekoj osobi nego nekom naelu."
Galeni je podigao obrve. "Pretpostavljam da me to ne bi trebalo iznenaditi, od jednog Barravarca. Iz drutva koje se tradicionalno organizira po unutarnjim zakletvama na vjernost umjesto vanjskim okvirima apstraktnog zakona - izlazi li to na vidjelo politika tvoga oca?"
Miles je proistio grlo. "Zapravo, to je teologija moje majke. S dvije potpuno razliite poetne toke, oni stiu do ovog udnog krianja u svojim pogledima. Njezina je teorija da naela dolaze i prolaze, ali ljudske su due besmrtne, pa zato treba biti priklonjen onome to ima veinu. Moja majka voli biti strahovito logina. Betanka, zna."
Galeni se sa zanimanjem nagnuo naprijed, ruku blago sklopljenih meu koljenima. "Vie me iznenauje to je tvoja majka uope imala neke veze s tvojim odgojem. Bar-ravarsko drutvo naginje tome da bude, ovaj, agresivno patrijarhalno. A grofica Vorkosigan ima reputaciju najne-vidljivije od svih politikih supruga."
"Da, nevidljiva je", sloio se Miles veselo, "kao zrak. Kad bi zrak nestao, ne bi to ni primijetio. Sve dok ne pokua sljedei put udahnuti." Suspregnuo je trzaj nostalgije i jo otrijeg straha - ako se ovaj put ne vratim...
Galeni se nasmijeio u pristojnoj nevjerici. "Teko je zamisliti velikog admirala kako papuarski poputa pred, recimo, umiljavanjem."
Miles slegne ramenima. "Ali poputa pred logikom. Moja majka je jedna od vrlo malog broja ljudi koje pozna-
jem a koji su u potpunosti nadrasli volju za glupou." Miles se zamiljeno namrtio. "Tvoj otac je prilino pametan ovjek, zar ne? Mislim, s obzirom na njegove polazne toke. Izbjegao je Sigurnosti, uspio je sastaviti barem privremeno djelotvorne planove za akciju, dosljedan je, svakako je uporan..."
"Da, pretpostavljam da jest", ree Galeni.
"Hm."
"to?"
"Pa... neto me u cijeloj ovoj zavjeri mui."
"Oekivao bih da e te puno toga muiti!"
"Ne osobno. Logiki. Apstraktno. Kao zavjera, kao takva, neto se ne slae do kraja ak ni s ove toke gledita. Naravno da ima problema - mora se riskirati, uvijek je tako kad bilo kakav plan pokua provesti u djelo - ali izvan i iznad praktinih problema. Neto uroeno pogreno."
"Smiono je. Ali ako uspije, imat e sve. Ako tvoj klon zauzme Carstvo, stajat e u sreditu barravarske strukture moi. Kontrolirat e sve. Apsolutna mo."
"Glupost", ree Miles. Galenijeve obrve su se podigle.
"Samo zato stoje barravarski sustav provjere i ravnotee nepisan, ne znai da ga nema. Sigurno zna da careva mo ne nadilazi ono to moe izvui suradnjom; s vojskom, s grofovima, ministrima, ljudima openito. Stravine stvari se dogaaju s carevima koji ne uspiju svojim potezima zadovoljiti sve ove skupine. Sakaenje Ludog cara Yurija nije se dogodilo ba tako davno. Moj otac je zapravo kao djeak bio prisutan tom izrazito neukusnom pogubljenju. A ljudi se jo pitaju zato ne pokua zadobiti carstvo za sebe!
"I sad imamo sliku u kojoj moj dvojnik osvaja prijestolje u krvavom udaru za kojim slijedi ubrzani prijenos moi
i privilegija na Komarr, moda recimo ak i priznanje ko-marrske nezavisnosti. Rezultat?"
"Nastavi", rekao je Galeni, zadivljen.
"Vojska e se uvrijediti jer odbacujem njihove teko steene pobjede. Grofovi e se uvrijediti, jer u sebe staviti ispred njih. Ministri e se uvrijediti jer e gubitak Komarra kao izvora poreza i trgovakog vorita smanjiti njihovu mo. Ljudi e se uvrijediti zbog svega toga a tu je i injenica da sam ja u njihovim oima mutant, tjelesno neist po barravarskoj tradiciji. Djecoubojstva zbog vidljivih deformacija pri roenju jo se potajno odvijaju u zabitijim dijelovima zemlje, zna li to, premda je ve desetljeima zabranjeno? Ako moe smisliti bilo kakvu sudbinu gad-niju od toga da ti ivome odsjeku udove, pa, onaj jadni klon hita ravno prema tome. Nisam siguran ak ni da bih ja bio u stanju zajahati Carstvo i preivjeti, ak i bez ko-marrskih komplikacija. A taj klinac ima samo - koliko -sedamnaest, osamnaest godina?" Miles se smirio. "To je glup plan. Ili..."
"Ili?"
"Ilije to neki drugi plan."
"Hm."
"Osim toga", rekao je Miles polaganije, "zato bi Ser Galen koji, ako sam ga dobro procijenio, mrzi mog oca vie nego to voli - bilo koga - zato bi se on ovoliko muio da postavi vorkosigansku krv na barravarsko carsko prijestolje? To je vrlo udna vrsta osvete. A kako, ako mu nekim udom i uspije dovesti maloga do carske vlasti, kako ga misli kontrolirati?"
"Prethodne pripreme?" predloio je Galeni. "Prijetnje da e ga raskrinkati?"
"Hm, moda." S ovom slijepom ulicom, Miles je uutio. Nekoliko dugih trenutaka kasnije opet je progovorio.
"Mislim daje pravi plan znatno jednostavniji i pametniji. Namjerava ubaciti klona usred borbe za vlast samo da bi stvorio kaos na Barravaru. Rezultati te borbe su mu nevani. Klon je samo pijun. Uzbuna na Komarru vremenski je usklaena da se digne u trenutku najvee guve, to krvavije mogue, gore na Barravaru. Sigurno negdje ima jo i nekog skrivenog saveznika koji je spreman ubaciti se s dovoljno vojne snage da zatvori barrayarski crvotoni izlaz. Boe, nadam se da nije sklopio avolski pakt s Cetagandancima."
"Zamijeniti barravarsku okupaciju za cetagandsku djeluje mi kao izrazito neisplativ potez - ak ni on ne moe biti toliko lud. Ali to se dogaa s tvojim prilino skupim klonom?" rekao je Galeni, razmrsujui konce.
Miles se iskrivljeno nasmijei. "Ser Galena nije briga. On mu je samo sredstvo za postizanje cilja." Usta su mu se otvorila, zatvorila, opet otvorila. "Osim to - stalno ujem glas svoje majke, u glavi. Od nje sam pokupio onaj savren betanski naglasak, zna, ono to koristim kao admiral Naismith. I sad je ujem."
"I to ti govori?" Galenijeve obrve aljivo su se trzale.
"Miles - govori mi - sto si uinio sa svojim mlaim bratom?!"
"Tvoj klon ti ba nije brat!" zagrcnuo se Galeni.
"Upravo suprotno, po betanskim zakonim moj klon mije upravo brat."
"Ludilo." Galeni je zastao. "Tvoja majka nikako ne bi mogla oekivati da pazi na to stvorenje."
"O, da, mogla bi." Miles je smrknuto uzdahnuo. vor neizgovorene panike napravio je grudu u njegovim prsima. Sloeno, previe sloeno...
"I to je ena - to ti tvrdi - koja stoji iza ovjeka koji stoji iza barravarskog carstva? Ne shvaam. Grof Vorko-
sigan je izrazito pragmatian politiar. Pogledaj itavu zamisao o komarrskoj integraciji."
"Da", ree Miles srdano. "Pogledaj je."
Galeni mu je dobacio sumnjiav pogled. "Ljudi prije naela, ha?" rekao je konano, polako.
"Aha."
Galeni se umorno spustio na svoju klupu. Nakon nekog vremena, jedan kraj usana trgnuo mu se prema gore. "Moj otac", promrmljao je, "je uvijek bio ovjek od velikih - naela."
DESETO POGLAVLJE
Sa svakom minutom koja je prolazila, anse za spas djelovale su sve slabije. S vremenom, dobili su jo jedan obrok nalik doruku, stoje inilo, ako su se mogli pouzdati u takvu vrstu sata, trei dan Milesova zarobljenitva. Klon, izgleda, nije napravio nikakvu izravnu ni oitu pogreku koja bi Ivanu ili Elli otkrila njegovu pravu prirodu. A ako je mogao proi pokraj Ivana i Elli, onda moe proi bilo gdje. Miles je drhtao.
Duboko je udahnuo, spustio se s klupe i natjerao se na seriju vjebi oblikovanja, pokuavajui raistiti ostatak blata koji je droga ostavila u njegovu tijelu i mozgu. Galeni, koji je ovog jutra bio utonuo u neugodnu mjeavinu mamurluka od droge, depresije i bespomona bijesa, izvalio se na svojoj klupi i promatrao ga bez komentara.
Zadihan, preznojen i s blagim osjeajem vrtoglavice, Miles je hodao po eliji da se ohladi. Prostorija je ve poinjala smrdjeti, a ovo nije nimalo pomagalo. Bez pretjerane nade, otiao je u kupaonicu i isprobao trik s arapom u odvodu. Kao to je i pretpostavljao, isti senzorski sustav koji je ukljuivao vodu kad bi podmetnuo ruke sad ju je iskljuio prije nego to se poela prelijevati. Zahod je imao isti tip osiguranja. A ak i kad bi nekim udom uspio navesti njihove tamniare da otvore vrata, Galeni je ve pokazao koliko su jadne anse da se izbori prolaz pokraj oamuta.
Ne. Njegova jedina dodirna toka s neprijateljem leala je u rijeci informacija koju su se nadali iscijediti iz njega. Konano, to je bio jedini razlog zato je jo iv. Kao poluga, to je moglo biti prilino snano. Informacijska sabotaa. Ako klon ne misli raditi vlastite pogreke, moda mu treba u tome malo pomoi. Ali kako bi to Miles mogao izvesti, napunjen brzopentom? Mogao bi stati u sredinu sobe i poeti s lanim ispovijedima u smjeru stropne svjetiljke, a la satnik Galeni, ali nije bilo razumno oekivati da e tako neto ozbiljno prihvatiti.
Sjedio je na klupi, mrtei se na svoje hladne none prste - bio je ostavio ljepljive mokre arape da se posue -kad su vrata zazujala i otvorila se. Dvojica straara s oa-mutima. Jedan je pokrio Galenija, koji mu je uzvratio opasnim smijekom, ne miui se. Straarev prst napeto se trzao na okidau; tu nije bilo ni najmanjeg oklijevanja. Danas im Galeni oito nije trebao pri svijesti. Drugi stra-ar pokretom je pokazao Milesu da izie. Ako satnika Galenija istog asa oamute, nije bilo nikakva smisla da Miles pokua jednostrano napasti straare; uzdahnuo je i posluao, iskoraivi u hodnik.
Ispustio je dah od iznenaenja. Klon je stajao i ekao ga, zurei u njega pohlepnim oima.
Alter-Miles je bio odjeven u dendariijsku admiralsku odoru. Pristajala mu je savreno, sve do borbenih izama.
Poprilino zadihano, klon je uputio straare da otprate Milesa do radne sobe. Ovoga puta su ga vrsto vezali za stolac u sredini sobe. Zanimljivo, Galena nije bilo.
"ekajte pred vratima", rekao je klon straarima. Pogledali su jedan drugoga, slegnuli ramenima i posluali, po-nijevi sa sobom dva podstavljena stolca, udobnosti radi.
Tiina, nakon to su se vrata zatvorila, bila je preduboka. Njegov dvojnik polako je hodao oko Milesa na sigurnoj udaljenosti kao da je Miles zmija koja bi ga naglo mogla
napasti. Zastao je da se zagleda u njega s dobrih metar i pol udaljenosti, oslonivi se bokom o komkonzolni stol, klatei jednom nogom u izmi. Miles je prepoznao poloaj kao svoj vlastiti. Vie ga nikad nee moi zauzeti a da ne bude toga bolno svjestan - komadi njega koji mu je klon ukrao. Jedan od mnotva komadia. Odjednom, osjeao se izbueno, otrcano, istroeno. I prestraeno.
"Kako, ovaj", poeo je Miles, ali morao je zastati da proisti stisnuto, suho grlo, "kako si uspio pobjei iz veleposlanstva?"
"Upravo sam proveo jutro brinui se za dunosti admirala Naismitha", rekao mu je klon. Samozadovoljno, inilo se Milesu. "Tvoja tjelesna straa bila je uvjerena da me predaje natrag barravarskom osiguranju iz veleposlanstva. Barravarci e misliti daje moj komarrski straar Dendarii. A ja sam sebi priutio djeli vremena za koji nitko ne zna. Uredno, ha?"
"Riskantno", primijeti Miles. "to misli dobiti a daje vrijedno toga? Brzopent ba i ne radi na meni, zna." Zapravo, primijetio je Miles, hipospreja nije bilo nigdje na vidiku. Nestao, kao i Ser Galen. udno.
"Nije vano." Klon je odmahnuo rukom u otrom pokretu odbacivanja, jo jedan komadi otrgnut od Milesa, fiju. "Nije mi bitno govori li istinu ili lae. Samo sam htio uti kako govori. Vidjeti te, samo jedanput. Ti, ti, ti" klonov glas spustio se do apta, fiju, "kako sam te poeo mrziti."
Miles je opet proistio grlo. "Mogao bih istaknuti da smo se nas dvojica, zapravo, prvi put upoznali prije tri noi. to god se tebi dogodilo, to nisam uinio ja."
"Ti si me", ree klon, "zeznuo ve samim time to postoji. Boli me to die." Preao sije rukom preko prsiju. "Meutim, to e se vrlo ubrzo izlijeiti. Ali Galen mi je prije toga obeao razgovor." Spustio se sa stola i poeo koraati; Milesova stopala su se trzala. "Obeao mije."
"A gdje je jutros Ser Galen, usput reeno?" upitao je Miles blago.
"Vani." Klon mu je ponudio kiselkast osmijeh. "Jedno kratko vrijeme."
Milesove obrve su se podigle. "Ovaj razgovor nije odobren?"
"Obeao mije. A onda se predomislio. Nije mi htio rei zato."
"Ah-ha. Od juer?"
"Da." Klon je zastao u svome koraanju da se zagleda u Milesa kroz stisnute oi. "Zato?"
"Mislim daje moda u pitanju neto to sam ja rekao. Razmiljao sam naglas", ree Miles. "Bojim se da sam shvatio malo previe stvari o ovoj zavjeri. Neke stvari koje ak ni ti ne bi trebao znati. Bojao se da bih pod brzo-pentom to ispljunuo. To mi je odgovaralo. to manje ti moe izvui iz mene, to je vjerojatnije da e negdje pogrijeiti." Miles je priekao, jedva diui, da vidi kako e mamac upaliti. Daak prenapete hipersvjesnosti borbe za-titrao mu je uz ivce.
"Zagrist u", rekao je klon usiljeno. Oi su mu sjajile, neuvjerene. "Pljuni, onda."
Kad je njemu bilo sedamnaest godina, godite klona, on je - izmiljao dendariijske plaenike, prisjetio se Miles. Moda bi bilo bolje da ga ne podcjenjuje. Kako bi to bilo, biti klon? Kako duboko pod kou su zalazile njihove slinosti, gdje su zavravale? "Ti si rtveno janje", poeo je Miles otvoreno. "On ne namjerava dopustiti da se iv dokopa barravarskog carstva."
"Misli da to nisam i sam shvatio?" otpuhno je klon. "Znam da je on uvjeren kako ne mogu uspjeti. Nitko ne vjeruje da bih mogao uspjeti"
Milesu se dah presjekao kao od udarca. Ovaj fiju grizao je do kosti.
"Pokazat u im. Ser Galen e se", klonove su oi zablistale, "i te kako iznenaditi onime to e se dogoditi kad seja dokopam moi."
"I ti e se iznenaditi", prorekao je Miles mrzovoljno. "Misli da sam glup?" upitao je klon.
Miles strese glavom. "Znam tono koliko si glup, bojim se."
Klon se napeto nasmijeio. "Galen i njegovi prijatelji proveli su mjesec dana prduckajui po Londonu, jurei za tobom, pokuavajui smisliti priliku za zamjenu. Ja sam im rekao da narue da sam sebe otme. Ja sam te prouavao dulje nego bilo tko od njih i jae nego bilo tko od njih. Znao sam da nee moi odoljeti. Mogu te nadmudriti."
Oito istinito, naalost, barem u ovom sluaju. Miles se odupro navali oaja. Mali je dobar, predobar - ima sve, sve do vritee napetosti koja isijava iz svakog miia u njegovu tijelu. Fiju. Ili je to bilo domae? Mogu li razliiti pritisci proizvesti ista iskrivljenja? Kako bi to bilo, iza tih oiju...?
Milesov pogled pao je na dendariijsku odoru. Njegovo vlastito znakovlje zloudno mu je uzvraalo pogled dok je klon koraao. "Ali moe li nadmudriti i admirala Na-ismitha?"
Klon se ponosno nasmijeio. "Jutros sam uspio tvoje vojnike izvui iz zatvora. Neto to ti, oito, nisi bio u stanju uiniti."
"Danio?" zakretao je Miles zapanjeno. Ne, ne, reci mi da nije tako...
"Vraen je na dunost." Klon je odrjeito kimnuo. Miles je priguio tiho stenjanje.
Klon je zastao, napeto se zagledao u Milesa, gubei dio svoje odlunosti. "Govorei o admiralu Naismithu - spava li ti s onom enom?"
Kakav je ivot taj mali vodio? zapitao se Miles ponovno. Tajnovit - stalno pod nadzorom, stalno prisilno uei, dodira doputenih samo s nekolicinom odabranim osoba -gotovo kao u samostanu. Jesu li se Komarranci sjetili ukljuiti i to u njegovu pripremu ili se radilo o sedamnaestogodinjem djevcu? U tom sluaju mora da je opsjednut seksom... "Quinn je", ree Miles, "est godina starija od mene. Izrazito iskusna. I zahtjevna. Navikla na visok stupanj profinjenosti kod svoga partnera. Jesi li upoznat s razliitim praksama ljubavnih kultova s Deeve Tau, kako ih provode na postaji Kline?" Prilino sigurno pitanje, smatrao je Miles, budui da ih je upravo tog asa izmislio. "Je Ili ti poznato Sedam tajnih putova do enskog zadovoljstva? Nakon to etiri ili pet puta doivi vrhunac, ipak, obino ti dopusti"
Klon je krenuo u krug oko njega, djelujui izrazito uznemireno. "Lae. Mislim."
"Moda." Miles se zubato nasmijeio, elei samo daje improvizirana fantazija istinita. "Promisli kakvom se riziku izlae, pokuavajui to otkriti."
Klon se namrtio na njega. Uzvratio mu je mrtenjem. "Pucaju li ti kosti kao i meni?" upitao je Miles iznenada. Uasna pomisao. Pretpostavimo, recimo, da su za svaki udarac koji je Miles otrpio i ovome ovdje lomili kosti da ne doe do razlike. Pretpostavimo, recimo, da je za svaki Milesov loe procijenjen glupavi rizik i klon platio punu cijenu - to je zaista dovoljan razlog za mrnju...
"Ne."
Miles je odahnuo s prikrivenim olakanjem. Dakle, njihove med-senzorske slike nee se posve poklapati. "Znai da se radi o kratkoronom planu, ha?"
"Namjeravam doi do vrha u roku od est mjeseci."
"Tako sam i shvatio. A ija e svemirska flota zaustaviti sav kaos na Barravaru, iza crvotonog izlaza, dok se
Komarr ponovno uzdie?" Miles je natjerao svoj glas da ostane lagan, trudei se da djeluje kao da ga samo usputno zanima ovaj kljuni dio informacije.
"Bili smo namjeravali pozvati Cetagandance. Ali od toga smo odustali."
Njegovi najgori strahovi... "Odustali? Oduevljen sam, ali zato ste, u pustolovini kojoj izrazito nedostaje zdravog razuma, odjednom na tom jednom pitanju odluili postupiti razumno?"
"Pronali smo neto bolje i pri ruci." Klon se udno nasmijeio. "Neovisna vojna snaga, s velikim iskustvom u dunostima svemirske blokade, bez ikakvih nesretnih veza s drugim planetarnim susjedima koji bi se mogli nai izazvani da se ukljue u akciju. A osobno i estoko odana, ini se, svakoj mojoj i najmanjoj muici. Dendariijski plaenici."
Miles je pokuao dohvatiti klonovo grlo. Klon je uzmaknuo. Budui da je jo bio vrsto vezan za stolac, Miles i sjedalo prevrnuli su se prema naprijed, bolno mu zabijajui lice u sag. "Ne, ne, ne!" zablebetao je, trzajui se, pokuavajui se osloboditi. "Ti kretenu! To e biti pokolj!"
Dvojica komarrskih straara uletjela su kroz vrata. "to je, to se dogodilo?"
"Nita." Klon je, blijed, iziao iza komkonzole, kamo se bio sklonio. "Pao je. Vratite ga na mjesto, moe?"
"Pao je ili je gurnut", promrmljao je jedan od Komar-ranaca dok su njih dvojica podizali stolac natrag u uspravan poloaj. Miles gaje neizbjeno pratio. Straar se sa zanimanjem zagledao u njegovo lice. Neka topla vlaga, koja se brzo hladila, svrbuckavo se sputala niz Milesovu gornju usnicu i trodnevni zaetak brade. Krv iz nosa? Bacio je pogled prema dolje, u kri, i liznuo. Mir. Mir. Klon nikad nee uspjeti tako daleko dospjeti s Dendariima. Ali njegova budua propast bit e mrtvome Milesu slaba utjeha.
"Da li, ovaj, trebate pomo za ovaj dio?" upitao je stariji Komarranac klona. "Muenje je svojevrsna znanost, znate. Treba dobiti maksimum bola uz minimum tete. Imao sam ujaka koji mi je rekao to su tipovi iz barravar-ske Sigurnosti znali raditi... S obzirom na to daje brzo-pent beskoristan."
"Ne treba njemu pomo", odrezao je Miles, u istom trenutku kad je klon poeo: "Ne trebam ja pomo" a onda su obojica zastali i zabuljili se jedan u drugoga, Miles opet smiren, vraajui dah, klon malo iznenaen.
Da nije bilo vanjskog i vidljivog znaka proklete brade, sad bi bio idealan trenutak da pone vritati kako ga je Vorkosigan savladao i zamijenio odjeu s njim, da je on klon, zar ne vidite razliku i odveite me, vi kreteni! Naalost, takva se prilika nije pruila.
Klon se ispravio, nastojei povratiti bar dio dostojanstva. "Ostavite nas, molim vas. Kad mi budete trebali, pozvat u vas."
"Ili u to moda ja uiniti", primijetio je Miles sunano. Klon se namrtio. Dvojica Komarranaca izila su uz sumnjiave poglede preko ramena.
"To je glupa ideja", poeo je Miles im su ostali sami. "Mora shvatiti, Dendarii jesu elitna skupina - najveim dijelom - ali po planetarnim mjerilima, oni su mala snaga. Mala, shvaa li, mala? Malo je dobro za tajne operacije, udari i bjei, skupljanje informacija. Ne za ope natjecanje u mlaenju na fiksnom svemirskom polju, s resursima i voljom cijelog jednog planeta kao podrkom za neprijatelja. Nema nikakva smisla za ekonomiju ratovanja! Tako mi Boga, ne razmilja dalje od tih prvih est mjeseci. Nije ti ni potrebno - bit e mrtav prije kraja godine, vjerojatno..."
Klonov osmijeh bio je tanak poput britve. "Dendarii su, kao i ja, namijenjeni za rtvovanje. Konano, mrtvim pla-
enicima se ne mora platiti." Zastao je i znatieljno se zagledao u Milesa. "Koliko daleko unaprijed ti razmilja?"
"Ovih dana, otprilike dvadest godina", priznao je Miles namrteno. I ba mu je to puno koristilo. Pogledaj satnika Galenija. U sebi, Miles ga je ve vidio kao najboljeg vice-kralja kojeg se Komarr mogao uope nadati dobiti - njegova smrt nije gubitak nieg carskog asnika sumnjiva podrijetla, ve prva karika u lancu tisua ivota koji se bore za manje izmuenu budunost. Budunost u kojoj e porunik Miles Vorkosigan sigurno nestati pred grofom Mile-som Vorkosiganom i trebat e mu razumni prijatelji na visokim poloajima. Ako bude mogao provesti Galenija kroz itavu ovu guvu ivog i normalnog... "Priznajem", doda Miles, "kad sam bio u tvojim godinama prolazio sam kroz otprilike petnaest minuta odjedanput, to je sve."
Klon je otpuhnuo. "To je bilo prije sto godina, zar ne?"
"Tako se ini. Oduvijek sam imao dojam da moram ivjeti brzo, ako elim sve ugurati u vrijeme koje imam."
"Kako proroki osjeaj. Vidi koliko toga moe ugurati u sljedea dvadeset i etiri sata. Tada u dobiti svoje naredbe da odem odavde. U tom trenutku e ti postati - suvian."
Tako brzo... Nije mu preostalo vremena za eksperimentiranje. Nije mu preostalo vremena ni za to drugo nego da bude u pravu, samo jedanput.
Miles je progutao. "Morate planirati smrt Prvog ministra ili destabilizacija barravarske vlade nee uspjeti, ak ni ako doe do umorstva cara Gregora. Zato mi reci", rekao je briljivo, "kakvu ste sudbinu ti i Galen isplanirali za naeg oca?"
Klonova glava trgnula se unatrag. "A, ne, nee. Ti mi nisi brat, a komarrski Kolja mi nikad nije bio otac."
"A to ti je s majkom?"
"Nemam je. Iziao sam iz replikatora."
"I ja", primijetio je Miles, "prije nego to su lijenici zavrili. Njoj, koliko sam vidio, to nikad nije bilo vano. Budui da je Betanka, nema nikakvih predrasuda protiv prenatalne tehnologije. Nije joj vano kako si dospio ovamo, samo to e uiniti nakon to stigne. Bojim se da je majka sudbina kojoj ne moe izbjei, od asa kad ona otkrije da postoji."
Klon je odmahnuo zamiljenu groficu Vorkosigan od sebe. "Nulti faktor. Ona nije nimalo vana u barravarskoj politici."
"Misli daje tako?" promrmljao je Miles, onda zauzda jezik. Nema vremena za to. "A svejedno e nastaviti, znajui da te Ser Galen namjerava izdati i poslati u smrt?"
"Kad budem car Barravara - vidjet emo to e biti sa Ser Galenom."
"Ako ga misli izdati u svakom sluaju, emu ekati?" Klon je nagnuo glavu, stisnuvi oi. "Ha?"
"Za tebe postoji i druga mogunost." Miles je natjerao svoj glas da ostane miran, uvjerljiv. "Pusti me, sad. I doi sa mnom. Natrag na Barravar. Ti si mi brat - svialo se to tebi ili ne; to je bioloka injenica i nita je nee promijeniti. Uostalom, nitko ne bira svoje roake, bio klon ili ne. Hou rei, da ima izbora, bi li odabrao Ivana Vorpat-rila da ti bude brati?"
Klon je kratko zahihotao, ali ga nije prekinuo. Poeo je djelovati blago zainteresirano.
"Ali eto ga. I isto je toliko tvoj brati koliko i moj. Jesi li znao da ima i ime?" upitao je Miles naglo. "To je jo neto to na Barravaru ne moe birati. Drugi sin - to si ti, moj est godina mlai blizanac - dobiva druga imena svojih djedova s majine i oeve strane, upravo kao to prvi sin mora imati prva njihova imena. To te ini Markom Pierrom. Oprosti za ono Pierre. Djed je to oduvijek mrzio.
Ti si barun Mark Pierre Vorkosigan, sam po sebi, na Bar-rayaru." Govorio je sve bre i bre, potaknut klonovim zadivljenim oima.
"Sto si ikad elio biti? Kakvo god obrazovanje poeli stei, majka e se pobrinuti da ga i dobije. Betanci su strano zagrieni za obrazovanje. Jesi li ikad sanjao o bijegu - kako bi zvuao kvalificirani zvjezdani pilot Mark Vorkosigan? Trgovina? Poljoprivreda? Imamo obiteljski vinski posao, od loze do izvoznih kutija - ili te zanima znanost? Mogao bi otii ivjeti sa svojom bakom Naismith na Koloniji Beta, uiti na najboljim istraivakim akademijama. Tamo ima i ujaka i ujnu, jesi li to znao? Dvojicu bratia i jednog u drugom koljenu. Ako ti zaostali nerazumni Barravar ne odgovara, na Koloniji Beta te eka itav jedan drugi ivot, kojemu su Barravar i sve njegove nevolje jedva valii na horizontu dogaanja. Tvoje klonirano podrijetlo ne bi tamo bilo dovoljno zanimljivo ak ni da se spomene. ivot kakav god hoe. Galaktika ti je na dlanu. Izbor - sloboda - zatrai, i tvoji su." Morao je zastati da udahne.
Klonovo lice bilo je blijedo. "Lae", siknuo je. "Bar-rayarska Sigurnost me nikad ne bi ostavila na ivotu."
To, naalost, nije bio neutemeljen strah. "Ali zamisli za trenutak daje to stvarno, da to moe biti stvarno. Sve bi to moglo biti tvoje. Ima moju rije kao Vorkosigana. Moju zatitu kao baruna Vorkosigana, protiv svih uljeza, ukljuujui tu i Carsku sigurnost." Miles je morao progutati dok je davao to obeanje. "Galen ti nudi smrt na srebrnom tanjuriu. Ja ti mogu pruiti ivot. Mogu ti ga nabaviti na veliko, za Boga miloga."
Je li ovo informacijska sabotaa? Namjeravao je smjestiti klonu, ako ikako moe... to si uinio sa svojim mladim bratom?
Klon je zabacio glavu i nasmijao se, otro, histerino lajavo. "Boe moj, pogledaj se! Zarobljenik, vezan za sto-
lac, samo nekoliko sati udaljen od smrti" Uputio je Mi-lesu jedan irok, ironian naklon. "Oh, plemeniti gospodaru, zadivljuje me tvoja velikodunost. Ali nekako, ini mi se da tvoja zatita u ovom trenutku ne vrijedi ni piljiva boba." Priao je Milesu, najblie to se do tada usudio. "Prokleti megalomanu. Ne moe zatiti ni sam sebe" Impulzivno, pljusnuo je Milesa preko lica, preko jueranjih masnica, "moe li?" Koraknuo je unatrag, zapanjen snagom svoga vlastitog eksperimenta i nesvjesno naas podigao utrnulu ruku do svojih usana. Milesove okrvavljene usne su se zategle u osmijeh, klon je uurbano spustio ruku.
Tako dakle. Ovaj nikad prije nije stvarno udario ovjeka. Niti ubio, kladim se. Oh, djevice malena, kakva te krvava defloracija eka.
"Moe li?" dovrio je klon.
Gah! Moju istinu smatra laima, a ja bih htio da moje lai smatra istinom - ba sam i ja neki saboter. Zato imam tu stranu potrebu da mu govorim istinu?
Jer mi je brat i mi smo ga iznevjerili. Nismo ga prije otkrili - nismo uspjeli organizirati spaavanje - "Jesi li ikad sanjao o spasu?" upitao je Miles naglo. "Nakon to si doznao tko si - ili ak prije toga? Uostalom, kakvo si ti uope djetinjstvo imao? Siroad obino sanja o zlatnim roditeljima, kako jau njima u spas - za tebe, to je mogla biti i istina."
Klon je gorko, prezrivo otpuhnuo. "Ne ba. Oduvijek sam znao kako stoje stvari. Znao sam tko sam od samog poetka. Klonovi na Jacksonovu Skrovitu se odailju, zna, plaenim starateljima, koji ih odgajaju dok ne sazriju. Klonovi iz epruvete esto imaju neugodnih zdravstvenih problema - osjetljivi su na infekcije, loe kardiovaskularno stanje - ljudi koji plaaju za transplantaciju mozga oekuju da e se probuditi u zdravom tijelu.
Jednom sam imao neku vrstu polubrata - malo starijeg od mene" klon je zastao, duboko udahnuo, "kojeg su odgajali zajedno sa mnom. Ali nisu ga i obrazovali sa mnom. Ja sam ga nauio itati, djelomino... Kratko vrijeme prije nego to su Komarranci doli po mene, ljudi iz laboratorija su ga odveli. Sasvim sluajno sam ga kasnije opet vidio. Poslali su me u zranu luku da pokupim nekakav paket, premda nisam trebao otii u grad. Ugledao sam ga na drugoj strani ceste kako ulazi u ekaonicu prvog razreda. Pritrao sam mu. Samo to to vie nije bio on. Nekakav uasan bogati starac mu je sjedio u glavi. Njegovi tjelesni uvari su me odgurnuli..."
Klon se okrenuo i zareao na Milesa. "O, znao sam ja kako stoje stvari. Ali jedanput, samo ovaj jedini put, jedan klon s Jacksonova Skrovita okree stvari u suprotnom smjeru. Umjesto da ti kanibalizira moj ivot, ja u se dokopati tvoga."
"A gdje e onda zavriti tvoj ivot?" upitao je Miles oajno. "Pokopan pod imitacijom Milesa, gdje e onda biti Mark? Jesi li siguran da u u svom grobu leati sam?"
Klon se trgnuo. "Kad budem car Barrayara", rekao je kroza zube, "nitko mi se nee moi pribliiti. Mo je sigurnost."
"Da ti neto kaem", ree Miles. "Sigurnost ne postoji. Samo razliiti stupnjevi rizika. I propasti." Je li on to doputao svojoj usamljenosti jedinoga djeteta da se pokae, ovako kasno u ivotu? Ima li ikoga kod kue, iza tih tako poznatih sivih oiju koje su mu tako otro uzvraale pogled? Kakav bi ga mamac privukao? Poeci, klon je oito znao sve o poecima; samo nije imao iskustva sa zavrecima...
"Oduvijek sam znao", rekao je Miles tiho - klon se nagnuo blie - "zato moji roditelji nisu imali jo djece. Osim oteenja tkiva od soltoxinskog plina. Ali mogli su imati jo djece, s obzirom na tehnologiju koja je ve onda postojala
na Koloniji Beta. Moj otac se uvijek pretvarao daje to zbog toga to se nije usuivao napustiti Barravar, ali moja majka je mogla uzeti njegov genetski uzorak i otii sama.
Razlog sam bio ja. Moji deformiteti. Da je postojao zdravi sin, pojavio bi se golem drutveni pritisak na njih oboje da mene razbatine i postave njega na moje mjesto, kao nasljednika. Misli da pretjerujem kad opisujem stravu koja progoni Barravar kad su u pitanju mutacije? Moj vlastiti djed pokuao je rijeiti stvar tako da me pokuao zaguiti u kolijevci, dok sam jo bio dijete, nakon to je izgubio bitku za abortus. Narednik Bothari - od roenja sam imao tjelesnog uvara - koji je bio otprilike dva metra visok, nije se usuivao potegnuti oruje na velikog generala. I onda gaje narednik naprosto podigao u zrak i drao ga iznad svoje glave, uz veliko ispriavanje - na balkonu treeg kata - sve dok general Piotr nije zamolio, jednako tako pristojno, da ga spusti. Nakon toga, postigli su sporazum. Ovu priu sam uo od svog djeda, znatno kasnije; narednik ba nije bio govorljiv.
Kasnije, djed me nauio jahati. I dao mi je taj bode koji ti je u koulji. I oporuno mi je ostavio polovicu svojih posjeda, od kojih veina jo svijetli u mraku od ceta-gandskih nuklearnih bombi. I stajao je iza mene u stotinu uasnih, tipino barravarskih drutvenih situacija, nije mi dopustio da pobjegnem, sve dok me nije natjerao da nauim izlaziti s njima na kraj ili umrijeti. A jesam razmiljao o smrti.
Moji roditelji, s druge strane, bili su tako dragi, tako brini - njihovo potpuno suzdravanje od bilo kakvih sugestija bilo je rjeitije od urlikanja. Pretjerano su me titili, istovremeno mi doputajui da riskiram svoje kosti u svakom sportu, u vojnoj karijeri - jer su mi dopustili da zaguim svoju brau i sestre prije nego to su se uope mogli roditi. Kako ne bih pomislio, makar i na trenutak, da nisam dovoljno dobar za njih..." Miles se naglo zausta-
vio, onda doda: "Moda si sretan to nema obitelji. Na kraju te svi oni ipak samo dovedu do ludila."
A kako u spasiti tog svog dosad nepoznatog brata? Da ne spominjem kako u preivjeti, pobjei, pomesti komarr-ske planove, spasiti satnika Galenija od njegova oca, spasiti Cara i oca od umorstva, sprijeiti dendariijske plaenike da postanu topovsko meso... ?
Ne. Ako samo uspijem spasiti svoga brata, sve ostalo mora doi samo po sebi. U pravu sam. Ovdje i sad je trenutak da se potrudim, da se borim, jo prije nego sepote-gnulo prvo oruje. Presjeci prvu kariku i itav lanac e se odmotati.
"Ja tono znam tko sam", ree klon. "Nee me napraviti budalom."
"Ono si to radi. Odaberi ponovno i promijeni se." Klon je oklijevao, gotovo prvi put otvoreno susrevi Milesov pogled. "A kakve bi mi ti garancije mogao ponuditi kojima bih mogao vjerovati?"
"Moju rije kao Vorkosigana?" "Bah!"
Miles je ozbiljno razmotrio ovaj problem, s klonova -Markova - stajalita. "Cijeli tvoj dosadanji ivot bio je zasnovan na izdaji, na ovoj ili onoj razini. Budui da nema nikakvo iskustvo s odranim obeanjem, naravno da ne moe pouzdano prosuditi. Kako bi bilo da ti meni kae kakvim bi garancijama vjerovao?"
Klon je otvorio usta, zatvorio ih i ostao stajati u tiini, blago pocrvenjevi.
Miles se skoro nasmijeio. "Vidi u emu je kvaka, je 1' da?" rekao je blago. "Logika greka? ovjek koji pretpostavlja da je sve la barem je isto toliko u krivu kao i onaj koji pretpostavlja da je sve istina. Ako ti nikakva jamstva ne bi odgovarala, moda pogreka nije u jamstvima, nego u tebi. A ti si jedini koji moe neto poduzeti s tim u vezi."
"to mogu uiniti?" promrmljao je klon. Na trenutak, u oima mu je zablistala tjeskobna sumnja.
"Probaj", dahne Miles.
Klon je stajao nepomian. Milesove su se nosnice rairile. Bio je tako blizu - tako blizu - skoro ga je imao
Vrata su se otvorila s praskom. Sav potamnio od bijesa, Galen je umarirao unutra, praen zapanjenim komarr-skim straarima.
"Prokletstvo, vrijeme...!" siknuo je klon. Ispravio se u pokajnikom pokretu, trznuvi bradom prema gore.
Prokleto vrijeme! zavritao je Miles u sebi. Da je imao jo samo nekoliko minuta
"to to, do vraga, zamilja, to radi?" zahtijevao je Galen odguvor. Glas mu je kripao zamuen od bijesa, kao sanjke na ljunku.
"Popravljam si anse da preivim dulje od nekoliko minuta nakon to stupim na Barravar, nadam se", rekao je klon hladno. "ak i za tvoje namjere potrebno ti je da bar malo preivim, zar ne?"
"Rekao sam ti, to je prokleto opasno!" Galen je gotovo vikao, ali ne sasvim. "Cijelog se ivota borim s Vorkosiga-nima. Oni su najpodmukliji propagandisti koji su ikad sebinu pohlepu zaogrnuli pseudodomoljubljem. A ovaj je odvaljen od istog stabla. Njegove lai e te zapetljati, uhvatiti - on je jedno podmuklo malo kopile i nikad ne odvaja pogled od glavnog cilja."
"Ali njegov izbor lai je bio vrlo zanimljiv." Klon se kretao kao nervozan konj, poteui sag, napola prkosno, napola pokajniki. "Natjerao si me da prouim kako se kree, kako govori, kako pie. Ali nikad mi nije bilo potpuno jasno kako razmilja."
"A sad?" zapreo je Galen opasno. Klon slegne ramenima.  "On je lud. Mislim da on stvarno vjeruje svojoj vlastitoj propagandi."
I
"Pitanje je samo, vjeruje li joj ti?"
Vjeruje li, vjeruje li? mislio je Miles oajniki.
"Naravno da ne." Klon je mrcnuo, trznuo bradom prema gore, fiju.
Galen je glavom pokazao na Milesa, pogledom pozivajui straare. "Odvedite ga natrag i zakljuajte ga."
Nepovjerljivo ih je slijedio dok su Milesa odvezivali i vukli van. Miles je ugledao klona iza Galenova ramena, kako bulji u pod, jo arajui izmom po sagu.
"Zove se Mark!" doviknuo mu je Miles dok su se vrata zatvarala. "Mark!"
Galen je zakrgutao zubima i navalio na Milesa iskrenim, nimalo znanstvenim, nasilnikim udarcem. Miles, kojeg su straari drali, nije se mogao izmaknuti, ali se trznuo dovoljno daleko da je Galenova aka pogodila postrance i nije mu smrskala eljust. Na sreu, Galen je stresao aku i nije ga opet udario, povrativi tanku pokost kontrole.
"Je li to bilo namijenjeno meni ili njemu?" upitao je Miles slatko, kroz sve vei mjehur bola.
"Zakljuajte ga", zareao je Galen na straare, "i nemojte ga opet pustiti da izie sve dok vam ja osobno to ne kaem." Okrenuo se na peti i krenuo niz hodnik, natrag prema radnoj sobi.
Dvojica na dvojicu, pomislio je Miles otro dok su ga straari gurali u dizalnu cijev za sljedeu razinu. Ili, u najmanju ruku, dvojica na jednog i pol. Odnos nikad nee biti bolji, a vremenska margina se isto tako moe samo pogorati.
Kad su se vrata u njegovu sobu-eliju otvorila, Miles je ugledao Galenija kako spava na svojoj klupi, mlitav, teak, oajniki potez ovjeka koji se brani od neizbjenog bola na jedini nain koji mu je preostao. Bio je proveo pola
noi tiho koraajui elijom, nemiran do bezumlja - san koji mu je tada pobjegao sada se konano naao na dohvatu. Predivno. Sad, ba kad ga Miles treba na nogama i spremnog kao prenapetu oprugu.
Pokuajmo svejedno. "Galeni!" povie Miles. "Sad, Galeni! Idemo!"
Istovremeno, bacio se unatrag u najblieg straara, traei toku na kojoj bi stiskom umrtvio ivce na ruci koja je drala oamut. U jednom od Milesovih prstiju pukao je neki zglob, ali uspio je istresti oamut i gurnuti ga preko poda do Galenija, koji se zbunjeno podizao sa svoje klupe kao divlja svinja iz blata. Usprkos svom napola svjesnom stanju, reagirao je brzo i precizno, bacivi se na oamut, doh-vativi ga i zakotrljavi se preko poda izvan vatrene linije s vrata.
Milesov straar omotao je jednu ruku oko Milesova vrata, podigao ga od poda i teturajui, s trzajem ga okrenuo prema drugom straaru. Mali sivi trokut opasnog otvora oruja drugog straara bio je tako blizu da je Miles morao pogledati u kri kako bi fokusirao pogled na njega. Dok se Komarranev prst stezao na okidau, zujanje oa-muta se raspalo, a Milesova glava kao daje eksplodirala u navali bola i obojenih svjetala.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Probudio se u bolnikom krevetu. Bilo je to nimalo dobrodolo ali poznato okruenje. U daljini, kroz prozor, tornjevi Vorbarr Sultane, glavnog grada Barravara, svjetlucali su udno zelenkasto, kroz tamu. CV, znai, Carska Vojna bolnica. Ova soba nije imala ukrasa; isti onaj otar stil koji je upoznao jo kao dijete kad je dolazio na bolne terapije u klinike laboratorije i kirurke dvorane CV-a, pa mu je bolnica djelovala gotovo kao drugi dom.
Uao je jedan lijenik. Izgledao je kao da mu je otprilike ezdeset godina: kratka prosijeda kosa, blijedo izborano lice, tijelo odebljalo od starosti. DR. GALEN, pisalo je na njegovoj ploici s imenom. Hiposprejevi su mu zveckali u depovima. Moda su se parili i raali nove. Miles se oduvijek pitao odakle dolaze hiposprejevi.
"Ah, probudio si se", rekao je lijenik veselo. "Nee nam opet pobjei, zar ne?"
"Pobjei?" Bio je vezan cijevima i senzorskim icama, braunilama i kateterima. Nije se ba inilo da e nekamo otii.
"Katatonija. Zemljica iza oblaka. Suk-uk. Ukratko, lud. Ukratko je jedini nain na koji ti moe bilo to uiniti, pretpostavljam, ha? Tako je to u cijeloj vaoj obitelji. Krv nije voda."
Miles je u uima uo utanje svojih crvenih krvnih zrnaca; jedno drugome apuu tisue vojnih tajni i pijano teturaju u kolu s molekulama brzopenta koje su prema njemu leprale svojim hidroksilnim grupama kao podsuknjama. Zatreptao je da se rijei te slike.
Galenova ruka prokopala je po depu, onda mu se lice promijeni. "Au!" S trzajem je izvukao ruku, stresao s nje jedan hiposprej i poeo sisati palac koji je krvario. "Mala zvijer me ugrizla." Bacio je pogled prema dolje, gdje je mladi hiposprej nesigurno epesao na trkljastim metalnim nogama i zgazio ga nogom. Hiposprej je umro uz tiho skvianje.
"Takva vrsta mentalnog poputanja nije nimalo rijetka kod oivljenih krio-mrtvaca, naravno. Ve e to proi", tjeio ga je dr. Galen. "Zar sam bio mrtav?"
"Ubijen na mjestu, na Zemlji. Proveo si godinu dana u kriogenskoj suspenziji."
Koliko god to bilo udno, Miles se sjeao toga dijela. Kako lei u staklenom kovegu poput neke princeze iz bajke na koju su pale okrutne ini, dok iza zamrznutog stakla promiu tihi obrisi slini duhovima. "I vi ste me oivjeli?"
"O, ne. Pokvario si se. Najgori sluaj promrzlina koji sam ikad vidio."
"Oh." Miles je zastao, izbezumljen, i dodao sitnim glasom: "Pa zar sam onda jo mrtav? Mogu li na pogrebu imati konje, kao moj djed?"
"Ne, ne, ne, jasno da ne." Dr. Galen je zakokodakao kao kokoka. "Ti ne smije umrijeti, tvoji roditelji to nikad ne bi dopustili. Presadili smo tvoj mozak u surogatno tijelo. Na svu sreu, jedno nam je bilo pri ruci. Jedan prethodni vlasnik, ali kao novo. Moje estitke, ponovno si dje-
vac. Nisam li bio pametan, kad sam ti tako unaprijed spremio klona?"
"Moj kl moj brat? Mark?" Miles se naglo uspravio i sjeo, cijevi su otpadale s njega. Drhturei, privukao je svoj krevetski stoli i zabuljio se u odraz na njegovoj uglaanoj metalnoj povrini. Tokasta crta krupnih crnih avova prelazila mu je preko ela. Zabuljio se u svoje ruke, okreui ih s uasnutim izrazom. "Boe moj. Ja nosim mrtvaca."
Podigao je pogled prema Galenu. "Ako sam ja ovdje, to ste uinili s Markom? Kamo ste stavili mozak koji je nekad bio u njegovu tijelu?"
Galen je pokazao rukom.
Na stoliu pokraj Milesova kreveta stajala je krupna staklenka. U njoj je plutao itav mozak, kao gljiva na stapku, gumast, mrtav i zloudan. Tekuina za konzerviranje bila je gusta i zelenkasta.
"Ne, ne, ne!" zavapio je Miles. "Ne, ne, ne!" Izborio se da ustane iz kreveta i dograbio staklenku. Tekuina se hladno prelijevala preko njegovih ruku. Istrao je van na hodnik, bosonog, s bolnikom spavaicom koja je lepetala za njim. Ovdje negdje je moralo biti rezervnih tijela; ipak je to CV. Odjednom, sjetio se gdje je ostavio jedno tijelo.
Probio se kroz jo jedna vrata i naao se u borbenom shuttleu iznad Dagoole IV. Vrata shuttlea zakoila su se otvorena; iza njih su kipjeli crni oblaci proarani utim stabalcima munja. Shuttle je zateturao, a blatnjavi, ranjeni mukarci i ene u oprljenim dendariijskim borbenim odorama klizili su van, vritali i psovali. Miles se doklizao do otvorenih vrata, jo steui staklenku, i koraknuo van.
Dio vremena je plutao, dio vremena je padao. Neka ena oblivena suzama stutila se prema njemu traei pomo ispruenih ruku, ali on nije mogao pustiti staklenku. Tijelo joj je eksplodiralo kad je udarila o zemlju.
Miles je sletio s nogama prema naprijed, gumastih koljena, i zamalo je ispustio staklenku. Blato je bilo gusto i crno i povlailo gaje za noge.
Tijelo porunika Murke i glava porunika Murke, leali su tamo gdje ih je i ostavio, na bojnom polju. Hladnih i drhtavih ruku, Miles je izvadio mozak iz staklenke i pokuao ugurati modano deblo niz plazmom zatvoren vrat. Tvrdoglavo se odbijalo zakaiti.
"On tako i tako nema lica", kritizirala je glava porunika Murke sa svoga, nekoliko metara udaljenog, mjesta. "Izgledat e runo k'o krampus, ako se bude etao uokolo u mom tijelu a ovo mu bude virilo van."
"Zaepi, ti nema pravo glasa, ti si mrtav", zareao je Miles. Klizavi mozak iskliznuo mu je kroz prste u blato. Ponovno ga je podigao i nespretno ga pokuao oistiti od crnog kala rukavom dendariijske admiralske odore, ali otra tkanina je zagrebla povrinu Markova mozga i otetila ga. Miles je sumnjiavo gurnuo razderano tkivo natrag na mjesto, nadajui se da nitko nee primijetiti, i nastavio pokuavati zagurati modano deblo u vrat.
Milesove oi su se otvorile i razrogaile ukoena pogleda. Dah mu se presjekao. Drhtao je i bio vlaan od znoja. Stropna svjetiljka mirno je svijetlila na nepominom stropu elije, klupa pod njegovim leima bila je hladna i tvrda. "Boe. Hvala Bogu", dahnuo je.
Galeni se zabrinuto nadvio nad njega, jednom se rukom podupirui o zid. "Jesi li dobro?"
Miles je progutao i duboko udahnuo. "Zna daje san bio ruan kad se buenje ovdje moe smatrati napretkom."
Jednom rukom pogladio je hladnu, utjenu vrstou klupe. Drugom je opipao elo, no nije pronaao nikakve avove, premda se osjeao kao da se netko bavio amaterskom kirurgijom na njegovoj glavi. Zatreptao je, vrsto stisnuo oi, opet ih otvorio i s naporom se podigao na desni
I
lakat. Lijeva ruka bila mu je oteena i kuckava. "to se dogodilo?"
"Nerijeen rezultat. Jedan od straara i ja smo se meusobno oamutili. Naalost, to je ostavilo jednog straara na nogama. Probudio sam se prije moda sat vremena. To je bila maksimalna snaga oamuta. Ne znam koliko smo vremena izgubili."
"Previe. Dobar pokuaj, svejedno. Prokletstvo." Jedva se uspio zaustaviti da ne udari ozlijeenom rukom o klupu u istoj frustriranosti. "Bio sam tako blizu. Zamalo sam ga imao."
"Straara? Menije izgledalo kao da on ima tebe." "Ne. Moga klona. Brata. to god bio." Treptaji snova ponovno su mu se vratili, zadrhtao je. "Prestraeno stvorenje. Mislim da se boji kako e zavriti u staklenci." "Molim?"
"Fuj." Miles je pokuao ustati. Oamuenost gaje ostavila s osjeajem munine. Miii u rukama i nogama grevito su mu se trzali. Galeni, koji oito nije bio u nita boljem stanju, oteturao je natrag do svoje klupe i sjeo.
Neto kasnije otvorila su se vrata. Veera, pomislio je Miles.
Straar je na obojicu uperio oamut. "Obojica. Van." Drugi straar ga je pokrivao straga, nekoliko metara izvan svakog dohvata, s jo jednim oamutom. Milesu se nisu sviali izrazi na njihovim licima, jedno ozbiljno i blijedo, drugo s nervoznim smijekom.
"Satnice Galeni," predloio je Miles dok su izlazili, glasom neto viim nego to je bio namjeravao, "mislim da bi ovo bio dobar trenutak da razgovara sa svojim ocem, sad."
Nekoliko razliitih izraza prelo je preko Galenijeva lica: bijes, magarea tvrdoglavost, zamiljeno procjenjivanje, sumnja.
"Ovim putem." Straar im je pokazao prema dizalnoj cijevi. Sputali su se dolje, na razinu garae.
"Ti to moe, ja ne", nagovarao je Miles Galenija sotto voe, pjevuckajuim glasom, iz kuta usana.
Galeni je siknuo kroza zube: frustriranost, slaganje, odlunost. Kad su uli u garau, naglo se okrenuo bliem straaru i otrgnuo mu se iz stiska. "elim razgovarati sa svojim ocem."
"Ne moe."
"Mislim da bi bilo bolje da mi to dopustite." Galenijev glas je bio opasan, nazubljen, konano, od straha.
"To ne ovisi o meni. On nam je dao narebu i otiao. Nema ga ovdje."
"Pozovite ga."
"Nije mi rekao gdje e biti." Straarev glas bio je napet i iznerviran. "A i da jest, ne bih to uinio. Stanite tamo kraj onog vozila."
"Kako ete to uiniti?" upitao je Miles odjedanput. "Stvarno me zanima. Smatrajte to mojom posljednjom eljom." Pribliio se leteem vozilu, oima traei nekakav zaklon, bilo kakav zaklon. Kad bi morao preskoiti ili se zavui pod vozilo prije nego to opale...
"Oamutimo vas, izletimo iznad june obale, bacimo vas u vodu", izrecitirao je straar. "Ako se utezi i odveu pa isplutate na obalu, autopsija e pokazati samo da ste se utopili."
"to ba i nije potpuno ubojstvo", primijetio je Miles. "Pretpostavljam da vam je tako lake." Ovi ljudi nisu bili profesionalni ubojice, ako ih je Miles tono procijenio. Svejedno, za sve postoji prvi put. Onaj stup tamo dolje nije bio dovoljno irok da zaustavi zrak iz oamuta. Skupina alata na suprotnom zidu nudila je razne mogunosti... noge su mu se bjesomuno grile...
"I tako e komarrski Kolja konano dobiti svoje", primijetio je smrknuti straar odsutnim glasom. "Neizravno." Podigao je svoj oamut.
"ekajte!" zaskviao je Miles. "Na to?"
Miles je jo traio odgovor kad su se garana vrata otvorila.
"Na mene!" zavikala je Elli Quinn. "Ne mii se!"
Skupina Dendariija projurila je pokraj nje. U trenutku kad je komarrski straar mijenjao smjer svoga oruja, jedan dendariijski strijelac ga je skinuo. Drugi straar se uspaniio i pojurio prema dizalnoj cijevi. Jedan Dendarii je potrao za njim i uhvatio ga straga, i u nekoliko sekundi ga sloio na pod, s rukama vezanim na leima.
Elli je polako prila Milesu i Galeniju, vadei iz uha so-nini prislukivaki senzor. "Boe, Miles, nisam mogla vjerovati da je to tvoj glas. Kako si to uspio?" Dok je pogledom obuhvaala njegovu pojavu, preko lica joj se prelio izraz uznemirenosti.
Miles joj je uhvatio ruke i izljubio ih. Salutiranje bi moda bilo pristojnije, ali adrenalin je jo harao po njemu a ovo je bilo i iskrenije. Osim toga, nije bio u odori. "Elli, ti si genij! Trebao sam znati da te klon nee moi prevariti!"
Zabuljila se u njega, gotovo ustuknuvi, glas joj se podigao. "Kakav klon?"
"Kako to misli, kakav klon? Zato si ovdje, zar ne? On je uprskao - i ti si me dola spasiti - zar ne?"
"Spasiti te od ega? Miles, prije tjedan dana si mi naredio da pronaem satnika Galenija, sjea se?"
"Oh", ree Miles. "Da. Jesam."
"I to sam i uinila. Sjedili smo pred ovim blokom zgrada cijelu no, ekajui da dobijemo definitivnu identifikaciju glasa, tako da moemo obavijestiti lokalne vlasti. Oni
ba ne vole lane uzbune. Ali ono to smo konano dobili preko senzora reklo nam je da bi bilo bolje ne ekati lok-lane vlasti, pa smo riskirali - kroz glavu su mi prolazile slike prizora masovnog uhienja zbog provale."
Priao im je jedan dendariijski narednik i salutirao. "Prokletstvo, gospodine, kako ste to uspjeli?" Produio je dalje, maui oamutom, ne ekajui na odgovor.
"Samo da otkrijem kako si ti stigao prije nas."
"Da, u odreenom smislu i jesam..." Miles je protrljao svoje bolno elo. Galeni je stajao eui bradu i upijajui sve to se dogaa bez komentara. Galeni je mogao utjeti izrazito glasno.
"Sjea se, prije tri-etiri noi, kad si me odvela da me otmu kako bih upoznao protivnike i otkrio tko su i to ele?"
"Aha..."
"Pa", Miles je duboko udahnuo, "upalilo je. estitam ti. Upravo si pretvorila apsolutnu propast u vrhunski obavjetajni uspjeh. Hvala ti, zapovjednice Quinn. Usput reeno, frajer s kojim si izila iz one prazne kue - to nisam bio ja."
Elline oi su se rairile; ruka joj je poletjela k ustima. A onda su se njezine tamne oi suzile u bijesnom razmiljanju. "Pas mater", dahnula je. "Ali Miles - mislila sam daje ona pria s klonom naprosto neto to si ti izmislio!"
"I ja sam tako mislio. Pretpostavljam daje to sve uzdrmalo."
"Postoji - on je - pravi klon?"
"Tako bar tvrdi. Otisci prstiju - retina - fonogram -sve isto. Postoji, hvala Bogu, jedna objektivna razlika. Rendgenski snimi moje kosti, i vidjet e nepravilni dezen starih lomova, osim sintetikih dijelova. Toga u njegovim kostima nema. Ili bar on tako tvrdi." Miles je pridravao
svoju ozlijeenu lijevu ruku. "Mislim da u zasad jo zadrati bradu, za svaki sluaj."
Miles se okrenuo satniku Galeniju. "Kako emo mi -Carska sigurnost - rijeiti ovu situaciju, gospodine?" upitao je s potovanjem. "elimo li zaista pozvati lokalne vlasti?"
"Oh, sad sam opet 'gospodin', znai?" promrljao je Galeni. "Naravno da elimo policiju. Ne moemo traiti izruenje za te ljude. Ali sad kad su krivi za pravi zloin ovdje na Zemlji, eurozakonske vlasti e ih drati umjesto nas. To e razoriti ovu radikalnu skupinu."
Miles je priguio svoj osjeaj hitnosti, nastojei zadrati glas hladnim i loginim. "Ali javno suenje bi iznijelo cijelu priu s klonom na vidjelo. Sa svim pojedinostima. To bi na mene privuklo puno neeljene pozornosti, sa stajalita Sigurnosti. Ukljuujui tu sasvim sigurno i pozornost Cetagandanaca."
"Ve je prekasno da se ovo zataka."
"Nisam tako siguran. Da, sigurno e biti govorkanja, ah nekoliko dovoljno zbunjenih govorkanja moglo bi nam ak biti i od koristi. Ova dvojica", Miles je pokazao na zarobljene straare, "su sitna riba. Moj klon zna vie od njih, a on je ve u veleposlanstvu. to je, legalno govorei, bar-ravarsko tlo. Sto e nam onda oni? Sad kad smo uspjeli vratiti vas, a imamo i klona, cijela zavjera je propala. Stavimo ovu skupinu pod nadzor kao i ostale komarrske izbjeglice tu na Zemlji i vie nam nee predstavljati nikakvu opasnost."
Galenijeve oi susrele su njegove, onda je skrenuo pogled, blijeda profila napeta od neizgovorenog dodatka: a tvoja karijera nee biti kompromitirana upadljivim javnim skandalom. I nee se morati suoiti sa svojim ocem. 'Ja... nisam siguran."
"Ja jesam", rekao je Miles samouvjereno. Pokretom je pozvao jednog Dendariija da im prie. "Narednice. Pove-
dite gore nekoliko tehniara i izvucite sve iz onih kom-konzola. Na brzinu potraite ima li nekih tajnih dosjea. I kad ste ve pri tome, pretraite kuu i pokuajte pronai nekoliko protuskenerskih osobnih titova na pojasovima, trebali bi biti negdje spremljeni. Odnesite ih komodoru Jeseku i recite mu da hou da pronae proizvoaa. im javite da ste gotovi, odlazimo odavde."
"Sad, to jest ilegalno", primijetila je Elli. "to misli da e uiniti, otii se poaliti policiji? Ne vjerujem u to. Ah - hoete li moda na komkonzoli ostaviti kakvu poruku, satnice?"
"Ne", rekao je Galeni tiho nakon trenutka razmiljanja. "Nikakvih poruka." "U redu."
Jedan Dendarii pruio je Milesovu slomljenom prstu prvu pomo, umrtvivi mu ruku. Narednik se vratio za manje od pola sata, s protuskenerskim pojasovima prebaenim preko ramena i dobacio Milesu jedan disk s podacima. "Evo, gospodine." "Hvala."
Galen se jo nije vratio. S obzirom na sve, Miles je to smatrao dobrim.
Miles je kleknuo pokraj jo svjesnog Komarranca, i prislonio mu oamut na sljepoonicu.
"to ete uiniti?" zakrijetao je ovjek. Milesove usne su se rairile u smijeak, pucketajui i krvarei. "Pa, to je jasno - oamutit emo vas, izletjeti iznad june obale, i baciti vas dolje. to drugo? Laku no." Oamut je zazujao, Komarranac se trgnuo i opustio. Den-dariijski vojnik skinuo mu je lisice i Miles je ostavio obojicu Komarranaca polegnute jednog pored drugoga na podu garae. Izili su i briljivo za sobom zakljuali vrata garae.
"Znai, natrag u veleposlanstvo da uhvatimo malo kopile", rekla je Elli Quinn smrknuto, pozivajui rutu do njiho-
va odredita na konzoli iznajmljenog automobila. Ostatak vojnika povukao se na prikrivene promatrake poloaje.
Miles i Galeni su se smjestili. Galeni je djelovao isto toliko iscrpljeno koliko se i Miles osjeao.
"Kopile?" uzdahne Miles. "Ne. Bojim se daje to jedino to on nije."
"Prvo ga uhvatimo", promrmlja Galeni. "Definirat emo ga kasnije."
"Slaem se", ree Miles.
"Kako emo ui?" upitao je Galeni dok su se pribliavali veleposlanstvu kroz kasno jutarnje svjetlo.
"Samo jednim putem", ree Miles. "Kroz glavna vrata. Marirajui. Stani pred vratima, Elli."
Miles i Galeni su se pogledali i zahihotali. Milesova brada podosta je zaostajala za Galenijevom u svom razvoju -Galeni je, konano, imao etiri dana prednosti - ali raspucane usne, masnice i osuena krv na njegovoj koulji su to nadoknaivali, smatrao je Miles, pridonosei njegovu opem izgledu prljava propadanja. Osim toga, Galeni je u ko-marrskoj kui bio pronaao svoje izme i jaknu odore, a Miles nije. Moda ih je odnio klon. Miles nije bio siguran koji od njih gore smrdi - Galeni je proveo dulje vrijeme u pritvoru, ali Milesu se inilo da se on jae znoji - a nije imao namjeru zamoliti Elli Quinn da ih omirie i procijeni. Po Galenijevim trzavim usnicama i blistavim oima, Miles je zakljuio kako on prolazi kroz istu odloenu reakciju luakog olakanja kakva je kipjela i u njegovim vlastitim grudima. Bili su ivi, i to je bilo udo nevieno.
Uskladili su svoje korake, uspinjui se uz rampu. Elli je ila za njima, sa zanimanjem prouavajui predstavu.
Straar na ulazu refleksno je salutirao premda mu se zapanjenost irila licem. "Satnik Galeni! Vratili ste se! I,
ovaj..." bacio je pogled na Milesa i zatvorio usta, "vi. Gospodine."
Galeni je bezizraajno uzvratio pozdrav. "Pozovite mi porunika Vorpatrila, moe? Samo Vorpatrila."
"Da, gospodine." Straar veleposlanstva progovorio je u svoj runi kom, ne skidajui pogled s njih; neprestano je postrance pogledavao u Milesa s vrlo zbunjenim izrazom lica. "Ovaj - drago mi je to ste se vratili, satnice."
"Drago mi je to sam se vratio, kaplare."
Tren kasnije, Ivan je iskoio iz dizalne cijevi i trei im priao preko mramorom poploenog ulaza.
"Boe, gospodine, gdje ste bili?" povikao je, zgrabivi Galenija za ramena. Sa zakanjenjem se pribrao i salutirao.
"Moja odsutnost nije bilo dobrovoljna, uvjeravam vas." Galeni se povukao za usnu resicu, trepui, i proao rukom kroz bradu, oito malo dirnut Ivanovim oduevljenjem. "A potankosti u vam objasniti kasnije. Sada - porunice Vorkosigan? Sada je moda dobar trenutak da iznenadimo vaeg, ovaj, drugog roaka."
Ivan je bacio pogled na Milesa. "Znai, pustili su te?" Zagledao se bolje, onda se zabulji. "Miles..."
Miles mu je pokazao zube i povukao ga dalje od uiju zapanjenog kaplara. "Sve e se razjasniti kad uhitimo drugog mene. Gdje sam ja, usput reeno?"
Ivanove usne naborale su se s poetkom uasa. "Miles... pokuava li ti to mene izludjeti? Nije ti ba smijeno..."
"Ne izluujem te. I nije smijeno. Osoba s kojom si dijelio sobu proteklih etiri dana - to nisam bio ja. Ja sam dijelio sobu sa satnikom Galenijem. Jedna komarrska revolucionarna skupina pokuala ti je podmetnuti mog dvojnika, Ivane. Kreten je moj klon, stvarno. Nemoj mi rei da nisi nita primijetio!"
"Pa..." ree Ivan. Vjerovanje i sve vea nelagoda poeli su mu natapati lice. "Jesi izgledao pomalo, ovaj, ne sasvim pri sebi, zadnjih nekoliko dana."
Elli je zamiljeno kimnula, oito suosjeajui u Ivanovoj zabuni.
"Na koji nain?" upita Miles.
"Pa... Vidio sam te kao manijaka. I vidio sam te kao depresivca. Ali nikad te nisam vidio - pa - neutralnog."
"Morao sam te pitati. I nisi nita posumnjao? Bio je tako dobar?"
"Oh, poeo sam sumnjati ve prve veeri!" "I?" zaskvii Miles. Dolo mu je da si pone upati kosu. "I zakljuio sam daje nemogue. Konano, ti si sam izmislio tu priu s klonom, prije samo nekoliko dana."
"A sad u demonstrirati svoju nevjerojatnu sposobnost predvianja. Gdje je?"
"Pa, zato sam se toliko i iznenadio to te vidim, zna."
Galeni je sad stajao prekrienih ruku, oslonivi glavu
na prste jedne ake; Miles mu nije mogao oitati usne,
premda su se blago micale - moda je brojio do deset.
"Zato, Ivane?" rekao je Galeni i priekao.
"Boe moj, nije valjda ve otiao na Barravar, zar ne?" ree Miles uurbano. "Moramo ga zaustaviti"
"Ne, ne", ree Ivan. "U pitanju su lokalci. Zato smo svi mi ovdje u takvoj guvi."
"Gdje je on?" zareao je Miles, poseui svojom zdravom rukom za Ivanovom zelenom odorom.
"Smiri se, to ti upravo pokuavam rei!" Ivan je bacio pogled na Milesovu aku, pobijeljelih zglavaka. "Aha, to si sigurno ti. Lokalna policija je dola ovamo prije nekoliko sati i uhitila te - njega - koga god. Dobro, nije te uhitila, zapravo, ali imali su nalog za zadravanje koji ti brani da napusti njihovu legalnu jurisdikciju. Ti - on - je pobjes-
nio, jer je to znailo da e propustiti svoj brod. Trebao si veeras otii. Oni su te zadrali radi ispitivanja pred gradskim istranim tuiteljem, da ustanove ima li razloga da podnesu slubenu optubu."
"Optubu zbog ega, o emu ti to blebee, Ivane!"
"Pa, to i jest to, zato je to tako pimplavo. Negdje, nekako su kratko spojili pitanje veleposlanstava - doli su i uhitili tebe, porunika Vorkosigana, pod sumnjom za zavjeru za umorstvo. Precizno govorei, sumnjaju da si ti unajmio onu dvojicu nasilnika koji su prolog tjedna u zranoj luci pokuali ubiti admirala Naismitha."
Miles se ushodao u krug. "Ah. Ah. Aaargh!"
"Veleposlanik podnosi protestne note na sve strane. Naravno, nismo im mogli rei zato smo uvjereni da grijee."
Miles je stisnuo Quinn za rame. "Ne paniari."
"Ne paniarim", primijeti Quinn. "Gledam tebe kako paniari. To je puno zabavnije."
Miles si je pritisnuo elo. "Dobro. Dobro. Ponimo od pretpostavke da jo nije sve izgubljeno. Pretpostavimo da se mali nije uspaniio - da se nije slomio. Jo. Pretpostavimo da se postavio na aristokratski pijedesetal i da im dijeli same nemam-komentara. To bi mu dobro ilo, uvjeren je da se Vorovi tako i trebaju ponaati. Mali kreten. Pretpostavimo da se jo dri."
"Pretpostavljaj koliko hoe", primijeti Ivan. "I to onda?"
"Ako pourimo, moemo spasiti" "Tvoju reputaciju?" ree Ivan. "Tvog... brata?" usudio se spomenuti Galeni. "Nae koe?" ree Elli.
"Admirala Naismitha", dovrio je Miles. "On je ovog trena najugroeniji." Milesov pogled susreo se s Ellinim; njezine obrve podigle su se u sve veoj brizi. "Kljuna ri-
je je krinka, kao u unitena, ili, samo moda, osigurana zauvijek."
"Ti i ja", kimnuo je Galeniju, "se prvo moramo oistiti. Vidimo se ovdje za petnaest minuta. Ivane, donesi mi sendvi. Dva sendvia. Povest emo te sa sobom radi miia." Toga je Ivan imao u izobilju. "Elli, ti vozi."
"Vozim kamo?" upita Quinn.
"U Asizu. Idemo spasiti jadnog, neshvaenog porunika Vorkosigana. Koji e se zahvalno vratiti s nama, htio on to ili ne. Ivane, bolje ponesi i jedan hiposprej s dva kubika tolizona, a ne samo sendvie."
"Stani malo, Miles", rekao je Ivan. "Ako ga veleposlanik nije mogao osloboditi, zato misli da emo mi to moi?"
Miles se osmjehnuo. "Ne mi. Admiral Naismith."
Londonska gradska Asiza bila je velika crna kristalna zgrada stara oko dva stoljea. Tragovi sline arhitekture neujednaeno su se pojavljivali u tom okrugu s graevinama jo starijih stilova, pokazujui tragove bombardiranja i vatre Petih graanskih nemira. Urbana obnova kao da je uvijek morala ekati na neku katastrofu. London je bio tako prepun, natrpana slagalica razdoblja koja su se preklapala, a Londonani su se tvrdoglavo drali djelia svoje prolosti; postojao je ak i komitet za spas neobino runih raspadnutih ostataka kasnog dvadesetog stoljea. Miles se zapitao hoe li Vorbarr Sultana, koja se trenutano luaki irila, za tisuu godina izgledati isto tako, ili e unititi svoju povijest u urbi da se modernizira.
Miles je zastao u golemom prilazu Asize, da bi popravio dendariijsku admiralsku odoru. "Djelujem li pristojno?" upitao je Quinn.
"Zbog brade djeluje, ovaj..."
Miles je bio samo uurbano potkresao rubove. "Otmjenije? Starije?"
"Propalo."
"Ha."
Njih etvero otili su dizalnom cijevi na devedeset i sedmi kat.
"Odaja W", uputila ih je recepcijska ploa nakon stoje pretraila svoje podatke. "Odjeljak 19."
Odjeljak 19 sadravao je osigurani euronetni terminal legalnog raunala i jedno ivo bie, ozbiljnog mladog ovjeka.
"Ah, istraitelju Reed." Elli mu se ljubazno osmjehnula dok su ulazili. "Opet se susreemo."
Najkrai pogled pokazao je da je istraitelj Reed sam. Miles je proistio grlo od traka panike.
"Istraitelj Reed je zaduen za istraivanje onog neugodnog incidenta u zranoj luci, gospodine", objasnila je Elli pogreno shvativi Milesovo guenje kao zahtjev za upoznavanjem i vraajui se u svoje profesionalno ponaanje. "Istraitelju Reed, admiral Naismith. Kad sam zadnji put bila ovdje dugo smo razgovarali."
"Shvaam", rekao je Miles. Zadrao je svoje lice bezizraajno pristojnim.
Reed je iskreno buljio u njega. "Nevjerojatno. Dakle, vi, ste stvarno Vorkosiganov klon!"
"Radije razmiljam o njemu kao o svome bratu blizancu", dobacio je Miles, "u drugom koljenu. Openito najvie volimo ostati to vie moemo udaljeni jedan od drugoga. Vidim da ste razgovarali s njim."
"I to prilino podrobno. Nisam ga smatrao pretjerano voljnim za suradnju." Reed je nesigurno etao pogledom od Milesa do Elli pa do dvojice Barrayaraca u odorama. "Tvrdoglav. I zapravo, prilino neugodan."
"To bih i oekivao. Stali ste mu na muku. Prilino je osjetljiv kad sam ja u pitanju. Vie voli da ga se ne podsjea na moje neugodno postojanje."
"Ah? Zato?"
"Bratski sukobi", izbjegao je Miles. "Ja sam dospio dalje u svojoj vojnoj karijeri nego on u svojoj. On to smatra prigovorom, mrljom na svojim savreno razumnim dostignuima..." Boe, neka mi netko da neki drugi lagvort -Reedov pogled postajao je sve otriji.
"Prijeite na stvar, molim vas, admirale Naismith", zareao je satnik Galeni.
Hvala. "Upravo tako. Istraitelju Reed - ne pretvaram se da smo Vorkosigan i ja prijatelji, ali kako ste na-doli na ovu udnu zabludu da bi on pokuao srediti moju prilino neprijatnu smrt?"
"Va sluaj nije bio jednostavan. Dvojica potencijalnih ubojica", Reed je pogledao prema Elli "nisu nam mogli nita rei. Pa smo se okrenuli drugim tragovima."
"Ne valjda Lie Vallerie? Bojim se da sam kriv to sam je malo zaveo. Malo pretjeran smisao za humor, bojim se. To mije mana..."
"Koju svi moramo podnositi", promrmljala je Elli.
"Vallerijine sugestije su mi se inile zanimljivim, ne definitivnim", ree Reed. "U prolosti sam otkrio da je ona briljiv istraitelj u svoju korist. Ne ograniavaju je odreena pravila ponaanja koja mogu zaustaviti, recimo mene. I vrlo je spremna pomoi kad se radi o zanimljivim pitanjima."
"I to istrauje ovih dana?" upitao je Miles.
Reed mu je pruio bezizraajan pogled. "Ilegalno kloniranje. Moda biste joj vi mogli dati neke savjete."
"Ah - bojim se da su moja iskustva nekih dva desetljea zastarjela, ne bi joj koristila."
"Pa, to se mene uostalom i ne tie. U ovom sluaju, trag je bio vrlo objektivan. Jedan zrani automobil je vien kako odlazi iz zrane luke u vrijeme napada, ilegalno
prolazei kroz prostor kontrole leta. Uspjeli smo ga pratiti do barravarskog veleposlanstva."
Narednik Barth. Galeni je djelovao kao da bi najradije pljunuo; Ivan je poprimio onaj ugodan, blago idiotski izraz lica koji mu je u prolosti znao tako dobro posluiti da izbjegne optube za odgovornost.
"Oh, to", ree Miles lako. "To je samo uobiajeno dosadno barravarsko nadgledanje, uvijek me prate. Iskreno govorei, veleposlanstvo koje bih ja osumnjiio za umijeanost u ovo bilo bi cetagandansko. Nedavni dendariijski potezi u njihovom interesnom podruju - daleko izvan vae jurisdikcije - nimalo im se nisu svidjeli. Ali to je optuba koju nisam mogao dokazati i zato sam se zadovoljio time da to ostavim u rukama vaih ljudi."
"Ah, nevjerojatna spasilaka operacija na Dagooli. uo sam za to. Vrlo uvjerljiv motiv."
"Znatno bolji, usudio bih se rei, nego neke stare prie koje sam povjerio Lii Vallerie. Ispravlja li to cijeli nesporazum?"
"A dobijate li vi neto za uzvrat za vae ljubazne usluge barravarskom veleposlanstvu, admirale?"
"Osjeaj da sam uinio dobro djelo? Ne, u pravu ste, upozorio sam vas na svoj smisao za humor. Recimo samo da mije nagrada dovoljna."
"Nita to bi se moglo shvatiti kao ometanje pravde, nadam se?" Reedove obrve su se suho podigle.
"Ja sam rtva, sjeate se?" Miles se ugrizao za jezik. "Moja nagrada nema nikakve veze s londonskim krivinim zakonom, uvjeravam vas. U meuvremenu, mogu li vas zamoliti da vratite jadnog porunika Vorkosigana na skrb, recimo, njegovu nadreenom asniku, satniku Galeniju?"
Reedovo lice bilo je studija sumnjiavosti, napetost mu se umnogostruila. Sto ne valja, prokletstvo? zapitao se Miles. Ovo bi ga trebalo umiriti...
Reed je ispruio ruke, zavalio se u sjedalu i nagnuo glavu. "Porunik Vorkosigan je prije sat vremena otiao s ovjekom koji se predstavio kao satnik Galeni."
"Aaah..." ree Miles. "Postariji ovjek u civilnoj odjei? Prosijeda kosa, teke grae?" "Da..."
Miles je duboko udahnuo, ukoeno se smjekajui. "Hvala vam, istraitelju Reed. Neemo vie troiti vae dragocjeno vrijeme."
Kad su se opet nali u hodniku, Ivan je rekao: "A to sad?"
"Ja mislim", ree satnik Galeni, "daje vrijeme za povratak u veleposlanstvo. Da poaljemo puni izvjetaj u stoer."
Potreba za priznanjem, ha? "Ne, ne, nikad nemoj slati meuizvjea", ree Miles. "Samo krajnje. Meuizvjea obino rezultiraju naredbama. Koje onda mora ili posluati ili potroiti dragocjeno vrijeme i energiju da ih izbjegne, a vrijeme bi mogao iskoristiti da rijei problem."
"Zanimljiva zapovjedna filozofija; moram to zapamtiti. Dijelite li i vi takvo miljenje, zapovjednice Quinn?"
"O, da."
"Dendariijski plaenici mora da su fascinantna jedinica za rad."
Quinn se nasmijeila. "I meni se tako ini."
DVANAESTO POGLAVLJE
Svejedno su se vratili u veleposlanstvo; Galeni da pokrene svoje ljude u opu istragu, protiv sad ve izrazito sumnjiva, kurirskog asnika, Miles da se presvue u barravar-sku zelenu odoru i posjeti lijenika pri veleposlanstvu kako bi mu konano namjestili ruku kako treba. Ako nakon ove guve u njegovu ivotu nastane neko zatije, razmiljao je Miles, moda bi bilo najbolje da si uzme vremena i ode sin-tetikom zamijeniti kosti i zglobove ruku i aka. Sreivanje nogu bilo je bolno i dosadno, ali odlaganje da to isto napravi i s rukama nee situaciju nimalo popraviti. A stvarno se vie nije mogao pretvarati da e jo imalo rasti.
Pomalo snuden zbog takvih misli, iziao je iz klinike veleposlanstva i proetao do podzemne etae ureda Sigurnosti. Naao je Galenija kako sjedi sam za svojim kom-konzolnim stolom, nakon to je proizveo itavu meavu naredbi koje su poslale njegove podreene u svim smjerovima. Svjetla u uredu bila su priguena. Galeni se zavalio u stolcu podigavi prekriene noge na stol. Miles je imao dojam da bi u ruci radije imao neto otro i alkoholno umjesto svjetlosne olovke koju je prevrtao po prstima.
Kad je Miles uao, Galeni mu se blijedo nasmijeio, sjeo uspravno i poeo tapkati olovkom po stolu. "Razmiljao sam, Vorkosigan. Bojim se da neemo moi izbjei up-litanje lokalnih vlasti u cijelu ovu priu."
"Volio bih da to ne uinite, gospodine." Miles je privukao stolac i zajaio ga, prekriivi ruke na naslonu. "Uvu-cite njih u priu i posljedice vie nee biti pod naom kontrolom."
"Trebala bi nam mala vojska da sad pronaemo onu dvojicu negdje na Zemlji."
"Ja imam jednu malu vojsku", podsjetio ga je Miles, "koja je upravo pokazala svoju djelotvornost kod ovakvih stvari, ini mi se."
"Ha. Istina."
"Neka veleposlanstvo unajmi dendariijske plaenike da pronau nae... nestale osobe."
"Unajmi? Mislio sam da ih Barravar ve plaa."
Miles je nevino zatreptao. "Ali, gospodine, dio je njihova prikrivenog statusa i to to je taj odnos nepoznat ak i samim Dendariima. Ako ih veleposlanstvo unajmi, sa slubenim ugovorom za ovaj posao, to je - da tako kaem, krinka na krinku."
Galeni je ironino podigao obrve. "Shvaam. A kako njima misli objasniti svoga klona?"
"Ako bude potrebno, kao klona - admirala Naismitha." "Sad vas je ve trojica?" rekao je Galeni sumnjiavo. "Samo ih poaljite da pronau vaeg - da pronau Ser
Galena. Gdje je on, tamo e biti i klon. Jednom je ve
upalilo."
"Ha", ree Galeni.
"Ima samo jedna stvar", dodao je Miles. Zamiljeno je proao jednim prstom po vrhu naslona stolca. "Ako ih konano uspijemo uhvatiti - to zapravo namjeravamo uiniti s njima?"
Svjetlosna olovka je tapkala. "Postoje", rekao je Galeni, "samo dvije ili tri mogunosti. Kao prvo, moe ih se
uhititi, suditi im, i zatvoriti ih za zloine koje su poinili ovdje na Zemlji."
"U tom procesu", primijetio je Miles ozbiljno, "krinka admirala Naismitha kao navodno nezavisnog poduzetnika bit e gotovo sigurno kompromitirana, njegov pravi identitet javno obznanjen. Ne mogu se pretvarati da barravar sko Carstvo ovisi o dendariijskim plaenicima, ali Sigurnost nas je u prolosti smatrala korisnima. Zapovjednitvo bi moglo - nadam se da bi moglo - smatrati tako neto slabom zamjenom. Osim toga, je li moj klon zaista poinio neke zloine za koje bi ga se moglo zadrati? Mislim da bi mogao ak biti i maloljetan, po eurozakonskim propisima."
"Druga mogunost", recitirao je Galeni. "Otmemo ih i tajno ih vratimo na Barravar, gdje im se sudi, izbjegavi time zemaljski zakon o neizruivanju. Kad bismo dobili neku naredbu s vie instance, pretpostavljam da bi otprilike ovako nekako zvuao minimalni odgovarajue paranoian odgovor Sigurnosti."
"Gdje im se sudi", ree Miles, "ili ih se na neodreeno vrijeme strpa u neku rupu... Za mog - brata, to ne bi moralo biti tako loe kao to bi se u prvi as pomislilo. On ima prijatelje na vrlo visokim mjestima. Ako uspije izbjei da ga prije svega, na putu, ne ubije neki - pretjerano uzbuen podreeni." Galeni i Miles izmijenili su pogled. "Ali nitko nee intervenirati za vaeg oca. Barravar je oduvijek smatrao kako su sva umorstva u Komarrskoj pobuni bila civilni zloini, a ne ratna djela, a on nikad nije pruio zakletvu odanosti ni potpao pod amnestiju. Optu-it e ga za ozbiljne zloine. Neizbjeno e uslijediti njegovo pogubljenje."
"Neizbjeno." Galeni je napuio usnice, zagledan u vrhove svojih izama. "Trea mogunost je - kao to si rekao - da stigne naredba da ih se tajno ubije."
"Kriminalnim naredbama mogue se uspjeno oduprijeti", primijetio je Miles, "ako imate dovoljno jak eludac za to. Vrhovno zapovjednitvo, na svu sreu, nije vie tako slobodno s takvim stvarima kao stoje bilo u vrijeme cara Ezara. Predlaem vam i etvrtu mogunost. Moda bi bilo bolje da uope ne uhvatimo te - nezgodne roake."
"Iskreno, Miles, ako ne uspijem izvui Ser Galena, moja karijera e ieznuti. Sigurno sam ve i sada sumnjiv jer ga nisam uspio pronai tijekom protekle dvije godine. Tvoja ideja granii - ne s neposlunou, to je izgleda tvoj normalan nain rada - ve s neim jo gorim."
"A to je s tvojim prethodnikom ovdje, koji ga nije uspio otkriti proteklih pet godina? I ako ga i izvue sada, hoe li to imalo pridonijeti tvojoj karijeri? Bit e sumnjiv u svakom sluaju, u mislima onih koji ele biti sumnjiavi."
"Volio bih", Galenijevo lice imalo je povuen, mrtvaki miran izraz, glas mu se pretvorio u zamiljeni mrmor, "volio bih da je ostao mrtav. Njegova prva smrt bila je puno bolja, slavna u vrelini bitke. Imao je svoje mjesto u povijesti, a ja sam bio sam, prebolio sam gubitak, nisam imao ni oca ni majke koji bi me muili. Kakva je srea to znanost nije uspjela dovesti ljude do besmrtnosti. Velik je blagoslov to moemo prerasti stare ratove. I stare ratnike."
Miles je razmiljao o problemu. U zatvoru na Zemlji, Galen bi unitio i Galenijevu karijeru i karijeru admirala Naismitha, ali bi ostao iv. Poslan na Barravar, umro bi: Galenijeva karijera bila bi u neto boljem poloaju, ali Galeni sam - ne bi ostao posve zdrav, Miles je u to bio poprilino uvjeren. Ocoubojica ne bi imao duevnog mira neophodnog da slui buduim kompliciranim potrebama Komarra, to je sigurno. Ali Naismith bi preivio, aputale su njegove misli izazovno. Ostavljeni na slobodi, uporni Galen i Mark ostajali su prijetnja nepoznatih, i stoga neprihvatljivih, razmjera; ako Miles i Galeni nita ne poduzmu, vrhovno zapovjednitvo e im nedvojbeno oduzeti
mogunost izbora, izdajui tko zna kakve naredbe koje e zapeatiti sudbinu onih koje su vidjeli kao neprijatelje.
Milesu se gadila pomisao o rtvovanju Galenijeve karijere tom otrcanom starom revolucionaru koji je odbijao odustati. Ali Galenovo unitenje bi isto tako kodilo Gale-niju, jednako tako sigurno. Prokletstvo, zato se stari nije mogao umiroviti negdje u nekom tropskom raju, umjesto da se povlai uokolo i stvara nevolje za mlau generaciju s obrazloenjem, sigurno, kako je to dobro za njih? Prisilna mirovina za revolucionare, to je ono to bi im sad trebalo.
Kako se odabire kad su svi izbori loi?
"Ovaj izbor je moj", rekao je Galeni. "Morat emo krenuti po njih."
Zagledali su se jedan u drugoga, obojica jako umorni.
"Kompromis", predloio je Miles. "Poaljimo denda-riijske plaenike da ih pronau, prate i promatraju. Nemojmo ih jo za sada pokuavati pokupiti. To e ti dopustiti da upregne sve resurse veleposlanstva na rjeavanje problema kurira, to je u svakom pogledu isto interna barravarska stvar."
Nastala je tiina. "Slaem se", rekao je Galeni konano. "Ali to god da se na kraju dogodi - volio bih da to obavimo brzo."
"Slaem se", ree Miles.
Miles je pronaao Elli u kafeteriji veleposlanstva. Sjedila je sama, umorno i pomalo beznadno naslonjena nad ostacima veere, ne obazirui se na prikrivene poglede i nesigurne osmijehe razliitih lanova diplomatskog osoblja. Dograbio je sendvi i aj i kliznuo u sjedalo nasuprot njoj. Ruke su im se naas sastale preko stola, onda ona opet osloni bradu na dlanove, podboivi se na laktove.
"Pa, to je sljedee?" upitala je.
"Koja je u vojsci tradicionalna nagrada za dobro obavljen posao?"
Njezine tamne oi su se nasmijeile. "Sljedei posao."
"Upravo tako. Uvjerio sam satnika Galenija da dopusti dendariijskim plaenicima pronai Galena, kao to ste pronali i nas. Usput reeno, kako ste nas zapravo pronali?"
"Rad, rad i samo rad. Poeli smo prolazei kroz onu gomilu podataka koju si nam poslao iz veleposlanstva, svi oni dosjei o Komarrancima. Eliminirali smo one koji su bili vrlo detaljni, malu djecu i tome slino. Onda smo ekipu s obavjetajnog raunala spustili na kopno da se probije u ekonomsku mreu i pokrade kreditne dosjee, i u eu-rozakonsku mreu - dakle, to je bilo teko - da pokrade kriminalne dosjee i poeli smo traiti anomalije. Tako smo pronali i prvi trag. Prije otprilike godinu dana, jedan sin komarrskog izbjeglice, roen na Zemlji, uhien je zbog nekog manjeg prijestupa ali imao je neregistrirani oa-mut. Budui da to nije smrtonosno oruje, dobio je samo globu i, to se eurozakona ticalo, to je bilo to. Ali oamut nije bio zemaljske proizvodnje. Radilo se o starom bar-ravarskom vojnom modelu.
Poeli smo ga slijediti, i tjelesno i preko kompjuterske mree, otkrivajui tko su mu prijatelji, ljudi koji nisu bili u raunalu veleposlanstva. Slijedili smo istovremeno i nekoliko drugih tragova koji nisu dali rezultata. Ali u tom trenutku sam ja dobila jednu ideju kojoj nisam mogla odoljeti. Jedan od ljudi s kojima je klinac esto bio u kontaktu, ovjek po imenu Van der Poole, bio je registriran kao useljenik s planeta Frost IV. E sad, tijekom one istrage od prije nekoliko godina, kad se radilo o ukradenim genima, prola sam kroz Jacksonovo Skrovite"
Miles je kimnuo, sjeajui se.
"Pa sam znala da tamo moe kupiti potpuno dokumentiranu prolost - jedna od onih malih, visoko profitabilnih usluga koje neki laboratoriji tamo prodaju zajedno s novim licima, glasovima, otiscima prstiju i retina to i inae nude. Jedan od planeta koje esto koriste za takve stvari je Frost IV zato to je jedan snaan potres prije dvadeset osam godina potpuno unitio njihovu kompjutersku mreu - a da se ne spominje ostatak mjesta. Puno potpuno legalnih ljudi koji su otili s Frosta IV imaju isprave koje je nemogue provjeriti. Ako ima vie od dvadeset osam godina, Jacksonovo Skrovite ti moe sve srediti. Tako da, kad god vidim nekoga iznad odreenog godita tko tvrdi da je s Frosta IV, automatski postajem sumnjiava. Van der Poole je ispao Galen, naravno."
"Naravno. Usput reeno, i moj klon je jo jedan divan proizvod Jacksonova Skrovita."
"Ah. Sve se slae. Kako je to zgodno."
"estitam i tebi i itavom obavjetajnom odjelu. Podsjeti me da to pretvorim u slubenu izjavu, prvi sljedei put kad doem na Trijumf."
"A kad e to biti?" Zagrizla je komad leda sa dna svoje ae i zavrtjela ostatak u ai, trudei se da djeluje zainteresirana samo profesionalno.
Usne bi joj bile hladne i aromatine... Miles se i sam s naporom vratio u profesionalni stav, svjestan znatieljnih pogleda ljudi iz veleposlanstva koji su ih promatrali. "Ne znam. Sigurno je da ovdje jo nismo gotovi. Trebali bismo svakako sve nove podatke koje su Dendarii prikupili prebaciti natrag u dosjee veleposlanstva. Ivan sad radi na onome to smo izvukli iz Galenove komkonzole. Ovaj put e biti tee. Galen - Van der Poole - e se skrivati. A on je imao podosta iskustva s ozbiljnim nestajanjem. Ali ako, i kad ga pronaete - ovaj - javite to izravno meni. Ja u to prijaviti veleposlanstvu."
"to e to javiti veleposlanstvu?" upitala je EUi, svjesna njegovih neizreenih tonova.
Miles je stresao glavom. "Jo nisam siguran. Moda sam preumoran da bih mogao razmiljati. Vidjet emo hoe li sve to imati neto vie smisla ujutro."
EUi je kimnula i ustala.
"Kamo ide?" upitao je Miles prepadnuto.
"Natrag na Trijumf, da pokrenem stvari, naravno."
"Ali moe ih poslati - Tko je gore na dunosti ovog asa?"
"Bel Thorne."
"Fino, fino. Idemo pronai Ivana, moemo odavde pokrenuti razmjenu podataka uskim trakom i poslati naredbe." Prouavao je tamne krugove pod njezinim blistavim oima. "Uostalom, koliko dugo si ti na nogama?"
"Oh, otprilike zadnjih, ovaj", bacila je pogled na sat, "tridesetak sati."
"Tko to ne zna delegirati posao, zapovjednice Quinn? Poalji naredbe, a ne sebe. I odspavaj malo prije nego to i ti pone grijeiti. Pronai u ti neki leaj tu u veleposlanstvu" susrela mu je pogled, odjednom nasmijeena. "Ako hoe", dodao je Miles uurbano.
"Hou?" rekla je tiho. "To bi mi odgovaralo."
Posjetili su Ivana, zakopana za svojom komkonzolom, i ostvarili sigurnu vezu za prijenos podataka s Trijumfa. Ivanu je, primijetio je Miles presretno, ostalo jo gomila posla. Ispratio je Elli uz dizalnu cijev do njihove sobe.
Elli se zaletjela u kupaonicu. Dok je vjeao odoru, Miles je pronaao svoju maju deku, zguranu u tamni kut njegova ormara, vjerojatno na mjestu gdje ju je njegov prestravljeni klon bacio jo one prve noi. Crno krzno se rastopilo u oduevljenom predenju im ga je podigao na
ruke. Briljivo ga je rasprostro po krevetu, tapui ga da ga namjesti. "Eto."
Elli je izala ispod tua u zaudno kratkom roku, prstima raeljavajui kratku mokru kosu, runika primamljivo prebaena preko bokova. Ugledala je maju deku, nasmijeila se, skoila na nju i pogladila je nonim prstima. Deka je zadrhtala i poela presti jo glasnije.
"Ah", dahnuo je Miles, promatrajui Elli i deku s osjeajem savrenog zadovoljstva. A onda se sumnja uvukla u njegov rajski vrt. Elli se sa zanimanjem ogledavala po sobi. "Je li ovo, ovaj, prvi put da si tu?" upitao je tonom za koji se nadao da zvui bezbrino.
"Aha. Ne znam zato sam oekivala neto srednjovjekovno. Izgleda kao hotelska soba; vie nego to bih oekivala od Barravara."
"Ovo je Zemlja", istaknuo je Miles, "a Vrijeme izolacije je prolo prije vie od stotinu godina. Ima neke jako udne zamisli o Barravaru. Ali samo sam se pitao je li te moj klon kad, ovaj... sigurna si da nije bilo uope nikakve razlike, tijekom ta etiri dana? Bio je tako dobar?" Nesretno se nasmijeio, sa strepnjom ekajui njezin odgovor. A to ako zaista nije nita primijetila? Zar je on zaista tako jednostavan i proziran da ga svatko moe odigrati? Jo gore, to ako je primijetila razliku - i klon joj se vie sviao...?
Elli je djelovala kao da joj je neugodno. "Primijetila jesam. Ali da skoim od toga to mi se ini da s tobom neto nije u redu do toga da shvatim kako to nisi ti... moda, da smo proveli vie vremena zajedno. Razgovarali smo samo preko kom-veze, osim jedanput, dva sata, kad smo ili u grad osloboditi Danija i njegovu veselu druinu od lokalne policije, a onda sam mislila da si poludio. Kasnije sam zakljuila da sigurno neto sprema, samo da meni nisi nita rekao jer sam..." glas joj se odjednom smanjio, "iz nekog razloga izgubila tvoju naklonost."
Miles je proraunao i odahnuo s olakanjem. Znai da klon nije imao vremena da... ovaj. Suho joj se nasmijeio.
"Zna, kad me ti pogleda", nastavila je s objanjavanjem, "osjeam se - pa - dobro. Ne u onom toplom i mekom smislu, premda ima i toga"
"Toplo i meko", uzdahnuo je Miles zadovoljno, oslanjajui se na nju.
"Prestani se zafrkavati, ozbiljna sam." Ali svejedno ga je obujmila rukama. vrsto, kao daje spremna smjesta se boriti s bilo kojim stvorom koji bi ga mogao pokuati opet oteti od nje. "Dobro, kao -ja mogu sve. Sposobna sam. Uz tebe se prestajem bojati. Prestajem se bojati pokuati, prestajem se bojati to bi drugi mogli pomisliti. Tvoj -klon, boe dragi, kakvo je olakanje znati da je to klon -me natjerao da se ponem pitati to nije u redu sa mnom. Premda, kad pomislim kako su te se lako dokopali, one noi u praznoj kui, mogla bih"
"S", Miles joj je jednim prstom zaepio usta. "S tobom je sve u redu, Elli", rekao je, ugodno prigueno. "Ti si naprosto savrena Quinn." Njegova Quinn...
"Shvaa to mislim? Pretpostavljam da ti je to spasilo ivot. Bila sam te - njega - namjeravala obavijestiti o rezultatima lova na Galenija iliv ti bar dati neki meuiz-vjetaj o nedostatku napretka. to bi njemu bila prva vijest da uope traimo Galenija."
"I to bi on onda odmah zaustavio."
"Upravo tako. Ali onda, kad se uinilo da imamo dobar trag - htjela sam biti sigurna. Sauvati stvari, iznenaditi te krajnjim rezultatom, uredno zamotanim i s masnicom na vrhu - opet osvojiti tvoje potovanje, da budem iskrena. Na odreeni nain, on me sam sprijeio da ga obavijestim."
"Ako ti je to ikakva utjeha, nije se radilo o tome to mu se nisi svidjela. Prestravio se od tebe. Tvoje lice - da ne spominjem i sve ostale tvoje dijelove - tako djeluje na neke ljude."
"Da, lice..." Ruka joj se podigla do obraza, samo napola svjesno, onda se blae spusti i zamrsi mu kosu. "Mislim da si tono odredio stoje djelovalo tako pogreno. Ti si me poznavao kad sam jo imala svoje staro lice, i onda kad uope nisam imala lice, i sada s ovim novim licem, i samo za tebe, sve je to bilo isto lice."
Njegova neprevijena ruka ocrtala je luk njezinih obrva, savreni nos, zastala kod usana da prikupi poljubac, zatim se spustila niz idealni kut njezine brade do svilenkaste koe grla. "Da, to lice... onda sam bio mlad i glup. U tom trenutku je djelovalo kao dobra ideja. Tek kasnije sam shvatio da bi to za tebe mogao biti i hendikep."
"I ja", uzdahne Elli. "Prvih est mjeseci bila sam oduevljena. Ali drugi put kad mi se vojnik pokuao nabacivati umjesto da poslua moju naredbu, znala sam da definitivno imam problem. Morala sam otkriti i samu sebe nauiti svim vrstama trikova, kako bih ljude natjerala da odgovaraju na moju nutrinu, a ne vanjtinu."
"Shvaam", ree Miles.
"Bogme, ti bi to i morao shvatiti." Naas se zagledala u njega kao da ga vidi prvi put, onda mu spusti poljubac na elo. "Tek sam sad shvatila koliko sam tih trikova zapravo pokupila od tebe. Koliko te volim!"
Kad su izronili po zrak nakon poljupca koji je uslijedio, Elli je ponudila: "Masaa?"
"Ti si san svakog pijanca, Quinn." Miles se bacio u krzno, na lice, i pustio je da mu radi to god eli. Pet minuta u njezinim snanim rukama odvojilo bi ga od svih ambicija osim dvije. Kad je te dvije zadovoljio, oboje su zaspali kao klade, neuznemireni bilo kakvim runim snom kojeg bi se Miles kasnije sjetio.
Miles se mamurno probudio na zvuk kucanja na vratima.
"Gubi se, Ivane", zastenjao je u meso i krzno koje je drao. "Idi spavati nekamo na klupu, ha...?"
Meso gaje odluno streslo da ga razbudi. Elli je upalila svjetlo, izila iz kreveta, uvukla se u crnu majicu i sive hlae i otapkala do vrata, ne obazirui se na Milesovo promrmljano: "Ne, ne, nemoj ga pustiti unutra..." Kucanje je postalo glasnije i upornije.
"Miles!" Ivan je zamalo pao kroz vrata. "Oh, bok, Elli. Miles!" Ivan gaje stresao za rame.
Miles se pokuavao sakriti pod svojim krznom. "U redu, evo ti tvoj krevet", mrmljao je. "Ne mora me zatut-kati..."
"Dii se, Miles!"
Miles je izvukao glavu na povrinu, oiju stisnutih da ih obrani od svjetla. "Zato? Koliko je sati?"
"Otprilike pono."
"Fuj." Opet je potonuo. Tri sata sna jedva da se raunalo, nakon svega to je proao u posljednja etiri dana. Iskazujui crtu bezone okrutnosti na koju Miles prije nije ni posumnjao, Ivan je izvukao ivo krzno iz njegovih stisnutih ruku i bacio ga u stranu.
"Mora ustati", ustrajao je Ivan. "Obuci se. Oguli te gljivice s lica. Nadam se da ovdje negdje ima istu odoru" Ivan je rovao po njegovu ormaru. "Evo je!"
Miles je tupo prihvatio zeleno tkanje koje mu je Ivan dobacio. "Veleposlanstvo gori?" upitao je.
"Skoro. Elena Bothari-Jesek se upravo vratila s Tau Cetija. Nisam znao ak ni da sije poslao!"
"Oh!" Miles se razbudio. Quinn se dosad ve do kraja obukla, ukljuujui i izme, i provjeravala oamut u futroli. "Da. Moram se obui, aha. Ali brada joj nee smetati."
"Budui daje nee izgrepsti", promrmljala je Elli ispod glasa, odsutno si eui bedro. Miles je priguio smijeak; jedan njezin kapak mu je namignuo.
"Ona moda ne", rekao je Ivan smrknuto, "ali sumnjam da bi se komodor Destang oduevio."
"Destang je ovdje?" Miles se do kraja razbudio. Po svemu sudei, jo mu je preostalo malo adrenalina. "Zato?" A onda se sjetio nekih sumnji koje je bio ukljuio u izvjee to ga je poslao s Elenom i shvatio je zato bi ef Sigurnosti Sektora II mogao nai za shodno da osobno vodi istragu. "O, Boe... moram mu objasniti kako stoje stvari prije nego to strijelja jadnog Galenija po kratkom postupku"
Utrao je u ledene iglice tua; Elli mu je, dok je izlazio, gurnula alicu kave u onu ruku koja nije bila omotana zavojem, a kad se obukao, prouila je rezultat.
"Sve je u redu osim lica", obavijestila gaje, "a s tim ne moe nita uiniti."
Proao je rukom preko svoje ogoljele brade. "Nije mi valjda negdje neto promaklo?"
"Ne, divila sam se masnicama. I oima. Vidjela sam ie oi na narkiima koji su tri dana na suhom."
"Ba ti hvala."
"Sam si pitao."
Dok su silazili dizalnom cijevi, Miles je razmiljao o onome to je znao o Destangu. Njegovi prethodni dodiri s komodorom bili su kratki, slubeni i, koliko je Miles znao, zadovoljavajui za obje strane. Zapovjednik Sigurnosti Sektora II bio je iskusan asnik, navikao na obavljanje razliitih dunosti - usklaivanje prikupljanja informacija, nadzor nad osiguranjem barravarskih veleposlanstava i vanih osoba koje bi im dole u posjet, povremeno spaavanje barravarskih podanika u nevolji - s malo izravnog nadzora s udaljenog Barravara. Za vrijeme dvije-tri operacije koje su Dendarii bili proveli u podrujima Sektora II, naredbe i novac su uredno dolazili, a Milesova zavrna izvjea odlazila, bez ikakva zastoja unutar Destangove zapovjedne nadlenosti.
Kad su Miles, Ivan i Elli uli u Galenijev ured, komodor Destang sjedio je u Galenijevu stolcu za Galenijevom komkonzolom. Satnik Galeni je stajao, premda je kraj zida bilo jo slobodnih stolaca; njegov ukoeni poloaj podsjeao je na uplji oklop, oi su mu bile zasjenjene a lice bezizraajno kao vizir. Elena Bothari-Jesek nesigurno je lebdjela u pozadini, sa zabrinutim izrazom nekoga tko promatra razvoj dogaaja koje je sam pokrenuo ali vie nema nikakav nadzor nad njima. Oi su joj se osvijetlile olakanjem kad je ugledala Milesa. Salutirala je - neispravno, budui da on nije bio u dendariijskoj odori; bilo je to vie preutno prenoenje odgovornosti, kao netko tko se rjeava vree ivih zmija. Evo, sve je tvoje... Uzvratio joj je kimanjem glave. U redu.
"Gospodine." Miles je salutirao.
Destang mu je uzvratio salutiranje i namrtio se, podsjeajui Milesa s udaljenim trzajem nostalgije na ranog Galenija. Jo jedan izmueni zapovjednik. Destang je bio ovjek od svojih ezdesetak godina, vitak, sijede kose, malo nii od prosjenog Barravarca. Nedvojbeno roen tik nakon kraja cetagandske okupacije, kad je rairena pothranjenost mnoge ljude liila punog rasta. Bio je mladi asnik u vrijeme osvajanja Komarra, dosegavi srednji rang tijekom kasnije Pobune; s iskustvom u borbi, kao i svi koji su preivjeli tu ratovima razrovanu prolost.
"Je li vas itko ve obavijestio o najnovijem razvoju dogaaja, gospodine?" poeo je Miles s nelagodom. "Moj izvorni memorandum je izrazito zastario."
"Upravo sam proitao verziju satnika Galenija." Destang je kimnuo prema komkonzoli.
Galeni mora pisati izvjea. Miles je u sebi uzdahnuo. To je neki stari akademski refleks, sigurno. Suzdrao se od istezanja vrata u pokuaju da vidi to pie.
"Vi izgleda jo niste sastavili izvjee", primijetio je Destang.
Miles je neodreeno mahnuo svojom previjenom rukom. "Bio sam u bolnici, gospodine. Ali jeste li ve shvatili da su Komarranci morali upravljati kurirskim asnikom veleposlanstva?"
"Uhitili smo kurira prije est dana na Tau eti", rekao je Destang.
Miles je odahnuo od olakanja. "I je li?"
"Uobiajena runa pria." Destang se namrtio. "Poinio je malu pogreku; to im je dalo osnovu da trae sve vee i vee stvari, sve dok vie nije bilo povratka."
udan mentalni dudo, ta vrsta ucjene, pomislio je Miles. U krajnjoj liniji, strah od njegove vlastite strane, a ne od Komarranaca, bilo je ono to je isporuilo kurira neprijatelju. Tako da sustav koji je bio namijenjen ojaa-nju odanosti na kraju ispada njezin najvei neprijatelj - tu neto ne valja...
"On je u njihovu vlasnitvu barem tri godine", nastavio je Destang. "to god je ulo ili izalo iz veleposlanstva u tom razdoblju moglo je proi kroz njihove ruke."
"Au." Miles je priguio osmijeh, zamijenivi ga, nadao se, izrazom odgovarajue uasnutosti. Znai da je kurirska diverzija oito postojala i prije Galenijeva dolaska na Zemlju. Dobro.
"Aha", ree Ivan, "upravo sam malo prije pronaao kopije nekih naih stvari u onoj masi podataka koje ste izvukli iz Ser Galenove komkonzole, Miles. To mi je bio prilian ok."
"I mislio sam da bi se mogle tamo nalaziti", ree Miles. "Nije bilo previe drugih mogunosti, kad sam jednom shvatio da nas muzu. Nadam se da je ispitivanje kurira oistilo satnika Galenija od svake sumnje?"
"Ako je on imao veze s komarrskim izbjeglicama na Zemlji", ree Destang neutralno, "kurir to nije znao."
to ba i nije izraz srdanog povjerenja, je l'da. "Bilo je potpuno oito", rekao je Miles, "daje satnik karta za koju je Ser Galen vjerovao da e mu moi posluiti kao as u rukavu. Ali karta je odbila igrati. Izlaui vlastiti ivot riziku. Cista je sluajnost, konano, to je satnik Galeni bio poslan na Zemlju" Galeni je tresao glavom, stisnutih usana, "nije li?"
"Ne", ree Galeni, jo u stavu mirno. "Ja sam traio Zemlju."
"Oh. Pa, svakako je bila sluajnost to sam ja dospio ovamo", Miles je zanemario problem. "ista sluajnost i moji ranjenici i krio-mrtvaci kojima je to hitnije trebala njega u veem medicinskom centru. I kad ve spominjem dendariijske plaenike, komodore, je li kurir nekamo skrenuo onih osamnaest milijuna maraka koje im Bar-rayar duguje?"
"Nisu nikad ni poslani", ree Destang. "Sve dok satnica Bothari-Jesek nije stigla u moj ured, na posljednji dodir s vaim plaenicima bilo je izvjee poslano s Mahate Solaris, koje je zavravalo priu o Dagooli. A onda ste nestali. to se ticalo stoera Sektora II, vi ste nestali prije vie od dva mjeseca. Na na uas. Osobito kad su se zahtjevi efa Sigurnosti Illvana za informacijama o vaem statusu od tjednih pretvorili u svakodnevne."
"Ja jasno mi je, gospodine. Ali znai da niste ni primili nae hitne zahtjeve za fondovima? Znai da nikad nisam bio ni dodijeljen veleposlanstvu!"
Vrlo tih zvuk, kao od dubokog i priguenog bola, pobjegao je inae bezizraajnom Galeniju.
Destang je rekao: "Samo od Komarranaca. Izgleda da je to bio trik kako bi vas zadrali na mjestu sve dok ne dobiju mogunost da izvre zamjenu."
"Toliko sam i sam pogodio. Ah - niste moda sluajno ponijeli mojih osamnaest milijuna maraka sa sobom, je li?
Taj dio se nije promijenio. Spomenuo sam to u svom memorandumu."
"Nekoliko puta", ree Destang suho. "Da, porunice, financirat emo vae neregularne trupe. Kao i obino."
"Ah." Miles se sav istopio i zasljepljujue se osmjehnuo. "Hvala vam, gospodine. To je zaista veliko olakanje."
Destang je znatieljno nagnuo glavu. "A od ega su ivjeli tijekom prolog mjeseca?"
"To -je malo komplicirano, gospodine."
Destang je otvorio usta kao da e pitati jo neto, onda se oito predomislio. "Shvaam. Pa, porunice, moete se vratiti svojoj jedinici. Vaa uloga ovdje je zavrena. Niste se uope ni trebali pojaviti na Zemlji kao barun Vorkosigan."
"Na koju jedinicu - mislite dendariijskim plaenicima, gospodine?"
"Sumnjam daje Simon Illvan slao hitne zahtjeve za njima samo zato to je usamljen. Moemo mirno pretpostaviti da e nove naredbe stii im se Glavni stoer obavijesti o vaem poloaju. Trebali biste se spremiti za pokret."
Elli i Elena, koje su sve ovo vrijeme bile u kutu, raspravljajui tihim glasovima, na ove su vijesti zainteresirano podigle poglede; Ivan je djelovao vie pogoen.
"Da, gospodine", ree Miles. "Sto e se dogoditi ovdje?"
"Budui da, hvala Bogu, niste uvukli zemaljske vlasti, slobodni smo da sami raistimo s tim propalim pokuaj-iem izdaje. Doveo sam ekipu s Tau Cetija"
Ekipa je bila skupina za ienje, pretpostavljao je Miles, obavjetajni komandosi spremni, na Destangovu naredbu, uvesti red u izdajom potreseno veleposlanstvo, sluei se silom ili podmuklou, prema potrebi.
"Ser Galen bi se ve odavno bio naao na naoj listi najtraenijih da nismo vjerovali daje mrtav. Galen!" Destang je stresao glavom kao da jo ne moe povjerovati u
to. "Ovdje na Zemlji, sve ovo vrijeme. Znate, ja sam sluio za vrijeme Komarrske pobune - tamo sam i poeo raditi u Sigurnosti. Bio sam u ekipi koja je kopala kroz ruevine vojarne Halomar, nakon to ju je kopilad raznijela usred noi - traio sam preivjele i dokaze, pronalazio mrtva tijela i gotovo nikakve tragove... Tog je jutra u Sigurnosti bilo mnogo slobodnih radnih mjesta. Prokletstvo. Kako se sve to vraa. Ako uspijemo opet pronai Galena, nakon to je vama kliznuo kroz prste", Destangove oi pale su nimalo dobroudno na Galenija, "sluajno ili ne, odvest emo ga natrag na Barravar da odgovara, ako ni za to drugo, onda za to krvavo jutro. Volio bih kad bismo ga mogli optuiti za sve, ali naprosto ga nema dovoljno za sve te kazne. Pomalo kao ludi car Yuri."
"Hvale vrijedan plan, gospodine", rekao je Miles oprezno. Galenijeva eljust bila je vrsto stisnuta, tu nije bilo nikakve pomoi. "Ali na Zemlji ima bar tucet bivih ko-marrskih pobunjenika s prolou jednako krvavom kao Ser Galen. Sad kad je otkriven, on nam nije nita vea prijetnja nego oni."
"Oni su ve godinama neaktivni", rekao je Destang. "Galen oito nije nimalo neaktivan."
"Ali ako razmiljate o nelegalnoj otmici, to bi moglo ugroziti nae diplomatske odnose sa Zemljom. Vrijedi li toliko?"
"Za trajnu pravdu uvijek vrijedi riskirati, uvjeravam vas, porunice."
Za Destanga Galen je ve bio mrtav. Pa, svejedno. "A na kojim ete temeljima onda oteti mog - klona, gospodine? On nikad nije poinio nikakav zloin na Barravaru. Nije nikad ak ni bio na Barravaru."
Umukni, Miles! oblikovao je Ivan bezglasno usnama iza Destanga, s izrazom sve veeg straha na licu. S komo-dorom se ne raspravlja! Miles se nije obazirao na njega.
"Sudbina moga klona me osobito zanima, gospodine." "Mogu zamisliti. Nadam se da emo uskoro moi ukloniti opasnost od daljnjih zamjena izmeu vas dvojice."
Miles se nadao da to ne znai ono to je mislio da znai. Ako bude morao zaustavljati Destanga... "Nema opasnosti od zabune, gospodine. Obian medicinski pregled moe pokazati razliku meu nama. Njegove kosti su normalne, moje nisu. Po kakvoj optubi ili tvrdnji je on od interesa za nas?"
"Izdaja, naravno. Zavjera protiv Carstva."
Budui da je drugi dio bio oito istinit, Miles se usredotoio na prvi dio. "Izdaja? On je roen na Jacksonovu Skrovitu. Nije carski podanik ni po osvajanju ni po mjestu roenja. Da bismo ga optuili za izdaju", Miles je udahnuo, "morali biste mu priznati da je carski podanik po krvi. A ako je to tako, onda ide sve do kraja i on postaje barun Vor sa svim pravima svoga ranga, ukljuujui tu i suenje meu sebi ravnima - Savjet grofova u punom sastavu."
Destangove obrve su se podigle. "Hoe li se on sjetiti pokuati s tako pretjeranom obranom?"
Ako se on ne sjeti, ja u mu to objasniti. "Zato ne?"
"Hvala vam, porunice. To je komplikacija koja mi nije bila pala na pamet." Destang je zaista djelovao zamiljeno, i sve otrije.
Milesov plan da uvjeri Destanga kako je putanje klona njegova vlastita ideja kao da je opasno padao u pozadinu. Morao je doznati "Razmatrate li narueno umorstvo kao jednu od mogunosti, gospodine?"
"I to vrlo privlanu." Destangova kraljenica se odluno ispravila.
"Tu bi moglo biti legalnih problema, gospodine. Ili on nije carski podanik, i mi uope nemamo nikakvo pravo na njega ili jest, i ima pravo na punu zatitu carskih zakona.
U oba sluaja, njegovo umorstvo bi" Miles si je ovlaio usne; Galeni, koji je jedini znao kamo je Miles namjerio, stisnuo je oi kao ovjek koji vidi neizbjenost nesree, "predstavljalo kriminalnu naredbu. Gospodine."
Destang je djelovao poprilino nestrpljivo. "Nisam namjeravao vama izdati tu naredbu, porunice."
On misli da ja samo hou ostati istih ruku... Ako Miles povede svoj sukob sa Destangom do loginog zavretka, s dvojicom carskih asnika kao svjedocima, postojala je dobra ansa da e komodor popustiti; postojala je barem podjednako dobra ansa da e se Miles nai u vrlo dubokim - dubinama. Ako se taj sukob razvije sve do neugodne rasprave na vojnom sudu, nijedan od njih dvojice nee iz cijele prie izai neokaljan. ak i ako Miles pobijedi, Barravar od toga nee imati koristi, a Destangovih etrdeset godina Carske slube nije zasluivalo tako neslavan kraj. A ako Miles ovog trenutka zavri u kunom pritvoru, svi drugi potezi (a to on to namjerava, za Boga miloga?) bit e mu onemogueni. Nije se htio opet nai zakljuan u nekoj sobi. U meuvremenu, Destangovi ljudi bi bez imalo oklijevanja izvrili svaku naredbu koju im on izda...
Pokazao je zube u nekoj vrsti osmijeha i samo rekao: "Hvala vam, gospodine." Ivan je djelovao pun olakanja.
Destang zastane. "Zabrinutost za potivanje legalnosti je neobina za jednog specijalca u tajnim operacijama, nije li, pa jo ovako kasno?"
"Svi mi imamo svojih neloginih trenutaka."
Quinnina pozornost bila je sad prikovana uz njega; blagi trzaj njezinih obrva je pitao, to, dovraga... ?
"Pokuajte ih imati to manje, porunice Vorkosigan", rekao je Destang suho. "Moj pobonik ima neutralni kredit za vaih osamnaest milijuna maraka. Razgovarajte s njim pri izlasku. I povedite sve ove ene sa sobom." Mahnuo je prema dvjema Dendariijkama u odorama.
Sjetivi se, Ivan im se osmjehno. One su moji asnici, prokleto mu bilo, a ne moj harem, zareao je Miles neujno u mislima. Ali ni jedan barravarski asnik Destangovih godina ne bi na to tako gledao. Neki stavovi se jednostavno nisu mogli promijeniti; jednostavno ih je trebalo nadivjeti.
Destangove rijei su oito znaile otputanje. Miles ih je ignorirao na vlastitu pogibelj. Destang nije spomenuo
"Da, porunice, samo vi idite." Glas satnika Galenija bio je na vrhuncu bezizraajnosti. "Ja jo nisam dovrio pisanje svoga izvjea. Dat u vam jednu Marku na komo-dorovih osamnaest milijuna ako odvedete Dendariije sa sobom."
Milesove oi samo su se blago rairile, uvi veliko slovo M. Galenijo nije rekao Destangu da Dendarii rade na tom sluaju. Znai da im ne moe narediti ni da se povuku, zar ne? Mala prednost - ako uspije pronai Galena i Marka prije Destangove ekipe. "Dogovoreno, satnice", zauo je Miles svoj glas. "Nevjerojatno, koliko se moe postii samo jednom Markom."
Galeni je jedanput kimnuo i okrenuo se natrag Destangu.
Miles je pobjegao.
TRINAESTO POGLAVLJE
Ivan je krenuo za njim, dok se Miles vraao u njihovu sobu da se posljednji put presvue u dendariijsku admiral-sku odoru u kojoj je bio i stigao, prije ivota i pol.
"Mislim da radije ne bih vidio to se dogaa tamo dolje", objasnio je Ivan. "Destang se zahuktao za debelo buenje. Kladim se da e cijelu no drati Galenija na nogama, nadajui se da e ga uspjeti slomiti."
"Prokletstvo!" Miles je zguvao zelenu barravarsku jaknu u gomilu i zavitlao je prema suprotnom zidu, ali nije imala ni blizu dovoljno teine da bi time iskalio svoju frustriranost. Bacio se na krevet, skinuo jednu izmu, zamahnuo njome, onda stresao glavom i spustio izmu na pod s izrazom gaenja. "Pee me to. Galeni zasluuje medalju, a ne ovolike nevolje. Pa - ako ga Ser Galen nije mogao slomiti, pretpostavljam da to ni Destangu nee uspjeti. Ali to nije u redu, nije u redu..." Zamislio se. "A ja sam pomogao da mu se to namjesti. Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo..."
Elli mu je dodala sivu odoru bez komentara. Ivan nije bio toliko mudar.
"Aha, krasan potez, Miles. Mislit u na tebe, sigurnog gore u orbiti, dok Destangova ekipa iz stoera bude ovdje dolje obavljala veliko ienje. Sumnjiavi su k'o vrag - ne
bi vjerovali ni vlastitoj baki. Svi smo nadrapali. Istrljat e nas, isprati i objesiti da se osuimo na ledenom vjetru." Priao je svom krevetu i eljno ga pogledao. "Nema smisla da legnem - sigurno e me zbog neega trebati prije nego svane." Smrknuto je sjeo na leaj.
Miles je pogledao Ivana s iznenadnom proraunatou u oima. "Ha. Aha, ti e sljedeih nekoliko dana biti usred svega, zar ne?"
Svjestan promjene njegova tona, Ivan ga je sumnjiavo pogledao. "I previe si u pravu. Pa to?"
Miles je istresao hlae. Njegova polovica sigurne kom--veze ispala je na krevet. Navukao je dendariijsku odoru. "Pretpostavimo da seja sjetim vratiti svoju kom-vezu prije nego odem. I pretpostavimo da Elli zaboravi vratiti svoju." Upozoravajui, Miles je podigao jedan prst i Elli je prestala kopati po svojoj jakni. "I pretpostavimo da ti vezu str-pa u dep, s namjerom da je vrati naredniku Barthu im dobije i drugu polovicu." Dobacio je kom-vezu Ivanu, koji ju je automatski uhvatio, ali je odmah zatim odmakao od sebe, drei je samo palcem i kaiprstom, kao daje to neto ivo to je isplazilo ispod stijene.
"A pretpostavimo da seja sjetim to mi se dogodilo kad sam ti zadnji put pokuao pomoi sub rosa?" rekao je Ivan namrteno. "Onaj mali trik koji sam napravio da bih te vratio u veleposlanstvo one noi kad si pokuao spaliti London sad je i slubeno u mome dosjeu. Destangovi ptiari past e u trans im to ugledaju, pogotovo s obzirom na trenutne okolnosti. Pretpostavimo zato da ti umjesto toga zabijem tu kom-vezu u" pogled mu je pao na Elli, "uho?"
Miles je gurnuo glavu i ruke kroz crnu majicu i povukao je dolje, blago se smijeei. Poeo je gurati stopala u dendariijske bojne izme. "To je samo predostronost. Moda nam uope nee trebati. Samo za sluaj da mi zatreba privatna linija s veleposlanstvom, u nekoj nudi."
"Ne mogu zamisliti", rekao je Ivan edno, "nikakvu nudu koju odani nii asnik ne bi mogao povjeriti svojem vlastitom sektorskom zapovjedniku Sigurnosti." Glas mu je postao otriji. "A sigurno ne moe ni Destang. to opet kuha u tom svom malom pokvarenom mozgu, stari?"
Miles je zakopao izme i ozbiljno zastao. "Nisam siguran. Ali moda mi se jo ukae prilika da spasim... neto, iz cijele ove guve."
Paljivo sluajui, Elli je primijetila: "Mislila sam da jesmo spasili neto. Otkrili smo izdajnika, zaepili sigurnosnu rupu, razrijeili otmicu i sprijeili ambicioznu zavjeru protiv barravarskog carstva. I dobili smo plau. to bi jo htio u jednom tjednu?"
"Pa, bilo bi zgodno daje bar neto od toga bilo napravljeno svjesno, a ne sluajno", primijetio je Miles.
Ivan i Elli izmijenili su poglede preko Milesove glave, a na licima im se, kao u ogledalu, poeo se pomaljati slian izraz nelagode. "Sto bi jo htio spasiti, Miles?" upitao je Ivan kao jeka.
Milesovo mrtenje, usmjereno na njegove izme, postalo je jo dublje. "Neto. Budunost. Drugu priliku. Neku... mogunost."
"U pitanju je onaj klon, zar ne?" rekao je Ivan, kroz ogrubjela usta. "Pustio si da te taj prokleti klon pone opsjedati."
"Meso moga mesa, Ivane." Miles je okrenuo dlanove prema gore buljei u njih. "Na nekim planetima, smatrali bi ga mojim bratom. Na nekima bi ga ak mogli nazvati i mojim sinom, ovisno o zakonu koji se odnosi na kloniranje."
"Samo jedna tvoja stanica! Na Barravaru", rekao je Ivan, "ako puca na tebe, nazvat e ga neprijateljem. Mue te problemi sa sjeanjem? Ti ljudi su te maloprije pokuali ubiti! Danas -juer ujutro!"
Miles se naas nasmijeio Ivanu, ne odgovarajui.
"Zna", rekla je Elli oprezno, "da si zakljuio kako stvarno eli klona, mogao si ga dati napraviti. Bez, ovaj, problema koje ovaj sadanji predstavlja. Ima toliko stanica..."
"Ne elim klona", rekao je Miles. elim brata. "Ali izgleda da su mi ovoga... isporuili."
"Mislila sam da gaje Ser Galen i kupio i platio", poalila se Elli. "Jedina stvar koju su ti Komarranci htjeli izdati bila je smrt. Po zakonima Jacksonova Skrovita, a to je planet njegova podrijetla, klon je nedvojbeno Galenovo vlasnitvo."
Gospodski Kastore, proaptao je stari citat u Milesovu sjeanju. "ak i na Barravaru", rekao je blago, "ni jedno ljudsko bie ne moe posjedovati drugo ljudsko bie. Galen se duboko spustio, u svojoj potrazi za... naelom slobode."
"U svakom sluaju", rekao je Ivan, "ti si sad van slike. Vrhovno zapovjednitvo je preuzelo stvari. uo sam tvoje naredbe za pokret."
"Nisi li isto tako uo Destanga kad je rekao da namjerava ubiti mog - klona, ako bude mogao?"
"Da, pa?" Ivan je sad ve zaista djelovao magaree, neka gotovo uspaniena tvrdoglavost. "Ionako mi se nije sviao. Nadureni mali pokvarenjak."
"I Destang je savladao umjetnost krajnjeg izvjea", ree Miles. "ak i kad bih sad krenuo bez iijeg doputenja, bilo bi mi fiziki nemogue da se vratim na Barravar, izmolim od svog oca klonov ivot, natjeram ga da iz Si-mona Illvana izvue protunaredbu i vratim se ovamo na Zemlju prije nego to se sve zavri."
Ivan je djelovao zapanjeno. "Miles - uvijek mi se inilo neugodnim zamoliti ujaka Arala da neto poduzme za
moju karijeru, ali vjerovao sam da bi ti prije umro nego to bi u bilo emu zamolio pomo svoga tate! A sad hoe poeti time to e preskoiti jednog komodora? Nakon toga, nee vie biti zapovjednika u cijeloj slubi koji bi te htio prihvatiti!"
"I bih radije umro", sloio se Miles bezizraajno, "ali ne mogu od nekog drugog zatraiti da umre umjesto mene. Ali to nije vano. Tako i tako ne bi moglo uspjeti."
"Hvala Bogu." Ivan se zabuljio u njega, duboko uznemiren.
Ako ne mogu ni dvoje svojih najboljih prijatelja uvjeriti da sam u pravu, pomisli Miles, moda sam u krivu.
Ili moda ovo moram uiniti sasvim sam.
"Ivane, samo bih htio zadrati jednu otvorenu liniju", rekao je. "Ne traim od tebe da uini bilo to"
"Za sada", prekinuo gaje Ivan smrknuto.
"Dao bih vezu satniku Galeniju, ali njega e sigurno pozorno pratiti. Samo bi mu je oduzeli, a i djelovalo bi... mutno."
"Znai kod mene e djelovati dobro?" upitao je Ivan nezadovoljno.
"Reci mi da." Miles je do kraja zakopao jaknu, ustao i ispruio ruku prema Ivanu da mu vrati kom-vezu. "Ili mi reci ne."
"Aaah." Ivan je skrenuo pogled i oajno gurnuo kom--vezu u dep svojih hlaa. "Razmislit u."
Miles je kimnuo glavom u znak zahvale.
Uhvatili su dendariijski shuttle koji se upravo spremao poletjeti iz londonske zrane luke, vraajui osoblje s dopusta. Zapravo, Elli je unaprijed javila i zatraila da ih priekaju; Miles je poprilino uivao znajui da ne moraju
uriti, a moda bi i vie zastajkivao da pritisci dunosti admirala Naismitha, koje su mu sad uzavrele u glavi, nisu automatski produili njegove korake.
Njihovo zadravanje pruilo je priliku jo nekome. Posljednji Dendarii s vreom preko ramena pretrao je preko betona dok su se motori zagrijavali i jedva se stigao uspeti rampom koja se povlaila. Pozorni straar na ulazu odloio je oruje prepoznavi trkaa i pruio mu ruku dok je shuttle kretao.
Miles, Elli Quinn i Elena Bothari-Jesek imali su stranja sjedita. Dotrali vojnik koji je zastao da uhvati dah prepoznao je Milesa, nasmijeio se i salutirao.
Miles mu je uzvratio oboje. "Ah, narednik Siembieda." Ryann Siembieda bio je savjestan tehniki narednik iz Inenjeringa, zaduen za odravanje i popravak bojnih oklopa i druge lake opreme. "Otopili ste se."
"Da, gospodine."
"I rekli su mi da su vam predvianja dobra."
"Izbacili su me iz bolnice prije dva tjedna. Bio sam na dopustu. A vi, gospodine?" Siembieda je glavom pokazao na srebrnu vreicu do Milesovih nogu, u kojoj se nalazilo ivo krzno.
Miles je neprimjetno petom izme zagurao vreicu pod svoje sjedalo. "I da i ne. Zapravo, dok ste se vi zabavljali, ja sam radio. I kao rezultat toga, uskoro emo svi opet raditi. Dobro je da ste iskoristili dopust dok ste jo mogli."
"Zemlja je divna", uzdahnuo je Siembieda. "Bilo je poprilino iznenaenje probuditi se ovdje. Jeste li vidjeli Park jednoroga? Tu je, na ovom otoku. Ja sam bio juer."
"Ja ba nisam puno toga vidio, bojim se", rekao je Miles sa aljenjem.
Sienrbiedaje iz depa iskopao holo-kocku i dodao mu je.
Park jednoroga i divljih ivotinja (odjel GalacTechova bioinga) zauzimao je prostor velikog i povijesnog imanja Wooton u Surrevu, obavijestila ga je vodika kocka. Na vid prikazu, sjajna bijela ivotinja koja je djelovala kao krianac konja i jelena, i vjerojatno je upravo to i bila, skakutala je preko zelenila u ukrasno podrezanom vrtu.
"Doputeno je hraniti pripitomljene lavove", obavijestio ga je Siembieda.
Miles je zatreptao pred nepozvanom mentalnom predodbom Ivana u togi, kojeg bacaju kroz stranja vrata lebdeeg teretnjaka pred krdo gladnih, ukasto-smeih maaka koje uzbueno galopiraju za njima. itao je previe zemaljske povijesti. "A to jedu?"
"Proteinske kocke, isto kao i mi."
"Ah", rekao je Miles, trudei se da ne zvui razoarano. Vratio je kocku.
Narednik je svejedno ostao pokraj njih. "Gospodine..." poeo je nesigurno.
"Da?" Miles je dopustio svom glasu da prui ohrab-renje.
"Proao sam kroz sve procedure - testirali su me i odobrili mi lake dunosti - ali... nisam se uspio sjetiti niega o danu kad sam poginuo. A lijenici mi nisu htjeli rei. To... mi malo smeta, gospodine."
Siembiedine svijetle oi bile su udne i na oprezu; jako ga smeta, prosudio je Miles. "Shvaam. Pa, lijenici vam i nisu mogli ba puno toga rei; oni nisu bili tamo."
"Ali vi jeste, gospodine", rekao je Siembieda sugestivno.
Naravno, pomisli Miles. A da nisam, ti ne bi umro smru namijenjenoj meni. "Sjeate li se kad smo stigli na Mahatu Solaris?"
"Da, gospodine. Sjeam se nekih stvari sve do noi prije toga. Ali cijeli tjedan mije nestao, ne samo borba."
"Ah. Pa, nema tu nikakve tajne. Komodor Jesek, ja, vi i vaa tehnika ekipa posjetili smo jedno skladite radi provjere kakvoe naih narudbi - bio se pojavio problem kod prve isporuke"
"Toga se sjeam", kimne Siembieda. "Napukle energetske elije iz kojih je curila radijacija."
"Da, upravo tako. Ba ste vi uoili defekt, dok ste ih is-tovarivali u rezerve. Ima ljudi koji bi ih bili naprosto spremili."
"Ne u mojoj ekipi", promrmljao je Siembieda.
"U skladitu nas je zaskoila cetagandska udarna skupina. Nikad nismo otkrili je li to bilo u dogovoru s vlastima, premda smo posumnjali kad su nam lokalne vlasti povukle orbitalne dozvole i pozvale nas da napustimo lokalni svemir Mahate Solaris. Ali moda im se naprosto nisu sviala uzbuenja koja smo donijeli sa sobom. U svakom sluaju, jedna granata je eksplodirala i raznijela stranji dio skladita. Vas je pogodio u vrat neki odlomljeni komad metala koji se odbio u eksploziji. U nekoliko sekundi ste iskrvarili." Nevjerojatna koliina krvi, iz tako vitkog mladog ovjeka, kad se razlila i tijekom borbe razmrljala po tlu - miris krvi i paljevine vratio se Milesu dok je govorio, ali zadrao je svoj glas mirnim. "Prebacili smo vas na Trijumfi zaledili u roku od sat vremena. Lijenik je bio vrlo optimistian, budui da nije bilo velikih oteenja tkiva." Ne kao jedan od tehniara, koji se u tom istom trenutku naao vrlo neukusno raznesen na komadie.
"Ja... pitao sam se to sam uinio. Ili to nisam."
"Niste ba imali vremena uiniti bilo to. Bili ste praktiki prva rtva."
Siembieda je djelovao kao da mu je laknulo. A to se dogaa u glavi mrtvaca koji hoda? zapitao se Miles. Kakvog se to nedostatka bojao vie od smrti?
"Ako je to ikakva utjeha", ubacila se Elli, "takva vrsta gubitka pamenja je uobiajena kod rtava trauma svih vrsta, ne samo kod krio-oivljavanja. Raspitajte se malo uokolo, otkrit ete da niste jedini."
"Trebali biste se vezati", rekao je Miles dok se letjelica okretala da poleti.
Siembieda je kimnuo glavom, djelujui malo veselije, i krenuo naprijed da pronae sjedalo.
Miles je znatieljno upitao Elli: "Sjea li se ti svojih opeklina? Ilije sve to samo blaena praznina?"
EUine ruke prele su blago preko obraza. "Ni u jednom trenutku nisam do kraja izgubila svijest."
Shuttle je krenuo naprijed i prema gore. Ruke porunika Ptarmigana na upravljau, prosudio je Miles suho. Komentari i uzvici putnika s prednjih sjedala potvrdili su njegovu pretpostavku. Milesova ruka je zastala, pa se odmakla od kontrola u naslonu sjedala koje bi ga povezale s pilotom; nee ga prozivati ukoliko ne pone letjeti naopako. Na Ptarmiganovu sreu, letjelica se umirila.
Miles je istegao vrat da pogleda kroz prozor dok su blistava svjetla ireg podruja Londona i njegova otoka nestajala pod njima. U sljedeem trenutku vidio je ue rijeke, s velikim branama i zabranima koji su se protezali vie od etrdeset kilometara, odreujui obalu po ljudskim zamislima, zaustavljajui more i titei povijesna blaga i nekoliko milijuna ljudi oko donje Temze. Jedan od golemih mostova koji su premoivali kanal zasjao je naspram olovne vode ispod sebe. I tako su se ljudi organizirali u korist tehnologije, premda to nikad prije nisu uspjeli u korist naela. O politici mora nije se raspravljalo.
Shuttle je zaokrenuo brzo, dobivajui na visini, pruajui Milesu posljednji pogled na sve manji labirint Londona. Negdje tamo dolje, u tom divovskom gradu, Galen i Mark su se skrivali ili bjeali, ili rovarili, dok je Destango-
va obavjetajna ekipa ralanjivala i ponovno ralanjivala sva Galenova stara mjesta i komkonzolnu mreu, traei njihove tragove, u smrtonosnoj igri skrivaa. Galen sigurno ima dovoljno pameti da izbjegava svoje prijatelje i pod svaku cijenu ostane podalje od mree. Ako se odmah pomiri s gubitcima i pobjegne, ima ansu da izbjegne bar-ravarskoj osveti jo jedno pola ivotnoga vijeka.
Ali ako je Galen u bijegu, zato se vratio da pobere Marka? Od kakve mu je koristi klon sad uope mogao biti? Je li Galen imao neki nejasan osjeaj oinske odgovornosti prema biu koje je stvorio? Nekako, Miles nije mogao povjerovati daje tu dvojicu povezivala ljubav. Moe li se klona upotrijebiti - kao slugu, roba, vojnika? Moe li se klona prodati - Cetagandancima, nekom medicinskom laboratoriju, cirkuskoj predstavi?
Moe li se klona prodati Milesu?
Dakle, to je bila zamisao kojoj bi povjerovao ak i bolesno sumnjiavi Galen. Neka vjeruje da Miles eli novo tijelo, bez slabosti kostiju koja ga je progonila od roenja... neka povjeruje da bi Miles platio visoku cijenu da dobije klona za takvu zloudnu svrhu... i Miles bi mogao doi do Marka i istovremeno pruiti Galenu dovoljno pokria i fondova da mu financira bijeg a da Galen nikad ne shvati da se radi o milostinji zbog njegova sina. Zamisao je imala samo dva nedostatka; prvo, sve dok ne uspostavi kontakt s Galenom, ne moe s njim ni zakljuiti bilo kakav posao; i drugo, ako bi Galen bio voljan zakljuiti takvu dijabolinu pogodbu, Miles nije bio tako siguran da bi ga volio vidjeti kako na kraju opet izbjegava barravarskoj, od vremena ohlaenoj, osveti. Neobina dvojba.
Nalikovalo je povratku kui, stupiti opet na Trijumf. vorovi kojih Miles nije ni bio svjestan raspetljali su se na
stranjem dijelu njegova vrata, dok je udisao poznati reciklirani zrak i kroz kosti upijao siune cvrkute i vibracije funkcionalnog, ivog broda. Sve je bilo u znatno boljem stanju nego u ijednom trenutku sve od Dagoole, pa je Miles u sebi zabiljeio da mora otkriti kojemu od napasnih inenjerskih narednika to treba zahvaliti. Bit e udobno ponovno biti samo Naismith, bez ikakva problema sloenijeg od onog koji mu stoer moe izraziti obinim vojnim jezikom, odreenim i jednoznanim.
Izdao je naredbe. Otkaite daljnje ugovore koje su sklopili pojedinani Dendarii ili skupine. Sva posada koja je trenutano ratrkana po povrini planeta, bilo poslovno bilo na dopustu, mora se staviti u stanje pripravnosti za pokret u roku od est sati. Svi brodovi moraju poeti provoditi provjere koje dvadeset etiri sata prethode polijetanju. Poaljite mi porunicu Bone. Sve mu je to davalo ugodno megalomanski dojam povlaenja svega prema sreditu, sebi samome, premda se takvo raspoloenje ohladilo kad je pomislio na nerijeeni problem koji ga eka u obavjetajnom odjelu.
S Quinn iza sebe, Miles je otiao posjetiti obavjetajce. ovjek za konzolom bio je Bel Thorne. Ako je ovjek ispravan izraz; Thorne je bio lan hermafroditne manjine s Kolonije Beta, bespomoni nasljednik stoljee starog genetskog projekta dvojbenih zasluga. Bio je to jedan od luih eksperimenata manijake skupine, po Milesovoj procjeni. Veina mukaraca/ena drala se svoje vlastite udobne subkulture na tolerantnoj Koloniji Beta; to to se Thorne uope otputilo van u iri galaktiki svijet govorilo je o hrabrosti, ili o smrtnoj dosadi ili, poznavajui Thorne, najvjerojatnije o podlom uitku u uznemiravanju ljudi. Kapetan Thorne nosilo je meku smeu kosu poianu u namjerno dvoznanu frizuru, ali je nosilo teko zaraenu dendariijsku odoru i in s otrom odreenou.
"Bok, Bel." Miles si je privukao stolac i uvrstio ga u ine; Thorne ga je pozdravilo prijateljskim polu-salutira-njem. "Pusti mi sve to je ekipa za nadgledanje pokupila u Galenovoj kui nakon to smo Quinn i ja spasili bar-ravarskog vojnog ataea i vratili ga u veleposlanstvo." Quinn je uspjela zadrati potpuno ozbiljno lice sluajui ovakvu reviziju povijesti.
Thorne je posluno prevrtjelo pola sata tiine, onda uspori kroz nevezani razgovor dvojice nesretnih komarr-skih straara koji su se budili iz oamuenosti. Zatim zvono s komkonzole; oslabljena kvaliteta slike resintetizirane s vid-zrake; polagani bezizraajni glas i lice samog Gale-na, koji zahtijeva izvjee o ubilakoj zadai straara; otro podizanje tona, kad je uo o dramatinom spaavanju koje se dogodilo umjesto pogubljenja. "Budale!" Stanka. "Ne pokuavajte vie doi do mene." Rez.
"Pronali smo izvor poziva, nadam se", rekao je Miles.
"Javna komkonzola na jednoj postaji podzemne", ree Thorne. "Dok smo nekoga poslali tamo, potencijalni radi-jus pretrage proirio se na oko stotinu kilometara. Dobar cijevni sustav, mora se priznati."
"Aha. I nakon toga se vie nije vraao u kuu."
"Kako izgleda, sve je napustio. Izgleda mi da je ve imao iskustva s izbjegavanjem osiguranja."
"Bio je u tome strunjak jo prije nego to sam seja rodio", uzdahne Miles. "Stoje s dvojicom straara?"
"Jo su bili u kui kad su stigli tipovi za nadzor iz bar-ravarskog veleposlanstva, oni su preuzeli stvari a mi smo se spakirali i otili kui. Jesu li nam Barravarci ve platili za taj posli, usput reeno?"
"I to dobro."
"To mi je drago. Bojalo sam se da bi mogli zatezati s plaanjem dok im ne isporuimo i Van der Poola."
"to se tie Van der Poola/Galena", ree Miles, "ovaj -vie na tome ne radimo za Barravarce. Oni su doveli svoju vlastitu ekipu iz sektorskog stoera na Tau eti."
Thorne se zbunjeno namrtilo. "Ali jo radimo na tome?"
"Za sada. Ali trebalo bi obavijestiti ljude koji su nam dolje. Od sada nadalje, kontakt s Barravarcima treba izbjegavati."
Thorneove obrve su se podigle. "Pa za koga onda radimo?"
"Za mene."
Thorne je zastalo. "Ne igra li to malo previe tajnovito, admirale?"
"I previe tajnovito, ako hou da moji obavjetajci ostanu djelotvorni." Miles je uzdahnuo. "Dobro. Usred ovog sluaja pojavio se jedan udan i neoekivan osobni problem. Zar se nisi nikad pitalo zato nikad ne govorim o svom obiteljskom podrijetlu ili o svojoj prolosti?"
"Pa - ima puno Dendariija koji ne govore o tome. Gospodine."
"Upravo tako. Rodio sam se kao klon, Bel."
Thorne je djelovalo samo umjereno suosjeajno. "Neki moji najbolji prijatelji su klonovi."
"Moda bih trebao rei, stvoren sam kao klon. U vojnom laboratoriju jedne galaktike sile koju neu imenovati. Stvoren sam radi tajne zavjere u kojoj bih zamijenio sina jednog vanog ovjeka, koji je kljuan za jednu drugu ga-laktiku silu - uvjeren sam da samo moe otkriti tko je u pitanju, uz vrlo malo istraivanja - ali prije sedam godina otklonio sam tu ast. Pobjegao sam i poeo se probijati sam, stvorivi Dendariijske plaenike od, ovaj, materijala koji sam imao pri ruci."
Thorne se osmjehnulo. "Nezaboravan dogaaj."
"Ali tu sad u priu ulazi Galen. Galaktika sila je napustila svoj plan, a ja sam mislio da sam se rijeio svoje nesretne prolosti. Ali prije nego stoje laboratorij doao do mene, bilo je razvijeno nekoliko klonova, u pokuajima da se dobije toan fiziki duplikat s odreenim mentalnim finesama. Mislio sam da su svi drugi ve odavno mrtvi, bezono umoreni, rijeen problem. Ali izgleda da je jedan od ranijih, manje uspjenih proizvoda pao u ruke Ser Galenu. Moj jedini preivjeli klon-brat, Bel." Milesova aka stegla se u pest. "Robuje jednom fanatiku. elim ga spasiti." aka mu se moleivo otvorila. "Moe li shvatiti zato?"
Thorne je zatreptalo. "Poznavajui tebe... pretpostavljam da razumijem. To ti je jako vano, zar ne?"
"Jako."
Thorne se blago ispravilo. "Onda e biti uinjeno."
"Hvala ti." Miles je oklijevao. "Trebali bismo svim voama ophodnji dolje na planetu izdati mali medicinski ske-ner. Ja sam prije malo vie od godinu dana dao zamijeniti kosti svojih nogu sintetikom. Njegove su obina kost. To je najbri nain da se odredi razlika izmeu nas dvojice."
"Po izgledu ste tako slini?" upita Thorne.
"Koliko znam, po izgledu smo identini."
"Jesu", potvrdila je Quinn Thornu. "Ja sam ga vidjela."
"Ah... shvaam. Tu ima zanimljivih mogunosti za zabunu, gospodine." Thorne je bacilo pogled na Quinn, koja je alosno kimnula.
"I te kako si u pravu. Nadam se da e irenje medicinskih skenera omoguiti da stvari ostanu dosadne. Samo naprijed - pozovite me im bude nekog novog razvoja sluaja."
"U redu, gospodine."
U hodniku, Quinn je primijetila: "Zgodno izvlaenje, gospodine."
Miles uzdahne. "Morao sam pronai neki nain da upozorim Dendariije na Marka. Ne mogu mu dopustiti da opet pone izigravati admirala Naismitha bez ikakvih prepreka."
"Mark?" ree Elli. "Tko je Mark ili smijem pogaati? Miles Marka Dva?"
"Barun Mark Pierre Vorkosigan", rekao je Miles mirno. U najmanju ruku, nadao se da djeluje mirno. "Moj brat."
Svjesna znaenja barravarskih klanskih veza, Elli se namrtila. "Je li Ivan u pravu, Miles? Zar je mogue da te mali gad hipnotizirao?"
"Ne znam", rekao je Miles polako. "Ako sam ja jedini koji ga tako vidi, onda moda, samo moda"
Elli je proizvela ohrabrujui zvuk.
Blagi smijeak podigao je jedan ugao Milesovih usana. "Onda su moda svi u krivu osim mene."
Elli otpuhne.
Miles je opet postao ozbiljan. "Stvarno ne znam. U sedam godina, nijedanput nisam iskoristio mo admirala Naismitha za vlastite svrhe. To nije obiaj koji bih volio prekinuti. Pa, moda ih ne uspijemo pronai, i pitanje e postati nevano."
"to se babi htilo", rekla je Elli s neodobravanjem. "Ako ne eli da ih pronaemo, moda bi ih trebao prestati traiti."
"Neodoljiva logika."
"Pa zato joj onda odolijeva? I to kani uiniti s njima, ako ih ipak uhvati?"
"to se toga tie", ree Miles, "to nije pretjerano komplicirano. elim pronai Galena i moga klona prije nego to ih Destang pronae, i elim ih razdvojiti. A zatim se osigurati da ih Destang nee pronai dok ja ne uspijem
poslati kui privatni izvjetaj. Konano, ako ja budem jamio za njega, vjerujem da e stii naredba o ostavljanju na miru koja e zabraniti umorstvo moga klona, a da ja ne moram biti izravno povezan s njom."
"A stoje s Galenom?" upitala je Elli sumnjiavo. "Nema naina da za njega dobije naredbu za obustavu gonjenja."
"Vjerojatno ne. Galen je - problem koji jo nisam rijeio."
Miles se vratio u svoju kabinu, gdje gaje konano uhvatila raunovotkinja flote.
Porunica Bone bacila se na kreditno pismo od osamnaest milijuna maraka s iskrenim i nimalo vojnikim oduevljenjem. "Spaeni!"
"Potroite ih prema potrebi", rekao je Miles. "I izvadite Trijumf iz zalagaonice. Moramo biti isti i pripravni krenuti smjesta bez rasprave sa solarnom mornaricom o moguoj krai. Ah-hm. Moete li mi stvoriti kreditni ip, iz prirune sitnine ili iz bilo kojeg izvora, u galaktikom novcu, ali kojeg se ni na koji nain ne bi moglo dovesti u vezu s nama?"
Oi su joj zablistale. "Zanimljiv izazov, gospodine. Ima li to ikakve veze s naim predstojeim ugovorom?"
"Sigurnost, porunice", rekao je Miles bezizraajno. "Ne mogu raspravljati o tome ak ni s vama."
"Sigurnost", mrknula je, "ne skriva od raunovodstva ni pola od onoga to misle da skriva."
"Moda bih trebao spojiti ta dva odjela. Ne?" Nasmijeio se njezinu prestravljenom izrazu. "Pa, moda i ne bih."
"Na koga da glasi ip?"
"Na donosioca."
Obrve su joj se podigle. "U redu, gospodine. Koliko?"
Miles je oklijevao. "Pola milijuna maraka. Koliko god to iznosilo u lokalnom kreditu."
"Pola milijuna maraka", primijetila je suho, "ba i nije sitnina."
"Bitno daje gotovina."
"Uinit u to mogu, gospodine."
Nakon to je otila, Miles je ostao sjediti sam u svojoj kabini, duboko namrten. Klin je bio jasan. Ne treba oekivati da e Galen uiniti prvi korak ako ne pronae neki nain, razlog da se i ne spominje, koji bi mu omoguio da upravlja situacijom ili postigne iznenaenje. Dopustiti Ga-lenu da sam koreografira svoje pokrete inilo se vrlo opasnim i Milesu se nije sviala zamisao da etucka uokolo i eka da ga Galen iznenadi. Svejedno, neka vrsta blefa koja bi mu pruila mogunost pristupa mogla bi biti bolja od sjedenja i ekanja, s obzirom na sve manje vremena koje mu je preostajalo. Da se konano odmakne od proklete defenzive i pone neto raditi umjesto da se samo odbija od tuih poteza... Izvrsna odluka, s majunim problemom to, sve dok se Galena ne pronae, Miles nije imao na emu raditi. Zareao je od frustriranosti i umorno krenuo u krevet.
Probudio se sam od sebe u tami svoje kabine, nekih dvanaest sati kasnije, pogledao koje je doba na sjajnim brojkama svoga zidnog sata, i ostao leati uivajui u nevjerojatnom osjeaju da se konano doista naspavao. Njegovo pohlepno tijelo upravo je kroz olovnu sporost udova nagovjeivalo da bi jo sna sasvim dobro dolo, kad je za-zujala njegova kabinska komkonzola. Spaen od grijeha lijenosti, isteturao je iz kreveta i javio se.
"Gospodine." Pojavilo se lice jednog od Trijumfovih komunikacijskih asnika. "Imate uskotrani poziv iz bar-rayarskog veleposlanstva dolje u Londonu. Trae vas osobno, u ifri."
Miles se nadao da to nije doslovno istina. Nije se moglo raditi o Ivanu; on bi ga pozvao preko privatne kom-ve-ze. Znai, moralo se raditi o slubenom priopenju. "Deifrirajte i prebacite mi poziv ovamo, onda."
"Da snimam?"
"Ovaj - ne."
Je li mogue da su iz stoera ve stigle nove naredbe za Dendariije? Miles je u sebi opsovao. Ako budu morali izii iz orbite prije nego to njegovi ljudi iz dendariijske obavjetajne slube uspiju pronai Galena i Marka...
Na vid-ploi se pojavilo Destangovo smrknuto lice. "'Admirale Naismith'." Miles nije mogao preuti navodne znakove oko svoga imena. "Jesmo li sami?"
"Potpuno, gospodine."
Destangovo lice se malo opustilo. "U redu. Imam jednu naredbu za vas - porunice Vorkosigan. Ostat ete na svom brodu u orbiti sve dok vam se ja osobno opet ne javim i obavijestim vas o suprotnom."
"Zato, gospodine?" rekao je Miles, premda je prokleto dobro mogao i sam pogoditi.
"Zbog mog duevnog mira. Kad jednom jednostavnom mjerom opreza moemo sprijeiti i najmanju mogunost nezgode, glupo je ne poduzeti takvu mjeru. Shvaate li?"
"U potpunosti, gospodine."
"U redu. To je sve. Destang, gotovo." Komodorovo lice nestalo je u zraku.
Miles je naglas opsovao, i to od srca. Destangova "mjera opreza" mogla je znaiti samo to da su njegovi sektor-ski silnici ve pronali Marka, prije nego to je to uspjelo Milesovim Dendariima - i da se spremaju zaskoiti ga. Kako brzo? Postoji li jo neka ansa...?
Miles je navukao sive hlae, objeene na dohvat ruke, izvukao sigurnu kom-vezu iz depa i ukljuio je. "Ivane?" rekao je tiho. "Jesi li tamo?"
"Miles?" To nije bio Ivanov glas, ve Galenijev.
"Satnice Galeni? Pronaao sam drugu polovicu kom--veze... ovaj, jeste li sami?"
"Trenutano." Galenijev glas bio je suh prenosei samo tonom njegovo miljenje i o prii o izgubljenoj kom-vezi i o onima koji su takvu priu izmislili. "Zato?"
"Kako si doao do kom-veze?"
"Tvoj roak mi ju je dao prije nego stoje otiao na svoje dunosti."
"Otiao kamo? Kakve dunosti?" Zar su i Ivana pokupili za lov na ljude? Ako je tako, Miles bi ga s veseljem mogao udaviti, nakon predavanja koje mu je odrao o procedurama, a sad kad je najvie mogao biti od koristi - samo ako -
"Otpratio je veleposlanikovu gospou na Svjetsku botaniku izlobu i sajam cvijea u Hortikulturnoj dvorani londonskog sveuilita. Ona svake godine ide tamo, da bi poekala lokalno visoko drutvo pod bradu. Mora se dodue priznati da nju te stvari zaista i zanimaju."
Milesov glas se blago podigao. "Usred sigurnosne krize, poslao si Ivana na izlobu cvijea?"
"Ne ja", zanijekao je Galeni. "Komodor Destang. On je - ovaj - smatrao da e mu Ivan najmanje nedostajati. On ba nije oduevljen Ivanom."
"A to je s tobom?"
"Ni sa mnom ba nije oduevljen."
"Ne, hou rei, to ti radi? Jesi li izravno umijean u... operaciju?"
"Teko."
"Ah. Laknulo mije. Malo sam se bojao - daje nekom -moda dolo do kratkog spoja u glavi i ne zatrai od tebe dokaz odanosti ili takvu nekakvu prokletu glupost."
"Komodor Destang nije ni sadist ni budala." Galeni je zastao. "Alije oprezan. U kunom sam pritvoru."
"Znai da nema izravnog dodira s operacijom. Kao recimo gdje su, kako su blizu i kad namjeravaju... povui prvi potez."
Galenijev glas bio je briljivo neutralan, ne nudei pomo niti je ne uskraujui. "Nemam takve podatke ba pri
ruci."
"Hm. Destang je upravo i meni naredio da ostanem na brodu. Mislim daje naiao na neki trag, stvari se pribliavaju zavretku."
Nastala je kratka tiina. Galenijeve rijei doleprale su kroz uzdah. "ao mije to to ujem..." Glas mu je pukao. "To je tako prokleto beskorisno! Mrtva ruka prolosti koja kroz galvanske reflekse i dalje povlai konce, a mi jadne marionete pleemo - nitko ne profitira, ni mi, ni Komarr..."
"Kad bih mogao uspostaviti kontakt s tvojim ocem", poeo je Miles.
"Ne bi bilo nikakve koristi. Borit e se i dalje, nee prestati."
"Ali on sad vie nema niega. Propala mu je posljednja prilika. On je star, umoran je - mogao bi biti spreman na promjene, da konano odustane", ustvrdio je Miles.
"Volio bih... ne. On ne moe odustati. Vie od ivota, on mora dokazati da je u pravu. Ako je u pravu, to e iskupiti sve njegove zloine. Uiniti sve ono stoje on uinio i priznati da nije bio u pravu - neprihvatljivo!"
"Hm... shvaam. Dobro, javit u ti se opet ako... budem imao bilo to korisno rei. Nema, ovaj, smisla da vrati kom-vezu dok ne bude imao obje polovice, ha?"
"Kako hoe." Galenijev ton nije ba bio prepun nade.
Miles je prekinuo vezu.
Pozvao je Thorne, koje mu je javilo manjak napretka.
"U meuvremenu, evo ti jo jedna novost. I to nesretna. Ekipa Barravaraca je oito ugledala nau metu unatrag otprilike sat vremena."
"Ha! Moda ih moemo slijediti i pustiti ih da nas dovedu do Galena."
"Bojim se da ne. Moramo se probiti ispred njih a da im ne stanemo na prste. Njihova potjera je smrtonosna."
"Naoruani i opasni, ha? Rei u ljudima." Thorne je zamiljeno zafiukalo. "Tvoj kompi iz kolijevke je oito popularan."
Miles se oprao, odjenuo, pojeo neto i spremio se: no u izmi, skeneri, oamuti u futroli na boku i skriveni, kom-veze, iroki raspon alata i igraaka koje su se mogle pronijeti kroz sigurnosne provjere londonske zrane luke. To je jo bilo daleko od borbene spreme, naalost, premda mu je jakna gotovo zveckala dok je hodao. Pozvao je deurnog asnika, provjerio je li shuttle za prijevoz osoblja pun goriva i pilot spreman. Nestrpljivo je ekao.
to li Galen sprema? Ako se ne radi samo o bijegu - a injenica da ga je barravarska ekipa Sigurnosti sustigla nagovjetavala je da je jo negdje u blizini, iz nekog razloga - zato? Obina osveta? Neto tee shvatljivo? Je li Mi-lesovo vienje Galena bilo previe pojednostavljeno, previe komplicirano - to mu nedostaje? to je preostalo u ivotu ovjeku koji mora biti u pravu?
Konzola kabine je zazvonila. Miles je uputio kratku, nebuloznu molitvu - daj da to bude neki trag, neka pukotina, neka ruka
Pojavilo se lice kom-asnika. "Gospodine, imam poziv koji je stigao odozdo, s komercijalne komkonzolne mree. ovjek koji se odbija predstaviti kae da ete htjeti razgovarati s njim."
Miles je naelektrizirano skoio i uspravio se. "Pronaite izvor poziva i uputite kopiju kapetanu Thorne u obavjetajnoj. I spojite ga ovamo."
"Hoete li da vam izlazi i slika ili samo audio?"
"Oboje."
Lice kom-asnika je nestajalo dok se pojavljivao jedan drugi ovjek, pruajui uznemirujui dojam transformacije.
"Vorkosigan?" ree Galen. "Dakle?" ree Miles.
"Neu se ponavljati." Galen je govorio tiho i brzo. "Nije me briga snima li ili trai izvor poziva. To nije nimalo vano. Nai emo se za tono sedamdeset minuta. Doi e na plimnu barijeru na Temzi, na pola puta izmeu tornjeva est i sedam. Izai e na morsku stranu i spustiti se na nii vidikovac. Sam. Onda emo razgovarati. Ako bilo koji uvjet ne bude ispunjen, nas jednostavno nee biti tamo kad ti stigne. A Ivan Vorpatril e umrijeti u 02.07."
"Vi ste dvojica. I nas treba biti dvojica", poeo je Miles. Ivan?
"Tvoja privlana tjelesna straa? U redu. Dvoje." Vid je zatreptao i ispraznio se.
"Ne"
Tiina.
Miles se povezao s Thorneom. "Jesi li uhvatilo, Bel?"
"Naravno da jesam. Zvuao je prijetee. Tko je Ivan?"
"Vrlo vana osoba. Odakle je to dolo?"
"Podzemno krianje, javna komkonzola. Imam dolje ovjeka koji moe stii do tamo u roku od est minuta. Naalost"
"Znam. U est minuta radijus potrage se iri na nekoliko milijuna ljudi. Mislim da emo igrati kako on svira.
Do odreene granice. Postavi patrolu u zrak iznad plimne barijere, prijavi plan leta za moj shuttle, za silazak, narui nam lebdei automobil i dendariijskog vozaa i straara da nas doekaju. Reci Bone da sad hou onaj kreditni ip. Reci Quinn da me doeka u izlaznom hodniku za shuttle i neka ponese dva medicinska skenera. I priekaj. Moram neto provjeriti."
Duboko je udahnuo i otvorio kom-vezu. "Galeni?"
Stanka. "Da?"
"Jo si u kunom pritvoru?"
"Da."
"Imam hitnu potrebu za informacijom. Gdje je tono Ivan?"
"Koliko ja znam, jo je" "Provjeri. Provjeri hitno."
Nastala je duga, duga pauza, koju je Miles iskoristio da ponovno provjeri svoju opremu, pronae porunicu Bone i ode do izlaznog hodnika za shuttle. Quinn ga je ve ekala zraei znatieljom.
"to se sad dogaa?"
"Nali smo trag. Neke vrste. Galen hoe da se sastanemo, ali"
"Miles?" Galenijev glas se konano vratio. Zvuao je prilino napeto.
"Pucaj."
"Vojnik kojeg smo poslali da poslui kao voza i stra-ar javio se prije otprilike deset minuta. Bio je naas zamijenio Ivana u gospoinoj pratnji, dok se Ivan otiao popisati. Kad se za dvadeset minuta Ivan nije vratio, voza ga je otiao potraiti. Proveo je pola sata u potrazi - Hor-tikulturna dvorana je golema, a veeras je i prepuna ljudi - prije nego to se opet javio nama. Kako si znao?"
"Mislim da sam dohvatio drugi kraj. Prepoznaje li neiji stil poslovanja?"
Galeni je opsovao.
"Upravo tako. Gledaj, nije me briga kako, ali hou da me doeka za pedeset minuta na plimnoj barijeri na Temzi, sekcija est. Ponesi barem oamut i, pokuaj se izvui, po mogunosti bez Destangova znanja. Imamo sastanak s tvojim ocem i mojim bratom."
"Ako on ima Ivana"
"Morao je donijeti nekakvu kartu za stol, inae ne bi ni doao igrati. Imamo posljednju priliku da sve sredimo. Ne posebno dobru priliku, samo posljednju. Jesi li sa mnom?"
Kratka stanka. "Da." Glas je bio odluan.
"Vidimo se tamo."
Spremivi vezu u dep, Miles se okrenuo Elli. "Sad kreemo."
Proli su kroz vrata shuttlea. Jedanput u ivotu, Miles nije imao nikakvih prigovora na Ptarmiganovu naviku da sva slijetanja na planete izvodi u brzinama borbenog obruavanja.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Plimna barijera Temze, lokalnim aljivcima poznata kao Memorijal kralja Canuta, bila je znatno impresivnija s udaljenosti od stotinu metara nego iz shuttlea s visine od jednog kilometra. Zrani automobil se sputao u krugovima. Planina od sintetikog betona pruala se u oba smjera dalje nego to je dosezao Milesov pogled, nalikujui na mramor pod svjetlom reflektora koje se probijalo kroz pononu tamu u blagoj izmaglici.
U straarskim tornjevima postavljenim u razmacima od jednog kilometra nisu bili vojnici - straari ve samo nona smjena inenjera i tehniara koji su pazili na izljeve i pumpne stanice. Naravno, kad bi se more ikad probilo preko zida, sravnilo bi grad bezdunije od bilo kakve vojske.
Ali more je ove ljetne noi bilo mirno, istokano arenim navigacijskim svjetlima, crvenim, zelenim i bijelim, i udaljenim pokretnim bljeskovima brodskih svjetala. S istonog obzora dopirao je blagi sjaj, lana zora blistavih europskih gradova preko vode. S druge strane bijele barijere, prema drevnom Londonu, svu prljavtinu i au i krhotine gutala je no, ostavljajui samo dragocjeni privid neega maginog, netaknutog i besmrtnog.
Miles je pritisnuo lice uz prozor automobila traei posljednji strateki pogled na arenu u koju se spremao
ui, prije nego se automobil spustio do gotovo praznog parkiralinog prostora iza barijere. Sekcija est bila je udaljena od glavnih kanalnih dijelova koji su radili dvadeset etiri sata dnevno; bila je to samo brana s pomonom pumpnom stanicom, u ovo doba noi gotovo naputena. To je Milesu odgovaralo. Ako se situacija razvije u neku vrstu sukoba s pucanjem, to manje civilnih promatraa bude u blizini, to bolje. Prolazi i ljestve vodili su do vrata koja su doputala ulazak unutar graevine, geometrijski crni naglasci na bjelini; pauinaste ograde oznaavale su galerije, neke iroke i javne, neke uske i sigurno rezervirane samo za ovlateno osoblje. Trenutano su sve djelovale naputeno, nigdje ni traga Galenu i Marku. Ni traga Ivanu.
"Zastoje vano 02.07?" zapitao se Miles naglas. "Imam dojam da bi trebalo biti oito. Tako precizno vrijeme."
Elli, roena u svemiru, stresla je glavom, ali dendariij-ski vojnik koji je upravljao automobilom ponudio je rjeenje: "To je vrijeme plime, gospodine."
"Ah!" ree Miles. Zavalio se u sjedalu, bjesomuno razmiljajui. "Kako zanimljivo. To nam sugerira dvije stvari. Ivana su sakrili negdje ovdje - najbolje bi bilo da potragu usredotoimo na podruje ispod razine plime. Jesu li ga mogli svezati za ogradu negdje dolje kod stijena ili tako neto?"
"Zrana patrola bi mogla proi i provjeriti", ree Quinn.
"Da, reci im da to uine."
Automobil se smjestio u krug oznaen na ploniku.
Quinn i drugi vojnik su izili prvi, oprezno, i na brzinu skenerima provjerili itavo podruje. "Netko nam se pribliava pjeice", prijavio je vojnik.
"Nadam se daje to satnik Galeni", promrmljao je Miles bacivi pogled na svoj sat. Preostalo je jo sedam minuta do roka kad se trebao pojaviti.
Bio je to neki ovjek koji je trao, praen psom. Obojica su se zagledali u Dendariije u odorama i nervozno ih u velikom luku zaobili, preavi na drugu stranu parkiralita prije nego to su nestali u grmlju koje je omekavalo izgled sjevernog dijela. Svi su spustili ruke sa svojih oa-muta. Civilizirani grad, pomislio je Miles. U nekim dijelovima Vorbarr Sultane ovjek se ne bi usudio izii na jog-ging u ovo doba, osim sa znatno veim psom.
Vojnik je provjerio svoj infracrveni senzor. "Evo jo nekoga."
Ovaj put se nije ulo meko tapkanje tenisica, ve hitri udarci izama. Miles je prepoznao zvuk izama prije nego to je u bljeskovima svjetla i sjene mogao prepoznati lice. Galenijeva odora pretvorila se od tamno sive u zelenu dok je ulazio u jae osvjetljenje parkiralita, hitrim koracima.
"U redu", rekao je Miles Elli, "ovdje se razdvajamo. Drite se u pozadini i izvan vidokruga, ali ako ikako moete pronai neko mjesto s kojeg ete nas vidjeti, izvrsno. Runi kom otvoren?"
Elli je ukljuila svoj runi kom. Miles je izvukao no iz izme i upotrijebio njegov vrh da iskopa i ugasi siuno svjetlo indikatora prijenosa na svom komu, onda puhne u njega; tiho siktanje zaulo se s Ellina runog zgloba. "Odailja u redu", potvrdila je.
"Ima medicinski skener?"
Pokazala ga je.
"Napravi osnovno oitavanje."
Uperila je skener na njega, mahnula gore-dolje. "Podaci zabiljeeni i spremni za automatsko usporeivanje."
"Moe li smisliti jo neto?"
Stresla je glavom, ali nije djelovala sretno. "to da napravim ako on izie a ti ne?"
"Zgrabi ga, napumpaj ga brzopentom - ima opremu za ispitivanje?"
Naas je rastvorila svoju jaknu; mala smea kutijica virila je iz jednog unutarnjeg depa.
"Spasi Ivana ako ikako moe. A onda", Miles je duboko udahnuo, "moe klonu raznijeti glavu ili to god bude htjela."
"to se dogodilo s onim 'brat mije pa makar kakav'?" ree Elli.
Galeni, koji im je u meuvremenu priao, nagnuo je glavu ekajui Milesov odgovor s velikim zanimanjem, ali Miles je samo stresao glavom. Na to pitanje nije bilo jednostavnog odgovora.
"Jo tri minute", rekao je Miles Galeniju. "Trebali bismo krenuti."
Krenuli su stazom koja je vodila do jednog stubita, prekoraivi lanac koji je potenim graanima zabranjivao prolaz po noi. Stube su vodile uz stranju stranu plimne barijere do javne promenade koja je prolazila po vrhu, da bi po danu etaima omoguila pogled na ocean. Galeni, koji je oito stigao u urbi, jo je teko disao kad su se poeli penjati.
"Je li bilo problema pri izlasku iz veleposlanstva?" upitao je Miles.
"Ne pravih", ree Galeni. "Kao to zna, puno je vei problem vratiti se. Mislim da si ti pokazao kako je najjednostavnije rjeenje ujedno i najbolje. Jednostavno sam iziao kroz jedan stranji izlaz i otiao do najblie podzemne. Na svu sreu, straar na dunosti nije imao naredbu da puca u mene."
"Jesi li to znao i prije?"
"Ne."
"Onda e Destang znati da si otiao."
"Doznat e, to je sigurno."
"Misli da su te slijedili?" Miles je automatski pogledao preko svog ramena. Vidio je pod sobom parkiralite i automobil; Elli i dvojica vojnika nestali su im s vidika, sigurno u potrazi za svojim vidikovcem.
"Ne odmah. Sigurnost u veleposlanstvu", Galenijevi zubi su bljesnuli kroz sjene, "ima u ovom asu manjak ljudi. Ostavio sam runi kom i kupio kartu u podzemnoj za gotovinu umjesto da se posluim svojom propusnicom, tako da nemaju nikakvu polaznu toku s koje bi mi mogli ui u trag."
Zadihano su stigli do vrha; vlanije zrak ostavljao hladan dodir na Milesovu licu miriui na rijeni mulj i morsku sol, blago natruli okus ua. Miles je preao preko iroke promenade i virnuo dolje preko ograde, prema betonskom vanjskom licu brane. Jedna uska ograena galerija prolazila je nekih dvadesetak metara ispod njih, nesta-jui im iz vida s desne strane, pratei ispupenu zaobljenost barijere. To nije bio dio s javnim pristupom i do nje se moglo doi samo zakljuanim ljestvama na sputanje koje su se svako toliko pojavljivale uz ogradu, naravno, preko noi skupljene i zakljuane. Mogli su se pomuiti, trudei se da otvore i dekodiraju jedan od zakljuanih upravljaa za ljestve - to e potroiti puno vremena i vjerojatno upaliti alarm na ploi nekog nonog uvara u jednom od udaljenih straarskih tornjeva - ili se spustiti brim putem.
Miles je uzdahnuo u pola glasa. Batrganje visoko iznad kameno tvrdih povrina bila je jedna od njegovih najmanje omiljenih aktivnosti. Izvadio je icu za sputanje iz malog depa na svojoj dendariijskoj odori, paljivo i temeljito privrstio gravitacijski priljepak za ogradu, i ponovno provjerio je li sve u redu. Na dodir, sa strana kolotura izvukle su se ruke i ispustile sjedalo od irokih vrpci koje je uvijek djelovalo uasavajue slabano, usprkos svojoj
velikoj snazi. Miles je ovio trake oko sebe, vrsto ih zakopao, preskoio ogradu i spustio se niza zid natrake, ne gledajui dolje. Dok je dosegao dno, adrenalin mu je pumpao ve sasvim lijepo, hvala na pitanju.
Pustio je kolotur da se sam namota natrag do Galeni-ja, koji je ponovio Milesove postupke. Dok je Milesu vraao spravu za sputanje Galeni nije ponudio nikakav komentar o svojim osjeajima prema visinama, pa se i Miles suzdrao od primjedbi. Samo je otpustio priljepak, premotao icu i spremio je natrag u dep.
"Idemo desno", kimnuo je Miles. Izvukao je oamut iz navlake na boku. "to si ponio?"
"Mogao sam pobrati samo jedan oamut." Galeni gaje izvukao iz svog depa, provjerio bateriju i podesio snagu. "A ti?"
"Dva. I jo neke druge igrakice. Ono to moe proni-jeti kroz slubu Sigurnosti u zranoj luci je opako ogranieno."
"S obzirom na to koliko ovdje ima ljudi, mislim da su u pravu", primijeti Galeni.
S oamutima u ruci, krenuli su uz rub jedan za drugim, i Milesom na elu. Morska voda se kovitlala i klokotala tik ispod njihovih stopala, zelenkastosmea prozirnost proarana tracima pjene unutar krugova svjetla, svilenkasto crnilo izvan njih. Sudei po izblijedjelim bojama, galerija se za vrijeme plime nalazila pod vodom.
Miles je pokretom pokazao Galeniju da stane, i krenuo naprijed. Galerija se, tik iza izboine, irila u krug promjera etiri metra i zavravala, s ogradom koja se u krugu vraala u zid. U zidu su bila vrata, otporna i nepropusna za vodu, samo jedna ovalna vratnica.
Tik ispred vrata stajali su Galen i Mark, s oamutima u rukama. Mark je na sebi imao crnu majicu kratkih ruka-
va i sive dendariijske hlae i izme, bez jakne s depovima - njegova vlastita pokradena odjea, zapitao se Miles, ili duplikati? Nosnice su mu se rairile kad je ugledao bode svoga djeda u koricama od guterske koe, klonu oko pasa.
"Pat pozicija", primijetio je Galen razgovornim tonom kad je Miles zastao, bacivi samo pogled na Milesov oamut i zatim na svoj vlastiti. "Ako svi opalimo odjedanput, to ostavlja ili mene ili mog Milesa na nogama, i pobijedio sam. Ali ako nas nekim udom uspije skinuti obojicu, ne bismo ti mogli rei gdje je tvoj bikasti roak. Umro bi prije nego ga pronae. Njegova smrt e nastupiti automatski. Ne moram se nikamo vraati da bi se to dogodilo. Upravo suprotno. Tvoja privlana tjelesna straa moe nam se takoer pridruiti."
Galeni je zakoraio iza zavoja. "Neke pat pozicije su neobinije od drugih", rekao je.
Galenovo lice zatreptalo je od otre ironije, usne su mu se razdvojile u izbezumljenom uzdahu, a onda se opet stisnula dok mu se ruka sklapala oko oruja. "Trebao si dovesti enu", siknuo je.
Miles se blago nasmijei. "Ona je tu negdje. Ali rekao si dva, i tu smo nas dvojica. Sad su prisutne sve zainteresirane strane. Sto sad?"
Galenove oi su se pomakle, oito prebrojavajui oruja, proraunavajui udaljenosti, miie, anse; Miles je radio istu stvar.
"Pat pozicija ostaje", ree Galen. "Ako se obojica naete oamueni, gubite; ako se obojica naemo oamue-ni, vi opet gubite. Apsurdno, stvarno."
"to biste vi predloili?" upitao je Miles.
"Predlaem da svi poloimo svoja oruja u sredinu ovog balkona. Onda emo moi razgovarati bez dekoncentracije."
Negaje ima skriveno jo jedno, pomisli Miles. Ba kao i ja. "Zanimljiv prijedlog. Tko zadnji sputa?"
Galenovo lice bilo je studija nesretnog proraunava-nja. Otvorio je usta i opet ih zatvorio, zatim blago strese glavom.
"I ja bih volio razgovarati bez optereenja", ree Miles oprezno. "Predlaem ovakav raspored. Ja u prvi spustiti svoje oruje. OndaMklon. Onda vi. Zadnji satnik Galeni."
"Kakvo jamstvo...?" Galen je otro pogledao prema svome sinu. Napetost meu njima bila je muno opipljiva, udna i neizreena kombinacija bijesa, oaja i tjeskobe.
"Dat e vam svoju rije", rekao je Miles. Pogledao je prema Galeniju traei potvrdu, i ovaj polako kimne.
Tiina je potrajala kroz tri udisaja, onda Galen ree, "U redu."
Miles je koraknuo naprijed, kleknuo, poloio svoj oa-mut na samo sredite balkona, ustuknuo za korak. Mark je ponovio njegove pokrete, sve vrijeme zurei u njega. Galen je oklijevao jedan dug, neodluan trenutak, oiju jo punih neuhvatljive proraunatosti, onda spusti svoje oruje meu ostala. Galeni je slijedio njegov primjer bez imalo oklijevanja. Smijeak mu je bio kao potez noem. Oi mu je bilo nemogue proitati, osim osnovne crte tupog bola koja je vrebala iz njih sve otkako mu se otac vratio iz mrtvih.
"Onda, prvo va prijedlog", rekao je Galen Milesu. "Ako ga uope imate."
"ivot", ree Miles. "Sakrio sam - na jedno mjesto za koje samo ja znam, i ako me oamutite neete ga moi na vrijeme otkriti - gotovinski kreditni ip na sto tisua betan-skih dolara - to je pola milijuna carskih maraka, prijatelji moji - koji glasi na donositelja. Dat u ga vama, zajedno s prednou, korisnim uputama o tome kako da izbjegnete
barravarsku sigurnost - koja vam je vrlo blizu, usput reeno"
Klon je djelovao izrazito zainteresirano; oi su mu se rairile kad je spomenuta suma, a proirile se jo vie na spomen barravarske Sigurnosti."
"u zamjenu za moga roaka", Miles je lako udahnuo, "mog brata, i vae obeanje da ete se - umiroviti, i suzdrati od daljnjih zavjera protiv barravarskog carstva. Koje mogu rezultirati samo beskorisnim krvoproliima i nepotrebnim bolom za ono malo vaih preivjelih roaka. Rat je gotov, Ser Galen. Vrijeme je da netko drugi pokua s neim novim. Drukiji nain, moda i bolji nain - uostalom, teko da bi mogao biti loiji."
"Pobuna", dahnuo je Galen skoro samome sebi, "ne smije umrijeti."
"ak ni ako svi u njoj poginu? 'Nije upalilo, pa idemo probati jo jedanput na isti nain?' U mojoj vrsti posla to se zove vojna glupost. Ne znam kako to nazivaju u civilnom ivotu."
"Moja starija sestra se jednom predala na rije Bar-ravarcu", primijetio je Galen. Lice mu je bilo vrlo hladno. "Admiral Vorkosigan je isto tako bio pun blagih i loginih argumenata i obeanja mira."
"Rije moga oca iznevjerio je jedan podreeni", rekao je Miles, "koji nije mogao razluiti da je rat gotov i da je vrijeme za povlaenje. Za tu je pogreku platio svojim ivotom, pogubljen je zbog svoga zloina. Moj otac vam je ve onda dao osvetu. To je bilo sve to vam je mogao dati: nije mogao oivjeti mrtve. A to ne mogu ni ja. Mogu samo pokuati sprijeiti jo smrti."
Galen se kiselo osmjehnuo. "A ti, Davide. Kakvo e mi ti mito ponuditi da izdam Komarr, osim novca tvoga barravarskog gospodara?"
Galeni je stajao zagledan u svoje nokte. Neki udan nemiran smijeak poigravao mu je oko usana dok je sluao. Protrljao je rukom av hlaa, prekriio ruke, zatrep-tao. "Unuke?"
Galen kao da se na tren lecnuo. "Pa nisi ak ni oenjen!"
"Mogao bih biti, jednog dana. Ali samo ako poivim, naravno."
"I svi e moji unuci biti dobri mali carski podanici", narugao se Galen, s naporom vraajui svoj izvorni mir.
Galeni je slegnuo ramenima. "ini mi se da to ide uz Vorkosiganovu ponudu ivota. Ne mogu ti dati nita drugo to bi ti htio od mene."
"Vas dvojica ste sliniji jedan drugome nego to mislite, ini mi se", promrmljao je Miles. "Pa, koji je va prijedlog, Ser Galen? Zato ste nas sve pozvali ovamo?"
Galen je desnom rukom segnuo u jaknu, a onda zastao. Nasmijeio se i nagnuo glavu, kao da razoruavajue trai doputenje. Stie drugi oamut, pomislio je Miles. Prepredeno, pretvarajui se do zadnjeg trenutka da to zapravo nije oruje. Miles se nije ni pomakao, ali je izveo jedan automatski mentalni proraun; kojom brzinom bi mogao skoiti preko ograde i kako bi daleko mogao roniti, zadravajui dah u snanim naletima plime. I u izmama. Hladan kao i uvijek, Galeni se nije ni pomakao.
Cak ni onda kad je spoznao daje oruje koje je Ser Galen naglo izvukao u stvari smrtonosni disruptor ivaca.
"Neke pat pozicije", rekao je Galen, "jednakije su od drugih." Smijeak mu se napeo u vlastitu parodiju. "Po-digni one oamute", obratio se klonu, koji se sagnuo i skupio ih te zataknuo u svoj pojas.
"A to ete pak s time uiniti?" rekao je Miles mirno, trudei se da ne dopusti svome pogledu da se hipnotizira
ni svome umu da se paralizira, sve zbog srebrne zvonoli-ke njuke. Sjajne perlice, zvonca i zvidaljke.
"Ubit u vas", objasni Galen. Oi su mu na tren bljesnule prema sinu, pa zatim u stranu, opet prema njemu, u stranu i usredotoile se na Milesa kao da ele ojaati odlunost.
Pa zato onda jo pria umjesto da opali? Miles se nije usuivao naglas izrei tu misao, da Galen ne bi uoio kako je to logino. Natjeraj ga da govori, on eli jo neto rei, ima potrebu da jo neto kae. "Zato? Ne vidim kako e to posluiti Komarru, ovako kasno, osim moda da vama bude lake. Samo osveta?"
"Nije to samo osveta. Potpuna osveta. Moj Miles e odavde otii kao jedini Miles."
"Ma dajte!" Miles nije morao prizivati svoje glumake sposobnosti da bi mu glas zvuao zgaeno; dolazilo je samo od sebe. "Ne visite valjda jo na onom prokletom planu sa zamjenom! Barravarska Sigurnost je upozorena, sad e vas od prve uoiti. Ne moe vam uspjeti." Bacio je pogled prema klonu. "Pustit e ga da te gurne s glavom naprijed u mlinac za smee? Mrtav si onog asa kad se pojavi. To je potpuno beskorisno. I nije neophodno."
Klon je djelovao nespokojno, ali trznuo je bradom prema gore i uspio se gordo nasmijeiti. "Neu biti barun Vorkosigan. Bit u admiral Naismith. Ve mi je jedanput uspjelo, tako da znam da mogu. Tvoji Dendarii e nas povesti odavde - i pruiti nam novi poetak."
"Ha!" Miles se povukao za kosu kao da e je poeti upati. "Misli da bih uetao ovamo da je to makar i izdaleka mogue? I Dendarii su upozoreni. Svaki voa patrole tamo vani - a vjeruj mi da tamo vani imam gomilu patrola - nosi sa sobom medicinski skener. im izda prvu naredbu, skenirat e te. Ako nau kosti u nogama, tamo
gdje bi trebala biti moja sintetika, raznijet e ti glavu. Kraj prie."
"Ali moje noge jesu sintetike", rekao je klon zbunjenim glasom.
Miles se smrznuo. "Molim? Rekao si mi da ti se kosti ne lome"
Galen je okrenuo glavu prema klonu. "Kad si mu to rekao...?"
"I ne lome se", odgovorio je klon Milesu. "Ali nakon to si ti dao zamijeniti svoje, isto sam napravio i ja. Inae bi prvi povrni medicinski sken pokazao razliku meu nama."
"Ali svejedno nema tragove starih lomova u drugim svojim kostima...?"
"Ne, ali to bi zahtijevalo puno detaljniji pregled. A jednom kad je njih troje eliminirano trebao bih biti u stanju izbjei tako neto. Prouit u tvoje dnevnike"
"Kojih troje?"
"Ono troje Dendariija koji znaju da si ti Vorkosigan."
"Tvoja privlana uvarica i onaj drugi par", objasnio je Galen osvetoljubivo uasnutom Milesu. "Zao mije stoje nisi poveo sa sobom. Sad emo je morati pronai i uhvatiti."
Je li se to na Markovu licu pojavio prolazno nelagodni izraz? I Galen ga je primijetio i blago se namrtio.
"Svejedno ti ne bi uspjelo", bunio se Miles. "Ima pet tisua Dendariija. Ja ih stotine i stotine znam po imenu, po licu. Bili smo u bitkama zajedno. Znam o njima stvari koje ni njihove majke ne znaju i kojih nema ni u kakvom dnevniku. I oni su mene vidjeli pod raznim vrstama stresa. Ne bi znao ak ni koje viceve priati. A ak i kad bi na neko vrijeme uspio, postao admiral Naismith kao to si jednom bio planirao postati carem - gdje je onda Mark?
Moda Mark ne eli biti svemirski plaenik. Moda on eli biti, recimo, modni kreator. Ili lijenik"
"Oh", dahne klon, bacivi pogled niz svoje iskrivljeno tijelo, "lijenik ne..."
"ili programer holovida, ili zvjezdani pilot, ili inenjer. Ili vrlo daleko od njega." Miles je glavom pokazao na Galena; na trenutak, klonove oi ispunile su se strastvenom enjom, podjednako hitro priguenom. "Kako e ikada doznati?"
"Istina je", rekao je Galen gledajui u klona vrlo stisnutim oima, "morat e proi kao iskusan vojnik. A nikad u ivotu nisi nikog ubio."
Klon se s nelagodom premjestio s noge na nogu, gledajui u stranu, prema svome mentoru.
Galenov glas se smekao. "Mora nauiti ubijati ako oekuje da e preivjeti."
"Ne mora", ubacio se Miles. "Veina ljudi proivi cijeli svoj ivot a da nikoga ne ubije. Lani argumenti."
Nian disruptora naglo se zaustavio na Milesu. "Previe pria." Galenove oi posljednji su se put zaustavile na njegovu utihlom sinu koji je prkosno podigao bradu. Onda su se izmakle kao opeene. "Vrijeme je da krenemo."
Lica otvrdla od odlunosti, Galen se okrenuo klonu. "Evo." Pruio mu je disruptor ivaca. "Vrijeme je da dovri svoje obrazovanje. Ubij ih, i idemo."
"Sto e biti s Ivanom?" upitao je satnik Galeni tiho.
"Jednako mi je antipatian Vorkosiganov neak kao i njegov sin", ree Galen. "Mogu zajedno odskakutati do pakla ruku pod ruku." Okrenuo se prema klonu i dodao: "Poni!"
Mark je progutao i podigao oruje objema rukama, u poloaju za gaanje. "Ali - stoje s onim kreditnim ipom?"
"Nema nikakva kreditnog ipa. Zar nisi u stanju prepoznati la kad je uje, budalo jedna?"
Miles je podigao svoj runi kom i razgovjetno rekao u njega "Elli, ima li sve?"
"Snimljeno i prenijeto ravno kapetanu Thorne u obavjetajnom." Quinnin glas stigao je do njih veseo, tanak u vlanom zraku. "Hoete li sad drutvo?"
"Ne jo." Pustio je ruku da mu padne, uspravio se, susreo Galenove bijesne oi i stisnute zube. "Kao to sam rekao. Kraj prie. Raspravimo sad druge mogunosti."
Mark je spustio disruptor, s oajem na licu.
"Druge mogunosti? Osveta e posluiti!" zasiktao je Galen. "Pucaj!"
"Ali" rekao je klon uznemireno.
"Ovog asa, ti si slobodan ovjek." Miles je govorio tiho i brzo. "On te kupio i platio, ali ne posjeduje te. Ali ako ubije za njega, ostat e njegovo vlasnitvo zauvijek. Zauvijek i zauvijek."
Ne nuno, govorio je neujni trzaj Galenijevih usana, ali nije se uplitao u Milesovu predstavu.
"Mora ubiti svoje neprijatelje", reao je Galen.
Markova ruka je popustila, usta su mu se otvorila da se pobuni.
"Sad, proklet bio!" zavikao je Galen i posegnuo za disruptor om.
Galeni je koraknuo ispred Milesa. Miles je petljao po jakni u potrazi za drugim oamutom. Disruptor ivaca je zapucketao. Miles je potegao, prekasno, prokleto prekasno - satnik Galeni je dahnuo - mrtav je zbog moje sporosti, moje gluposti sa zadnjom ansom - lice mu se zgrilo, usta otvorila u bezglasnom kriku, Miles je skoio pred Gale-nija i nanianio svojim oamutom
I ugledao Galena kako se gri, lea izvijenih u luk od kojeg su mu pucale kosti, izobliena lica - i pada mrtav.
"Ubiti svoje neprijatelje", dahnuo je Mark, lica bijela poput papira. "Tako je. Ah!" dodao je, opet podiui oruje kad je Miles krenuo naprijed "Ostani gdje jesi."
Siktanje pokraj Milesovih stopala - pogledao je dolje i ugledao tanki sloj pjene koji je pljusnuo kraj njegovih izama, gubei snagu, i povukao se. Tren kasnije, jo jedan. Plima se dizala preko ruba. Plima se dizala
"Gdje je Ivan?" zatraio je Miles, ruke stisnute oko oamuta.
"Ako opali, nikad nee doznati", rekao je Mark.
Pogled mu je nervozno skakao s Milesa na Galenija, od Galenova tijela kraj nogu do oruja u vlastitoj ruci, kao da sve to zajedno u zbroju daje neki nemogui rezultat. Dah mu je bio plitak i uspanien, zglavci, ovijeni oko dis-ruptora ivaca, blijedi kao kost. Galeni je stajao vrlo, vrlo mirno, nagnute glave, gledajui dolje, u ono stoje tamo lealo ili u sebe; nije se inilo daje uope svjestan oruja ili onog tko gaje drao.
"Fino", ree Miles. "Pomozi nam i mi emo pomoi tebi. Odvedi nas do Ivana."
Mark se povukao prema zidu, ne sputajui disruptor. "Ne vjerujem ti."
"A kamo e pobjei? Ne moe se vratiti Komarranci-ma. Barravarski jurini odred eljan tvoje krvi die ti za vratom. Ne moe se obratiti ak ni lokalnim vlastima da te zatite; ima jedno mrtvo tijelo koje bi im trebao objasniti. Ja sam ti jedina ansa."
Mark je pogledao u tijelo, u disruptor, u Milesa.
Tiho zujanje ice za sputanje koja se odmotavala jedva se ulo preko siktanja morske pjene pod njihovim stopalima. Miles je podigao pogled. Quinn je letjela dolje u
jednom jedinom dugom potezu, kao sokol koji pikira, s orujem u jednoj ruci a drugom upravljajui icom za sputanje.
Mark je nogom otvorio vrata iza sebe i natrake se provukao kroz njih. "Potraite Ivana. Nije daleko. I nemam ja tijelo koje treba objasniti - ti ga ima. Oruje kojim je poinjeno ubojstvo ima tvoje otiske na sebi!" Odbacio je disruptor ivaca i s treskom zatvorio vrata.
Miles je skoio do vrata, grebui noktima, ali ve su se zapeatila - zamalo je opet slomio kosti u prstima. Kroz vrata se prigueno zauo skliski zvuk mehanizma konstruiranog da odoli silini mora, pa zatim klik brave. Miles je zasiktao kroza zube.
"Da ih razbijem?" dahnula je Quinn slijeui.
"Dblagi boe, ne!" Mrlje na zidu koje su oznaavale domet plime bile su dobra dva metra vie od vrha vrata. "Mogli bismo utopiti cijeli London. Pokuaj ih otvoriti a da ih ne oteti. Satnice Galeni!" Miles se okrenuo. Gale-ni se nije ni pomakao. "ok?"
"Ha? Ne... ne, mislim da ne." Galeni se s naporom vratio u ivot. Dodao je, udnim, zamiljenim tonom: "Moda kasnije."
Quinn je bila sagnuta do vrata, izvlaei alate iz svojih depova i lijepei ih na okomitu povrinu, oitavajui rezultate. "Elektromehanika, s mogunou runog nad-jaavanja komandi... ako upotrijebim magnetski..."
Miles je posegnuo oko nje i skinuo joj sigurnosne trake. "Idi gore", rekao je Galeniju, "i pogledaj moe li s druge strane pronai neki drugi ulaz. Moramo uhvatiti malog kretena!"
Galeni je kimnuo i navukao sigurnosne trake.
Miles je ponudio oamut i no iz svoje izme. "Hoe neko oruje?" Mark je odjurio sa svim rezervnim oamu-tima jo zataknutima za svoj pojas.
"Oamut bi bio beskoristan", primijetio je Galeni. "Radije ti zadri no. Ako gaja stignem, snai u se golim rukama."
I to s velikim zadovoljstvom, dodao je Miles neujno umjesto njega. Kimnuo je. Oni su, obojica, proli osnovnu barravarsku obuku borbe bez oruja. Tri etvrtine pokreta bile su Milesu nedostupne u pravoj borbi i punoj snazi, zbog tajnih slabosti njegovih kostiju; za Galenija, meutim, takva ogranienja nisu vrijedila. Galeni se uspeo kroz noni zrak, odskakujui od zida na gotovo nevidljivoj niti, poput pauka.
"Imam ga!" zavie Quinn. Debela vrata su se otvorila pruajui im pogled na duboku, mranu rupu.
Miles je izvukao depnu svjetiljku iz pojasa i skoio unutra. Bacio je pogled prema Galenovu blijedom tijelu osloboenom opsesija i bola koje je morska pjena ve lickala. Mir smrti nije se moglo zamijeniti s mirom sna ili bilo ega drugog; to je bezuvjetno. Zraka iz disruptora ivaca morala gaje pogoditi ravno u glavu. Quinn je opet zatvorila vrata za njima, i zastala da ugura opremu natrag u depove, dok je vratni mehanizam kripao i piskao, klizio i zveckao vraajui brani donje Temze sigurnost i pouzdanost.
Oboje su se uzverali u hodnik. Jedva pet metara dalje naili su na prvu prepreku, krianje u obliku slova T. Glavni hodnik bio je osvijetljen i odmicao je izvan vidokruga u oba smjera.
"Ti kreni lijevo, ja u desno", ree Miles. "Ne bi smio ostati sam", pobunila se Quinn.
"Moda bih trebao imati blizanca, ha? Kreni, prokletstvo!"
Quinn je iznervirano podigla ruke i potrala.
Miles je jurio u suprotnom smjeru. Koraci su mu jezovito odzvanjali u hodniku, duboko unutar planine od sin-
tetikog betona. Zastao je na trenutak i oslunuo; uvi samo Quinnine sve tie korake. Trao je dalje, kroz stotine metara golog betona, pored tamnih i utihlih pumpnih stanica, pored osvijetljenih pumpnih stanica koje su tiho mumljale. Upravo se pitao nije li sluajno previdio neki izlaz - moda neki stropni prilaz - kad je na podu hodnika ugledao neki predmet. Jedan od oamuta koji je ispao iz Markova pojasa dok je panino bjeao. Miles je pokupio oamut s hitrim a-ha! kroz ogoljele zube i spremio ga u navlaku dok je trao dalje.
Ukljuio je svoj runi komunikator. "Quinn?" Hodnik se naglo irio u neku vrstu gole dvorane s dizalnom cijevi. Znai da se nalazi ispod jednog od straarskih tornjeva. Mora se uvati ovlatenog osoblja. "Quinn?"
Uao je u dizalnu cijev i poeo se uspinjati. Oh, Boe, na kojoj je razini Mark iziao? Trei kat pokraj kojeg je proao otvarao se na neki prostor koji je djelovao kao predvorje, sa staklenim zidovima, vratima i noi iza sebe. Oito, izlaz. Miles se izvukao iz dizalne cijevi.
Na zvuk njegovih koraka, neki potpuni stranac, odjeven u civilni sako i hlae naglo se okrenuo i spustio na jedno koljeno. Srebrni bljesak parabolinog ogledala zatreptao mu je u podignutim rukama; njuka disruptora ivaca. "Evo ga!" povikao je ovjek i opalio.
Miles se bacio natrag u dizalnu cijev tako brzo. da se odbio od suprotnog zida. Dohvatio se sigurnosnih ljestava uza zid cijevi i poeo se podizati uz preke bre nego to ga je antigravitacijsko polje moglo nositi. Razgibavao je miie na svom licu, proarane trncima i iglicama od dodira vanjskog ruba disruptorske zrake. ovjekove cipele, shvatio je Miles, koje su sjajile ispod rubova njegovih hlaa, bile su barravarske regularne slubene izme. "Quinn", zatektao je opet u svoj komunikator.
Sljedea razina otvarala se na hodnik u kojemu nije bilo strijelaca. Prva troja vrata koja je Miles isprobao bila
su zakljuana. etvrta su se siktavo otvorila na arko osvijetljen ured, naizgled naputen. Hitro prelazei po prostoriji, Milesov pogled zastao je na blagom pokretu sjena ispod jedne konzole. Sagnuo se i naao licem u lice s dvjema enama u plavim kombinezonima tehnikog osoblja plim-nih vlasti koje su se stisnule pod stolom. Jedna je zaskvia-la i pokrila oi; druga ju je zagrlila i prkosno se zagledala u Milesa.
Miles je pokuao s prijateljskim osmijehom. "Ovaj... bok."
"Tko ste vi ljudi?" rekla je druga ena podiui glas.
"Oh, ja nisam s njima. Oni su, ovaj... plaeni ubojice." Odgovarajui opis, uostalom. "Ne brinite, ne trae vas. Jeste li ve pozvali policiju?"
Nijemo je stresla glavom.
"Predlaem vam da to smjesta uinite. Ah -jeste li me ve vidjeli?"
Kimnula je.
"Kojim putem sam otiao?"
Povukla se prema natrag, oito prestravljena to ju je uhvatio manijak. Miles je rairio ruke u bezglasnoj isprici i krenuo prema vratima. "Pozovite policiju!" doviknuo je preko ramena. Za njim se kroz hodnik zauo tihi zvuk pritisaka na tipke komkonzole.
Marka na ovoj razini nije bilo. Netko je u meuvremenu iskljuio gravitacijsko polje cijevi; automatska osiguravajua ipka stajala je preko otvora, crveni sjaj upozorava-jueg svjetla ispunjavao je hodnik. Milesje oprezno gurnuo glavu u dizalnu cijev i ugledao drugu glavu na razini ispod njega kako gleda prema gore; trznuo se unatrag kad se zaulo pucketanje disruptora.
Oko vanjske strane tornja pruao se balkon. Miles se provukao kroz vrata na morskoj strani hodnika i pogledao
oko sebe pa prema gore. Iznad njega je bio jo samo jedan kat. Ako baci prihvatno ue, mogao bi lako dosegnuti taj balkon. Miles se namrtio, izvukao icu za penjanje i zamahnuo. Ve u prvom pokuaju uspio je dobiti vrst zahvat na ogradi iznad sebe. Progutao je slinu. Jedan kratak uasavajui trenutak visio je izvan tornja, iznad brane i uzavrelog mora etrdeset metara pod sobom, a onda se s mukom poeo penjati na gornji balkon.
Na prstima se pribliio staklenim vratima i pogledao niz hodnik. Ocrtan crvenim svjetlom, Mark se skutrio pokraj ulaza u dizalnu cijev s oamutom u ruci. Jedan -onesvijeten, nadao se Miles - obris ovjeka u kombinezonu tehniara leao je ispruen na podu hodnika.
"Mark?" zazvao je Miles tiho i trznuo se unatrag. Mark se okrenuo i ispustio zraku iz oamuta u njegovu smjeru. Miles se stisnuo leima uza zid i zazvao: "Surauj sa mnom i izvui u te iz ovoga ivog. Gdje je Ivan?"
Taj podsjetnik da Mark jo uvijek ima barem jedan adut postigao je eljeni umirujui uinak. Nije opet opalio. "Izvuci me odavde i rei u ti gdje je", uzvratio je Mark.
Miles se nasmijeio u tamu. "U redu. Stiem." Kliz-nuo je pokraj vrata i pridruio se svojoj slici, zastavi samo da provjeri puls u vratu palog ovjeka. Osjetio gaje, na svu sreu.
"Kako e me izvui iz ovoga?" upitao je Mark.
"Pa, to je komplicirani dio", priznao je Miles. Zastao je da paljivo osluhne. Netko je bio na ljestvama u dizalnoj cijevi, trudei se da se penje to tie, jo daleko od njihove razine. "Policija je na putu, a kad oni stignu, pretpostavljam da e Barravarci nestati to bre budu mogli. Ne bi im odgovaralo da se nau usred neugodnog meuplanetarnog incidenta kojeg bi veleposlanik morao objanjavati lokalnim vlastima. Noanja operacija je ve izmakla kontroli utoliko to ih je netko vidio. Destang e ujutro imati njihove krvi na svome sagu."
"Policija?" Markov stisak oko oamuta se pojaao; sukobljeni strahovi borili su se za prevlast na njegovu licu.
"Da. Mogli bismo se pokuati igrati skrivaa po ovom tornju sve dok policija konano ne dospije ovamo - kad god to bude. Ili bismo mogli otii na krov i pozvati denda-riijski zrani automobil da nas pokupi ovog trena. Znam to bih ja vie volio. A ti?"
"Onda bih bio tvoj zarobljenik." Markov apat bio je jedva razgovjetan od strahom poticanog bijesa. "Mrtav sad, mrtav kasnije, u emu mi je razlika? Konano sam shvatio od kakve bi tebi koristi bio klon."
Mark je opet vidio sebe kao hodajue rezervne dijelove, Milesu je to bilo jasno. Uzdahnuo je. Bacio je pogled na sat. "Po Galenovu rasporedu, preostalo mi je jo jedanaest minuta da pronaem Ivana."
Prepreden izraz pojavio se na Markovu licu. "Ivan nije gore. Dolje je. Tamo odakle smo i doli."
"Ah?" Miles se usudio naas zirnuti u dizalnu cijev. Pe-nja je morao izii na nekom drugom katu. Lovci su bili temeljiti u svojoj potrazi. Dok dou dovde, bit e potpuno sigurni u svoj plijen.
Miles je jo na sebi imao sigurnosne trake za sputanje. Vrlo tiho, pazei da ne zazvei, posegnuo je i privrstio priljepak za sigurnosnu ipku i isprobao ga. "Znai, hoe da se spustimo, je 1' tako? Moe i to. Ali bolje ti je da ima pravo za Ivana. Jer ako on umre, ja u te osobno secirati. Srce i jetru, odreske i karmenadle."
Miles je zastao, provjerio veze, namjestio brzinu od-motavanja kolotura i zaustavnu toku. Smjestio se ispod ipke, spreman za pokret. "Penji se."
"Zar ja neu dobiti nikakvo osiguranje?"
Miles je bacio pogled preko ramena i osmjehnuo se. "Ti se odbija bolje od mene."
Djelujui izrazito sumnjiavo, Mark je gurnuo svoj oa-mut natrag u opasa, priao Milesu i gadljivo ovio ruke i noge oko njegova tijela.
"Morat e se prihvatiti vre nego sad. Usporavanje na dnu e biti opako. I nemoj vritati pri silasku. To e privui pozornost."
Markov stisak se grevito pojaao. Miles je jo jedanput provjerio da nemaju neeljeno drutvo - cijev je jo uvijek bila prazna - i bacio se preko ruba.
Njihova udvostruena teina zastraujue je prikupljala brzinu. Padali su, bez zastoja, skoro neujno, kroz etiri kata - Milesov eludac je lebdio negdje u blizini njegovih stranjih zuba, zidovi dizalne cijevi bili su samo mrlje boje - a onda je kolotur poeo cviljeti, odupirui se brzini. Sigurnosne trake su zagrizle, Markov zahvat preko Milesove kljune kosti poeo je poputati. Milesova desna ruka naglo se digla i stisla oko Markova zglavka. Zakoili su na pristojna dva centimetra iznad poda dizalne cijevi, opet u crijevima betonske planine. Milesu je puknulo u uima.
Zvuk njihova silaska djelovao je kao grmljavina Mileso-vim prenapetim osjetilima, ali u otvorima iznad njih nisu se pojavile nikakve zapanjene glave, niti je zapucketalo ikakvo oruje. Miles i Mark izjurili su iz vidnog polja cijevi, u malo predvorje pokraj unutarnjeg pristupnog hodnika plimne barijere. Miles je pritisnuo prekida da otpusti dra i pusti kolotur da se premota; pad niti nije proizveo nikakav zvuk, ali je dra zvecnuo udarivi o pod. Miles se namrtio.
"Onim putem", rekao je Mark pokazujui udesno. Otrali su niz hodnik jedan uz drugoga. Duboki, reei drhtaji poeli su zaguivati tie zvukove. Pumpna stanica koja je tek svjetlucala i mrmljala kad je Miles prvi put bio proao tim putem sad je bila usred posla, podiui kroz
skrivene cijevi vodu Temze na razinu plime. Sljedea stanica, prethodno tamna i utihla, bila je sad osvijetljena, spremajui se da krene u akciju.
Mark je zastao. "Ovdje." "Gdje?"
Mark je pokazao rukom: "Svaka pumpna komora ima pristupni prolaz, za ienje i popravak. Tu smo ga ostavili."
Miles je opsovao.
Pumpna komora bila je velika kao ovei ormar. Zatvorena, bit e tamna, hladna i ljigava, smrdljiva, i stravino tiha. Sve dok navala uzlaznih voda, bubnjajui zastraujuom snagom, ne navali i pretvori je u komoru smrti. Navali da napuni ui, nos, oi izbuljene u mrak; navali da popuni komoru, sve vie i vie, sve dok za oajna usta ne ostane vie ak ni maleni depi zraka; navali da bez prestanka udara i izvija tijelo, kotrljajui ga o debele nepopustljive zidove, sve dok lice ne bude izubijano do neprepoznatljivosti, sve dok se, s osekom, ljepljive vode ne povuku, ostavljajui - nita vrijedno. Mali zastoj u liniji.
"Ti..." dahnuo je Miles zagledan u Marka, "ti si pomogao pri ovome... ?"
Mark je, koraknuvi unatrag, nervozno obrisao dlanove jedan o drugi. "Ovdje si - doveo sam te ovamo", poeo je samosaaljivo. "Rekao sam ti da u te dovesti..."
"Nije li ovo malo otra kazna za ovjeka koji ti nikad u ivotu nije uinio nita naao, osim to zbog njegova hrkanja nisi mogao zaspati? Fuj!" Miles se okrenuo, lea ukoenih od zgaenosti, i poeo tipkati po tipkama brave na komori. Zadnji potez morao se obaviti runo, okrenuti ipku i osloboditi vratnice. Kad je Miles gurnuo teka nagnuta vrata prema unutra, oglasio se neki alarm.
"Ivane?"
"Ah!" Uzvik iznutra bio je gotovo bezglasan.
Miles je progurao svoja ramena kroz vrata, posvijetlio depnom svjetiljkom. Vrata su bila pri vrhu komore; naao se kako gleda dolje u bijelu mrlju Ivanova lica zagledana prema gore, pola metra pod sobom.
"Ti!" povikao je Ivan glasom punim gaenja, teturajui unatrag i poskliznuvi se u mulju.
"Ne, ne on", ispravio gaje Miles. "Ja."
"Ah?" Ivanovo lice bilo je izbrazdano, iscrpljeno, skoro van dohvata suvisle misli; Miles je vidio takve izraze na ljudima koji su previe vremena proveli u borbi.
Miles je dolje bacio sigurnosne trake svoga kolotura -zadrhtao je, prisjeajui se kako mu je malo nedostajalo da ga ne uzme, dok se spremao, gore na Trijumfu - i privrstio priljepak. "Spreman za izlazak?"
Ivanove usne pomakle su se mumljajui, ali omotao je trake dovoljno sigurno oko svojih ruku. Miles je pokrenuo upravlja kolotura i Ivan je krenuo prema gore. Miles mu je pomogao da se provue kroz vrata. Ivan je stao, iroko raskoraivi, podupirui si ruke o koljena, teko diui. Njegova sveana zelena odora bila je vlana, izguvana i zamrljana. Ruke su mu izgledale kao psei obrok. Morao je lupati i grepsti, grabiti i vritati u mraku, priguen i neujan...
Miles je opet zatvorio vrata. Kliknula su vrsto. Okrenuo je runu ipku za zatvaranje. Alarm je prestao tuliti. Sa sigurnosnim krugovima opet u kontaktu, pumpa je smjesta poela bubnjati. Iz pumpne komore nije dopirala nikakva druga buka osim snanog siktanja. Ivan je teko sjeo i pritisnuo lice o koljena.
Miles je zabrinuto kleknuo do njega. Ivan je okrenuo glavu i uspio se bolesno osmjehnuti. "Mislim", rekao je grleno, "da u si kao novi hobi odabrati klaustrofobiju..."
Miles mu je uzvratio smijeak i potapao ga po ramenima. Ustao je i okrenuo se. Marka nije bilo nigdje na vidiku.
Miles je pljunuo i podigao runi kom do svojih usana. "Quinn? Quinn!" Koraknuo je u hodnik, pogledao uz i niz njega, pozorno oslukujui. Slabani odjek treih koraka nestajao je u daljini, u smjeru suprotnom od straarskog tornja inficiranog Barravarcima. "Malo govno", promrmlja Miles. "Nek' ide kvragu." Namjestio je svoj komuni-kator za kontakt sa zranom patrolom. "Narednice Nim? Naismith ovdje."
"Samo naprijed, gospodine."
"Izgubio sam kontakt sa zapovjednicom Quinn. Pogledajte moete li je vi dobiti. Ako ne moete, ponite potragu za njom. Zadnji put sam je vidio unutar plimne barijere, na pola puta izmeu tornjeva est i sedam. Kretala se pjeice, prema jugu."
"Da, gospodine."
Miles se okrenuo i pomogao Ivanu da se uspravi. "Moe li hodati?" upitao je zabrinuto.
"Aha... jasno", ree Ivan. Zatreptao je. "Samo sam malo..." Krenuli su niz hodnik. Ivan je pomalo teturao, oslanjajui se na Milesa. Onda se umiri. "Nisam pojma imao da mi tijelo moe proizvesti toliko adrenalina. Ili da ga moe proizvoditi tako dugo. Sati i sati... koliko dugo sam bio tamo dolje?"
"Otprilike", Miles je bacio pogled na svoj sat, "malo manje od dva sata."
"Ha. Izgledalo je dulje." Ivanu kao da se pomalo poela vraati ravnotea. "Kamo idemo? Zato ima na sebi Naismithovu odoru? Je li sve u redu s veleposlanikovom gospoom? Nisu valjda i nju dohvatili, zar ne?"
"Ne, Galen je htio samo tebe. Ovo je trenutano nezavisna dendariijska operacija. Ja zapravo ovog trenutka
uope ne bih trebao biti na planetu. Destang mi je naredio da ostanem na Trijumfu, dok se njegove gorile pokuavaju rijeiti mog dvojnika. Da se sprijei zabuna."
"Aha, to ima smilsa. Na taj nain, kojeg god malog frajera ugledaju, znaju da mogu pucati na njega." Ivan je opet zatreptao. "Miles..."
"Tono tako", ree Miles. "Zato idemo u ovom smjeru, a ne u onom."
"Treba li ii bre?"
"Bilo bi zgodno, ako moe."
Ubrzali su.
"Zato si se spustio?" upitao je Ivan nakon nekoliko minuta. "Nemoj mi rei da jo pokuava spasiti bezvrijednu kou one nezahvalne male krivotvorine."
"Galen mije poslao pozivnicu ugraviranu na tvoju kou. Nemam ba tako puno roaka, Ivane. Iznenadio bi se koliko su mi vrijedni. Pa makar samo zbog svoje rijetkosti, ha?"
Izmijenili su poglede; Ivan je proistio grlo. "Da. Dobro. Ali nisi ba na sigurnom terenu, pokuavajui zaobii Destanga. Reci - ako je njegova udarna trupa tako blizu -gdje je Galen?" Zastraenost mu je preplavila lice.
"Galen je mrtav", izvijestio je Miles kratko. Zapravo, upravo su prolazili pokraj tamnog poprenog hodnika koji je vodio do vanjskog balkona na kojem je lealo tijelo.
"Ah? To mi je drago uti. Tko je imao ast? elim mu poljubiti ruku. Ili njoj."
"Mislim da e za koji tren imati priliku to ispuniti." Hitro tapkanje treih koraka, kao osobe s kratkim nogama, moglo se jedva razaznati iza zaokreta u hodniku tik pred njima. Miles je potegao svoj oamut. "I ovoga puta ga ne moram odrati svjesnog i razgovorljivog. Moda ga je Quinn preplaila i natjerala da se vrati ovim putem", dodao je pun nade. Sad je ve bio jako zabrinut za Quinn.
Mark je iziao iza zavoja i teturavo se zautavio pred njima, isputajui beznadni krik. Okrenuo se, koraknuo, stao, opet se okrenuo kao ivotinja u klopci. Desna strana njegova lica bila je proarana crvenilom, uho mu je bilo obrubljeno ukastobijelim plikovima, a smrad spaljene kose polako se irio kroz zrak.
"to sad?" upita Miles.
Markov glas bio je visok i napet. "Nekakav obojeni luak tamo dolje me progoni s plazminim pitoljem! Zauzeli su sljedei straarski toranj"
"Jesi li negdje vidio Quinn?"
"Ne."
"Miles", rekao je Ivan zbunjeno, "nai deki ne bi nosili plazmine lukove na misiji koja je izrazito uperena protiv ljudi, zar ne? Ne usred ovako vanog pogona - ne bi htjeli riskirati oteivanje strojnih"
"Obojen?" rekao je Miles uurbano. "Kako? Ne - ne sluajno s bojom na licu, kao maska u kineskoj operi?"
"Ne znam - kako izgleda maska u kineskoj operi", dahtao je Mark, "ali oni - pa, jedan od njih - bio je naa-ran od uha do uha."
"Ghem-zapovjednik, sigurno", dahne Miles. "U slubenom lovu. Podigli su uloge, izgleda."
"Cetagandanci?" ree Ivan otro.
"Valjda su im konano stigla pojaanja. Morali su mi ui u trag negdje u zranoj luci. O, Boe - a Quinn je krenula tim putem...!" I Miles se sad poeo okretati u krug, gutajui paniku u dubini eluca, gdje joj je bilo i mjesto. Ne smije joj dopustiti da se popne do razine mozga. "Ali ti se moe opustiti, Mark. Oni ne ele ubiti tebe."
"Vraga ne ele! Povikao je: 'Evo ga, ljudi!' i pokuao mi raznijeti glavu!"
Milesove usne su se razvukle u pokvaren smijeak. "Ne, ne", zapjevuio je umirujue. "Radi se naprosto o zamjeni identiteta. Ti ljudi ele ubiti mene - admirala Naismitha. A oni na drugom kraju tunela ele ubiti tebe. Naravno", dodao je veselo, "nijedni ni drugi ne mogu nas razlikovati."
Ivan se podsmjeljivo zagrcnuo.
"Idemo ovuda", rekao je Miles odluno i poveo ih tre-im korakom. Zaokrenuo je u popreni hodnik i zastao pred vanjskim prilaznim vratima. Ivan i Mark galopirali su za njim.
Miles je stao na prste i stisnuo zube. Prema oitanju s kontrola, plima se sad ve digla iznad vrha izlaznih vrata. Ovaj izlaz zapeatilo im je more.
PETNAESTO POGLAVLJE
Miles je udarcem otvorio svoj runi komunikator. "Nim!" zazvao je.
"Gospodine!"
"U tornju sedam nalazi se tajna cetagandska operativna grupa. Nepoznate snage, ali imaju plazmine lukove."
"Da, gospodine", stigao je Nimov zadihani glas. "Upravo smo ih pronali."
"Gdje ste i to vidite?"
"Imam po dvojicu vojnika ispred svakog od tri ulaza u toranj, s pojaanjem u grmlju oko parkiralinog prostora. Oni - Cetagandanci, kaete, gospodine? - su upravo ispalili nekoliko udara plazme iz glavnog hodnika, dok smo mi pokuavali ui."
"Itko pogoen?"
"Ne jo. Na podu smo."
"Ima li kakva traga zapovjednici Quinn?"
"Ne, gospodine."
"Moete li odrediti poloaj njezina runog koma?"
"Negdje u niim razinama ovog tornja. Ne odgovara i ne mie se."
Oamuena? Mrtva? Je li njezina ruka jo uope ispod runog koma? Nemogue je znati.
"U redu", Miles je udahnuo, "anonimno pozovite policiju. Recite im da u tornju sedam ima naoruanih ljudi -moda su to saboteri koji pokuavaju razoriti barijeru. Potrudite se da bude uvjerljivo - nastojte zvuati preplaeno."
"Nema problema, gospodine", rekao je Nim iskreno.
Miles se zapitao koliko je zrak plazme doao blizu tome da napravi razdjeljak na Nimovoj kosi. "Sve dok policajci ne stignu, zadrite Cetagandance u tornju. Oamutite svakoga tko pokua izai. Lokalci ih kasnije mogu rasporediti. Postavite dvojicu ljudi dolje u toranj osam da zatvorimo i taj izlaz, neka krenu prema sjeveru i potjeraju Cetagandance unatrag ako pokuaju izai na jugu. Ali mislim da e krenuti na sjever." Stavio je ruku preko koma i dodao prema Marku: "U potjeru za tobom." Podigao je dlan i nastavio Nimu: "Kad doe policija, povucite se. Izbjegavajte kontakt s njima. Ali ako vas svejedno pokupe, poite mirno. Mi smo dobri deki. Oni zloesti stranci u tornju s ilegalnim plazminim lukovima, oni su ti koje bi policija trebala hvatati. Mi smo samo turisti koji su primijetili neto udno dok su uivali u veernjoj etnji. Jasno?"
U Nimovu glasu uo se napeti smijeak: "Jasno, gospodine."
"Neka jedan promatra ostane na vidiku tornja est. Javite mi kad stigne policija. Naismith, gotovo."
"Jasno, gospodine. Nim, gotovo."
Mark je ispustio priguen jecaj i jurnuo naprijed da dohvati Milesa za jaknu. "Idiote jedan, to ti to radi? Pozovi Dendariije natrag - naredi im da raiste Cetagandance iz tornja sedam! Ili u ja" Posegnuo je za Mileso-vim zglavkom; Miles ga je zadrao i gurnuo svoju lijevu ruku iza lea.
"Ah, ah! Smiri se. Nita me ne bi veselilo vie nego malo igre lovice s oamutima i Cetagandancima, budui
da nas ima vie - ali oni imaju plazmine lukove. Plazmi-ni lukovi imaju vie od tri puta vei domet od oamuta. Ja od svojih ljudi ne traim da se suoavaju s takvim taktikim hendikepom ako za to nema prijeke potrebe."
"Ako te one svinje uhvate, ubit e te. Koliko prea potreba moe biti?"
"Ali, Miles", rekao je Ivan, sumnjiavo pogledavajui niz i uz hodnik, "nisi li nas ti upravo zatvorio u sredinu klijeta?"
"Nisam", nasmijeio se Miles, oduevljeno, "nisam. Ne dok imamo svoj plat nevidljivosti. Idemo!" Potrao je natrag do krianja u obliku slova T i skrenuo desno, natrag prema tornju est, koji su drali Barravarci.
"Ne!" zalajao je Mark. "Barravarci bi tebe mogli ubiti sluajno, ali mene e ubiti namjerno!"
"A oni tamo", Miles je trznuo glavom preko ramena, "bi nas ubili obojicu, za svaki sluaj. ini mi se da nisi shvatio koliko su Cetagandanci ostali ljuti na admirala Naismitha nakon operacije na Dagooli. Idemo."
S oklijevanjem, Mark je krenuo za njim, praen Ivanom na kraju kolone.
Milesovo srce je snano lupalo. Volio bi da se osjeao upola tako samouvjereno kao to je nagovijestio svojim smijekom Ivanu. Ali ne smije Marku dopustiti da nasluti njegove sumnje. Nekoliko stotina metara crnog sintetikog betona projurilo je pokraj njih dok je trao na vrhovima prstiju, trudei se da proizvede to je mogue manje buke. Ako su se Barravarci ve spustili ovako duboko u tunel
Konano su doli do pumpne stanice, a jo nije bilo traga smrtonosnim nevoljama ispred njih. Niti iza.
Ova pumpna stanica opet je utihnula. Proi e jo dvanaest sati do sljedee plime. Ako se niz struju ne pojave
nekakve neoekivane navale, do tada bi stanica trebala ostati zatvorenom. Svejedno, Miles nije bio sklon prepustiti to sluaju, a po nainu na koji se Ivan premijetao s noge na nogu, promatrajui ga sa sve veim nemirom, morat e mu moi ponuditi neku garanciju.
Poeo je pregledavati kontrolne ploe, podigavi jednu od njih da pogleda unutra. Na svu sreu, bile su znatno jednostavnije od, recimo, kontrolnih neksusa za pogonsku komoru skonog broda. Presjeci icu ovdje, zatim tamo i to bi trebalo onesposobiti ovu pumpu a da ne upali nikakvo svjetlo u straarskom tornju. Nadao se daje tako. Nije ba vjerojatno da bilo tko u tornju ovog trenutka posveuje ikakvu pozornost svojim kontrolnim ploama. Miles je pogledao prema Marku. "Treba mi moj no, molim te."
Nevoljko, Mark mu je dodao antikni bode i, na Milesov pogled, predao mu i korice. Miles je upotrijebio vrh bodea da izvue, kao vlas tanke, ice. Izgledalo je da je tono pogodio koje su prave ice; trudio se da djeluje kako je cijelo vrijeme bio uvjeren u to. Kad je zavrio, nije vratio no.
Priao je vratima pumpne komore i otvorio ih. Ovog puta nije se pojavio nikakav signal. Njegov gravitacijski priljepak smjesta se prihvatio za glatku unutarnju povrinu. Posljednji problem bila je ona prokleta runa ipka za zatvaranje. Ako netko sluajno - ili ne tako sluajno - naie i okrene je - ah, ne. Isti model poluge s tenzorskim poljem, sukladan priljepku, koji je Quinn bila upotrijebila da otvori vrata na balkonu, radit e i ovdje. Miles je kroz napuene usne odahnuo uzdah olakanja. Priao je kontrolnoj ploi okrenutoj prema hodniku i na rub jednog reda broja-nika privrstio skener s ribljim okom. Dobro se uklopio.
Pokazao je prema otvorenim vratima pumpne komore, privlane kao mrtvaki koveg. "U redu. Svi unutra."
Ivan je problijedio. "O Boe, bojao sam se da ti je to na umu." Mark nije djelovao oduevljenije od Ivana.
Miles je spustio glas, tih i uvjerljiv. "Gle, Ivane, ne mogu te natjerati. Moe nastaviti dalje ovim hodnikom i nadati se da e te odora spasiti od toga da ti neiji nervozni trzaj spali mozak. Ako preivi kontakt s Destangovom udarnom skupinom, uhitit e te lokalne vlasti, to vjerojatno nee biti smrtonosno. Alija bih vie volio da ostane sa mnom." Jo je jae spustio glas. "I ne ostavlja me samog s njim."
"Oh", zatrepe Ivan.
Kao stoje Miles i oekivao, ovaj poziv u pomo imao je vie uinka nego logika, zahtjevi ili uvjeravanje. Dodao je: "Gle, to je kao da si u taktikoj sobi."
"To je kao da si u klopci!"
"Jesi li ikad bio u taktikoj sobi kad nestane struje? To su klopke. Sav taj dojam kontrole i zapovijedanja, to je sve samo privid. Radije bih bio na terenu." Nasmijeio se i trznuo glavom prema svome dvojniku. "Osim toga, zar ne misli da bi Mark trebao dobiti priliku podijeliti tvoja nedavna iskustva?"
"Kad to tako postavi", zareao je Ivan, "ima to i odreene privlanosti."
Miles se prvi spustio u pumpnu komoru. inilo mu se da moe razaznati udaljeni zvuk koraka koji su se vukli hodnikom. Mark je djelovao kao da bi najradije pojurio, ali s Ivanom koji mu je dahtao za vrat nije ba imao nekog izbora. Konano se i Ivan, progutavi, spustio pokraj njih. Miles je ukljuio svoju runu svjetiljku; Ivan, koji je jedini bio dovoljno visok za to, povukao je teka vrata i zatvorio ih. Naas je vladala potpuna tiina, osim zvuka njihova disanja, dok su se smjetali, koljena do koljena.
Ivanove nateene, ljubiaste ake stezale su se i otvarale, ljepljive od znoja i krvi. "Bar znamo da nas ne mogu uti."
"Ugodno", zagunao je Miles. "Nadajmo se da su nam progonitelji jednako tako glupi kao to sam i ja bio. Ja sam dvaput projurio pokraj ovog mjesta." Otvorio je glavnu skenersku jedinicu i namjestio prijemnik da prikazuje pogled na potezu sjever-jug, u jo praznom hodniku. U komori se osjealo vrlo blago strujanje zraka, primijetio je Miles. Bilo kakav jai zvuk najavit e navalu vode kroz cijevi i bit e trenutak da izau, s Cetagandancima ili bez njih.
"A to sad?" upitao je Mark tanuno. Djelovao je kao da se zaista osjea uhvaeno, stisnut izmeu dvojice Bar-ravaraca.
Miles se naslonio na blatnjav, vlaan zid s lanim izrazom lagode. "A sad ekamo. Kao u taktikoj sobi. U taktikoj sobi provede strano puno vremena ekajui. Ako ima dobru matu, to je - isti uas." Ukljuio je svoj runi kom. "Nim?"
"Evo me, gospodine. Ba sam vas se spremao nazvati." Nimov nemirni glas zvuao je kao da tri, ili moda puzi. "Jedno policijsko vozilo upravo se spustilo kod tornja sedam. Mi se povlaimo preko parkiralita iza barijere. Promatra javlja da su lokalci upravo uli i u toranj est."
"Ima li ita od Quinnina runog koma?" "Jo se uvijek nije ni pomakao, gospodine."
"Je li itko ve stupio u kontakt sa satnikom Galeni-jem?"
"Ne, gospodine. Zar nije on s vama?"
"Razili smo se otprilike u vrijeme kad sam izgubio i Quinn. Zadnji put je vien na vanjskoj strani plimne barijere, otprilike na sredini. Bio sam ga poslao da potrai neki drugi put unutra. Ovaj... smjesta mi javite ako ga itko primijeti."
"U redu, gospodine."
Prokletstvo, jo jedna briga. Je li Galeni naiao na nevolje, cetagandske, barravarske ili lokalne? Je li ga iznev-
jerilo vlastito stanje duha? Miles je sad zaalio to nije zadrao Galenija uza sebe, jednako arko kao to je alio to nije zadrao Quinn. Ali onda jo nisu bili pronali Ivana; Miles nije bio mogao uiniti nita drugo. Osjeao se kao ovjek koji pokuava sloiti slagalicu od ivih djelia, koji su se u neodreenim razmacima micali i mijenjali oblik, uz zloudno kikotanje. Natjerao je svoju eljust da se opusti. Mark ga je nervozno promatrao; Ivan je sjedio skutreno, ne obraajui panju ni na to, sudei po nainu na koji je grizao usnice, zarobljen u unutarnjoj borbi sa svojom novosteenom klaustrofobijom.
Na pomalo iskrivljenom pogledu na hodnik kojeg je pruao skener od 180 stupnjeva pojavio se pokret, neki ovjek koji je tiho nailazio iza zaokreta na junom kraju. Ceta-gandski izvidnik, pretpostavljao je Miles, premda je na sebi imao civilnu odjeu. Imao je u ruci oamut, a ne plazmi-ni luk - izgleda da su i Cetagandanci sad bili svjesni kako su na scenu stupile i lokalne vlasti, u prevelikom broju da bi ih se dalo utiati odgovarajuim ubojstvom, pa su sad razmiljali o ublaavanju Situacije ili barem o uklanjanju velikog slova. Cetagandanac je proao jo nekoliko metara uz hodnik, a onda nestao natrag putem kojim je i doao.
Minutu kasnije, pokret na sjeveru; dvojica ljudi na prstima, miui se onoliko tiho koliko je to gorilama te veliine uope mogue. Jedan od njih bio je tupan koji se uspio pojaviti na tajnoj operaciji jo obuven u propisne slubene izme. I on je svoje izvorno oruje zamijenio pristojnijim oamutom, premda je njegov suborac nosio smrtonosni disruptor ivaca. Izgledalo je kao da se zaista priprema runda lovice s oamutima. Ah, oamut, najbolje oruje za sve nesigurne situacije, jedino oruje s kojim ste zaista mogli prvo pucati a onda postavljati pitanja.
"Spremi disruptor u futrolu, tako je, dobri deko!" mrmljao je Miles dok je i drugi ovjek mijenjao oruje. "Glavu gore, Ivane; ovo bi mogla biti najbolja predstava koju e vidjeti ove godine."
Ivan je podigao pogled, njegov odsutan, nesigurni smijeak prerastao je u neto iskreno ironino, slinije starom Ivanu. "Sranje, Miles. Destang e ti odgristi jaja za ovo."
"U ovom trenutku, Destang ak i ne zna da sam ja umijean u sve ovo. . Pazi ovo."
Cetagandski izvidnik se vratio. Napravio je pozivni pokret rukom pa ga je prestigao jo jedan Cetagandanac. Na drugom kraju hodnika, zahvaljujui zavoju izvan njihova vidokruga, pritravala su preostala trojica Barrava-raca. To su sad bili svi Barravarci koji su se nalazili u tornju; bilo kakva vanjska potpora sad im je bila odsjeena kordonom lokalne policije. Barravarci su, izgleda, odustali od svoje tajnovito nestale mete i krenuli u povlaenje nadajui se da e, stoje mogue bre, izii kroz toranj sedam, bez raspravljanja s gomilom ljutih Zemljana. Cetagandanci, koji su zaista i vidjeli pretpostavljenog admirala Naismitha kako je odjurio ovim putem, jo su bili u lovnom rasporedu, premda im se njihova vlastita pozadinska grupa pribliavala, zbog pritiska lokalaca koji su im dahtali za leima.
Jo nije bilo nikakva traga te grupe; ni traga Quinn koju bi netko vukao sa sobom kao zatvorenika. Miles nije znao da li da se nada tako neemu ili ne. Bilo bi jako zgodno znati da je ona jo iva, ali i prokleto teko izvui je iz cetagandskih pandi prije nego to ih dohvati policija. Najbolji scenarij traio bi daje ostavi oamuenu/uhienu zajedno s cijelom gomilom i zatim je izvue iz ruku policije - ali pretpostavimo da neki cetagandski nasilnik u vrelini konanog sukoba zakljui kako mrtve ene ne govore? Miles je na tu pomisao zadrhtao kao prokljuali lonac.
Moda je trebao povui Ivana i Marka i napasti. Lomljivi vodi nesposobnog i nestabilnog u napad na nepoznato... ne. Ali bi li uinio ita vie, ili manje, za biio kojeg drugog asnika pod svojim zapovjednitvom? Nije li se moda toliko brinuo da mu zapovjedna logika ne potpad-
ne pod utjecaj osjeaja da sad grijei u suprotnom smjeru? To bi bila izdaja i za Quinn i za Dendariije...
Glavni Cetagandanac uletio je u vidno polje glavnog Barravarca. Istovremeno su opalili i sruili jedan drugoga na gomilu.
"Oamut refleksi", promrmlja Miles. "Predivno."
"Boe moj," rekao je Ivan, zadivljen do te mjere da je posve zaboravio na svoju hermetiku okolinu, "kao proton koji ponitava anti-proton. Puf!"
Preostali Barravarci, rasporeeni niz hodnik, priljubili su se uza zid. Cetagandanac se bacio na pod i otpuzao do svoga palog suborca. Jedan Barravarac je jurnuo na hodnik i pogodio ga, dok je Cetagandaneva uzvratna paljba promaila. Dvojica od etvorice Barravaraca pourila su do onesvijetenih tijela svojih tajnovitih protivnika. Jedan se pripremio pruiti zatitnu vatru, drugi im je poeo provjeravati oruje, odjeu, depove. Naravno, nije mogao pronai nikakve isprave. Zbunjeni Barravarac upravo je skidao Cetagandancu jednu cipelu da je secira - Miles je imao dojam da e uskoro nastaviti i sa samim tijelom - kad je neki iskrivljeni pojaani glas poeo odzvanjati niz hodnik, njima iza lea. Miles nije mogao do kraja razaznati odjekom iskrivljene rijei, ali smisao im je oito bio: "Hej! Stani! to se to dogaa?"
Jedan od Barravaraca pomogao je drugome da natovari oamuenog suborca preko ramena; naravno da je morao biti pogoen upravo najkrupniji od njih, izme osobno. Bili su dovoljno blizu ribljem oku da je Miles mogao razaznati kako nosaeve noge blago drhte dok se ispravljao i poinjao teturavo kretati prema jugu pod svojim teretom, s dvojicom ljudi kao prethodnicom i s preostalima kao pozadinskom straom.
Na propast osuena mala vojska prola je moda etiri koraka kad se iza junog zavoja pojavio jo jedan par Ce-
tagandanaca. Jedan je pucao iz oamuta preko ramena, trei. Pozornost mu je bila tako podijeljena da nije vidio kako mu je partner pao pred vatrom iz oamuta barravar-skog izvidnika sve dok se nije spotakao o isprueno tijelo i pao s glavom prema naprijed. Uspio je zadrati svoj oa-mut u ruci, pretvoriti svoj pad u kontrolirano kotrljanje, i uzvratiti vatrom. Jedan od Barravarskih izvidnika je pao.
Barravarski pozadinac skoio je naprijed zaobiavi optereenog ovjeka u sredini i pomogao svojem partneru dohvatiti zakotrljalog Cetagandanca, onda pojuri naprijed zajedno s njim, drei se zida. Naalost, proli su toku zaklona koji im je pruao zavoj upravo u trenutku kad je udar masovne, neciljane vatre oamuta iza zavoja raiavo hodnik za napredovanje neeg nepoznatog - policijske borbene ekipe, zakljuio je Miles koliko taktiki toliko i iz injenice daje Cetagandanac bio pucao u tome smjeru. Ljudi su naletjeli na energiju s predvidljivim rezultatima.
Preostali Barravarac stajao je u hodniku pognut pod teinom svog onesvijetenog partnera, uporno psujui, oiju vrsto stisnutih, kao da se eli iskljuiti iz iste, nesavladive nelagode cijele situacije. Kad su se iza njega pojavili policajci, zatapkao je u krug da se suoi s njima i u znak predaje podigao ruke koliko je mogao, okrenuvi prazne dlanove prema van i pustivi svoj oamut da s treskom padne na pod.
Ivanov glas bio je sav njean. "Mogu zamisliti poziv komodoru Destangu. 'Ovaj, gospodine? Naili smo na jedan mali problem. Moete li doi po mene...?'"
"Moda e radije dezertirati", primijeti Miles.
Dvije policijske ekipe iz suprotnih smjerova zamalo su ponovile meusobno ponitavanje svojih sumnjivaca u bijegu, ali uspjele su u zadnji as jedna drugoj dojaviti svoje prave identitete. Miles je bio skoro razoaran. Svejedno, nita ne moe trajati vjeno; u nekom trenutku, hodnik bi
postao neprohodnim zbog gomile tijela, i guva bi se premjestila nekamo drugamo zahvaljujui tipinom ponaanju svih biolokih sustava koji mijenjaju stanite kad ga zague vlastitim otpadom. Vjerojatno je bilo previe oekivati da e policija poistiti i samu sebe, kao i devetoricu ubojica, s njihova puta bijega. Miles je oito morao jo malo ekati. Prokletstvo.
kripei, Miles je ustao, protegnuo se i oslonio na zid prekrienih ruku. To ekanje ne bi smjelo predugo potrajati. im policijska borbena ekipa dojavi daje sve isto, pirotehnika ekipa i tehniari plimne vlasti e se pojaviti i krenuti u pregledavanje cijelog prostora, centimetar po centimetar. Otkrie Milesove male skupine postat e tada neizbjeno. Ali ne i smrtonosno, pod uvjetom da - Miles je bacio pogled na Marka, skutrenog pokraj njegovih nogu -nitko ne zapadne u paniku.
Miles je pratio Markov pogled sve do skenerskog ekrana, gdje su policajci pregledavali oamuena tijela i eali se po glavama. Uhvaeni Barravarac bio je odgovarajue natmuren i nimalo voljan davati informacije. Kao agent za tajne operacije, bio je pripremljen da odoli muenju i brzopen-tu; nije bilo niega to su londonski policajci mogli izvui iz njega metodama koje su im stajale na raspolaganju, i on je toga oito bio svjestan.
Mark je stresao glavom, promatrajui kaos na hodniku. "Na ijoj si ti uope strani?"
"Zar nisi gledao?" upitao je Miles. "To je sve za tebe." Mark se otro zagledao u njega, mrtei se. "Zato?"
Zaista, zato. Miles se zagledao u predmet svoje opsesije. Bilo mu je jasno kako klon moe postati opsesijom, i vie versa. Trznuo je bradom u svom uobiajenom pokretu; naizgled nesvjesno, Mark je uinio to isto. Miles je bio uo udne prie o neobinim odnosima ljudi i njihovih klo-nova. Ali onda, svatko tko namjerno ode i da si napraviti
klona mora od poetka biti malo nastran. Mnogo je zanimljivije imati dijete, po mogunosti sa enom koja je pametnija, bra i privlanija od njega sama; tako je postojala barem ansa za malo evolucije u klanu. Miles se poeao po zglobu. Tren kasnije, Mark se poeao po ruci. Miles se suzdrao od toga da namjerno zjevne. Bolje da i ne zapone neto to moda nee moi zaustaviti.
Dakle. Znao je to je Mark. Moda je vanije shvatiti to nije. Mark nije duplikat Milesa samog, usprkos svim Galenovim naporima. Nije ak ni brat iz mate usamljenog jedinca; Ivan, s kojim je Miles dijelio klan, prijatelje, Barrayar, privatne uspomene na sve dalju prolost, bio mu je stotinu puta vie brat nego to bi to Mark ikada mogao biti. Bilo je sasvim mogue daje oduvijek podcjenjivao Ivanovu vrijednost. Zabrljani poeci ne mogu se nikad ponovno odigrati, premda ih se moe - Miles je bacio pogled na svoje noge, u sebi promatrajui njihove umjetne kosti - popraviti. Ponekad.
"Stvarno, zato?" ubacio se Ivan u Milesovu sve duu utnju.
"to", zacvrkue Miles, "zar ti se ne svia tvoj novi roak? A gdje su ti obiteljski osjeaji?"
"Jedan ti mi je i vie nego dosta, hvala na pitanju. A ovaj tvoj Zli Blizanac", Ivan je napravio pokret tjeranja uroka, "mi je isti viak. Osim toga, obojica me samo hoete zatvarati u rupe."
"Ah, ali ja sam barem traio dobrovoljce."
"Aha, znam taj vic. 'Trebam tri dobrovoljca: tebe, tebe i tebe.' Tako si maltretirao i mene i ker svoga uvara jo i prije nego to si dospio do vojske, dok smo jo bili djeca. Sjeam se."
"Roen za zapovijedanje." Miles se naas osmjehnuo. Markove obrve su se spustile, dok je izgleda pokuavao zamisliti Milesa kao djejeg nasilnika nad vrlo krupnim i
zdravim Ivanom. "To ti je mentalni trik", obavijestio gaje Miles.
Prouavao je Marka, koji se neudobno sklupao, uvu-kavi glavu meu ramena kao kornjaa, da se obrani od njegova pogleda. Je li to zlo? Zbunjenost, svakako. Iskrivljenost duha kao i tijela - premda je Galen mogao biti samo malo gori mentor djetetu nego to je to bio Milesov vlastiti djed. Ali da bi postao zaista sociopatski nastrojen, ovjek prvo mora biti do iznimnog stupnja egocentrian, to se ba i nije moglo odnositi na Marka; njemu jedva da je bilo doputeno razviti bilo kakav ego. Moda nije dovoljno egocentrian. "Jesi li ti zao?" upitao je Miles olako.
"Ubojica sam, zar ne?" narugao se Mark. "to bi jo htio?"
"A to je bilo ubojstvo? Meni se inilo da osjeam odreene elemente zbunjenosti."
"Dograbio je disruptor. Ja ga nisam htio pustiti. Opalio je." Markovo lice bilo je blijedo od sjeanja, bijelo i duboko zasjenjeno u otroj pokrajnjoj rasvjeti koju je bacala Milesova depna svjetiljka privrena na zid. "I htio sam da opali."
Ivanove obrve su se podigle, ali Miles bezono nije zastao da mu razjasni. "Moda bez predumiljaja", predloi Miles.
Mark je slegnuo ramenima.
"Da si slobodan..." poeo je Miles polako.
Markove usnice su se nabrale. "Slobodan? Ja? Kakve su mi anse? Policija je do sada ve pronala tijelo."
"Nije. Plima se podigla preko ruba ograde. More gaje preuzelo. Proi e moda i tri, etiri dana prije nego to se opet pojavi na povrini. Ako se ikad vie pojavi na povrini." A do onda e ve zaista biti odbojna stvar. Bi li satnik Galeni htio doi do tijela da ga uredno pokopa? I uope,
gdje je Galeni? "Pretpostavimo da si slobodan. Slobodan od Barravara i Komarra, slobodan ak i od mene. Slobodan od Galena i policije. Slobodan od opsesije. to bi odabrao? Tko si ti? Ili si ti samo reakcija, a nikad akcija?"
Mark se vidljivo trgnuo. "Naderi se blata."
Jedan kraj Milesovih usana trznuo se prema gore. Proao je izmom kroz kal na podu, zaustavio se prije nego to je poeo nonim prstima ocrtavati oblike. "Mislim da to nikad nee doznati, tako dugo dok ja stojim iznad tebe."
Mark je ispljunuo ostatke svoje mrnje. "Ti si slobodan!"
"Ja?" Miles se gotovo iskreno zapanjio. "Ja nikad neu biti onako slobodan kao to si ti sada. Tebe je za Galena vezao strah. Njegova kontrola pruala se samo unutar njegova dohvata, i oboje je puklo istovremeno. Mene dre - druge stvari. Budan ili u snu, blizu ili daleko, nema nikakve razlike. Ali... Barravar moe biti i zanimljivo mjesto, kad ga se gleda oima koje nisu Galenove. ak je i njegov vlastiti sin uoio potencijale."
Mark se kiselo nasmijeio, zabuljen u zid. "Opet se pokuava doepati moga tijela?"
"emu? Nije da ima visinu za koju su moji - nai -geni bili predvieni, ni ita slino. A moje kosti e ovako i onako uskoro sve biti od plastike. Nema tu nikakve prednosti."
"Onda kao rezervu. Priuva za sluaj nesree."
Miles je odmahnuo rukama. "ak ni ti vie u to ne vjeruje. Ali moja izvorna ponuda jo stoji. Vrati se sa mnom do Dendariija i sakrit u te. Prokrijumariti kui. Gdje e moi predahnuti i razmisliti kako da bude pravi Mark, a ne bilo ija imitacija."
"Ne elim upoznati sve te ljude", izjavio je Mark odluno.
ime je mislio na svoju majku i oca; Miles je to jasno shvatio, premda je bilo oito da Ivan ne moe pratiti nit. "Ne mislim da bi se ponaali neodgovarajue. Konano, oni su ve u tebi, na jednoj sutinskoj razini. Ne moe, ovaj, pobjei sam od sebe." Zastao je, pa opet pokuao. "Kad bi mogao uiniti to god hoe, to bi to bilo?"
Markovo mrtenje se produbilo. "Rasturiti kloniranje na Jacksonovu Skrovitu."
"Hm." Miles se zamislio. "Oni su tamo prilino ukopani. No, svejedno, to e drugo oekivati od potomaka kolonije koja je poela kao baza za otmiare? Naravno da su se razvili u aristokraciju. Morat u ti jednom ispriati nekoliko pria o tvojim precima koje nisu u slubenim povijestima..." Dakle, Mark je toliko dobroga ipak pokupio iz svoga druenja s Galenom, e za pravdom koja je posiza-la izvan njegove vlastite koe pa makar je i ukljuivala. "Kao ivotni cilj, to bi ti sasvim sigurno zadalo posla. Kako si to mislio ostvariti?"
"Ne znam." Mark je djelovao zateen ovim iznenadnim praktinim pitanjem. "Raznijeti laboratorije. Spasiti klince."
"Dobra taktika, loa strategija. Samo bi ih ponovno izgradili. Trebat e ti vie od samo jedne razine napada. Ako uspije pronai neki nain da im posao postane neprofitabilan, izumrijet e sami od sebe."
"Kako?" upitao je Mark sa svoje strane.
"Da vidimo... Imamo potroaku bazu. Neetini, bogati ljudi. Teko da se moe oekivati kako bi se njih dalo uvjeriti da odaberu smrt umjesto ivota, pretpostavljam. Medicinski napredak koji bi nudio neki drugi oblik produetka osobnog ivota bi ih moda omeo."
"Omelo bi ih i da ih se poubija", zarei Mark.
"Istina, ali to je nepraktino u tako masovnim razmjerima. Ljudi te vrste obino imaju tjelesne strae. Prije ili
kasnije jedan od njih bi te dohvatio i time bi sve bilo gotovo. Gle, mora postojati barem etrdeset razliitih naina da ih napadne. Nemoj zapeti na prvom koji ti padne na pamet. Na primjer, pretpostavimo da se sa mnom vrati na Barravar. Kao barun Mark Vorkosigan, s vremenom bi mogao prikupiti vlastitu bazu moi i novca. Dovriti svoje obrazovanje - stvarno se pripremiti da se strateki sukobi s problemom, a ne da se samo, ovaj, baci na prvi zid koji naie i napravi blju."
"Nikad", ree Mark kroza zube, "neu otii na Barravar."
Aha, a izgleda da i sve ene vrijedne panje u cijeloj galaktici dijele tvoje miljenje... moda si pametniji nego to misli. Miles je uzdahnuo u pola glasa. Quinn, Quinn, Quinn, gdje si? U hodniku, policajci su sad tovarili posljednjeg onesvijetenog ubojicu na lebdeu paletu. Prilika e im se ukazati uskoro ili je uope nee biti.
Miles je shvatio da Ivan bulji u njega. "Ti si totalno lud", izjavio je Ivan uvjereno.
"Zato, misli da nije vrijeme da netko malo potegne onu gamad iz Jacksonova Skrovita za rep?"
"Naravno da jest, ali..."
"Ja ne mogu biti posvuda. Ali mogao bih poduprijeti takav projekt", Miles je pogledao prema Marku, "ako si gotov s pokuajima da bude ja, naravno. Jesi li?"
Mark je promatrao posljednje ubojice dok su ih odvozili. "Samo si zadri sebe. udo je da ti ne pokuava preuzeti moj identitet." Glava mu se okrenula prema Mi-lesu s odjednom obnovljenom sumnjiavou.
Miles se bolno nasmijao. Kakav izazov. Baciti odoru, uetati u podzemnu i nestati s kreditnim ipom na pola milijuna maraka u depu. Biti slobodan ovjek... Pogled mu je pao na Ivanovu umrljanu zelenu carsku odoru, simbol njihove slube. Ono si to ini - odaberi ponovno... Ne.
Barravarevo najrunije dijete odabrat e da mu i dalje ostane zatitnik. Ne da se zavue u rupu i bude nitko i nita.
Govorei o rupama, bilo je krajnje vrijeme da se izvuku iz ove rupe. Posljednji lanovi borbene policijske ekipe marirali su hodnikom iza zavoja, pratei lebdeu paletu. Plimni tehniari e uskoro preplaviti cijelo podruje. Moraju se brzo pokrenuti.
"Vrijeme je da krenemo", rekao je Miles, zatvarajui skener i skidajui svoju depnu svjetiljku.
Ivan je zagunao s olakanjem i posegao da otvori vrata. Podigao je Milesa kroz otvor. Miles mu je izvana dobacio nit sa svog kolotura za penjanje, kao i prije. Panika je naas preplavila Markovo lice, gledajui u Milesa uokvirenog izlaznim otvorom, dok je shvaao zato bi mogao biti posljednji. Izraz mu se opet zatvorio kad mu je Miles spustio icu. Miles je pokupio svoje riblje oko i vratio ga u skenersku kutiju, zatim ukljui svoj runi kom. "Nim, izvjee o statusu", apnuo je.
"Oba vozila su nam opet u zraku, gospodine, otprilike jedan kilometar prema unutranjosti. Policija je zatvorila vae podruje. Ima ih posvuda."
"U redu. Ita od Quinn?"
"Nikakve promjene."
"Daj mi njezine tone koordinate u tornju."
Nim ga je izvijestio.
"U redu. Ja sam unutar barijere, u blizini tornja est, s porunikom Vorpatrilom iz barravarskog veleposlanstva i svojim klonom. Pokuat emo izai kroz toranj sedam i usput pokupiti Quinn. Ili barem", Miles je progutao kroz glupo stegnuto grlo, "otkriti to joj se dogodilo. Zadrite sadanji poloaj. Naismith, gotovo."
Skinuli su izme i otapkali hodnikom prema jugu, drei se zida. Miles je uo glasove, ali bili su iza njih. Kri-
anje u obliku slova T sad je bilo rasvijetljeno. Miles je podigao ruku dok su mu se pribliavali, skliznuo do ugla i virnuo iza njega. Neki ovjek u odori plimnih vlasti i policajac u uniformi prouavali su vrata. Bili su im okrenuti leima. Miles je mahnuo Marku i Ivanu da produe. Svi su tiho proli pokraj ua tunela.
Jedan policijski straar stajao je u predvorju s dizalnom cijevi u podnoju tornja sedam. S izmama u jednoj ruci i oamutom u drugoj, Miles je frustrirano pokazao zube. Toliko o njegovoj optimistikoj nadi da e izii neopaeni.
Tu nije bilo pomoi. Moda e moi brzinom nadoknaditi ono to izgubi na finesi. Osim toga, ovjek je sad stajao izmeu Milesa i Quinn, i time zasluio sve to ga snae. Miles je nanianio oamutom i opalio. Policajac se sruio.
Uzlebdjeli su dizalnom cijevi. Ovaj kat, pokazao je Miles bez rijei. Hodnik je bio jasno osvijetljen, ali Miles nije uo nikakve tihe zvukove ljudi. Koracima je izmjerio metre koje mu je Nim bio proitao. Zastao pred zatvorenim vratima s oznakom OSTAVA. eludac mu se grio. Pretpostavimo da su joj Cetagandanci namijenili polaganu smrt, pretpostavimo da su minute koje je Miles bio proveo skrivajui se, tako hladan i razuman, bile odlune...
Vrata su bila zakljuana. Kontrole su bile unitene. Miles ih je razvalio, kratko spojio i runo otvorio vrata, gotovo lomei svoje napete prste.
Leala je sloena na hrpu, previe blijeda i mirna. Miles je pao na koljena pokraj nje. Puls u grlu, puls u grlu -evo ga. Koa joj je bila topla, prsa su joj se dizala i padala. Oamuena, samo je oamuena. Samo oamuena. Podigao je pogled prema zamagljenom Ivanu koji se zabrinuto naginjao nad njim, progutao i umirio svoje isprekidano disanje. Konano, to je i bila najloginija varijanta.
ESNAESTO POGLAVLJE
Zastali su blizu sporednog ulaza u toranj sedam da opet navuku izme. Trak parkiralita lealo je izmeu njih i grada, posut bijelim iskricama i zelenim mrljama uz osvijetljene prolaze, tajnovit i mraan izmeu njih. Miles je procijenio juri do najblieg grmlja i proraunao poloaj policijskih vozila razasutih po parkiralinom prostoru.
"Vjerojatno nema sa sobom svoju depnu uturu?" apatom je upitao Ivana.
"Da imam bio bih je ve odavno ispraznio. Zato?"
"Samo sam se pitao kako u objasniti trojicu frajera koji u ovo doba vuku onesvijetenu enu kroz park. Kad bismo zalili Quinn s malo rakije, mogli bismo se barem pretvarati daje vodimo kui s nekog tuluma ili tako neto. Mamurluk od oamuta dovoljno je slian obinom mamurluku. Bilo bi dovoljno uvjerljivo ak i kad bi se poela buditi."
"Nadam se da ima smisla za humor. Uostalom, to je malo ocrnjivanje karaktera meu prijateljima?"
"Bolje i to nego ubojstvo, recimo."
"Bljak. U svakom sluaju, nemam uturu. Jesmo li spremni?"
"Pretpostavljam. Ne, ekaj" Sputao se jo jedan zrani automobil. Civilni, ali policijski straari na glav-
nom ulazu tornja poli su mu u susret. Iz automobila je izaao neki postariji ovjek i svi su zajedno pourili natrag u toranj. "Sad."
Ivan je dohvatio Quinn za ramena, Mark joj je prihvatio noge. Miles je paljivo prekoraio oamueno tijelo policajca koji je bio uvao taj izlaz i svi su se preko plonika pourili prema zaklonu.
"Boe, Miles," zadahtao je Ivan kad su zastali u zelenilu prije nego to se otpute na sljedeu etapu, "zato ne pada na sitne, male ene? Imalo bi vie smisla..."
"Daj, daj. Teka je moda kao dva puna terenska ranca. Moe ti to..." Nikakvih uzvika iza njih, nikakvih uurbanih progonitelja. Prostor najblii tornju bio je vjerojatno i najsigurniji. Sigurno su ga ve i prije skenirali i pregledali, i zakljuili da je ist od svih uljeza. Policijska pozornost bit e sad usredotoena na sam rub parka. Koji e morati prijei da bi se domogli grada i pobjegli.
Miles se zabuljio u sjene. Sa svom umjetnom rasvjetom oko njih, oi mu se nisu privikavale na mrak onako dobro kao to bi elio.
I Ivan se zabuljio. "Ne vidim nikakve policajce u grmlju", promrmljao je.
"I ne traim policiju", odvratio je Miles apatom. "Nego to?"
"Mark je rekao daje na njega pucao ovjek s obojenim licem. Jesi li do sada vidio nekog s bojom na licu?"
"Ah... moda su ga policajci prvog uhvatili, prije nego to smo vidjeli ostale." Ali Ivan je svejedno bacio pogled preko ramena.
"Moda. Mark - koje boje mu je bilo lice? Kakav uzorak?"
"Uglavnom plavo. S bijelim i utim i crnim nekakvim migoljastim crtama. Ghem-barun srednjeg ranga, je li tako?"
"Centurijski satnik. Ako si trebao zauzeti moje mjesto, trebao si i nauiti itati ghem-oznake."
"Toliko toga sam morao nauiti..."
"U svakom sluaju, Ivane - hoe li stvarno da naprosto poemo od pretpostavke da bi jedan centurijski satnik, posebno izvjeban, upuen u lov iz Glavnog stoera, s poloenom slubenom zakletvom, stvarno pustio nekakvog londonskog pozornika da mu prie s lea i omami ga? Ostali su bili samo obini vojnici. Cetagandanci e ih kasnije izvui uz kauciju. Ghem-barun bi prije umro nego si dopustio takvu neugodnost. I bit e uporan mali gad k tome."
Ivan je zakolutao oima. "Prekrasno."
Provukli su se kroz nekoliko stotina metara drvea, grmlja i sjena. Siktanje i mumljanje prometa na glavnoj obalnoj cesti sad je ve udaljeno dopiralo do njih. Pjeaki pothodnici bili su nesumnjivo pod straom. Brzinska autocesta bila je ograena i strogo zabranjena za pjeaki promet.
Kiosk od sintetikog betona, zaklonjen grmljem i pu-zavcima u nastojanju da se prikrije njegova tupa korisnost skutrio se do glavnog puta za pjeaki pothodnik. Isprva, Miles je pomislio da se radi o javnom zahodu, ali kad je bolje pogledao vidio je samo jedna neoznaena, zakljuana vrata. Svjetla koja su trebala osvjetljavati tu stranu bila su razbijena. Dok je Miles promatrao, vrata su polako poela kliziti u stranu. Oruje u jednoj blijedoj ruci mutno je zasjalo u tami. Miles je nanianio i zadrao dah. Van je is-kliznuo tamni obris ovjeka.
Miles je odahnuo. "Satnice Galeni!" siknuo je.
Galeni se trgnuo kao da je pogoen, sagnuo se, i pojurio pognut prema njima, pridruivi im se u njihovu zaklonu na rukama i koljenima. Opsovao je ispod glasa otkrivi, kao i Miles prije njega, da ova skupina ukrasnoga bilja ima i trnje. Oi su mu u trenutku obuhvatile otra-
nu malu skupinu: Milesa i Marka, Ivana i Elli. "Proklet bio. Jo si iv."
"I ja sam se to isto pitao za tebe", priznao je Miles.
Galeni je djelovao - neobino, zakljuio je Miles. Nestao je bezizraajni, odsutni mir kojim je bez ikakva komentara prihvatio smrt Ser Galena. Skoro da se smijeio, sav nabijen malo dezorijentiranom energijom, kao da je pretjerao s nekim stimulirajuim sredstvom. Teko je di-sao; lice mu je bilo u masnicama, usne krvave. Njegova nateena ruka bila je ovijena oko oruja - zadnji put vien nenaoruan, sad je nosio cetagandski vojni tip plazminog luka. Drka noa virila je iz vrha njegove izme.
"Jesi li, ovaj, ve naiao na jednog frajera s licem obojenim u plavo?" upitao je Miles.
"O, da", rekao je Galeni prilino zadovoljnim tonom. "to se, kvragu, dogodilo? Gospodine."
Galeni je govorio uurbanim apatom. "Nisam mogao pronai nikakav ulaz u barijeru u blizini mjesta gdje sam ostavio tebe. Ugledao sam onaj servisni prilaz", glavom je trznuo prema kiosku, "i pomislio sam da bi tamo moglo biti nekih pogonskih ili vodenih tunela koji vode do barijere. Bio sam napola u pravu. Ima servisnih tunela ispod itavog parka. Ali u podzemlju sam izgubio orijentaciju i umjesto da iziem kod barijere, na kraju sam izronio kroz vrata na pjeakom prijelazu ispod Kanalske autoceste. A tamo sam pronaao - pogodi koga?"
Miles je stresao glavom. "Policiju? Cetagandance? Barravarce?"
"Blizu. Moj stari prijatelj i pandan iz cetagandskog veleposlanstva, ghem-porunik Tabor. Trebalo mi je ak nekoliko minuta da shvatim to on tamo radi. Izigrava vanjsku podrku strunjacima iz stoera. Kao to bih i ja radio da nisam bio", Galeni se zahihotao, "u kunom pritvoru."
"Nije mu bilo drago to me vidi", nastavio je Galeni. "Nije nikako mogao shvatiti koga vraga pak ja radim tamo. Obojica smo se pretvarali da smo izili promatrati mjesec, dok sam ja uspio vidjeti opremu koju je imao u svom prizemnom automobilu. Moda mi je ak i povjerovao; mislim daje mislio da sam pijan ili drogiran."
Miles se uljudno suzdrao da ne dometne: Jasno mije i zato.
"Ali onda je poeo dobivati signale od svoga tima i morao me se na brzinu rijeiti. Potegnuo je oamut na mene - izmakao sam se - nije me dobro pogodio, ali legao sam i pretvarao se da sam omamljeniji nego to sam bio, sluajui njegovu polovicu razgovora s ekipom u tornju i nadajui se prilici da okrenem situaciju u svoju korist.
Osjet mi se taman poeo vraati u lijevu polovicu tijela kad se pojavio tvoj plavi prijatelj. Njegov dolazak je de-koncentrirao Tabora i ja sam ih obojicu zaskoio."
Milesove obrve su se podigle. "Kako ti je, dovraga, to uspjelo?"
Galenijeve ake su se otvarale i zatvarale dok je odgovarao. "Nisam... ba siguran", priznao je. "Sjeam se da sam ih udario..." Bacio je pogled prema Marku. "Bilo je ugodno za promjenu imati dobro definiranog neprijatelja."
Na kojega je onda, pretpostavio je Miles, Galeni jednostavno pustio svu napetost prikupljenu posljednjeg nemogueg tjedna i ove lude noi. Miles je ve i prije vidio takve pojave. "Jesu li jo ivi?"
"O, da."
Miles je zakljuio da e u to povjerovati tek kad se uvjeri vlastitim oima. Galenijev smijeak bio je uznemiru-ju, svi ti dugaki zubi koji bljete u tami.
"Njihov automobil", rekao je Ivan uurbano.
"Njihov automobil", sloio se Miles. "Je li jo tamo? Moemo li doi do njega?"
"Moda", ree Galeni. "U tunelima je sad barem jedna policijska ekipa. Cuo sam ih."
"Morat emo probati."
"Lako je tebi rei", promrmljao je Mark nadureno. "Ti ima diplomatski imunitet."
Miles se zabuljio u njega, zahvaen manijakim nadahnuem. Prst mu je preao preko jednog unutarnjeg depa na sivoj jakni. "Mark", dahnuo je, "bi li volio zaraditi onaj kreditni ip na sto tisua betanskih dolara?"
"Nema nikakva kreditnog ipa."
"Tako je rekao Ser Galen. Mogao bi razmisliti u emu je sve noas jo bio u krivu." Miles je podigao pogled da provjeri kakav je dojam spominjanje njegova oca ostavilo na Galenija. Djelovalo je umirujue, po svemu sudei; dio onog povuenog, odsutnog izraza vratio mu se u oi jo dok gaje Miles promatrao. "Satnice Galeni. Jesu li ona dvojica Cetagandanaca pri svijesti ili bi ih se dalo osvijestiti?"
"Bar jedan je svjestan. Do sad moda ve i obojica. Zato?"
"Svjedoci. Dvojica svjedoka, idealno."
"Mislio sam da je poanta ovog iskradanja bila u tome da se izbjegnu svjedoci?" poalio se Ivan.
"Ja mislim", pregazio gaje Miles, "daje bolje da ja budem admiral Naismith. Bez uvrede, Mark, ali betanski naglasak ti ba nije sasvim dobar. Zavrni r-ovi ti nisu dovoljno tvrdi, tako neto. Uostalom, vie si vjebao baruna Vorkosigana."
Galenijeve obrve su se dizale, shvaajui zamisao. Zamiljeno je kimnuo, premda mu je lice, kad je pogledao prema Marku, bilo dovoljno bezizraajno da se Mark trgne. "Stvarno. Mislim da nam duguje suradnju." Dodao je jo tie: "Meni duguje."
Ovo nije bio trenutak da se istakne koliko Galeni zauzvrat duguje Marku, premda je kratak susret pogleda uvjerio Milesa kako je barem Galeni savreno svjestan dvosmjernog toka tog crnog duga. Ali Galeni nee upropastiti ovu priliku.
Siguran u svoje saveznike, admiral Naismith je rekao: "Onda, u tunel. Povedite, satnice."
Cetagandansko vozilo bilo je parkirano u sjeni jednog drveta, nekoliko metara lijevo od njih kad su kroz dizalnu cijev izili iz pjeakog pothodnika do parka barijere. Na ovom kraju jo nije bilo policijskih straa; ona strana okrenuta parku, obavijestio ih je Galeni, imala je dvojicu stra-ara, premda se nisu izloili riziku da provjere je li jo uvijek tako. Batrganje kroz tunele je bilo dovoljno nasumino, jedva su izbjegli jednu policijsku pirotehniku ekipu.
iroka kronja platane titila je automobil od pogleda veine (u ovo doba ve zatvorenih) trgovina i stanova koji su obrubljivali drugu stranu uske gradske ulice. ak i kad bi netko provirio kroz neki od gornjih prozora ne bi mogao biti svjedokom Galenijeva sukoba, nadao se Miles. Autocesta iznad i iza njih bila je ograena zidom i slijepa. Miles se svejedno osjeao izloeno.
Vozilo nije imalo nikakvih isprava koje bi ga povezale s veleposlanstvom, niti bilo koje druge neobine osobine koja bi privukla pozornost; bezlino, ni staro ni novo, mal-ice prljavo. Definitivno tajne operacije. Miles je podigao obrve i tiho zafukao ugledavi svjee ulubine na boku, otprilike veliine ovjekove glave, i krv koja je poprskala plonik. U tami, crvena boja bila je na svu sreu priguena.
"Nije li to bilo malo buno?" upitao je Miles Galenija pokazujui na ulubljenja.
"Hm? Ne zapravo. Tupi udarci. Nitko nije vikao." Nakon hitrog pogleda uz i niz ulicu i stanke dok je pokraj
njih prolazio jedan usamljeni automobil, Galeni je podigao neprozirni krov automobila.
Dva obrisa bila su skutrena na stranjem sjeditu, vezana svojom vlastitom opremom. Porunik Tabor, u civilnoj odjei, treptao je preko poveza na svojim ustima. ovjek s plavom bojom na licu sjedio je do njega, sasvim oputen. Miles mu je podigao jedan kapak i vidio da su mu oi jo izokrenute. Prokopao je naprijed u potrazi za prvom pomoi. Ivan je utovario i smjestio Elli i preuzeo upravlja. Mark se uvukao do Tabora, a Galeni je pritisnuo njihove zarobljenike s druge strane. Na Ivanov dodir, krov je kliz-nuo natrag i zatvorio se, priepivi ih sve unutra. Sedmero je ve stvaralo guvu.
Miles se nagnuo preko lea prednjeg sjedala i pritisnuo hiposprej sa sinerginom, prvom pomoi za ok, u vrat centurijskog satnika. Sigurno mu nee nakoditi a moda e ga osvijestiti. U ovom neobinom trenutku, ivot i trajno zdravlje Milesova potencijalnog ubojice bili su vrlo dragocjeni. Naknadno se sjetivi, Miles je i Elli dao jednu dozu sinergina. Ispustila je ohrabrujue stenjanje.
Automobil se podigao na svom jastuku i siknuo naprijed. Miles je odahnuo s olakanjem kad su ostavili obalu za sobom, skrenuvi u labirint grada. Ukljuio je svoj runi kom, i rekao, svojim najjaim betanskm naglaskom: "Nim?"
"Aha, gospodine."
"Odredi poloaj mog koma. Slijedite nas. Ovdje smo gotovi."
"Imamo vas, gospodine." "Naismith, gotovo."
Smjestio je Ellinu glavu u svoje krilo i okrenuo se da se preko lea svoga sjedala zagleda u Tabora. Tabor je buljio, kruei pogledom naprijed-natrag, od Milesa do Marka pokraj sebe.
"Pozdravljeni, Tabor", rekao je Mark, briljivo poduen, svojim najboljim barravarskim vorskim tonom - zar to stvarno zvui tako uvredljivo1? - "Kako va bonsai?"
Tabor se malo odmaknuo. Centurijski satnik se promekoljio, zurei kroz stisnute ali svjesne oi. Pokuao se pomaknuti, otkrio daje vezan i smirio se - ne oputen, ali ne troei energiju na besmislenu borbu.
Galeni je posegnuo preko njega i opustio povez na Ta-borovim ustima. "ao mi je, Tabor. Ali ne moete dobiti admirala Naismitha. Bar ne ovdje na Zemlji. Moete tu obavijest poslati i dalje svojim zapovjednim lancem. On je pod naom zatitom sve dok mu flota ne napusti orbitu. To je dio cijene koju je traio za pomo barravarskom veleposlanstvu pri pronalaenju Komarranaca koji su nedavno bili oteli neke nae ljude. Dakle, povucite se."
Taborove oi su se pomakle, naprijed-natrag, dok je pljuvao ostatke poveza, razgibavao eljust, gutao. Zakri-jetao je: "Vi radite zajedno?"
"Naalost", zareao je Mark.
"Plaenik", zapjevuio je Miles, "uzima to stigne."
"Pogrijeili ste", siknuo je centurijski satnik, usredo-toivi se na admirala, "kad ste prihvatili ugovor protiv nas na Dagooli."
"Tu ste u pravu", sloio se Miles veselo. "Nakon to smo spasili itavu njihovu prokletu vojsku, Podzemlje nas je prevarilo. Zakinuli su nas za pola plae koju su nam bili obeali. Ne bi li nas moda Cetagandanci htjeli unajmiti da ih malo potjeramo, ha? Ne? Naalost, ja si ne mogu priutiti privatnu osvetu. Bar ne u ovom trenutku. Ili ne bih prihvatio posao od", pokazao je zube u nimalo prijateljskom osmijehu prema Marku, koji mu je uzvratio istom mjerom, "ovih starih prijatelja."
"Dakle, vi stvarno jeste klon", dahnuo je Tabor, zagledan u legendarnog plaenikog zapovjednika. Mi smo mislili..." uutio je.
"Mi smo godinama mislili da je va", rekao je Mark u ulozi baruna Vorkosigana.
Na! Izustio je Tabor zapanjeno.
"Ali ova zadnja operacija potvrdila je da je komarr-skog podrijetla", dovri Mark.
"Sporazumjeli smo se", progovorio je Miles kao da ga je Markov ton uznemirio, mrtei se od Marka prema Ga-leniju. "Pokrivate me sve dok ne napustim Zemlju."
"Sporazumjeli smo se", ree Mark, "tako dugo dok se ne pribliava Barravaru."
"Zadrite si prokleti Barrayar. Ja u se zadovoljiti ostatkom galaktike, hvala."
Centurijskom satniku se opet mutilo, ali borio se protiv toga, sklopivi oi i diui ravnomjernim ritmom. Potres mozga, procijenio je Miles. U njegovu krilu, Elline oi su se naglo otvorile. Pogladio joj je kovre. Damski je pod-rignula, spaena sinerginom od uobiajenijeg post-oa-mutskog povraanja. Sjela je uspravno, pogledala oko sebe, ugledala Marka, Cetagandance i Ivana, i otro zatvorila usta, skrivajui svoju zbunjenost. Miles joj je stisnuo ruku. Objasnit u kasnije, obeao joj je smijekom. Ljutito je spustila obrve: I bolje ti je. Podigla je bradu, mirna pred neprijateljem ak i uz svu svoju zbunjenost.
Ivan je okrenuo glavu, pitajui Galenija iz ugla usana, "I to emo onda s tim Cetagandancima, gospodine? Da ih nekamo odbacimo? Iz koje visine?"
"Mislim da nema potrebe za meuplanetarnim incidentom." Galeni je bio vuje razdragan, preuzevi ton od Milesa. "Zar ne, porunice Tabor? Ili biste voljeli da lokalne vlasti doznaju to je va ghem-drug stvarno sino pokuavao uiniti u barijeri? Ne? Tako sam i mislio. U redu. Obojici im treba medicinska pomo, Ivane. Porunik Tabor je nesretno slomio ruku, a ini mi se da njegov, ovaj,
prijatelj, ima potres mozga. Izmeu ostaloga. Va izbor, Tabore. Da vas odbacimo u neku bolnicu ili biste radije da vas njeguju u vaem veleposlanstvu?"
"Veleposlanstvo", zagraktao je Tabor, oito svjestan moguih zakonskih komplikacija. "Ukoliko ne elite pokuati objasniti optubu za pokuaj ubojstva", uzvratio je prijetnjom.
"Samo napad, sigurno." Galenijeve oi su blistale.
Tabor se vrlo nelagodno nasmijeio, djelujui kao da bi se rado odmaknuo, samo da ima mjesta. "Sto god. Nai veleposlanici ne bi bili sretni s tim, nijedan ni drugi."
"Upravo tako."
Pribliavala se zora. Promet se poeo poveavati. Ivan je proao kroz nekoliko ulica prije nego je uoio naputeno stajalite taksija koje nije imalo rep muterija. Ovo morsko predgrae bilo je daleko od etvrti s veleposlanstvima. Galeni je bio vrlo briljiv, pomaui pri istovaru putnika - ali nije Taboru dobacio kodni klju za veze cen-turijskog satnika sve dok Ivan nije poeo opet ubrzavati vrativi se na ulicu. "Danas popodne e netko od mojih ljudi vratiti automobil", dobacio je Galeni dok su se urno udaljavali. Smjestio se u sjedalu sa zadovoljnim uzdahom dok je Ivan zatvarao krov. Dodao je u pola glasa: "Nakon to ga dobro pregledamo."
"Misli da e nam predstava upaliti?"
"Na kratki domet - da uvjeri Cetagandance kako Bar-rayar nije imao nikakve veze s napadom na Dagoolu -moda da, moda i ne", uzdahne Miles. "Ali to se tie glavnog sigurnosnog pitanja - eto ti dva odana asnika koji e se pod kemohipnoticima zakleti da su admiral Naismith i barun Vorkosigan, bez imalo dvojbe, dva razliita ovjeka. To e nam biti i te kako vrijedno."
"Ali hoe li i Destang tako misliti?" upitao je Ivan.
"Mislim", rekao je Galeni odsutno, zagledan kroz prozor, "da me ni najmanje nije briga to Destang misli."
Miles se uhvatio kako se u sebi potpuno slae s tim osjeajem. Ali onda, svi su ve vrlo umorni. Ali svi su tu: ogledao se oko sebe, uivajui u licima. Elli i Ivan, Galeni i Mark; svi ivi, svi su proli kroz no do ovog trenutka preivljavanja.
Gotovo svi.
"Gdje hoe da te ostavimo, Mark?" upitao je Miles. Bacio je kroz trepavice pogled prema Galeniju, oekujui prigovor, ali Galeni ga nije izgovorio. Kad su se rijeili Ce-tagandanaca, Galeni je izgubio onu hiper-adrenalinsku nazubljenost koja ga je bila nosila, djelovao je iscrpljeno. Djelovao je staro. Miles nije postavljao pitanja; Pazi to trai, mogao bi to i dobiti.
"Postaja podzemne", ree Mark. "Bilo koja postaja."
"U redu." Miles je pogledao mapu na konzoli auta. "Tri ulice gore i onda druga, Ivane."
Izaao je s Markom kad je automobil pristao uz plonik silazne zone. "Odmah se vraam." Zajedno su prili ulazu u dizalnu cijev za sputanje. U ovom dijelu grada jo je vladala nona tiina, naiao je tek poneki prolaznik, ali uskoro e poeti jutarnje guve.
Miles je otvorio svoju jaknu i izvadio kodiranu karticu. Napet izraz Markova lica govorio je da je oekivao disrup-tor ivaca, u stilu Ser Galena sve do kraja. Mark je prihvatio karticu i okrenuo je u rukama, zauen i sumnjiav.
"Eto ti", ree Miles. "Ako ti, sa svojim podrijetlom i ovim na banci, ne moe nestati s lica Zemlje, onda to nitko ne moe. Sretno."
"Ali., to hoe od mene?"
"Nita. Uope nita. Slobodan si ovjek, ako uspije takav i ostati. Mi svakako neemo prijaviti Galenovu, ovaj, polu-nesretnu smrt."
Mark je spustio ip u dep svojih hlaa. "Htio si vie."
"Kad ne moe dobiti ono to hoe, uzme ono to moe dobiti. Kao to si i ti poeo otkrivati." Kimnuo je prema Markovu depu; Markova ruka zatitniki se nadvila nad njega.
"to hoe da napravim?" zahtijevao je Mark. "to mi smjeta? Jesi li stvarno ozbiljno shvatio ono smee o Jack-sonovu Skrovitu? to oekuje da napravim?"
"Moe uzeti novac i odseliti u kupleraj na Marsu, dok ti novac potraje. Ili si kupi obrazovanje ili dva, ili tri. Ili ga baci u prvi ko za smee na koji naie. Ja ti nisam vlasnik. Nisam ti mentor. Nisam ti roditelj. Nemam nikakvih oekivanja. I nikakvih elja." Pobuni se protiv toga - ako moe - mali braco... Miles je ispruio ruke s dlanovima prema naprijed i koraknuo unatrag.
Mark je uao u dizalnu cijev, ne okreui mu lea. "ZATO NE?" povikao je odjedanput, zbunjen i bijesan.
Miles je zabacio glavu i nasmijao se. "To otkrij sam!" doviknuo je.
Cijevno polje ga je dohvatilo i on nestane, progutan u zemlji.
Miles se vratio prijateljima koji su ga ekali.
"Je li to bilo pametno?" upitala je Elli, prekidajui Ivanovo ubrzano prepriavanje nonih dogaaja, zabrinuta, dok se smjetao pokraj nje. "Naprosto ga tako pustiti?"
"Ne znam", uzdahne Miles. "'Ako ne moe pomoi, bar ne odmai.' Ja mu ne mogu pomoi; Galen gaje uinio previe ludim. Ja sam mu opsesija. Pretpostavljam da u mu uvijek biti opsesija. Znam ja sve o opsesijama. Najbolje to mogu uiniti jest da mu se maknem s puta. S vremenom, moda e se smiriti, kad moja prisutnost prestane izazivati reakciju. S vremenom moda - spasi samoga sebe."
L tl
Preplavila ga je iscrpljenost. Elli je bila topla, pokraj njega, i bio je vrlo, vrlo sretan to je tako. Sjetivi se, ukljuio je svoj runi kom i otpustio Nima i njegovu ekipu da se vrate u zranu luku.
"Pa", Ivan je zatreptao nakon pune minute premorene tiine svih prisutnih, "kamo sada? Hoete li i vas dvoje natrag u zranu luku?"
"Aha", dahne Miles, "i pobjei s planeta... Dezertiranje, naalost, nije ba izvedivo. Uostalom, Destang bi me prije ili kasnije sigurno uhvatio. Bolje da onda svi odemo natrag u veleposlanstvo i podnesemo izvjee. Pravo izvjee. Vie nemamo razloga lagati, zar ne?" Namrtio se, trudei se da misli.
"Sto se mene tie, nemamo", zamumljao je Galeni. "Ionako ne volim lairane izvjetaje. S vremenom postanu povijest. Urateni grijeh."
"Ovaj... zna da nisam htio da to tako ispadne", rekao mu je Miles nakon trenutka tiine. "Onaj sinonji sukob." To je zvualo kao prokleto ugava isprika za to to je ovjeku otac raznesen...
"Ne misli valjda da si ga ti kontrolirao? Sveznajui i svemogui? Nitko te nije postavio za Boga, Vorkosigan." Avetinjski blijed, jedan kraj njegovih usana okrenuo se prema gore. "Siguran sam daje to samo previd." Zavalio se u sjedalu i sklopio oi.
Miles je proistio grlo. "Onda natrag u veleposlanstvo, Ivane. Ovaj... nemoj se uriti. Vozi polagano. Ne bi mi smetalo da posljednji put razgledam London, ha?" Naslonio se na Elli i promatrao ranu ljetnu zoru kako se ulja preko grada, vrijeme i sva vremena pomijeana i ispremijeana, kao svjetlo i sjena izmeu dviju ulica.
Kad su se svi nali u vrsti u Galenijevu uredu u odjelu Sigurnosti u veleposlanstvu, Miles se sjetio kompleta ki-
neskih majmuna koji je njegov dendariijski glavni zapovjednik Tung drao na polici u svojoj sobi. Ivan je nedvojbeno bio Ne-vidi-zla. Po otroj zategnutosti Galenijeve eljusti dok je komodom Destangu uzvraao mrtenje, on je bio glavni kandidat za Ne-reci-zla. To je ostavljalo Ne-uj-zla za Milesa, koji je stajao izmeu njih, ali staviti ruke preko uiju mu vjerojatno ne bi bilo od neke velike pomoi.
Miles je oekivao da e Destang biti bijesan, ali djelovao je vie zgaeno. Komodor je uzvratio njihovo salutiranje i zavalio se u Galenijevo sjedalo. Kad mu je pogled pao na Milesa, usne su mu se stanjile u vrlo angrizavu crtu.
"Vorkosigan." Milesovo ime visjelo je u zraku pred njima kao da je vidljivo. Destang ga je pogledao bez uzbuenja i nastavio. "Kad sam zavrio razgovor s izvjesnim istraiteljem Reedom iz londonske gradske Asize, jutros u sedam, bio sam uvjeren da bi vas samo boanska intervencija mogla spasiti moga bijesa. Boanska intervencija stigla je u devet, utjelovljena u posebnom kuriru iz carskog glavnog stoera." Destang je palcem i kaiprstom podigao disk s podacima oznaen carskim peatom. "Ovdje su nove i hitne naredbe za vae neregularne dendariijske trupe."
Budui daje Miles susreo kurira u kafeteriji, to ba nije bilo u potpunosti neoekivano. Potisnuo je potrebu da korakne naprijed. "Da, gospodine?" rekao je ohrabrujue.
"Izgleda daje neka slobodna plaenika flota, koja radi u udaljenom podruju Sektora IV, navodno pod ugovorom s jednom sub-planetarnom vladom, prekoraila granicu gerilskog ratovanja i zapoela s otvorenim piratstvom. Njihova blokada crvotoine pretvorila se od zaustavljanja i pretraivanja brodova u otimainu. Prije tri tjedna oteli su tau cetanski registrirani putniki brod i pretvorili ga u transporter za osoblje. Dotle je dobro, ali onda je neka mudra glava meu njima nadola na ideju da si poveaju plau tako to e zatraiti otkupninu za putnike. Nekoliko planetarnih vlada iji su podanici zarobljeni poslalo je pregovarake timove, na elu s Tau Cetancima."
"A naa povezanost, gospodine?" Sektor IV bio je po svakom mjerilu daleko od Barravara, ali Miles je mogao pogoditi to stie. Ivan je djelovao kao da e podivljati od znatielje.
"Meu putnicima se sluajno nalo jedanaest bar-ravarskih podanika - ukljuujui tu i suprugu ministra teke industrije baruna Vorvanea i njezino troje djece. Kako su Barravarci u manjini meu dvije stotine i esnaest ljudi koliko je zarobljeno, Barravar naravno nema nikakve kontrole nad pregovarakom ekipom. A naoj floti su neprijateljske vlade uskratile dozvolu za prolaz kroz tri crvotona neksusa neophodna za najkrai put izmeu Barravara i Sektora IV. Sljedea najkraa alternativna ruta zahtijevala bi osamnaest tjedana putovanja. Sa Zemlje, vai Dendarii mogu stii u podruje tog lokalnog svemira za manje od dva tjedna." Destang se zamiljeno namrtio; Ivan je djelovao fasciniran.
"Vae naredbe su, naravno, da spasite careve podanike ive i to vie drugih planetarnih graana, i primijenite one kaznene mjere koje e biti mogue izvesti s obzirom na prvi cilj; dovoljno da sprijeite krivce da ikad ponove takvo djelo. Budui da smo mi sami usred kritinih pregovora za sporazum s Tau Cetancima, ne elimo da oni postanu svjesni izvora ovog jednostranog pokuaja spaavanja ako, ovaj, bilo to poe krivo. Metode postizanja ovih ciljeva izgleda da su u potpunosti ostavljene vaoj diskreciji. Sve obavjetajne pojedinosti koje je stoer prikupio do prije osam dana nai ete ovdje." Konano je predao disk s podacima; Milesova ruka svrabljivo se sklopila oko njega. Ivan je sad djelovao zavidno. Destang je izvukao jo neto, to je pruio Milesu s izrazom ovjeka kome upaju jetru. "Kurir je takoer isporuio jo jedan kreditni ip na osamnaest milijuna maraka. Za operativne trokove u sljedeih est mjeseci."
"Hvala, gospodine!"
"Ha. Kad ste gotovi, trebate se javiti komodoru Rivi-ku u glavnom stoeru Sektora IV na stanici Orient", dovrio je Destang. "S malo sree, dok se vai neregularci vrate u Sektor II, ja u ve biti u mirovini."
"Da, gospodine. Hvala vam, gospodine."
Destang je skrenuo svoj pogled na Ivana. "Porunice Vorpatril."
"Gospodine?" Ivan je stao mirno, sa svojim najboljim izrazom eljnog entuzijazma. Miles se pripremio za obranu Ivanove potpune nevinosti, neznanja, i portvovnosti, ali na kraju nije bila potrebna; Destang se jo na trenutak zagledao u Ivana i uzdahnuo: "Nije vano."
Destang se okrenuo Galeniju, koji je stajao ukoenih nogu - i ukoena vrata, pretpostavljao je Miles. Budui da su jutros stigli u veleposlanstvo prije Destanga, svi su se oprali, a dvojica asnika veleposlanstva su se presvukla u iste odore, i svi su podnijeli lakonske izvjetaje, koje je Destang upravo pregledao. Ali nitko jo nije spavao. Koliko jo smea moe Galeni prihvatiti prije nego to doe do granice eksplozije?
"Satnice Galeni", rekao je Destang. "S vojne strane, stojite pred optubom za neposluh naredbe da ostanete u kunom pritvoru. Budui daje to jednako optubi kojoj je Vorkosigan uspio tako sretno izbjei, to mene suoava s odreenim problemom pravednosti. Tu je takoer i olakotna okolnost Vorpatrilove otmice. Njegovo spaavanje, i smrt jednog neprijatelja Barravar a, jedina su dva opipljiva rezultata sinonjih... aktivnosti. Sve ostalo su spekulacije, nedokazive tvrdnje glede vaih namjera i stanja duha. Ukoliko se ne elite podvri ispitivanju brzopentom kako bi se raistile sve eventualno preostale sumnje."
Galeni je djelovao kao da mu je zlo. "Je li to naredba, gospodine?"
Galeni je, shvatio je Miles, bio na dvije sekunde od toga da ponudi ostavku na svoje mjesto - sad, kad je ve toli-
ko toga rtvovano - htio gaje udariti. Ne, ne! Divlje obrane prolazile su Milesu kroz um. Brzopent je umanjivanje dostojanstva jednog asnika, gospodine! Ili ak, Ako napumpate njega morat ete napumpati i mene - u redu je, Galeni,ja sam od dostojanstva ve davno odustao - osim to je Mile-sova specifina reakcija na brzopent to inila nimalo korisnom ponudom. Ugrizao se za jezik i ekao.
Destang je djelovao neodluno. Nakon trenutka tiine rekao je jednostavno: "Ne." Podigao je pogled i dodao: "Ali to znai da e moj izvjetaj, i va, i Vorkosiganov, i Vorpatrilov, svi zajedno biti poslati Simonu Illvanu na pregled. Ja u odbiti zatvoriti sluaj. Nisam doao do svoga ranga bojei se vojnih odluka - ni mijeajui se u politike. Vaa... odanost, kao i sudbina Vorkosiganova klona, je postala previe dvoznano politiko pitanje. Ja nisam uvjeren u dugoronu provedivost planova za integraciju Komarra - ali ne bih htio ostati zabiljeen u povijesti kao ovjek koji ih je sabotirao.
Dok se sluaj ne odlui, a s obzirom na nedostatak dokaza o izdaji, vratit ete se svojim rutinskim dunostima ovdje u veleposlanstvu. Ne zahvaljujte mi", dodao je smrknuto dok se Miles smjekao, Ivan pokuavao zaguiti otvoreni smijeh, a Galeni djelovao za nijansu manje smrknuto, "to je bilo na veleposlanikov zahtjev."
"Svi se moete vratiti svojim dunostima."
Miles je potisnuo potrebu da pobjegne prije nego to se Destang predomisli; uzvratio je Destangu salutiranje i normalno s ostalima priao vratima. Kad su doli do njih, Destang je dodao: "Satnice Galeni?"
Galeni je zastao. "Gospodine?"
"Moja suut." Rijei su zvuale kao klijetima izvuene iz Destanga, ali njegova nelagoda odraavala je moda i njihovu iskrenost.
"Hvala vam, gospodine." Galenijev glas bio je tako bezizraajan da je zvuao mrtvaki, ali uspio se natjerati na lagano kimanje glavom.
Komore i hodnici Trijumfa bili su buni od glasova posade na povratku, smjetanja opreme, zadnjih popravki tehnikih timova i ukrcavanja posljednjih potreptina. Buni, ali ne kaotini; svrhoviti i odluni, a ne izbezumljeni. Manjak izbezumljenosti bio je dobar znak, s obzirom na to koliko su dugo bili stacionarni. Tungova snana ekipa nije dopustila da rutinske pripreme ostanu za zadnji trenutak.
Miles je, s Elli za leima, bio sredite uragana znatielje od trenutka kad je stupio na brod. - Kakav je novi ugovor, gospodine? Brzina kojom su mlinovi govorkanja izbacivali spekulacije, koliko otroumne toliko i apsrur-dne, bila je upravo zapanjujua. Rjeavao se znatieljnika ponavljanjem: Da, imamo ugovor - da, odlazimo iz orbite. im budemo spremni. Jesi li ti spreman ? Je li i ostatak tvoje ekipe spreman? Onda moda bolje da im ode pomoi...
"Tung!" pozdravio je Miles svoga glavnog zapovjednika. Zdepasti Euroazijac bio je u civilnoj odjei, optereen prtljagom. "Tek si se vratio?"
"Upravo odlazim. Zar te Auson nije uhvatio, admirale? Cijeli tjedan pokuavam doi do tebe."
"Sto?" Miles gaje povukao u stranu.
"Predao sam ostavku. Aktiviram svoju mirovinsku opciju."
"to? Zato?"
Tung se osmjehnuo. "estitaj mi. enim se."
Zapanjen, Miles je zaskviao: "estitam. Ovaj - kad se to dogodilo?"
"Na dopustu, naravno. Zapravo, ona mi je pobona sestrina u drugom koljenu. Udovica. Otkako joj je suprug
umro, sama vodi turistiki brod na Amazoni. Ona je kapetan i kuhar. Pri moo shu svinjetinu da umre. Ali malo je ostarjela - treba joj snage." Graen poput metka, Tung joj je svakako mogao pruiti snagu. "Bit emo partneri. Vraga", nastavio je, "kad do kraja otkupi Trijumf, moi emo si ak priutiti i da se rijeimo turista. Ako ikad bude htio probati skijanje na vodi na Amazoni iza pede-setmetarskog hovera, sinko, samo navrati."
A mutirane pirane e pojesti to ostane, sigurno. Vizija Tunga koji provodi svoje starije godine promatrajui zalaske sunca, s palube rijenog broda, u drutvu prsate -Miles je bio siguran daje prsata - euroazijske dame u svojem krilu, s piem u jednoj ruci dok drugom grabi moo shu svinjetinu, sve to Milesa nije ba armiralo dok je razmatrao: a) koliko e flotu kotati da otkupi Tungov udio u Trijumfu, i b) golemu rupu u obliku Tunga koju je ovo ostavljalo u njegovu zapovjednom lancu.
Blebetanje, hiperventiliranje ili tranje u malim krugovima nisu bile korisne reakcije. Umjesto toga, Miles je pokuao opreznim: "Ovaj... siguran si da ti nee biti dosadno?"
Prokleto otrook, Tung je spustio glas i odgovorio na njegovo pravo pitanje. "Ne bih otiao da ne mislim da moe izai s tim na kraj. Ti si se ve krasno smirio, sinko. Samo nastavi kao i do sada." Opet se nasmijeio i zapuc-ketao zglobovima. "Osim toga, ima prednost koju drugi plaeniki zapovjednici u galaktici nemaju."
"A to je?" zagrizao je Miles.
Tung je jo jae spustio glas. "Ti ne mora ostvariti profit."
I to, zajedno s ironinim smijekom, bilo je najblie to e prepredeni Tung ikad doi priznanju da je ve odavno shvatio tko im je pravi poslodavac. Salutirao je pri odlasku.
Miles je progutao i okrenuo se Elli. "Pa... sazovi sastanak objavjetajnog odjela za pola sata. Trebat emo iz-vidnike na putu i to to prije. Idealno bi bilo kad bismo jo prije dolaska mogli uvaliti jednu ekipu u neprijateljsku organizaciju."
Miles je zastao, shvaajui da gleda u lice najprepredenijeg izvidnika u svojoj floti kad se radi o situacijama s ljudima, za razliku od situacija s terenom koje su zahtijevale dar stanovitog porunika Christofa. Da nju poalje naprijed, van dometa, u opasnost - Ne, ne! - bilo je neizbjeno logino. Quinnin najvei napadaki talent bio je u ulozi tjelesne strae potpuno potraen; samo su je sluajnosti povijesno-sigurnosnih situacija tako esto bacale u taj de-fanzivni posao. Miles je natjerao svoje usne da se pokrenu kao da ih neloginost nije ni bila izazvala.
"To su plaenici; neki iz nae grupe morali bi im se moi pridruiti. Ako moemo pronai nekoga tko moe uvjerljivo simulirati niski kriminalno-psihotini um tih pirata"
Prolazei kroz hodnik, vojnik Danio je zastao da im salutira. "Hvala vam to ste nas izvukli, gospodine. Ja... zaista to nisam bio oekivao. Neete poaliti, kunem vam se."
Miles i Elli zagledali su se jedno u drugo dok je on produio.
"Uzmi si ga", ree Miles.
"U redu", ree Quinn. "Dalje?"
"Neka ti Thorne pobere sve to zemaljska kom-mrea ima o toj otmici prije nego to iziemo iz lokalnog svemira. Moda ima neka udna pojedinost koju glavni stoer nije primijetio." Potapao je disk s podacima u depu svoje jakne i uzdahnuo, skupljajui koncentraciju za zadatak pred sobom. "To bi bar trebalo biti jednostavnije nego na zadnji odmor na Zemlji", rekao je s nadom. "Cisto vojna
operacija, nikakvih roaka, nikakve politike, nikakvih financija. Jasno i jednostavno, dobri deki i zloesti deki." "Izvrsno", ree Quinn. "A koji smo mi?"
Miles je jo pokuavao smisliti odgovor na to pitanje kad je flota izila iz orbite.
MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV SVIJET I VRIJEME
Kronologija
Dogaaji
Kronika
Tijekom Betansko-Barrayarskog rata
Cordelia Naismith susree baruna Arala Vorkosigana dok se bore na suprotnim stranama u ratu. Usprkos potekoama, zaljubljuju se jedno u drugo i vjenaju se.
Krhotine asti
Vordariansko pretendentsvo
Dok je Cordelia trudna, pokuaj ubojstva Arala otrovnim plinom ne uspijeva, ali Cordelia je pogoena; Miles Vorkosigan raa se s kostima koje e uvijek biti krhke i drugim zdravstvenim problemima. Rast e mu biti krljav.
Barravar
Milesu je 17 godina
Miles ne uspijeva proi lijeniki pregled za upis u Carsku vojnu akademiju. Na putu, iz nude mora improvizirati Slobodne dendariijske plaenike; tijekom etiri mjeseca sudjeluje u nenamjernim ali neizbjenim pustolovinama. Ostavlja Dendariije u sposobnim rukama Kya Tunga
Pripravnik za ratnika
Milesu je 20 godina
i vodi Elli Quinn na
Betu da bi obnovila svoje
oteeno lice; vraa se
na Barravar da sprijei
urotu protiv svoga oca.
Car potee veze i
ubacuje Milesa na Akademiju.
Zastavnik Miles diplomira i smjesta mora preuzeti jednu od dunosti barravarskog plemstva i postati detektiv i sudac u jednom sluaju umorstva. Ubrzo poslije toga, njegova prva vojna dunost zavrava njegovim uhienjem. Miles se mora ponovno pridruiti Dendariima kako bi spasio mladog barravarskog cara. Car prihvaa Dendariije kao svoje osobne snage u tajnoj slubi.
"alobne Planine" u Granicama Vjenosti
Vorska igra
Milesu su 22 godine
Miles i njegov roak Ivan odlaze na jedan cetagandski dravni pogreb i zapliu se u cetagandsku unutarnju politiku.
Miles alje zapovjednicu Elli Quinn, koja je na Beti dobila novo lice, u usamljenu misiju na postaju Kline.
Cetaganda
Ethan od Athosa
Milesu su 23 godine
Sad ve porunik, Miles odlazi s Dendariima da
"Labirint" u Granicama Vjenosti
prokrijumari jednog znanstvenika s Jacksonova Skrovita. Milesove osjetljive kosti na nogama zamijenjene su sintetikom.
Milesu su 24 godine
Miles u cetagandskom zarobljenikom logoru na Dagooli IV pokuava osloboditi zarobljenike. Cetagandanci progone dendariijsku flotu koja konano dolazi do Zemlje radi popravaka. Miles mora odjednom onglirati s oba svoja identiteta, skupiti novac za popravke i raskrinkati pokuaj da ga se zamijeni dvojnikom. Ky Tung ostaje na Zemlji. Zapovjednik Quinn je sad Milesova desna ruka i glavni asnik. Miles i Dendarii odlaze u Sektor IV na misiju spaavanja.
"Granice Vjenosti" u Granicama Vjenosti
Braa po oruju
Milesu je 25 godina
Nakon prethodne misije, kosti Milesovih slomljenih ruku zamijenjene su u bolnici sintetikim kostima. S lllvanom, Miles iz kreveta gui jo jednu zavjeru protiv svoga oca.
Granice Vjenosti
Milesu je 28 godina
Miles ponovno susree svoga klona-brata Marka, ovog puta na Jacksonovu Skrovitu.
Ples u ogledalu
Milesu je 29 godina
Milesu je 31 godina
Milesu su 32 godine
Miles je na pragu treeg desetljea; tridesete uzvraaju udarac.
Miles u ulozi specijalnog istraitelja slube Carske sigurnosti upoznaje enu svog ivota.
Miles se zaljubljuje u prekrasnu udovicu, no ona je na alost alergina na brak. Stoga Miles kuje lukavi plan.
Pamenje
Komarr
Graanska dunost
PUSTOLOVINE M1LESA VORKOSIGANA
/ILGORMNK
Informacije i narudbe:.
Algoritam d.o.o.
10000 Zagreb
Veleprodaja
Gajeva 12, Tel: 01/4803 313; Fax: 01/4872 514
Maloprodaja
Gajeva 1, Tel: 01/4818 673; Fax: 01/4818 456
Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12
Za nakladnika Neven Antievi
Grafiki urednik Katarina Ivankovi
Priprema naslovne stranice BAKAL d.o.o.
Korektura Rosanda Kokanovi
Obrada i prijelom ALGORITAM DTP-Studio
Tisak: Tiskama OPTIMA, Ljubljana
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111 (73)-31 =163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Braa po oruju / Lois McMaster Bujold ; [s engleskoga prevela Milena Benini-Getz]. - 1. izd. - Zagreb : Algoritam, 1999. - 344 str. ; 19 cm
Prijevod djela: Brothers in Arms. ISBN 953-6166-88-7 990503100
Prijelom knjige na raunalu ALR Dual6, s programom  QuarkXPress 3.32
koriteni fontovi  Bitstream Century Schoolbook, Dutch 801, Swiss 721
izlaz na XANTE Accel a VVriter 8200D
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstveno fantastinu pripovijetku "Trampa" ("Barter") napisala je
1985.  g. za "Tv/ilight Zone", a
1986.  zapoinje njena spisateljska karijera romanom "Krhotine asti" koji sa svojim nastavkom "Barravar", nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija
za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike.
Novela "alobne planine" (Futura 41) nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman "Vorska igra" osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., ve spomenuti "Barravar" donio je dva odlija za 1991., a roman "Ples u ogledalu" poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman "U slobodnom padu", koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine.
Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo pacifistiki.